Bilo je to prije više od dvadeset godina: Ante Marković, premijer bivše države, pobjedonosno je uspostavio tečaj dinar:marka u paritetu 1:7 i svi su mislili kako su napokon prošle godine pune muka. Ali, umjesto pjesme, brzo su stigli jauci, najprije je krenula inflacija, potom rat i sve formacijski pripadajuće katastrofe.

Na početku tog procesa, kad su mnogi shvatili da je puknuo tečajni balon, naglo su se umnožili lanci sreće. Negdašnja fora s razglednicama znana i kao lanac Sv. Antuna (pošalji pet komada na pet adresa, pa ćeš uskoro dobiti 25 komada...) implementirana je na novčanoj razini, pa su krenuli tzv. lanci sreće. Mnogi su davali tadašnje njemačke marke u nadi da će u kratkom roku upeterostručiti prihod, ali rijetki su bili oni koji su u tome uspjeli. Uglavnom, uspjeli su oni koji bi pokrenuli lanac sreće i, eventualno, prva linija uplatitelja. Ostali bi bili sretni ako su povratili ulog, dok se većina uglavnom rastala s markama.

U kriznim vremenima, dakako, cvjetaju sustavi koji nude brzu zaradu, pa je tako i sada slučaj, no ovoga puta, posrijedi su društvene mreže, a igra nije tako jednostavna, pa je time i vjerodostojnija.

Švedska tvrtka Unaico koja se nalazi u sklopu Enigro Groupa pokrenula je društvenu mrežu SiteTalk koja ima namjeru postati velika poput Facebooka, ali na način da se u cijeloj priči vrte nemala novčana sredstva. Ukratko, mreža nakon registracije korisnicima daje različite mogućnosti, a oni koji uplate 150, 500 ili 2000 eura dobivaju mogućnost popusta na razne proizvode koji se nude preko te mreže. Kao i obećanje da će biti dioničari kompanije kad ona jednog dana krene na burzu.

Pritom se organiziraju i seminari kako bi se ljude privuklo da učlane što je više novih korisnika, jer na taj način zarađuju. Sustav se razmahao, a prilično je ostavio traga i u susjednoj Sloveniji, gdje je i policija službeno upozorila građane na pravila monetarnog trgovanja, što se, djelomično kosi s pravilima SiteTalka. No, nitko ne spominje da je posrijedi prevara – jer zasad se trguje s internetskim opcijama, a ne dionicama.

Postoje i druge nove društvene mreže (ne tako kompleksne) s ambicijom da budu mini-burze i očito je kako je to trend koji polako zapljuskuje i naše obale. Već sada na Facebook stranicama možemo naći ponude lukavih pojedinaca koji će zainteresiranim "ulagačima" ponuditi najbolje opcije i, zapravo, skupiti nekoliko novih članova s ulozima čiji će dio ići na njihov konto.

Sigurno je da će ovakve mini-burze ubrzo puknuti, no mašinerija koja stoji iza SiteTalka prilično je jaka. Vrlo brzo skuplja korisnike (članom je moguće postati i bez novčanih uloga, ali benefiti su ona prilično mali) i u doba kad kriza u punom zamahu zahvaća cijeli svijet, mogla bi u sljedećim mjesecima postati i tržišni hit.

Misionari su već krenuli na Hrvatsku, a uskoro ćemo vidjeti hoće li ovaj lanac uistinu donijeti sreću "investitorima".

Apple je na najboljem putu da postane najvrijednija kompanija na tržištu, zahvaljujući sjajnim rezultatima u proteklom tromjesečju. Prošle godine, već je pretekla Microsoft u kategoriji najvrijednije tehnološke kompanije, a 'samo' je 50 milijardi dolara dijeli od trona koji drži naftna kompanija Exxon Mobil. Hoće li se to dogoditi, nije lako predvidjeti.

Analitičari mudruju o nezaustavivom proboju Applea, ali ne zanemaruju ni činjenicu da energetski trendovi idu uzlaznije negoli prodaja potrošačke elektronike. Odnosno, nije nužno imati iPad 2, ali je glupo ne voziti automobil ako ga se već posjeduje.

Riječima brojki, čista dobit kompanije dosegnula je 7,3 milijarde dolara, ili 7,79 dolara po dionici, dok je u istom lanjskom kvartalu iznosila 3,25 milijardi, ili 3,51 dolar po dionici. U anketi Reutersa analitičari su očekivali dobit po dionici od 5,85 dolara, uz prihode od oko 25 milijardi dolara. Nakon objave poslovnih rezultata, cijena dionice Applea skočila je na Wall Streetu više od 7 posto, na 405 dolara, najvišu razinu u povijesti.

