Pero Glodić

10.01.2009. subota

Napokon!

Although I was in the very privileged position of being able to do theater and film projects in between each Prime Suspect, television is very powerful and can stick to you like glue. I did feel I was becoming too identified with Jane and I wanted to put an end to that.

Over the seven-year gap between series five and six, I was approached on a number of occasions but said no -- I just didn't feel I was ready. Then the producers came back to me at a time when I felt I had put enough distance between myself and the character. Not only had I got my own identity back as an actress, but the script was just so strong that I felt able to move forward.

Helen Mirren


Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


11.12.2008. četvrtak

Obavijest




Veleštovani čitatelji,
Autor bloga do daljnjeg odmara ostatke vlastitog uma od pogubnih posljedica prekomjernog konzumiranja banalnih TV sadržaja.
Bit ćete na vrijeme obaviješteni o tome kada bi moglo doći do novih postova.   

Uživajte u životu i blagdanima podalje od ekrana.

Vaš ZloTVor
Broj komentara: 4
permalink  print  komentiraj


09.12.2008. utorak

Istinom do gola, TV Dalmacija, ponedjeljak 8. prosinca



„Istinom do gola“ Zdravka Reića vjerojatno je najpoznatiji talkshow na lokalnim hrvatskim televizijama. To može zahvaliti uvijek profitabilnoj tematici – nogometu, toj drogi za mase koja će vječno biti tražena. U 126. emisiji po redu, Reić nije mogao promašiti jer je imao u gostima živu enciklopediju nogometa, najboljeg i najtrofejnijeg hrvatskog trenera Tomislava Ivića.
Čak i oni koji su stigli tek do slova „C“ nogometne abecede, mogu uz Ivića ostati prikovani uz TV ekrane koliko god je potrebno, pa je tako bilo i ovog ponedjeljka, kada je šjor Ivan zborio o posvemašnjem stanju ovog sporta u nas i u inozemstvu, te se osvrnuo na svoja, uvijek interesantna inozemna iskustva.
No tko o čemu, Dalmatinci o Hajduku, pa je tako ponajviše bilo govora o stanju splitskog kluba, što ga je sam Ivić odlično okarakterizirao u jednom novinskom naslovu prikazanom tijekom emisije: „Hajduku treba psihijatar, ali ne zbog igrača“.
- Mene u Hajduka neće, nitko me ovdje ne voli jer se boje moga autoriteta, bio je vrlo jasan u odgovoru zašto se drži podalje od „struke“ u splitskom klubu.
Najveći domaći trener, kojemu međutim nikad nije bilo dopušteno samostalno voditi hrvatsku reprezentaciju, a niti momčad bivše države, još je jednom pokazao da i u poznim godinama ima nogometnu nauku u malome prstu te da je misaono britak poput sablje. Upravo to je razlog zašto su ga se mediokriteti oduvijek plašili.
- Od svake utakmice koju gledam, ja ponešto naučim, ovom istinom zaključio je Tomislav Ivić još jednu „Istinu do gola“.






Premier League Highlights, DSF

Svakog ponedjeljka od 22.45 do ponoći, gledatelji DSF-a mogu uživati u golovima i najzanimljivijim trenucima nogometnog vikenda u engleskoj Premier ligi.  
Tko nije gledao ovu emisiju ostao je uskraćen za nepobitne filozofske spoznaje:
 
a) da je Turčin Sanli zabio virtuozan gol petom u porazu Middlesbrougha protiv zahuktalog provincijskog nogometnog fenomena Hulla (1:2)

b) da je zanimljiva i puna preokreta bila tekma Aston Villa – Everton (3:2)

c) kako je Roy Keane poludio, pustio sijedu bradu i napustio klupu Sunderlanda

d) da Chelsea ima sve pobjede na gostovanjima, ali da kod kuće podosta šepaju

e) da je štoviše Chelsea, uključivši kraj protekle sezone, srušio stari Tottenhamov rekord od 11 uzastopnih pobjeda na strani, uz samo jedan primljeni zgoditak

f) da je Newcastle i dalje najveća promašena investicija u Velikoj Britaniji, uključivši sve grane gospodarstva

