Togonal je u ' Otvoreno' dovukao gradonačelnike kako bi komentirali lokanu samoupravu i njene probleme, ali umjesto  nekog iz onih fantomskih upravnih jedinica, kojih je navodno puno previše i glođu proračun ko miševi sir, u studijima širom Hrvatske smjestili su se stari znanci Bandić, Kerum, Čehok, Turk i Željko Sabo iz Vukovara.

Bandić se, u skladu sa svojim egom usporedio sa gradonačelnicima Beča, Pešte, Munchena, Berlina i Rima, kako bi obranio svoj Holding, koji za nas brani kvalitetu javne usluge. Za istu tu kvalitetu javne usluge ne bori se njegov prijatelj Željko Kerum, koji je već u nekoliko navrata zahtijevao da oni koji su radili za grad po nerealnim cijenama dio novca vrate kao donaciju.

Zamislite da se sav novac koji je Bandiću procurio kroz prste u džepove kumova i ortaka vrati u gradski proračun. Prema izračunu zelena akcije, riječ je o gotovo dvije milijarde kuna muljaža. Svota koju cijela vlada jedva skupi kad izvrnu džepove u škrabicu rebalansa.

Bandić nije dobio niti jedno provokativno pitanje. Kao u slučaju EPH, on je zaštićena vrsta. Sve optužbe aktivista, svi dokazi novinara, sve afere i muljaže - nula bodova. I sam je rekao da nema političkih neprijatelja, niti ih misli stvarati. Njegovi pogledi sežu daleko preko Medvednice, a njegove se ruke rukuju lijevo i desno. Dobro je dok lijeva ne zna što radi desna, pa nitko ne zna čije su sve one građevinske muljaže, zloupotreba gradskog novca, suludi projekti, mijenjanje GUP-a, zlatni wc-i i srebrne tramvajske stanice. Sve je to hrvatska pamet i hrvatske ruke. Ili kako još kaže Bandit: Ne treba sve bacati u žbunje?!

Kerum je svojim brkanjem padeža gotovo ugrozio Kirina, ali nikome nije ostao dužan. Sa HDZ-ovcima ne priča jer su bahati, ogradio se od Mamića koji je 'svojim šarmantnim ponašenjem iznio ideju da će Kerum spasiti Dinamo' i na otvorenju Splitskog ljeta pobijedio tremu tako da je trkeljao o planiranim građevinskim projektima, kao naprimjer koncesiji za cijev ispod mora koja će hladiti Marjan po Hiltonovim standardima. Za razliku od otvorenja ljeta, u ' Otvorenom ' je bio suvisao. Čak se i nasmijao kad ga Togonal pitao za Malu Floramye. A što je maloj?

Maloj će barba Kerum kupiti udžbenike, odjeću i sve što im treba. Kad oni otprije vrate pare. Ako oni otprije vrate pare. Kad smisli nova radna mjesta. Kerumova je sreća ( on tvrdi građana Splita ) što Split nije izgrađen ko Zagreb, jer se kriza mora pobijediti radom, a ministarstvo turizma preseliti u Split. Ministar mora biti iz Kerumove stranke.

Gradonačelnik Vukovara je kraj svojih milijune teških kolega izgledao kao sirotinja. Pozivao ih je sve u pomoć, jer je njegov grad u rasulu, a posla nema. Žicao je Keruma za Robnu kuću, zahvalio Bandiću za spomen dom Ovčara, a Čehok mu je spočitnuto da se na razgovore za posao nije javio veliki broj ljudi i da su zbog toga njemačka investicija, tvornica i radna mjesta preseljena negdje drugdje. Neće se ponoviti?

Sve u svemu, lijepo smo ponovili predizborna obećanja, kandidirala Bandića za Chiraca, sjetili se rata i pričali viceve. Kako prigodno hrvatski.

Kod nas mnoge stvari kasne: tekovine demokratskog društva, ekonomska kriza, pravosuđe, plaće, javni prijevoz, poticaji za poljoprivrednike, rebalans proračuna.

Nikog više ne čudi ako zakasni udarna vijest, pa od trenutka udara do malih ekrana putuje tjedan dana ili više. Tko je još čuo mijenjati programsku shemu zbog neke tamo vijesti. Kad bi se to radilo, neki bi ljudi morali ostati raditi na HTV-u i preko ljeta ili čak petkom iza podneva.

Zato je  jučerašnje ' Otvoreno ' s temom: 'Zašto je smijenjen ravnatelj policije Vladimir Faber? '  bilo vrlo aktualno. Što znači da nije previše zakasnilo.

Željko Jovanović iz SDP-a ponovio je ono što pjevaju i vrapci. Faber je smijenjen zbog "afere kamioni", kako ne bi mogao više svjedočiti ni istraživati, čime je istraga prerano svršila, ostavivši mnoge nezadovoljenima.

Ministar Šimonović nije mogao odgovoriti. Zašto bi uopće Ministar pravosuđa trebao znati  razlog smjene ravnatelja policije? Još je Rochefoucauld pojasnio da postoje tri vrste neznanja: ne znati šta treba znati; znati pogrešno što već znaš i – znati šta ne bi trebalo znati. U koju grupu je zapao ministar saznat ćemo tradicionalno prekasno.

Prije manje od pola godine Sanader je netipično imenovao nestranačke stručne ljude koji su trebali jednom zauvijek rasplesti hrvatski uzao politike i kriminala. Još koji dan Faberove istrage i bilo bi prekasno da ga se unaprijedi na mjesto čuvara tajne, tako da se ova reakcija, za određenu interesnu skupinu, smatra i pravovremenom.