Ovi sjajni rezultati posljedica su izvrsne prodaje iPhonea i iPada, ali i stroge poslovne politike kompanije koja razvija inovacije i pritom ih štiti na sve načine. Standardan način zaštite su razni sudski procesi kojima se nastoji konkurenciju spriječiti da se njime koristi. Stoga je zanimljiva presuda američkog International Trade Commissiona (ITC) prema kojem je HTC prekršio dva Appleova patenta vezana uz smartfone, dok je osam optužbi odbačeno.

Bez obzira na krajnji ishod ove odluke, indikativno je kako se ovi patenti odnose na softver, a HTC-ovi modeli sadrže Android, pa su neki analitičari požurili predvidjeti katastrofični scenarij: moguće je da se u budućnosti zabrani prodaja smartfona Android OS-om u SAD-u. Dakako, ovdje nije posrijedi film Michaela Baya, pa se to najvjerojatnije neće dogoditi, no da Android Appleu opako smeta, vidi se po tržišnim pokazateljima.

Jer, proizvodnja smartfona s Androidom sve je jeftinija, što znači da je ovaj OS sve rašireniji, pa u tom slučaju Apple mora slijediti trendove i krenuti s proizvodnjom jeftinijeg iPhonea, umjesto da predvodi trendove.

To, dakako, vrijedi samo za kategoriju mobilnih uređaja, jer dok se daleko od korisničkih zaslona vode pravne i poslovne bitke, Apple je predstavio najnoviju iteraciju računalnog operativnog sustava Mac OS X, nazvaši ga Lion koji donosi ono najbolje s računalog OS-a na desktop. To ne znači da donosi aplikacije s iPhonea i iPada, ali 250 poboljšanja u odnosu na prijašnju inačicu svakako rad na Mac računalima još više udaljavaju od onoga što konkurencija radi.

Da je tome tako, dokazuje i prijenavedeni podatak kako je Apple prestigao Microsoft kao najvrijednija tehnološka kompanija. Nije ni čudo, stoga, što se Bill Gates okrenuo razvoju toaleta, što je prvi upgrade nakon 18. stoljeća kad je izumljen vodokotlić. Ali, to je već neka druga priča.

Nekako istodobno, pojavile su se vijesti kako su HT i Vipnet krenuli u borbu za elektronske čitatelje svojim platformama za e-knjige i kako Južna Koreja do 2015. godine izbacuje papirnate knjige iz škola. Prva vijest trebala bi biti uzročnik, a druga ocrtava posljedicu nezaustavljive tehnološke nadgradnje obrazovnog sustava, a negdje između, sjetit će se roditelji dojučerašnjih prvašića, smjestila se priča Jutarnjeg lista o ministru Fuchsu koji se neugodno cerekao kad je shvatio koliko kilograma djeca na leđima svaki dan nose kad idu u školu.

Evolucija je očita: s pomoću platformi i e-čitača odnosno tableta, kao i u Južnoj Koreji, i naša će djeca (ili, hm, s obzirom na postojeće stanje – unuci) jednoga dana umjesto šest kilograma knjiga na leđima, u školu nositi samo lagani uređaj s koga će učitavati školske materijale za svaki sljedeći sat.

Upravo je i pitanje udžbenika postavljeno odgovornim osobama iz HT-a, proljetos, na WinDaysima, kad se predstavljala usluga Planet9. Naime, novinari su zaključili, kako bi upravo na terenu udžbenika mogla biti najvidljivija korist od e-knjiga.

O čemu je riječ? Ukratko: VIP-ova knjižara omogućuje isključivo svojim korisnicima download digitalnih verzija knjiga prilagođenih čitanju na ekranu, a dostupna je na računalima, smartfonima i tabletima. Razvijena je u suradnji s prvom hrvatskom e-knjižarom TookBook.com, a zasad je dostupna samo korisnicima mobilnih uređaja s Androidom.

HT-ov Planet9 dostupan je, pak, svim ljubiteljima knjige, bez obzira kojeg telekom operatera koriste, a sve kupljene knjige pohranjuju se u oblaku tako da su dostupne u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Također, korisnici je mogu prebaciti na bilo koji uređaj – računalo, e-čitač ili smartfon. Planet9 radi i na Androidu, na iOS-u te na e-čitačima. Knjiga se, za razliku od VIP-ove usluge, kupuje kreditnom karticom, a u T-Centrima će se od sljedećeg tjedna moći kupiti e-čitač Sagem Binder.