g) da sve to možete skužiti čak i ako nemate pojma o njemačkom jeziku


Broj komentara: 2
permalink  print  komentiraj


08.12.2008. ponedjeljak

Sam protiv svih, HTV 1, ponedjeljak 8. prosinca




Filmska redakcija HTV-a opet ugodno iznenađuje filmske fanatike.
Doduše, u nekim slučajevima to se zbiva uz poprilična zakašnjenja - što u godinama, a što u dnevnim rasporedima. Međutim za dobre stvari nikad nije prekasno, čak i kad se događaju tijekom ranojutarnjih sati. S obzirom da smo već otupjeli na novi televizijski svjetski poredak, u kojem doista intrigantni i subverzivni filmovi ne mogu biti prikazani prije 23.30 , DVD rekorder ionako je odavno postao omiljeno oružje svakog filmofila.
„Sam protiv svih“, star već deset godina, kojeg je primjerice TV Slovenija prikazala još na izmaku prošlog milenija, osvanuo je u noćnom programu. Tako je ovo djelo argentinskog redatelja Gaspara Noé („Irreversible“) zacijelo uspjelo još jednom šokirati pokojeg zalutalog gledatelja s kroničnom nesanicom.
Brutalna priča o francuskome mesaru, bivšem zatvoreniku s bogatom poviješću nasilja, koji se odmeće u fizičko lutanje te se duhovno spušta na samo dno vlastite psihe, desetak godina nakon nastanka i dalje redefinira granice sedme umjetnosti. Posebno su upečatljivi unutarnji monolozi glavnog antijunaka, s povremeno briljatnim osvrtima na stanje moderne Francuske.
Naturalističkim prikazom je podebljana priča ekstremna sama po sebi, dok inovativnim redateljskim postupcima Argentinac na redateljskom radu u Francuskoj sjajno pretjeruje. Sve to čini „Seul contre tous“ jednim od onih filmova koji jednostavno gaze sve pred sobom.
„Sam protiv svih“ također je jedan od tipičnih umjetničkih nagovještaja posvemašnje dekadencije liberalnog kapitalizma. Nastao je devedesetih, u godinama što su obilovale ovakvim filmskim, glazbenim i književnim djelima, kad je postalo jasno da je popularna fraza o „kraju povijesti“ još jedna propagandna priča za malu djecu.
„Sam protiv svih“ našao se u pamtljivom filmofilmskom sendviču nedjeljne večeri. Prethodila mu je prototipna socijalna američka drama sedamdesetih „Norma Rae“, s apsolutno genijalnom Sally Field.
Izvanredno se na njega nadovezao potpuno abnormalni tajvansko-francuski „Ćudljivi oblak“ (2005.). Ovaj erotomansko-egzistencijalistički eksperiment nagrađivanog Tsai Ming Laia vjerojatno je najluđi oficijalni kandidat za Oscara predložen od jedne zemlje svih vremena (Tajvan, kategorija stranog filma). Ujedno je to još jedan egzemplarni uradak istočnjačke kinematografije koja redovito preispituje i pomiče granice velikog ekrana.





Broj komentara: 2
permalink  print  komentiraj


05.12.2008. petak

Istraga, NOVA TV, četvrtak 5. prosinca

Najava emisije.

Našoj akciji protiv Zakona o zabrani pušenja samoinicijativno se priključuju novi selebritiji, pjevač Marijan Ban i Željko Pervan.
Popularni profesor “Večernje škole“ vlastodršcima je za stupidni Zakon dao čistu jedinicu. Pokrenuli smo lavinu protiv diskriminatorskog, protusocijalnog i protučovječnog Zakona.

Ćiro, Oliver, Lepa Smoje, Žera, Darko Janeš, sve sami selebritiji koji izgledaju kao uzor zdravlja i tjelesne kondicije, pozdravljaju ovu plemenitu akciju.

Novinar predaje zakon za ocjenu ustavnosti Zakona koji je apsurdan.

Snimka redakcije kako se davi u nikotinskom dimu. Prati ju inscenacija sirotog Bana, koji predočava kako će se ubuduće morati smrzavati sam s cigaretom ispred lokala.

Ribnjak – u jednom od najljepših zagrebačkih parkova, nakon zalaska sunca caruju horde urokanih nasilnih klinaca i svakovrsnih manijaka, no građani su na čelu s našim novinarem uzeli stvari u svoje ruke. Budale, nasilnici i perverznjaci našem novinaru prijetili su da će mu ubiti psa, pa je organizirao peticiju za sigurni Ribnjak.

Amaterska reportaža u prvom licu. Novinar glumi sam sebe. Stavlja u džepove rasklopnu batinu za samoobranu, pa kaže „svaku večer isti kurac, kaj je meni ovo potrebno u životu?
Jebem im majku da ja moram nosit, ono, u svoj park ove gluposti sa sobom. Fakat mi je pun kurac, ono, toga. Jel murija radi neki kurac? Kaj da napravim? Vidim neke druge huligane kako se zagrijavaju, neki drugi prolaznik noćas će najebati, kaže reporter neobično sofisticiranog rječnika.

Novi prilog.

Mozga sprženog od droge i opsjednut Sotonom, shizofreni vojvođanski Hrvat Danijel Jakupek zaklao je i pilom izrezuckao najboljeg prijatelja Vasilija Trbovića i njegovo petogodišnjeg nećaka. Djetetu je naživo rezao udove... Nipošto ne propustite. Nakon reklama.

U debilnoj inscenaciji nastupa nekoliko zagrebačkih klinaca koji govore kajkavski – radnja se zbiva u Vojvodini, 15 kilometara od Zemuna. Zašto je u svemu bilo bitno naglasiti da je koljač bio baš vojvođanski Hrvat, ostaje nepoznanica.
Gonzo uprizorenje mladenačke „žurke“ na vojvođanskom selu. Likovi spikaju:

Ja vam dam moj stan, moju cugu i šta? Mogli ste bar neke pičke dofurat, kaj niste nabavili neke trebe?

Nakon pokolja, policajci donose obitelji ubijenih komade odrezanih udova, nađenih u Dunavu, umotane u vrećicu.

Stavite u frižider da se ne bi pokvarilo, bolje tako nego da vam pas neki ne raznese pa pokopajte s ostatkom.
Broj komentara: 7
permalink  print  komentiraj


04.12.2008. četvrtak

Idemo na put s Goranom Milićem, HTV1, srijeda 3. prosinca


Osim što na svojim putovanjima voli napraviti razgovore s lokalnim primjercima životinjskog svijeta, Goran Milić je majstor postavljanja pitanja kakva se u civiliziranom svijetu smatraju brutalno nepristojnima.
Tako valjda nijednog od stotina dosadašnjih sugovornika na raznim kontinentima nije propustio pitati: a) koliku ima plaću b) koje je nacionalnosti. Kao da se nalazi na večeri kućnih prijatelja u malograđanskom krugu, gdje su glavne teme krvna zrnca i dubina novčanika.
-    Što ste? Srbin? Hrvat? Bosanac?, upitao je izvjesnog Sašu, koji dobro govori mješavinu hrvatskog i srpskog.
No dotični je ipak Rus, a jezik je naučio ispijajući galone votke i vina s ljudima koji su dolazili s ovih prostora u Moskvu.
- Rus? Amerikanac? Francuz? Jeste li Židov?, tresnuo je Milić u lice novinaru Vladimiru Pozneru.  
Potom se u Poznerovom stanu oglasio telefon. Nakon toga je na vratima netko zvonio, a mi smo sve to morali gledati. Originalan Gonzo pristup Hunter S. Thompsona Hrvatske televizije.
- Kako to pater Sergej da ste katolik, pa svi su Rusi pravoslavci?!, navalio je zatim na ruskog katoličkog popa.
Bilanca jučerašnje emisije iznosila je: oko 42 pitanja o nacionalnosti i 122 pitanja koja su se odnosila na količinu novca potrebnu za bilo koju aktivnost o kojoj se raspravljalo.
Tako smo doznali mnoge značajne ekonomske činjenice.
KOLIKO hrvatsko veleposlanstvo plaća najam zgrade u Moskvi.
KOLIKO naši glumci mogu zaraditi igrajući u tamošnjim kazalištima.
KOLIKO Siscia plaća štand na Moskovskom sajmu mode.
KOLIKO koštaju hrvatska vina u Rusiji.
KOLIKO naši vinari ulažu u razvoj tržišta (no dobro, to se već može nazvati gospodarskim pitanjem).
Sve u svemu, pozitivna je činjenica da Goran Milić ne gleda svijet isključivo kroz novac.  
Također smo nekih pet minuta promatrali kako se autor putopisa penje na četvrti kat, što je za njega bila misija jednaka onoj Dinamovom prezimljavanju u Europi.
No show je ukrao naš čovjek, direktor neke ruske tvrtke.
- Kad sam stigao u Moskvu, u uredu je bilo normalno popit' litru - dvije votke do doručka. Danas se ovaj običaj nažalost,...pardon, na sreću izgubio.







Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


03.12.2008. srijeda

Hrvatska - Srbija, HTV2, utorak 2. prosinca


Tijekom rukometnog susreta između Hrvatica i Srpkinja (30:26), iskusni Slavko Cvitković nije se odviše uzbuđivao.
Ta vrijeme ratnih sukoba sve više postaje dijelom prošlosti, a i žene kao spol nisu baš visoko svrstane u borbenom sustavu vrijednosti.
Ipak mu se u trenutku kad je Hrvatska povela sa 17:8, oteo razdragani usklik: „razbijena vojska!“. Bila je to i jedna od rijetkih rečenica koju su gledatelji mogli jasno razaznati, s obzirom da riječi ovog komentatora sve češće završavaju negdje između brade, grla i dušnika.
Tako smo ipak doznali da žene mogu biti vojnikinje, što uostalom odavno prakticiraju države kao što je Izrael, a niti negdašnja JNA od propagandne regrutacije ljepšeg spola na trenutke nije bila imuna. Ako ovaj trend bude opet uveden, sljedeći rat mogao bi biti vođen masovnim trovanjima peroksidom, bombardiranjem kremšnitama, kopanjem očiju šnalicama i davljenjem trakama za kosu.
Još nešto nije bilo jasno glede jučerašnjeg prijenosa. Reporter se naime, stalno iz sve snage trudio ponavljati rečenice u prvom licu množine poput ove: „Dobro je, odmakli smo pet golova nakon kriznog perioda“.
Ovakav  „mi  mi, pa opet, mi“ pristup nije bio lako razumljiv jer je izvjestitelj muškog spola, dok se na terenu ipak radilo o ženskoj rukometnoj reprezentaciji. Ipak, iz svega je postalo razvidno da reporter očajnički želi postati dijelom ekipe. Barem na tuširanju poslije susreta.
Osim što su Hrvatice pokazale vrlo dobru igru i njome se istaknule kao eventualno iznenađenje prvenstva, jučer su bile superiorne i u izgledu, koji je vrlo bitna činjenica u svijetu ženskog sporta. Penezić, Arslanagić i Golubić briljirale su decentnim make upom, frizurama i gracioznim figurama. Stoga valja razumjeti čežnju iskusnog izvjestitelja, nedavno nepravedno optuženog da je u Dnevniku lapsusom najavio tekmu Cibone kao "poslasticu za košarkaške sladokurce“.
Radilo se naime o prilagodbi na novougrađeno zubalo te je sporni dio rečenice glasio: „poflaftica za fladokufce“.
Da netko ne bi krivo shvatio, stari Cvik je i dalje pravo osvježenje u svijetu novopridošlih mladih sportskih novinara - robota poput Filipa Brkića i Marka Šapita.
Čovjek bar ima personality, kako bi rekli modni eksperti.









Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


02.12.2008. utorak

Zovem se Earl, HTV2, ponedjeljak 1. prosinca






Možda „Zovem se Earl“ i nije najbolja komedija koju može gledati zahtjevniji dio angloameričke publike, pa je stoga i zaradila neke negativne kritike tamo, preko velike lokve.
Međutim, u našoj televizijskoj pustopoljini, „Earl“ je sitni proplamsaj društvene provokacije, inteligencije i sasvim kvalitetnog, mangupskog humora.
Stoga je njegov povratak na domaće ekrane posve dobrodošao - osobito iz razloga što duh serije stoji u suštoj suprotnosti današnjem televizijskom i društvenom trenutku.
Pogotovo to postaje očito u momentu kada Earl opisuje svoju bivšu ženu Joy riječima:  „jedno gledanje dr. Phila nije joj moglo izbrisati godine uživanja u Jerry Springeru“. Potom Joy poželi imati TV u regalu jer je na televiziji vidjela da ovu kombinaciju imaju Britney & Kevin u realityu, u kojem su dokumentirali raspad vlastitog braka.
Čini se tada kao da glavni junak oslikava praznoglave likove koji se kandidiraju za domaće realitye, game showove, jeftine kvizove i ostale kakosevećnezovu bedastoće.
Kreatori serije šegače se s potlačenom klasom koju se obično posprdno naziva white trashom. Ova populacija živi u tralier parkovima, davi se u bezukusnoj hrani bogatoj kolesterolom, ne pije ionako nezdravu Coca-Colu jer je preskupa već troši jeftinije surogate, kulturno se uzdiže uz američke ekvivalente „Mijenjam ženu“ i popunjava kućne proračune povremenim kriminalnim aktivnostima.
Čini se baš poput slike prevladavajućeg načina života u „Hrvatskoj danas“.   
Ipak, koliko god kreator Greg Garcia i ekipa bili ironični, toliko na trenutke pokazuju suosjećanje s ovakvim nesretnicima. Likovima ne oduzimaju humanu privilegiju da posjeduju emocije. Iako povremeno zasijecaju duboko u tkivo autentične američke gluposti, redovito gledatelju ostavljaju prostor za empatiju prema ovakvim prototip - antijunacima.  
Zadatak velikih nogometnih trenera je od osrednjih gurača lopte ostvariti solidnu potporu velikim igračima. Zdrava i kreativna sredina u ovoj seriji tako je prosječnu lutkicu iz teenagerskih serijala uspjela promovirati u vrhunsku komičarku. Upravo je Jaime Pressly najveće iznenađenje u „Zovem se Earl“. Njen utjecaj na seriju toliki je da o doprinosu ove sitne plavuše čak ovisi ukupan dojam u pojedinim epizodama.  
Ethan Suplee kao još gluplji brat prosječno glupog Earla, pruža Jason Leeu izvrsnu podršku po drugoj strani napada – i eto kombinacije za Ligu prvaka svjetske TV komedije.
Osobita priča je i brzometna režija, koja je 1.000 svjetlosnih godina udaljena od klasičnog sitcoma i više pripada nekom poluanarhičnom nezavisnom filmu nego televiziji. Zbog toga će posebno zadovoljstvo doživjeti oni koji „Earla“ pogledaju u DVD izdanju jer je, kao uostalom i sva novija, kvalitetnija, američka TV produkcija izvorno snimljen u widescreenu.





Otvoreno, HTV1, ponedjeljak 1. prosinca



Peter Sellers posthumno se izložio djelovanju hrvatskih organa gonjenja zbog isticanja nacističkih simbola u "Casino Royale"

Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj


01.12.2008. ponedjeljak

My Perfect Life With Victoria Silvstedt, E! Entertainment, nedjelja 30. studenog




Aj voz lajk dis: Vooou.


Victoria Silvstedt ima neizmjernu sreću u životu, pa je shodno tome njezin život savršen.
To da je život ove žene savršen, uostalom i nalaže naslov najnovije reality serije iz svijeta celebova, kako bi to lijepo rekao stručnjak za ovu problematiku Daniel Delale.  
Činjenica da je život Victorie Silvstedt savršen, postaje jasna svakome tko pogleda petnaestak minuta ovog showa. Osim što je visoka, sexy te plavokosa, Victoria ima plastične sisurine veličine i tvrdoće osrednje „medicinke“ za tjelesni odgoj u osnovnim školama. Ujedno posjeduje prekrasna silikonska usta veličine omanjeg vulkanskog kratera. No također je veoma sposobna žena u zreloj 34. godini savršenog života.
U tih petnaest minuta, ova vamp Šveđanka, skijašica, pjevačica, voditeljica, prezenterica vlastite ljepote i supruga s Beverly Hillsa, uspjela je kao prvo - u studiju snimiti budući hit single.
Baš nekako slučajno, tamo se stvorio manager iz Polydor Recordsa koji joj je odmah ponudio novi ugovor. Victoria je bila sretna zbog još jednog uspjeha. Njezino pjevanje u studijski mikrofon bez pratnje i efekata zvučalo je apsolutno predivno, poput cviljenja skotne mačke pod kotačima sedmotonskog kamiona. Stoga nije ni čudo da se diskografske kuće tuku oko njenih pjevačkih uradaka.
Potom je malo spontano skakutala po crvenom tepihu neke manifestacije dok su prisutni paparazzi iskolačivali svoje objektive, da bi pala u ruke skupine tamnoputih gay stilista koji su ju joj nataknuli crnu periku. Tako je postala na trenutak crnka garava, no ipak je zaključila kako je ipak zabavnije biti blond, bla-bla-bla...
Između ovih blještavih scena, nas sirote, jadne, ružne, niske, impotentne gledatelje, što živimo svoje bijedne živote uz mjesečne prihode na minimalcu, nas koji bi željeli imati ovakav savršen život pod svaku cijenu te bi se u tome smislu odrekli vlastite domovine, članova uže obitelji, predsjednika i premijera, Victoria bi podučavala svojim duboko introspektivnim izjavama, izgovorenima u sjedalici pred kamerom.
Onako kako se to već radi u celeb-emisijama.
Tu smo na svoje omanje razočaranje skužili kako je njezin način izražavanja ponešto manje impresivan od poprsja i nogu. Tako joj svaka rečenica, ne duža od pet riječi, završava ovako; So, I was like this... (potom ide određena facijalna ekspresija).
Ima i druga varijacija: And, I was like... (slijedi grimasa,  „wooooow“ , „shhhhhhh“ ili neka pogodna onomatopeja).
No pravu inovaciju u rječniku postiže kada govori o trećim licima, pa onda kaže: And, (s)he was like this ....
Iz priloženog smo mi mizerni gledatelji, opterećeni kreditima, hemoroidima, povišenom razinom kolesterola i hipotekama, međutim shvatili samo jedno.
Iako je Victoria Silvstedt pomalo ograničena žena, mi i dalje želimo imati njen savršeni život, njene plastične sise, usta nakrcana kolagenom, krstarenja na jahtama, vijesti u novinama i portalima koje bi nas pratile svaki put kad bi nam ispala sisa, kara, dupe ili nam usta eksplodirala od povišenog tlaka zraka .
Mi i dalje želimo imati tako savršen život.
Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj


01.12.2008. ponedjeljak

Uhode u tigrovoj prašumi, HTV2, subota 29. studenog



Najnovija perverzija u praćenju životinjskog svijeta u BBC/Discovery produkciji snimljena je kamerama skrivenima u panjevima, u slonovskim surlama ili u navođenim „samohotkama“.
Ekipa je pratila tigricu i četiri mladunca u središnjoj Indiji kroz razdoblje od tri godine. Ovakav način snimanja donio je revolucionarne rezultate, pa su primjerice prvi put snimljeni „mačići“ stari svega dva-tri tjedna, što je inače zbog agresivno posesivnih majki-tigrica donedavno bila posve nemoguća misija.
Osim golemog vremenskog raspona, potraga nije bila ništa manje zahtjevna u teritorijalnom smislu. Područje po kojem operira odrasla jedinka tigra iznosi i do 300 četvornih kilometara.
Mladunci su preživjeli prve i najteže mjesece života, iako su ih pokušavali utamaniti pitoni, odrasli leopardi i druge zvijeri poput njih samih. Uz odrastanje i oni sami naučili su biti krvolocima, odrastajući u majčinskoj školi pokolja slabijih životinja.
Biser je bila snimka majmuna koji s grane mokri po omraženim tigrovima.



Casino Royale, HTV1, subota
Brubaker, HTV 1, nedjelja

Neizmjerne pohvale filmskoj redakciji HTV-a za jedan od povijesno najluđih mainstream filmova – sarkastičnu komediju „Casino Royale“ Johna Hustona. Ova potpuna sprdačina s James Bond žanrom, u vrijeme nastanka 1967. godine, bila je omalovažavana, pa tako do danas nije našla osobito mjesto u Hustonovoj filmografiji.
To nije niti čudno s obzirom na preglomaznu all stars postavu i posvemašnje pretjerivanje u megalomanskoj ironiji. K tome, ekipa se dobrano razigrala pa je film potrajao preko dva sata.
Ipak, s vremenske distance lijepo je pogledati film u kojem prodefilira ovako abnormalan popis klasičnih pojava: David Niven, Peter Sellers, Ursula Andress, Orson Welles, Woody Allen, Deborah Kerr, Jacqueline Bisset, William Holden, Charles Boyer itd...   
Još je ljepše bilo pogledati „Brubakera“, nekad davno na televiziji prikazivanog na godišnjoj bazi, da bi potom potpuno nestao s ekrana.
Robert Redford u punoj snazi, nastupio je u ulozi netipičnog zatvorskog upravitelja koji okreće sustav naopako ne bi li ispravio korupciju, seksualno iskorištavanje i ostale opačine koje se zbivaju iza rešetaka. Da sve bude originalnije, Brubaker se prvo uvlači u zatvor kao lažni kažnjenik, kako bi na taj način još bolje upoznao uvjete. Potom pravu herezu izazove njegovo uključivanje predstavnika okorjelih zločinaca u participaciju pri upravljanju zatvorom.
Shodno tome, Brubaker stane na žulj profiterskoj upravljačkoj strukturi, naravno povezanoj s lokalnim političkim gadovima. Ovi pak izvode svašta ne bi li ga kompromitirali i stvari se zaoštravaju do oružanog sukoba.
Genijalnost negdašnjeg Hollywooda, intelektualna britkost i socijalni angažman u punom sjaju. Briljantni rani Morgan Freeman, također.  
Broj komentara: 4
permalink  print  komentiraj