Štefov svijet

25.09.2015. petak

Kad "tajni sastanak" postane javna tajna...

Što reći kada predsjednik jednog Sindikata odlazi na tajne sastanke u drugi sindikat, kako bi tamo blatio svoje povjerenike i suradnike, te predlagao i dogovarao na koji način se riješiti jednog Vijeća i naravno onoga tko mu najviše smeta?... Ima li možda netko iz predsjednikovog vijeća suvislo opravdanje za ovo, i da li su možda baš oni na sjednici svoga Vijeća donijeli odluku da prvog među njima tajno pošalju da dogovara rasturanje sindikata, pa nam se sada smiju i u sindikatima i kod poslodavaca? Imali netko možda kakvo objašnjenje zašto su se predsjedniku NHS-a ispričale laži pa je on osobno pokušavao nazivanjem, i svojim "autoritetom" koji mu je usput rečeno zbog takvih gluposti sve manji, utjecati na ljude u nadležnom ministrstvu da krše zakon? Što ćete reći ukoliko mi sa drugim sindikatima krenemo dogovarati na ovakav način aktivnosti po drugim vijećima? Kada već nemate vremena za sastati se na legalnim tijelima, možda imate vremena pročitati Štefov svijet? Sve skupa pozdravlja Vas Vaš! Štef
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


11.07.2015. subota

Ne treba se bojati napisanog već učinjenog ...

Nekima čujem nije baš drago što se je ovdje pojavilo nekoliko postova, bilo je super kad je „bila tišina“ i kada nije bilo brige da slučajno ne izađe nešto što nam nije po volji. Svjesni su što su sve učinili i da su im namjere pročitane, pa svakodnevno očekuju da se počne dešavati ono što su neki od njih debelo zaslužili… i svaki puta ostanu razočarani jer eto Štef je postao nepredvidiv, izazivaju ga uporno i to mjesecima a on ne reagira onako kako to oni očekuju… Ne treba se nitko bojati onoga što će se ovdje napisati i to prvenstveno zato jer bi to ionako bila „sveta vodica“ prema onome što ste napravili i što i dalje radite… Sada je samo problem što je počelo odbrojavanje i što će svakim danom biti sve manje i manje vremena za ispraviti stare i prestati raditi nove greške… zato ne treba se bojati onoga što će Štef napisati jer to nije problem, problem je ono na što ćete ga vjerojatno prisliti da učini... i zato još jednom... Sve skupa pozdravlja Vas Vaš Štef! :)
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


25.05.2015. ponedjeljak

Ponovno ista priča

Nekima u našem „malom sindikatu“ nikad ničega dovoljno, nikad dovoljno vlasti nikad dovoljno utjecaja, nikad dovoljno svega onoga usputnoga što to prati. Stalna želja da budu veliki i važni tjera pojedince da ponovno dijele ljude. Ponovno su tijela sindikata u službi pojedinaca a ne članstva, ponovno se tumači prema osobama umjesto prema slovu „zakona“, ponovno se na silu i bez razgovora pokušavaju drugima nametati Statuti predlagani na lažima čiji su prijedlozi donošeni van službenih tijela sindikata. A članstvo se i tako malo pita, a one koji bi vlast pod svaku cijenu ne zanima ništa osim mišljenja onih iz „njihova atara“ a svi drugi su tu samo da se posegne u „njihovu kesu“, i sada bi trebali ostati bez ikakvog stvarnog utjecaja na rad sindikata u svojim sredinama. Sve bi trebalo biti podređeno većini potpomognutoj povlaštenima iz sektora koji sa svojih manje od 40% učešća, dobivaju preko 100% prava. Uskoro ćemo na blogu progovoriti i o tome, a kada se otklone tehničke poteškoće uključiti ćemo i mogućnost komentiranja, a oni neka samo idu dalje, priča nam je poznata još iz vremena prije, čak su i akteri potpuno isti a i metode su im iste, samo se je sve spustilo za jedan nivo niže...
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


19.05.2015. utorak

Zabrinuti učenici od "najboljega"!...

