Martinje je prošlo i evo konačno da napišem jedan novi post. Mislio sam da je samo kod mene nastala suša sa vremenom i pisanjem novih postova, ali onda sam pogledao ostale blogove i izgleda da nam svima pušu neki čudni vjetrovi :-? Po brojaču posjeta vidim da redovno tražite novosti, a ja sam se malo ulijenio i iznevjerio povjerenje - nije namjerno!
Teme ovog posta će biti sa određenim vremenskim odmakom jer sam ih radio ljeti i u ranu jesen ... pa da krenemo redom.

ŽBUKANJE

Nakon što sam razvukao sve instalcije kojih sam se mogao sjetiti da će mi trebati krenuo sam na fazu žbukanja zidova i tu se sreo sa prvim malo ozbiljnijim problemima. Što se tiče odabira same tehnike žbukanja (strojno ili ručno) tu se nisam previše dvoumio i od početka sam navijao za strojno žbukanje. Neki od pluseva koji su prevagnuli na stranu strojnog žbukanja su:

• brzina žbukanja
• homogenost materijala
• cijena
• ravnina i zaglađenost zidova

Prvi izazov (kako se problem popularno deklarira u novijoj terminologiji) je bio odabir žbuke. Xella je u svojim prospektima dala preporuku da se koristi žbuka Rigips Rimat 100 DLP dok mi je majstor sa kojim sam dogovarao žbukanje ponudio Samoborkinu GV 10 žbuku. U razgovorima sa ljudima u Xelli i Rigipsu dobio sam informacije da se ta žbuka prestaje proizvoditi, predviđena je za nanošenje do 9mm u jednom sloju (što je kod mene bio problem zbog jednog drugog faktora o kojem više riječi u nastavku teksta), cijena po kg je duplo skuplja od Samoborke, morao bi platiti još i transport, ... Uglavnom, da si pojednostavnim cijelu priču odlučio sam se za Samoborkinu žbuku koju mi je preporučio majstor, prethodno sam se čuo i sa Xellinim instruktorom da čujem njegovo mišljenje koje je bilo potvrdno uz nekoliko napomena na što da pripazim kod majstora kada budu radili.

Drugi izazov je bila debljina žbuke. U prospektima od Xelle se navodi da se zidovi mogu žbukati žbukom debljine 6mm i sve bi to bilo u redu da sam to gledao prije postavljanja razvodnih kutija. Strujić koji mi je radio struju pitao me kako ću žbukati da mi zna ostaviti kutije malo izvan zida. Rekao sam mu da će ići strojna žbuka u nadi da zna što to znači. On mi je izvukao sve razvodne kutije cca. 10-12mm izvan zida tako da zbog toga nisam mogao žbukati žbukom od 6mm kao što je preporuka za Ytong gradnju. Čak sam i mogao da sam išao vaditi i ponovo stavljati sve razvodne kutije i prekidače ili da sam ih sve krenuo brusiti. Uglavnom, progutao sam ponos i odlučio da sve ostane kako je, računica mi je pokazala da sam prošao cca. 25% skuplje na žbukanju. Žbukao sam cijelu kuću (prizemlje i kat, garažu još nisam) što je ispalo nekih 340m2 gips-vapnene žbuke i 50m2 vapno-cement žbuke u kupaonicama.
    Zaključak: na Ytongu ne morate izvlačiti rzvodne kutije izvan zida ili ih izvucite minimalno nekih 5mm.

Treći izazov mi se dogodio prvi dan kad su majstori došli raditi. Kao što svi vjerujem znate za stroj koji radi žbuku i pumpa je kroz crijevo treba trofazna struja, nekih 9-10kW. Budući ja imam monofzni priključak rješenje je bilo posudba od susjeda, sve se dogovorim sa susjedom koji mi je nabliži i nazovem ga ujutro da bi posudio struju, a on kaže da je otišao na more i da nema nikoga doma!!! Trčim do drugog prijatelja, ali on je predaleko, nekih 150-180m i nemamo dosta kablova, treći susjed ista priča i kad su mi sve lađe potonule sretne me jedan susjed koji je vidio da se nešto muvam cijelo jutro i ponudi mi da uzmem struju od njega (nisam ni znao da ima trofaznu struju). Spojili mi to i sve super, ali ne još ... majstor bi htio vodu pod tlakom 4-5 bara za žbukalicu. Probali do hidranta kojeg su nedavno postavili, ali još nisu pustili vodu, probali kod susjeda, ali nema dosta pritiska, moja potopna pumpa diže vodu, ali isto nedovoljan pritisak ... na kraju majstora kaže da on ima svoju pumpu pa da ćemo vodu iz bunara dizati mojom potopnom u bačvu od 200L, a iz nje će on pumpom to drukati u stroj ... skoro sam ga poslao u rodni kraj jer je u početku rekao da to neće biti dobro rješenje!!! I tako su konačno taj prvi dan oko 14 sati počeli raditi pripremu za žbuknje.

Prvi dan su postavljali aluminijske lajsne oko prozora, vrata i na uglovima, ... premazivali betonske serklaže Kontakt Grund premazom za impregnaciju i hrapavljenje da se žbuka bolje primi. Drugi dan su krenuli sa žbukanjem, prije nabacivanja žbuke dobro je Ytong prije otprašiti kompresorom i malo ga navlažiti vodom da se bolje primi žbuka. Na spojeve serklaža (betona) i Ytonga obavezno treba staviti mrežicu da kasnije spojevi ne bi popucali. Ono na što me upozorio instruktor u Xelli je da majstori znaju mrežicu zalijepiti na beton i onda na nju nanesu žbuku - to nije dobro. Pravilan način je da na beton dođe Kontakt Grund, na njega prvi sloj žbuke, mrežica se utisne u tu žbuku, poravna gleterom i onda na nju drugi sloj žbuke. Na taj način mrežica ostane između slojeva žbuke i samim time najbolje ispunjava svoju funkciju.

Sam način i postupak strojnog žbukanja nije nešto novo, nabacuje se prvi sloj žbuke, poravna se letvom, zatim drugi sloj žbuke i finije poravnavanje letvom te na kraju sa gleterom sve to još dodatno zagladi. Nakon toga se žbuka ostavi neko vrijeme (par sati) da se malo posuši, zatim je pošpricaju vodom i sve zaglade filcom tako da praktično zidove ne treba gletati. Oko nekih razvodinih kutija i na par drugih mjesta je ostalo malo neravnina i to ću morati pogletati, ali su zidovi u globalu skroz glatki. Žbukao sam u 7.mjesecu kad je bilo dosta vruće i suho pa se sve relativno brzo sušilo tako da su majstori svih cca. 400m2 odradili u nekih 6 dana. Zadnji dan je bilo malo kišovito i više vlage u zraku pa se žbuka sporije sušila za završno zaglađivanje - računajte na nešto sporiji tempo ako budete žbukali u jesen ili zimu.

To je uglavnom sve o žbukanju, ostavio sam sve prozore na kip da se zidovi što prije isuše. Prvih 4-5 dana se još osječao miris vlage u zraku, ali nakon toga više ne, na mjestima gdje je žbuka bila deblje nanešena (5-6cm kod kanalizacijske vertikale) vlažna mrlja je bila još nekih 10 dana.

HIDROIZOLACIJA PODOVA

Na podove u prizemlju (kuća i garaža cca. 100m2) sam polijepio Katran V-4 ljepenku u vlastitoj režiji. Ljepenku sam pokušao nabaviti nešto jeftinije preko oglasnika i nekih poznanika i na kraju zaključio da je to banana. To obično ljudi negdje ukradu, neznaš jesi li dobio 10m2 u roli jer nije originalno upakirana, već onako u rinfuzi, neke role su bile prljave (valjda ih je majstor prematao negdje na zemlji), negdje ti pod V-4 podvali V-3, neke role su stajale na suncu u vodoravnom položaju pa su se sve deformirale i sl. kombinacije. Uzeo sam 5 takvih rola i pokajao se - ušteda zanemariva! Na kraju sam malo pogledao po građevinskim trgovinama i najjeftiniju Katran V-4 ljepenku pronašao u Pevcu na Jankomiru.