Dakle, hardver postoji, knjige su spremne, mogu se kupiti i po jeftinijim cijenama od tvrdoukoričenih inačica i – digitalna književna revolucija može početi. Ili, ipak još ne?

Naime, za razliku od nekih prohujalih vremena, više i nije tako moderno imati regal pun knjiga. A ako je nekome do toga stalo, može u Intersparu kupiti knjige na kile i to doslovno. Oni koji uživaju u čitanju prilično preferiraju knjižnice, a žele li čitati u ljetnoj dokolici ne tegleći knjige na more, nema problema – na kioscima i u marketima se mekoukoričene knjige daju nabaviti već od deset kuna, pa štiva ne nedostaje. I trebaju li u takvom sustavu uopće e-knjige?

Dakako, to je startno razmišljenje i vezano je uz beletristiku. Današnje generacije doživljavaju čitanje na zaslonima mnogo prirodnijim, pa će im zacijelo i knjige biti uzbudljivije na tabletima ili e-čitačima, negoli u papirnatom izdanju. U Južnoj Koreji taj proces starta za četiri godine, a ako kod nas tablete u prvom razredu osnovne škole počnu koristiti djeca koja će se roditi u to doba, onda ćemo se svi sa zadovoljstvom prisjetiti današnjih, prvih virtualnih knjižara na ovim prostorima.

Ministarstvo vanjskih poslova s radošću je izvijestilo kako svi oni koji žele ići u Australiju vizu mogu ishoditi putem interneta. Kako će to u praksi izgledati, osjetit će svi koji idu down under, no pretpostavljam da će se na taj način izbjeći dugotrajna i mukotrpna čekanja na vizu kao kad se ide u neke druge zemlje.

Vrlo često smo svjedoci da se neki procesi pojednostavljuju uporabom tehnologije. Doduše, kad se nešto implementira, nerijetko je u startu prilično teško, dok se sudionici procesa ne uhodaju, ali blagodati se kasnije ipak pokazuju realnima. Sjetimo se, na primjer, početaka e-bankinga prije petnaestak godina, s dial-up konekcijama i radom u DOS-u, bilo je to više, kako bi se to danas u korporativnom leksiku istaknulo – izazov, negoli olakšica. Danas je sve više korisnika e-bankinga koji dobivaju sve raznovrsniju, ali prilično jednostavnu uslugu.

S e-zdravstvom bi trebalo biti slično. Činjenica da, na primjer, doktorica opće prakse šalje recept u ljekarnički sustav, pa onda nije potrebno ići do doktorice ili doktora opće prakse po recept, i onda s njime u ljekarnu zaista predstavlja veliki korak naprijed. Ili, kad se u nekim ustanovama treba naručiti liječnički pregled, valja samo skenirati uputnicu i poslati je, a onda se mailom dobiva zakazani termin. Ima još mnogo primjera, no praksa pokazuje da e-zdravstvo vrvi problemima i to prve vrste. Riječ je o tome da je primjena takvog sustava u vremenskom rasporedu liječnika ono „e“ ima veću važnost od samog zdravstva.

Naime, liječnice i liječnici opće prakse vrlo se sporo privikavaju na novi sustav. Nekad bi liječnica jednostavno na recept napisala ime lijeka, a danas mora kopati po šiframa da nađe. Pa čak ako i zna napamet šifru, vrlo vjerojatno treba nekako doći do nje. To je kao onaj padajući izbornik kad treba upisati ime zemlje, pa mi imamo sreću što se do Croatije brzo dođe, dok onima iz Zimbabvea valja spuštati izbornik dok se ne ukaže ime njihove zemlje. Šalu na stranu, u ordinacijama opće medicine otprilike jednako se vremena potroši na rad s računalom, koliko i na pregled pacijenta. To znači da, želi li liječnik dobro obaviti svoj posao, pacijent mora mnogo više čekati na red. I to je tako, stvaraju se gužve pred ordinacijama, a medicinskim sestrama ne preostaje ništa drugo nego objasniti nervoznim i bolesnim čekačima da se trebaju strpjeti dok se ne obave sve radnje koje će im naknadno uštedjeti vrijeme.

Tako je, zapravo, paradoksalna situacija da e-zdravstvo ubrzava neke procese, no šteka u osnovnom smislu. Je li rješenje u pojednostavljenju protokola ili inteziviranju edukacije koja bi omogućila brži rad s računalom, vjerojatno ćemo vidjeti tek kad nekome prekipi ili kad se budu, nažalost, dogodili neki nemili slučajevi. Zdravi bili, pa to ne vidjeli.