Zoran Šprajc

02.03.2010. utorak

Rohatinski ogorčen i spreman na ostavku!

Dramatično je bilo prošlog petka u Banskim dvorima. Kako mi je potvrđeno iz nekoliko izvora, guverner HNB-a Željko Rohatinski sastao se s premijerkom Jadrankom Kosor i, za razliku od njihovog prvog protokolarnog susreta prije šest mjeseci, ovo nije bio nimalo ugodan razgovor. Premda se riječ ostavka nije izgovorila, guverner je premijerki navodno jasno dao do znanja da je spreman i na tu opciju.

Kap koja je prelila čašu, koja se očito već dugo puni, bio je žestok napad na HNB koji je prošle srijede došao iz HDZ-ovih saborskih klupa.

U raspravi o izvješću HNB-a za prvo polugodište 2009, predsjednik saborskog Odbora za financije i proračun Goran Marić optužio je HNB da je mogao i morao spriječiti rast bankovnih kamata. Utvrdio je i da se HNB uglavnom ponaša kao 'dijagnostičar koji nije donio nijednu konkretnu mjeru koja će pripomoći gospodarstvu i porastu zaposlenosti'. Najdalje je otišao u optužbi da je HNB kriv za aferu Podravka, tvrdeći da afere ne bi ni bilo da je HNB spriječio Podravkin depozit od 270 milijuna kuna u Vaba banku.

U HNB-u su takve optužbe nazvali 'besmislicama i glupostima baziranima na netočnim podacima', ali tvrde da nije problem u besmislicama i Goranu Mariću. Problem je u političkoj funkciji s koje nastupa. Marić je šef parlamentarnog tijela koje je u zakonodavnoj vlasti identično Ministarstvu financija u izvršnoj. Dakle, funkcija na koju vladajuća stranka obično stavlja osobu od povjerenja, osobu koja mora biti usklađena s ministrom financija jer će njegovi zakoni prolaziti filtar upravo tog odbora.

I pritom ovo nije prvi put da s te saborske adrese dolaze tako žestoki napadi. Marić je isto učinio i 2008, optužujući HNB da precjenjuje kunu i pogoduje izvoznicima.

Na Trgu burze su i tada bili uvjereni da Marićeva kritika nije došla kao solo akcija, nego po nalogu članova Vlade koji već godinama iskazuju netrpeljivost prema popularnosti Željka Rohatinskog i upozorenjima koja guverner već skoro cijelo desetljeće šalje prema Markovu trgu i Ministarstvu financija.

No kada je Rohatinski najavio da bi iz rezervi mogao osloboditi oko 750 milijuna eura za otplatu dospjelih dugova države, premijer Sanader iznenada je osjetio snažnu potrebu da bude u dobrim odnosima s HNB-om. U svoje ime i ime Vlade ogradio se od svih napada na Rohatinskog, a Marić se u Saboru pohvalno izrazio o HNB-u. Tih 750 milijuna eura doslovce su spasili državu od bankrota.

Ali kako se ovdje povijest ponavlja, jer bezumna ekonomska politika i politička inertnost ostaju iste, a ministar financija poput Sai Babe ponavlja mantru da je s 'proračunom sve u redu', HNB se ponovo pokazao kao jedina institucija koja ima snage, pameti i financijskih rezervi da državi i gospodarstvu održi glavu iznad vode.

Vlada je s HNB-om i komercijalnim bankama napravila plan mjera za pomoć gospodarstvu u kojem je opet ključnu ulogu odigrao HNB, tj. nekoliko milijardi kuna koje se središnja banka obvezala pustiti kao kreditni potencijal za gospodarstvo. A te su rezerve stvorene limitiranjem rasta inozemnog duga, zbog čega je HNB i bio na meti svih prijašnjih vlada koje su svoju slavu gradile na zaduživanju i bankarskog sektora koji je na tom zaduživanju gradio svoje profite. (Sjećam se izraza lica direktora jedne od najvećih hrvatskih banaka kada sam mu prije nekoliko godina na nekom domjenku, onako usput, spomenuo Rohatinskog, umalo ga je uhvatio facijalni grč). Ali eto, na kraju se ispostavilo da upravo zbog HNB-ovih restriktivnih mjera hrvatske banke gotovo jedine u Europi neokrnjeno prolaze kroz krizu, a Vlada još jedino zbog njih može prodavati iluziju da je 's proračunom sve u redu'.