Svi mi ostali morat ćemo samo malo pričekati na uvjerljivo objašnjenje o smjeni policajca koji je obavljao svoj posao, štiteći interese građana ove države. Stići će ono. Timovi državnih stručnjaka već danima rade na njemu. Znate kako se kaže: bolje kasno, nego nikad. Na vrijeme za još jednu epizodu ' Otvorenog '.

Ne znam jeli Stankovićevo samoubojstvo novinarskog kredibiliteta uvjetovano radnim uvjetima na Prisavlju s kojeg se nada pobjeći ili stvarno više nema gostiju za emisiju u državi u kojoj se tako olako unapređuje Fabera ili hapsi Kutlu. Počinje li ovom emisijom njegova metamorfoza u Branimira Bilića ili, ne daj bože, Di Čuljak Šelebaj?

Kad 'Nedjeljom u dva' otvore hvalospjevi Nade Mirković i Branka Ivande o njihovoj uzdanici, štićenici i marketinškom projektu zvanom 'Neka Veljača traje cijelu godinu' osjetim kako mi na čelu izbijaju rogovi. Oni pravi, jelenski, s mnoštvom parožaka.

U gardu emancipirane, pametne i uspješne Jelene Veljače puno je rupa koje Stanković, nekad davno poznat po svojim aperkatima, nije iskoristio u ovoj emisiji promotivnog karaktera za Jeleninu knjigu ili novu HTV-ovu sapunicu.   Malo je falilo da joj obriše nos i doda maramicu dok je kašljucala između odgovora.

Nije se Jelenu pitalo misli li da je svoju prvu scenarističku priliku dobila samo zato što je tada bila u vezi s Romanom Majetićem. Publiku očigledno ne zanima kako nastane 4.000 stranica scenarija, za koje Ivanda tvrdi da su literarno dostignuće, a ljudi iz struke da ih je nemoguće toliko proizvesti u tom vremenskom okviru.

Nije se ni zucnulo kako je preživjela produkciju 'Survivora', niti je se provociralo pitanjima o stilu preuzetom od Candace Bushnell, gdje su duhovite opaske o životima odraslih žena zamijenila samodopadna propitivanja penetracije zračnog prostora i položaja žena u društvu na razini maturantice bez životnog iskustva.

Jadna je Jelena, iako nevoljko, bila prisiljena citirati samu sebe, što ću izbjeći, kako joj ne bih dao više prostora nego  Jutarnji list. Nisam ovdje da kritiziram Veljaču već Stankovića.

Bilo je gore od Lokasa koji je Severini izjavio sućut zbog snimljenog materijala. Žena bez odgovora je sat vremena odgovarala na kriva pitanja. Ne znam što je ova emisija trebala pokazati osim da je Stanković moderni muškarac koji čuje vapaje žena koje se približavaju tridesetoj, a čija štikla smeta konzervativnim puritancima koji smatraju da su žene za kuhaču, krevet i kolumnu.

Ako Jelenin novi scenarij bude upola dobar kao kolumne, gledat ću reprize 'Sexa i grada', jer Candace Bushnell makar krade Ericu Jong, ženu koja je rekla: 'Čuvaj se čovjeka koji javno optužuje spisateljice. On ima malog i ne zna gramatiku.'

Možda u tom grmu leži Stankovićev zec. Nekad poznat kao čovjek s mudima, Aco sve više nalikuje na fotografiju Jeleninog međunožja. Kako nas je učio Seinfeld: 'Showmanship. Kad si na vrhuncu i svi te vole, pozdraviš se i odeš sa scene.' Bolje to nego ulizivati se gostima od kojih ti se povraća.

Da sam ja Stanković Aleksandar, pitao bih Žužula kako je moguće da jedan veleposlanik jedva govori jezik zemlje u koju je veleposlan. To je jedini odgovor koji me zanimao. I to na engleskom, ako može. Ovako sam radije gledao 'Odjel za čistoću', pornić za umirovljenike, gdje im u kuću provale dvije čiste gospodarice i pospreme. Još im pričaju prljavo. O prljavom podu, prljavoj kuhinji i prljavoj spavaćoj sobi. Prljavi veš neću ni spominjati. Sve se opralo u dva.

Dok vremenske prognoze sliče na jesen, šuštanjem lišća i šapatom kiše, neki se još nadaju da će rebalans proračuna biti potreban tek nakon turističke sezone. Zato nam se u kameru žustro okrenuo Goran Rotim, da u vanjskopolitičkoj emisiji HRT-a prikaže nekoliko novih odredišta koja su snizila cijene i time postala dostupnija hrvatskim turistima, i ne samo njima.

Ciparski turizam, prema riječima Dragana Nikolića, hvata dah; uoči sezone vlada je zamolila tamošnje hotelijere da smanje cijene jer aviokompanije i tour operatori to nisu htjeli. Država im je zauzvrat smanjila PDV sa 8% na 5%, smanjila takse zračnih luka te boravišnu pristojbu, a turizam BDP-u Cipra pridonosi manje nego u Hrvatskoj.

Turci su smanjili PDV za 10%, a u Istanbulu su smanjili cijene struje i vode hotelima i restoranima.

Kod nas turizam spašavaju smanjenjem pristojbi HRT-u i ZAMP-u. Što će dobro doći hotelijerima i restoraterima kad u praznim objektima budu slušali prognozu.