|
Evo konačno novi post nakon dužeg "zimskog sna" ... nije bilo nekih posebnih zanimljivosti na gradilištu koje bi mogao staviti u jedan post. Nakon što je kuća stavljena pod krov i tempo radova je postao usporeniji, a i zima je bila mrtva sezona za neke ozbiljnije građevinske pothvate.
Zahvaljujem svim onima koji su se javljali na blog i na privatni mail ... kada sam počeo raditi blog nisam ni pomišljao da će se toliko ljudi zanimati za gradnju.
Najznačajnija stvar koja se dogodila u protekla 2 mjeseca je da sam konačno uveo struju u kuću i sad agregat može u zasluženu mirovinu. Već sam prije u komentarima na prethodni post spominjao da je izrada kanala za instalacijske cijevi u Ytongu prava šala. Električnom frezom se naprave dva šlica, malim štemerom se izbije ostatak materijala i eventualno malo popravi ako treba strugalicom i to je cijela filozofija. Sve kanale za instalacije, u cijeloj kući i garaži, "isfrezao" sam sam za 3 dana bez ikakvog forsiranja. Već sam prije spominjao da sam sa majstorom koji mi je radio struju dogovorio da ću ja frezati kanale, a da će on odraditi sve ostalo - cijena je ispala 90kn/rm (rm = rasvjetno mjesto), a inače bi bila 120-130kn/rm. Na 135 rm se uštedi koja krznena tisućica :-)
Kada sam počeo frezati kanale svako malo je trebalo nešto alata/pomagala pa sam to nabavljao ... na kraju sam sve to stavio na hrpu i tek onda dobio pravi dojam da se toga dosta sakupilo.
Evo i jedna „živopisna“ slika u trenutku kada smo počeli provlačiti žice kroz cijevi ... sve dugine boje su bile u igri. Da ne bi bilo zabuna, poštivana su pravila struke - žuto/zelena je uzemljenje, plava je nula, a sve ostale boje su faze. Za rasvjetu su stavljane žice od 1.5mm2, a za utičnice 2.5mm2.
Kada smo provukli sve žice kroz cijevi u razvodim ormarićima je bila prava šuma kablova. Postavio sam jedan razvodni ormarić za cijelo prizemlje i garažu i jedan na katu. Evo jedne slike da vam dočaram izgled razvodnog ormarića prije i poslije uređivanja.
Oni pažljiviji promatrači i znalci vidjeti će u ormariću možda neke stvari koje nisu uobičajne. U donjem redu, prvi s lijeve strane je stubišni automat kojeg sam stavio da mi rasvjeta u hodnicima i stepeništu ne svijetli nepotrebno. Rasvjeta na ulazu, stepeništu i hodniku na katu se pali na 4 mjesta tako da je dostupna iz svih prostorija. Timer se na stubišnom automatu može namjestiti na vremenski interval od 1 do 10 minuta što je sasvim dovoljno da se stigne do željenog cilja u kući ili do slijedećeg prekidača, bez da se svijetlo ugasi. Za neke posebne akcije kada će svijetlo u hodniku trebati stalno svijetliti ima na automatu sklopka koja ga prebacuje u „always ON“ stanje i sva svijetla stalno svijetle. Automat je investicija od neki 200-300kn, a mislim da će taj novac sigurno vratiti gašenjem nepotrebne rasvjete.
Druga „stvar“ u razvodnom ormariću (odmah do stubišnog automata) je trafo za elektrobravu ulaznih vrata. Već sam o tome pisao kada su mi ugradili ulazna vrata da sam u vrata stavio elektro bravu budući je s vanjske strane samo rukohvat (nema kvake) pa da pomoću tipkala iz blagovaone mogu otvoriti ulazna vrata na daljinu. Ostalo su u ormariću: limitator 32A, FID sklopka i osigurači (10A i 16A, B klase).
Kada su instalacije bile gotove dobio sam od majstora ovjerenu prijavnicu da odem na Elektru zatražiti priključenje struje i tada kreću prave peripetije.
Da bi zatražili priključenje struje treba opet nabaviti nešto papira. Vjerujući u informatiziranost naših institucija prva stvar koju sam napravio ... otišao sam na web stranice HEP da skinem formulare za prijavu i da pogledam što sve od papira moram priložiti. Skinem sve to, nabavim papire koji tamo pišu da mi trebaju, ali ponukan iskustvom drugih ljudi idem još prije nazvati telefonom Elektru da provjerim jel' to sve da ne šetam par puta bez veze. Tamo mi žena kaže da moram donijeti (osim onog što piše na web-u) još katastarski izvadak, posjedovni list, vlasnički list i ovjerenu kopiju građevinske dozvole kod javnog bilježnika (ne moram ni naglašavati da sve to ne smije biti starije od 30 dana). Pitam ja zašto još te druge papire kad na webu piše ..., nema pregovara – hoćeš li struju to je to, izbora nema pa onda po onoj staroj – pametniji popušta i u nabavku papira! Tu se izgubi još kojih 10-ak dana i par stotina kuna na razne biljege, pristojbe i ovjere.