Čujem da ima onih koji su jako zabrinuti jer se eto „Štef probudio“ i ponovno počeo sa piskaranjem po blogu. Je a kaj morete kad su ga zbudili isti oni od prije nekoliko godina, koji nisu ništa puno nafčili osim kaj im se evo sad baš lepo vidi kaj bi sad probali mesto onoga iz onog vremana, malko Štefa sanjkati bez sanjki, a ne kuže da je svibanj, a ne siječanj … A to kak je uobičajeno, najviše brine one kaj imaju svakoga petnajstog u mjesecu po 15 - 16 tisuća razloga za vleči sanjke na kojima bi se Štefa sanjkalo, jer iskreno rečeno drugog posla niti nemaju… A baš zanimljivo kak nikome ne padne na pamet da bi se mogli svi skupa lepo pospominjati i dogovoriti kak ljudi, skoknuti do „Beloga konja“ i maznut par konjskih kobasica, ona malko podimljenih sa kiselim zeljem, pak onda na to ruknut i kojega ožujanera … i zapopevati onu „Ja sem Varaždinec“ … No to nija ne zanima, imaju oni neke svoje kak to danas moderno veliju „vizije“, pak tak u današnjim vizijama oni koji su u kakvim komisijama vidiju to sasvim drukčije. Evo oni rečimo ne vide više kaj je isto a kaj je različito od istoga, jer im je gazda ostal onaj isti kaj je služil i onoga prije i to više nego uspješno skoro do zadnjega… to kaj ga jedan fiškal nije pustil vu jednu hižu nek mu je rekel da more biti samo u onoj drugoj, ne sprečava drugog fiškala da mu sad reče da je ova hiža baš prava za njega, ah ta fiškalija, ko bi više znal kaj je a kaj nije kad ti to oni počnu tumačiti onak kak paše onome ko ih je namestil tam gdje jesu, a kleli su se ne janput u „poštenje“, al kak ono veliju o poštenju… ide naka ko o čemu a dalje sem bormeš pozabil… Ali nikaj se ni treba sekirati, navek za pametne ljude ima vremena da dojdu k pameti, ak su naravno dovoljno pametni da to moru … ak ne moru, onda si i dalje budu mislili da su tak jako sposobni i kak su baš oni ti koji moru dve hiljade ljudi držati na povodniku baš onak kak se to njima svidi… i trošiti njihove peneze jer im njihovih nije dosta, istina je da do sad to nije nikome uspelo, morti njima uspije, ipak su oni očito posebno nadareni a i učili su od kak je On volil sam za sebe reči … „najboljega“ … Se skupa pozdravlja Vas Vaš! Štef
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


15.05.2015. petak

Hoćemo li napraviti taj odlučujući korak naprijed!?...

Uvijek me iznova ne mogu reći iznenadi, prije bih rekao rastuži kada vidim kako pojedinci lako i bez pola muke manipuliraju s drugim ljudima. Fascinantno je kako se uvijek takvi manipulatori vrlo brzo prikupe na hrpu i grčevito se drže zajedno samo da se trenutno stanje, u kojem su oni ti koji vuku konce održi što dulje. Gotovo je nevjerojatno kako samo dvojica ljudi u našem malom okruženju mogu lagati koliko ih volja, i kako desetak ljudi oko njih samo bespogovorno šuti, klima s glavom i ne shvaća kuda ih ta dvojica vode. Kada im se u njihovoj nakani još priključe i ljudi koje baš briga za udrugu, kojima je osobni interes i „mir u njihovoj kući“ iznad onog zajedničkog, i koji žive u uvjerenju da i oni zahvaljujući prijateljstvu sa dvojcem mogu raditi što ih je volja, gaziti po jednima a uzdizati druge, tumačiti zakone i statute prema nalozima drugih, tada je vrijeme da se svima tima i takvima otvoreno kaže, „gospodo draga, dosta je bilo, eto vidite mi se nismo za to borili“… Nismo se borili zato da biste nas vi danas gazili istim onim čizmama s kakvima su nas gazili i oni prije vas, i da bi se netko na nama iživljavao. Nismo se borili za to da danas imamo ovo što imamo, i da nam onaj za kojega nitko ne zna što zapravo radi, i koji jako dobro živi na grbači svih nas zajedno, kroji takve „statute i zakone“ koji odgovaraju isključivo njemu osobno… Smirenost i strpljivost ne znače nečiju slabost kako si izmanipulirane budale tumače, već snagu koja je njima nedokučiva. Učili smo davno da se u rat ne ide tako dugo dok postoji i minimum nade da se sukobi mogu izbjeći i nesuglasice riješiti mirnim putem, i mi to pokušavamo već mjesecima. Očito je jednoj osobi u interesu da do sukoba dođe jer se on najbolje snalazi u neredu, i misli kako će se na taj način riješiti onog nepoćudnog koji ga ipak ponekad pita što radi … On misli da mu podrška od prijatelja na funkciji na koju ga je namjestio, i onih koji sustavno mrze sve što nije iz „njihovog tabora“, omogućuje da nastavi uništavati sve ispred sebe… Ja i njemu i svima njima poručujem, još uvijek se možemo dogovoriti i u miru krenuti ili lijevo ili desno, a ako želite naprijed u smjeru u kojem su vas vrlo smišljeno poveo dvojac 20. 01. 2015. godine samo izvolite, garantiram da će njih dvojica u zadnjem trenutku skočiti u stranu a vi ćete završiti u provaliji koju su iskopali ispred nas i iz koje nema povratka za nikoga … Ovo pišem tek toliko, za svoju dušu, tako da mi poslije kada ode sve k vragu, nitko ne može reći da sam šutio i da nisam rekao što će se desiti…
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