I sad, dok ovih dana premijerka ističe uspjehe tih mjera, istodobno njezin saborski ministar financija sipa optužbe da HNB nije donio nijednu konkretnu mjeru za pomoć gospodarstvu!

U HNB-su to doživjeli kao šamar zdravoj pameti, ali i opasnu igru u kojoj se pokušava narušiti kredibilitet jedine hrvatske javne institucije koja uživa povjerenje i u domaćoj javnosti i u međunarodnim financijskim institucijama (kojima smo dužni 40 milijardi eura).

No najopasnije je narušavanje povjerenja između Vlade i HNB-a koje je nužno ako se želi usklađeno djelovati na izlasku iz krize.

Ipak, na Marićev istup ne reagiraju ni ministar financija Ivan Šuker ni premijerka Jadranka Kosor.

Stoga je guverner prošlog petka premijerki jasno stavio do znanja 'da takve napade više nema namjeru trpjeti'.

Premijerka ga je pokušala uvjeriti da Marićev istup nema veze s Vladom, da se ne ponavlja slučaj iz 2008. i da se oštro ograđuje od bilo kakvog napada na HNB i na guvernera.

Još istog poslijepodneva nazvala je Gorana Marića, očitala mu bukvicu i zabranila javne istupe.

Ipak, javna ograda od napada na HNB i potpora guverneru iz Banskih dvora zasad je izostala.

Valjda je s proračunom još uvijek 'sve u redu'.

Broj komentara: 86
permalink  print  komentiraj


25.02.2010. četvrtak

Grčka tragedija sa staklenim perlama i broševima

Ne, ne znam gotovo ništa o Eshilu i „Sedmorici protiv Tebe“, još manje o Aristotelovoj „Poetici“, na fakultetu sam morao pročitati „Državu“, „Antigona“ je ostala tek neka mora iz srednjoškolske lektire, na silu pročitana između dvije epizode „Alana Forda“. Ali znam da su u izvedbi grčkih tragedija obično nastupali jedan ili dva glumca, koji su istodobno bili i pisci, režiseri, kostimografi, koreografi i kompozitori.

U hrvatskoj varijanti grčke tragedije imamo dva lika, dva glumca, režisera kostimografa i kompozitora, Nju i Njega.

Doduše, naši su tragičari priželjkivali ulogu u nekoj europskoj drami sa američkim happyendom i još jednim mandatom, ali tragedija i jest u tome da naši izvođači ne razumiju ni svoju ulogu ni radnju.

Ona je divna osoba, kažu mi njezini prijatelji da je unijela „drugačije ozračje u Banske dvore“. Nemam pojma što bi to značilo, ali baš lijepo zvuči.

On je uistinu krasan čovjek, njegov drug iz izborne kampanje kaže mi da je „baš duhovit, inteligentan, s nevjerojatnom radnom energijom i vrlo blagonaklon prema svakom tko mu pristupi“. Lijepo zvuči, ali nemam pojma zašto bi to bilo važno ikome osim onima koji žele pristupiti za savjetnika i savjetnice.

Ali da ne cijepamo dlaku na dva dijela, u nekoliko mjeseci dobili smo dvoje baš finih uglađenih političara, oprostite-glumaca, baš nekako za treći, četvrti i peti nastavak Grlić- Mirkovićeve reciklaže „Novo, novo, jako novo vrijeme“.

Ali Grlić i Mirković su naslov svojega dokumentarno-političkog prvijenca plagirali od slovenske grupe Buldožer i njihove pjesme „Novo vrijeme“.