Kod ljepljenja nema neke velike nauke, pod sam očistio od viškova žbuke koji su ostali, rubove ljepenke koja je virila ispod zidova sam također dobro čistio od žbuke, metlom ugrubo maknuo sve veće komade i na kraju minivašom oprao podove - mislim da mi to niti jedan majstor ne bi tako napravio!!! Kad su se podovi posušili namazao sam sve Resitolom, ostavio da se posuši i onda na to vario ljepenku. Preklop ljepenki bi trebao biti bar 10cm da se to sve dobro zavari. Na nekim sam mjestima ostavio i više, a sve sam rubove još dodatno "obradio" brenerom da se katran dobro rastopi i napravi hidro-nepropusan spoj.

Toliko u ovom javljanju ... čujemo se uskoro :-)

• antene
• kompjutersku mrežu
• agregat mrežu

STAKLENA CIGLA

Otvor na stepeništu (š.120 x v.180cm) sam odlučio zatvoriti staklenom ciglom. Neki su mi rekli da će to biti veliki hladni most, da je bolje staviti neki PVC fiksni prozor, da je staklena cigla ružna, da to više nitko ne radi, ... Ja sam se odlučio na takvu kombinaciju jer mi se jednostavno sviđa staklena cigla i da unese malo različitosti u cijelu kuću.

Kada sam razmišljao kakav „dizajn“ napraviti vrtio sam neke kombinacije i na kraju se odlučio na smeđe cigle 19x19x10cm sa nekoliko bijelih (slika govori 1000 riječi pa da ne objašnjavam previše – pogledajte). Obišao sam nekoliko specijaliziranih trgovina za staklenu ciglu i nekoliko trgovačkih lanaca te se na kraju odlučio na prefabricirane blokove od firme „Egle“ sa zagrebačke Pešćenice.

Oni su mi napravili tri bloka od 6 x 3 cigle na način da su cigle lijepili na kostur od plastičnih letvica specijalnim ljepilom. Fuge su izvana zafugirane masom za fugiranje, a iznutra bezbojnim silikonom. Blokove sam sam jednostavno montirao u otvor, svaki dan po jedan. Na ravnu betonsku podlogu se stavi prvi blok i otvor oko njega zapuni PUR pjenom. Drugi dan, kada pjena stegne, se sa gornje strane fiksiranog bloka nanese ljepilo i na njega se postavi drugi blok i oko njega opet PUR pjena te se isti postupak ponavlja i za treći blok. Prema riječima montera iz firme, nije potrebno stavljati nikakvu armaturu ni učvršćivače u zid do 2m visine. Ako je zid 2m i viši onda se stavljaju pocinčane armaturne šipke fi 8 ili 10mm.

Toliko o staklenoj cigli, a na slici vidite kako je to na kraju ispalo.

VODOVODNE INSTALACIJE

Oko vodovodnih instalacija sam se dugo dvoumio. Na početku sam odmah otpisao pocinčanu i bakrenu varijantu. Pocinčanu više gotovo nitko ne stavlja jer se na cijevima brzo taloži kamenac, a bakrena varijanta je dosta skupa i bakar zna oksidirati pa se pojavljuju zelene fleke. Odlučio sam se za PVC i kada sam razgovarao sa majstorima većina njih mi je rekla da se sve više ide na „bijelu plastiku“.

Službena oznaka tih cijevi je PE-Xc (umreženi polietilen); izvana je PE omotač koji služio kao zaštita aluminijskog srednjeg sloja. Aluminij je tu kao potpora, tj. da cijevi ne gube na obliku i da se ne spljošte ako netko stane na njih. Unutra je plastična cijev od PE-Xc.

Ono što navode kao glavnu prednost tih cijevi da su unutarnje stijenke jako glatke i da se na njih ne hvata kamenac, hrđa i ostali minerali koji se nalaze u vodi. Reklamirana trajnost cijevi je „dokazanih 50 godina“. Druga bitna prednost tih cijevi pred uobičajnim „zelenim“ plastičnim cijevima je savitljivost – cijevi dolaze u kolutu i mogu se raditi lagani lukovi bez smanjivanja unutarnjeg promjera cijevi. Samim time to znači da treba manje koljena nego za bilo koje druge cijevi. Glavni minus je nešto viša cijena spojnica, T komada, ... tzv. fitinga, ali u konačnici to sve dođe na isto kao i sa „zelenom plastikom“ jer ih treba manje. Ja sam koristio sistem (cijevi i fitinge) od Viege – Pexfit Fosta.

Za postavljanje vodovoda sam imao jednog prijatelja i tatu od cure, ali kod oba je bio problem što sa tim cijevima nikada nisu radili pa se nisu usudili eksperimenirati. Kada sam ih napokon nagovorio, prijatelj je posudio alat od kolege s posla i dvije kupaone i kuhinju smo napravili za 3 poslijepodneva (cca. 10 sati posla) s time da sam ja dan prije odradio fizikaliju i izfrezao kanale prema njihovom nacrtu.

Od alata trebaju škare za ravno rezanje cijevi, kalibrator (tzv. „šiljilo“) i kliješta za krimpanje. Postupak montaže fitinga je turbo jednostavan: cijev se odreže, „šiljilom“ se skine vanjski plastični omotač i aluminij u dužini cca. 2cm (ima graničnik tako da se ne može fulati), stavi se prsten i natakne fiting te se taj aluminijski prsten kliještima stisne. Kod stiskanja prstena također se ne može pogriješiti i preslabo stisnuti prsten jer se kliješta ne mogu skinuti dok se do kraja ne stisnu. Na sve cijevi (hladnu, toplu i cirkulaciju) smo na kraju stavili zaštitnu termo-foliju. Na hladnu zbog kondenzacije, a na tople da se smanje toplinski gubitci. Kada se posloži cijeli razvod cijevi se na rasponu od cca. 1m po podu učvrste plastičnim obujmicama da se ne mogu micati. Zadnja slika pokazuje kako to izgleda kada je sve montirano.

Najznačajnija stvar koja se dogodila u protekla 2 mjeseca je da sam konačno uveo struju u kuću i sad agregat može u zasluženu mirovinu. Već sam prije u komentarima na prethodni post spominjao da je izrada kanala za instalacijske cijevi u Ytongu prava šala. Električnom frezom se naprave dva šlica, malim štemerom se izbije ostatak materijala i eventualno malo popravi ako treba strugalicom i to je cijela filozofija. Sve kanale za instalacije, u cijeloj kući i garaži, "isfrezao" sam sam za 3 dana bez ikakvog forsiranja. Već sam prije spominjao da sam sa majstorom koji mi je radio struju dogovorio da ću ja frezati kanale, a da će on odraditi sve ostalo - cijena je ispala 90kn/rm (rm = rasvjetno mjesto), a inače bi bila 120-130kn/rm. Na 135 rm se uštedi koja krznena tisućica :-)
Kada sam počeo frezati kanale svako malo je trebalo nešto alata/pomagala pa sam to nabavljao ... na kraju sam sve to stavio na hrpu i tek onda dobio pravi dojam da se toga dosta sakupilo.