30.04.2015. četvrtak

SRETAN VAM 1. MAJ

Međunarodni praznik rada – 1. MAJ obilježava u spomen na velike radničke demonstracije, koje su održane u Chicagu (SAD) 01. MAJA 1886. godine, a u kojima je poginulo više od dvije stotine radnika, dok je osam radnika je osuđeno na smrt. Radnici su demonstrirali sa zahtjevom za osmosatnim radnim vremenom, a borba radnika za “tri osmice” (8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati sna) aktualna je i danas, u 21. stoljeću. Međunarodni praznik rada – 1. MAJ obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen 1890. godine u Zagrebu, u parku Maksimir gdje se tradicionalno obilježava do današnjih dana, istina kroz sve to vrijeme slavi se 1. Maj u organizaciji različitih udruga, stranaka i danas bismo mogli reči još i "interesnih skupina". . .
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


27.04.2015. ponedjeljak

Evo nas opet zajedno ...

Poštovani posjetitelji našeg i vašeg „Štefovog svijeta“,

evo prošlo je dosta vremena od našeg zadnjeg susreta, što zbog zauzetosti drugim poslovima što zbog tehničkih problema koji su sada eto konačno riješeni. Koliko smo nedostajali i da li smo uopće nedostajali jedni drugima vidjeti ćemo uskoro po broju vaših posjeta. Mnogo se je toga u međuvremenu dešavalo, smanjivala su se prava radnika na svakom koraku, mnogo toga se lovilo ili pokušavalo uloviti u mutnom sa svih strana i od svih aktera. Kao i uvijek do sada ostati ćemo otvoreni za vaše komentare, sugestije i prijedloge, kako i na koji način da budemo bolji te da svojim radom opravdamo vaše povjerenje.
Malo tko danas može biti zadovoljan, kako stanjem u državi tako i stanjem u svojim tvrtkama. Još uvijek ima onih radnika koji dolaze na posao a ne primaju plaću, previše je onih koji žive na rubu gole egzistencije i svaki dan jedva krpaju kraj s krajem. 

O tome i takvima ćemo pisati na blogu, upozoravati ćemo na nepravilnosti gdje god i od koga god one dolazile i upoznavati vas sa njima, jer to je jedan od načina da se svi zajedno borimo protiv onih koji nas na bilo koji način iskorištavaju.

Nadamo se da ćemo u tome imati uspjeha kao što smo ih imali i u vremenima kada smo se ovdje svakodnevno družili. Uskoro ćemo objaviti i neke od pravomoćnih presuda koje su nam došle u međuvremenu, a naša borba se nastavlja i dalje, ili na žalost uvijek počinje ispočetka …

 

Sve skupa pozdravlja Vas Vaš  Štef!  

 

Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj