Snijeg je kristal smrznute vode, a i mineral. Nastaje i pada tijekom vrlo hladnih temperatura, kao i mraz, inje i poledica. Mnogi misle da je snježna pahulja najmanji djelić snijega, no pogleda li se pažljivije uočava se da je pahulja ustvari nakupina većeg ili manjeg broja snježnih kristala različitog oblika, najčešće šesterokutnog tj. heksagonalnog oblika.
Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice. Iz tog razloga je snijeg koji pada najčešće nepravilnog oblika. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom. Kad snijeg padne na tlo, zrak ostaje zarobljen između kristala, pa se zato čuje zvuk kad gazimo po netaknutom snijegu. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Tada dolazi do loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak.Većina pahuljica ima promjer oko 2 cm. No, pod određenim okolnostima mogu nastati i pahulje veće od 5 cm u promjeru. Za to su potrebne temperature zraka oko nule, lagani vjetar i nestabilna atmosfera uz usmjereno strujanje tekućina i plinova.
Vidljiva sunčeva svjetlost je bijele boje. Većina stvari u prirodi upijaju dio sunčeve svjetlosti koja im daje njihovu boju. Snijeg, međutim, odbija (reflektira) većinu sunčevog svjetla. S obzirom na to da snijeg ima puno malih kristala, sunčeva svjetlost se uspješno odbija, poput malih zrcalčića.
Ovo je mala teorija o snijegu sa Wikipedie a služi kao uvod u filmić koji sam snimio.
Vaš Zriki
| |
|
|