Evo i jedna „živopisna“ slika u trenutku kada smo počeli provlačiti žice kroz cijevi ... sve dugine boje su bile u igri. Da ne bi bilo zabuna, poštivana su pravila struke - žuto/zelena je uzemljenje, plava je nula, a sve ostale boje su faze. Za rasvjetu su stavljane žice od 1.5mm², a za utičnice 2.5mm².

Kada smo provukli sve žice kroz cijevi u razvodim ormarićima je bila prava šuma kablova. Postavio sam jedan razvodni ormarić za cijelo prizemlje i garažu i jedan na katu. Evo jedne slike da vam dočaram izgled razvodnog ormarića prije i poslije uređivanja.

Oni pažljiviji promatrači i znalci vidjeti će u ormariću možda neke stvari koje nisu uobičajne. U donjem redu, prvi s lijeve strane je stubišni automat kojeg sam stavio da mi rasvjeta u hodnicima i stepeništu ne svijetli nepotrebno. Rasvjeta na ulazu, stepeništu i hodniku na katu se pali na 4 mjesta tako da je dostupna iz svih prostorija. Timer se na stubišnom automatu može namjestiti na vremenski interval od 1 do 10 minuta što je sasvim dovoljno da se stigne do željenog cilja u kući ili do slijedećeg prekidača, bez da se svijetlo ugasi. Za neke posebne akcije kada će svijetlo u hodniku trebati stalno svijetliti ima na automatu sklopka koja ga prebacuje u „always ON“ stanje i sva svijetla stalno svijetle. Automat je investicija od neki 200-300kn, a mislim da će taj novac sigurno vratiti gašenjem nepotrebne rasvjete.

Druga „stvar“ u razvodnom ormariću (odmah do stubišnog automata) je trafo za elektrobravu ulaznih vrata. Već sam o tome pisao kada su mi ugradili ulazna vrata da sam u vrata stavio elektro bravu budući je s vanjske strane samo rukohvat (nema kvake) pa da pomoću tipkala iz blagovaone mogu otvoriti ulazna vrata na daljinu. Ostalo su u ormariću: limitator 32A, FID sklopka i osigurači (10A i 16A, B klase).

Kada su instalacije bile gotove dobio sam od majstora ovjerenu prijavnicu da odem na Elektru zatražiti priključenje struje i tada kreću prave peripetije.

Da bi zatražili priključenje struje treba opet nabaviti nešto papira. Vjerujući u informatiziranost naših institucija prva stvar koju sam napravio ... otišao sam na web stranice HEP da skinem formulare za prijavu i da pogledam što sve od papira moram priložiti. Skinem sve to, nabavim papire koji tamo pišu da mi trebaju, ali ponukan iskustvom drugih ljudi idem još prije nazvati telefonom Elektru da provjerim jel' to sve da ne šetam par puta bez veze. Tamo mi žena kaže da moram donijeti (osim onog što piše na web-u) još katastarski izvadak, posjedovni list, vlasnički list i ovjerenu kopiju građevinske dozvole kod javnog bilježnika (ne moram ni naglašavati da sve to ne smije biti starije od 30 dana). Pitam ja zašto još te druge papire kad na webu piše ..., nema pregovara – hoćeš li struju to je to, izbora nema pa onda po onoj staroj – pametniji popušta i u nabavku papira! Tu se izgubi još kojih 10-ak dana i par stotina kuna na razne biljege, pristojbe i ovjere.

Kada sam sve to sakupio (EES, Prijavnicu elektroinstalatera, katastarski izvadak, posjedovni i vlasnički list, ovjerenu građevinsku dozvolu, prijavnicu za priključenje, potvrdu o uplati preostalog iznosa) donesem to sve u Elektru i predam na šalteru. Prije nego sam predao papire objasnio sam ženi da sam kod predaje zahtjeva za EES tražio priključak od 5.5kW, ali bi sada htio zakupiti veću snagu (po novom je to 7.36kW). Ona mi kaže da nema problema i da to samo upišem u formular. Ispunim sve papire i predam joj te pitam što dalje slijedi. Ona mi kaže da će mi se javiti kolega za 10-15 dana sa daljnjim informacijama, prošlo 20 dana (nitko nije zvao!) i ja nazovem njih da provjerim gdje je stalo kad mi čovjek s druge strane žice kaže kako sam ja to samo tako zamislio zakupiti više snage bez njihovog dopuštenja, bez dodatka ugovoru, bez nove kalkulacije cijene, ... nema druge Davore nego ponovo osobno u Elektru riješiti zavrzlamu. Došao ja tamo i objasnim kako je bilo i nakon toga počne prepirka tog čovjeka i žene na šalteru pred menom zašto ona ne poštuje proceduru, da to ne može tako, ... uglavnom profesionalizam primjeren monopolistu.

Nakon toga je prošlo još 2 tjedna dok su mi napravili dodatak ugovoru zbog povećanja snage, napravili izvid na terenu, dali ormarić (kojeg korisnik mora sam ugraditi kao i metalni L profil na koji će priključiti kabel) i konačno prošli tjedan u utorak priključili struju. Suvišno je reći da sam u tih 2 tjedna sigurno zvao 10-ak puta da malo poguram cijelu stvar jer je njihov način rada – budemo vas nazvali, ali nikad ne zovu.

Morao sam podijeliti ovu priču sa vama jer je moja konačna ocjena usluge djelatnika Elektre u Velikoj Gorici s kojima sam bio u kontaktu poklonjena 2 (samo da prođu). Svaka čast drugim ljudima u Elektri koji svoj posao odrađuju profesionalno.

Trenutno završavam još instalacije za antene i LAN, jučer sam se dogovarao sa instalaterom za plin oko instalacija da ih postavim prije žbukanja, a do kraja mjeseca bi trebala biti riješena još voda i kanalizacija. Početkom svibnja bi dakle trebalo biti žbukanje na dnevnom redu. Žbukati ću strojno (gips žbukom) zidove, a strop ću zatvoriti gips pločama.

Od ostalih zanimljivih stvari evo jednog detalja koji se pojavio nakon zime. Kao što vam je poznato iz prethodnih postova na bijeli strop se ne stavlja nikakav beton (tlačna ploča), već se samo preko Ytong stropnih ispuna prelije malo rijeđi tankoslojni mort da zaštiti površinu blokova od oštećenja i da homogenizira površinu. Tu nema nikakvih problema što se tiče zatvorenog prostora, ali kada takva površina ostane izložena vremenskom utjecaju (kiša, snijeg, smrzavanje), bez obzira što je pokrivena najlonom, zbog prodora vode i smrzavanja se taj zaštitni sloj počne ljuštiti s prvim danima proljeća (kada podignete najlon). Slika ovako na prvi pogled izgleda ružno, ali se sve to samo skine, počisti metlom i ponovo homogenizira tankoslojnim mortom. Dakle, savjet za sve buduće Ytong graditelje (mene nije nitko upozorio na to) je da prije zime sve vanjske izložene površine (balkone, terase, ravne krovove garaža, ...) zaštitite na adekvatan način slojem hidroizolacije ili neke glazure da voda ne dođe do Ytonga i tankoslojnog morta.

Evo dvije slike kuće mojeg imenjaka Davora sa Korčule koji gradi tipsku kuću Sanja - mediteranski tip Snježane. Kuća izgleda stvarno lijepo i na ostalim slikama (interijer i exterijer).

Kao što sam obećao napravio sam i reviziju dosadašnjih troškova gradnje pa je to ono što sam potrošio do današnjeg dana.

Ponestaje mi prostora na blog serveru, a budući mi iz T-Coma nisu ništa odgovorili na moj upit da zakupim još dodatnog prostora morati ću smisliti neko drugo rješenje da oslobodim prostor i da nastavim dalje sa pisanjem. Irusnjak, kada kreneš sa ozbiljnijim pisanjem bloga – drži se bloger servisa – valjda daju više od 5MB prostora.