Kada sam sve to sakupio (EES, Prijavnicu elektroinstalatera, katastarski izvadak, posjedovni i vlasnički list, ovjerenu građevinsku dozvolu, prijavnicu za priključenje, potvrdu o uplati preostalog iznosa) donesem to sve u Elektru i predam na šalteru. Prije nego sam predao papire objasnio sam ženi da sam kod predaje zahtjeva za EES tražio priključak od 5.5kW, ali bi sada htio zakupiti veću snagu (po novom je to 7.36kW). Ona mi kaže da nema problema i da to samo upišem u formular. Ispunim sve papire i predam joj te pitam što dalje slijedi. Ona mi kaže da će mi se javiti kolega za 10-15 dana sa daljnjim informacijama, prošlo 20 dana (nitko nije zvao!) i ja nazovem njih da provjerim gdje je stalo kad mi čovjek s druge strane žice kaže kako sam ja to samo tako zamislio zakupiti više snage bez njihovog dopuštenja, bez dodatka ugovoru, bez nove kalkulacije cijene, ... nema druge Davore nego ponovo osobno u Elektru riješiti zavrzlamu. Došao ja tamo i objasnim kako je bilo i nakon toga počne prepirka tog čovjeka i žene na šalteru pred menom zašto ona ne poštuje proceduru, da to ne može tako, ... uglavnom profesionalizam primjeren monopolistu.
Nakon toga je prošlo još 2 tjedna dok su mi napravili dodatak ugovoru zbog povećanja snage, napravili izvid na terenu, dali ormarić (kojeg korisnik mora sam ugraditi kao i metalni L profil na koji će priključiti kabel) i konačno prošli tjedan u utorak priključili struju. Suvišno je reći da sam u tih 2 tjedna sigurno zvao 10-ak puta da malo poguram cijelu stvar jer je njihov način rada – budemo vas nazvali, ali nikad ne zovu.
Morao sam podijeliti ovu priču sa vama jer je moja konačna ocjena usluge djelatnika Elektre u Velikoj Gorici s kojima sam bio u kontaktu poklonjena 2 (samo da prođu). Svaka čast drugim ljudima u Elektri koji svoj posao odrađuju profesionalno.
Trenutno završavam još instalacije za antene i LAN, jučer sam se dogovarao sa instalaterom za plin oko instalacija da ih postavim prije žbukanja, a do kraja mjeseca bi trebala biti riješena još voda i kanalizacija. Početkom svibnja bi dakle trebalo biti žbukanje na dnevnom redu. Žbukati ću strojno (gips žbukom) zidove, a strop ću zatvoriti gips pločama.
Od ostalih zanimljivih stvari evo jednog detalja koji se pojavio nakon zime. Kao što vam je poznato iz prethodnih postova na bijeli strop se ne stavlja nikakav beton (tlačna ploča), već se samo preko Ytong stropnih ispuna prelije malo rijeđi tankoslojni mort da zaštiti površinu blokova od oštećenja i da homogenizira površinu. Tu nema nikakvih problema što se tiče zatvorenog prostora, ali kada takva površina ostane izložena vremenskom utjecaju (kiša, snijeg, smrzavanje), bez obzira što je pokrivena najlonom, zbog prodora vode i smrzavanja se taj zaštitni sloj počne ljuštiti s prvim danima proljeća (kada podignete najlon). Slika ovako na prvi pogled izgleda ružno, ali se sve to samo skine, počisti metlom i ponovo homogenizira tankoslojnim mortom. Dakle, savjet za sve buduće Ytong graditelje (mene nije nitko upozorio na to) je da prije zime sve vanjske izložene površine (balkone, terase, ravne krovove garaža, ...) zaštitite na adekvatan način slojem hidroizolacije ili neke glazure da voda ne dođe do Ytonga i tankoslojnog morta.
Evo dvije slike kuće mojeg imenjaka Davora sa Korčule koji gradi tipsku kuću Sanja - mediteranski tip Snježane. Kuća izgleda stvarno lijepo i na ostalim slikama (interijer i exterijer).
Kao što sam obećao napravio sam i reviziju dosadašnjih troškova gradnje pa je to ono što sam potrošio do današnjeg dana.
Ponestaje mi prostora na blog serveru, a budući mi iz T-Coma nisu ništa odgovorili na moj upit da zakupim još dodatnog prostora morati ću smisliti neko drugo rješenje da oslobodim prostor i da nastavim dalje sa pisanjem. Irusnjak, kada kreneš sa ozbiljnijim pisanjem bloga – drži se bloger servisa – valjda daju više od 5MB prostora.
Sutra počinje sajam graditeljstva u Zagrebu – za nas graditelje vjerojatno najzanimljiviji sajam (uz Ambientu) i najbolje mjesto da se na jednom mjestu pogledaju novosti i stvari koje nam trebaju ili budu trebale dok ne uselimo u svoje stambene kvadrate.
Ovaj se post malo odužio, ali budući sam ga napisao nakon dužeg perioda „suše“ nećete zamjeriti. Čujemo se :-)
|