Sutra počinje sajam graditeljstva u Zagrebu – za nas graditelje vjerojatno najzanimljiviji sajam (uz Ambientu) i najbolje mjesto da se na jednom mjestu pogledaju novosti i stvari koje nam trebaju ili budu trebale dok ne uselimo u svoje stambene kvadrate.

Ovaj se post malo odužio, ali budući sam ga napisao nakon dužeg perioda „suše“ nećete zamjeriti. Čujemo se :-)

• da između rubnih stupova i fasada bude prolaz od nekih 80cm kako bi se moglo prolaziti
• da krov natkrije cijelu terasu (problem je bio u nosivosti grebene grede jer što je veći raspon trebalo je pojačavati dimenzije grede što u nekim ekstremnim situacijama nije zadovoljavalo estetikom.

Krović nad ulaznim vratima ispao je onako kako sam ga u samom početku prilikom projektiranja kuće i zamislio te tu nije bilo nikakvih problema. Na kraju to sve izgleda ovako ...

Struja je u završnoj fazi i još nam ostaje slijedeći vikend završiti razvod žica za rasvjetu u prizemlju te posložiti razvodne ormariće. Majstor mi struju slaže vikendom pa možda sve ne ide ekspresno, ali bitno mi je da sve bude dobro napravljeno. Kada struja bude gotova i kad zasvijetli prva žarulja budem složio poseban post na tu temu.
Pisao sam već u komentarima na prethodni post da sam kod planiranja struje u kuhinji razmišljao da sve predvidim da kasnije nema razbijanja i provlačenja dodatnih kablova. Kuhinju sam najprije sam isplanirao, a onda sam je odnio u jednu firmu koji radi kuhinje da mi oni samo potvrde da je to sve izvedivo. Recimo da je ova slika ispod RC1 verzija kako bi kuhinja trebala izgledati u konačnici.

Agregat, kojeg sam "popljuvao" u prethodnom postu sad radi kao zmaj :-) Malo sam ručno dotjerao neke stvari na njemu, napunio akumulator, sredio svijećicu i paljenje pa sad pali od prve i na ključ!! Neznam kad sam ga zadnji puta kurblao. Tako je to sa talijanskom tehnikom :-)

U slijedećem broju ... više o struji i update troškovnika.

Nemam ništa pametno ni novo za napisati, ali čisto da za kraj godine još nešto napišem i svima koji prate ovaj blog još jednom poželim sve najbolje u Novoj godini! Budite zdravi, lijepi i veseli!

Kako i ovaj poste ne bi prošao bez slika evo još jednog dokaza da se ljudi sve više odlučuju na neke "drugačije" oblike gradnje.

U susjedstvu (cca. 50m zračne linije od mene) je u nepuna 3 tjedna niknula ova montažna kuća (po kiši i snijegu). Nisam se previše raspitivao od koje je firme (mislim da je iz "druge države")jer ne poznajem gazdu, ali sam čuo po kafanama i susjedstvu da je to nekih 60m², prizemnica i da košta 18.000€ za sistem "ključ u ruke". Izvana je, kao što vidite, neka vrsta prešane drvene sturgotine, na nju će vjerojatno doći stiropor (provirio sam kroz prozor i vidio ploče stiropora 5cm :-)), a iznutra su već počeli raditi knauf na zidovima. Na krov je stavljen Tondach glineni crijep, a prozori su od PVC-a, Salamander profili.

Kada prođu svi ovi blagdani i kada vidim vlasnika pokušati ću saznati nešto više detalja za one koji planiraju graditi nešto slično.

Jedan građevinski ...

• nabavku staklene cigle kojom ću zatvoriti otvor na stepeništu,
• informiranje o solarnom grijanju i pripremi potrošne tople vode,
• dogovaranju električara,
• dogovaranju stolarije,
• sakupljanje papira za štedionicu.