E sad , i Grlić i Mirković znaju, ali naivna hrvatska publika okupljena u grčkom amfiteatru ne zna, da refren te pjesme kaže „ Novo vrijeme - staro stanje, novo vrijeme - isto sranje…“

Ako je prošlo bilo doista novo vrijeme ali isto stanje, nekako mi se čini da će ovaj duet donijeti drugi stih istog refrena - opet neko novo vrijeme, ali isto sranje.

S tim da je vremena sva manje a sranje sve veće.

Ali naš tragični duet to ne zabrinjava. „Proračun je sve ok“ , „za penzije imamo“, antikorupcija, „gle, koliko ih već u pritvoru imamo“, paraobavještajna zajednica, „e, moj Saša, moraš otkriti tko me otkrio“, ah „naše mjere do kraja godine moraju dati rezultate“, ah, pravda, pravo, note, determinizam, optimizam….

“Igra staklenih perli“ jedna je od njegovih kompozicija, a s tim perlama i njezinim broševima Hrvatska je kao, postala jako uljuđena zemlja. Pišu mi to dragi novinski kolumnisti koji su donedavno bili fascinirani „Hristosom“, da bi sad pokapali Hristosa i slavili perle i broševe. Baš kao južnoamerički indijanci ogledalca i perle španjolskih konkvistadora.

A što su hrvatski indijanci dobili? Dvoje divnih obrazovanih ljudi. Uglađene političke kulture, spremnih na dijalog i kompromis. Zadivljujuće! Kakav senzacionalni pomak 2010-te!

Ali da prostite, politički amateri. Bez političkog instikta, bez improvizacije. Pravnici. Deterministi. Šabloneri. Fini svijet. Slučajni prolaznici sa naramkom sreće.

Štogod mislili o njima, hrvatska je politička scena u novom, novom, novom vremenu postala živa kenjaža, koju ne mogu živnuti ni jednodnevni sukobi taština oko toga tko je okupio ljepše i pametnije savjetnike.

Ona je tu zato što je tako htio onaj kojega se odrekla, on je tu zato što smo se svi uplašili onoga drugoga…
Glazba im šuplja. Limena.

Pa ajmo orkestar pojačati sa vanjskim glazbenicima. Škegro, Mudrinić, Perić, Tedeschi, Lovrinčević, ništa ne znači ali dobro zvuči, zar ne?

Jer ritam sekciju drže Šuker, Milinović, Kalmeta i ostali. A kod njih samo jedan akord. Onaj izborni. Penzije, socijalne naknade i plaće državnom megaorkestru. I tu sve štima, baš kako treba, po političkim notama.

310 tisuća nezaposlenih su u drugom zboru. I nisu još uštimani. Ali kad ih bude 400 tisuća nekako će to već bolje zvučati. Možda njihov heavy metal mjuzikl „ Buldožer i traktor“ nadglasa operetu „Igra staklenih perli i srebrnih broševa.“

A dotad uživajte u ovoj komediji. U kojoj ćemo glumiti pravnu i antikorupcijsku trlababalan Švedsku s ekonomijom Bugarske.  Svirati po staklenim perlama i uživati u srebrnim broševima.

Sve dok to sve skupa ne postane grčka tragedija, upravo onakva kakva se ovih dana valja po ulicama Atene.

Broj komentara: 32
permalink  print  komentiraj


11.02.2010. četvrtak

A što ako ga nikad ne uhapse….?

Tamo negdje početkom prosinca prvi put sam čuo kako će mu ovo biti ‘zadnja božićna purica’. Naravno, bilo je to u nekoj kavani , sugovornik ‘dobro upućen izvor’, kao i svaki kavanski izvor.

Ali naravno, glas koji je došao do mene došao je i do ostalih 4 milijuna 437 tisuća i 460 Hrvata, od kojih je svaki onom drugom postao ‘dobro upućeni izvor’.

I ono što se do tada tek nagađalo ili sa skepsom odbacivalo svim se kavanama proširilo kao već gotova, riješena stvar.

Od tada timovi financijskih forenzičara i stručnjaka za domaću i međunarodnu politiku okupljeni u radne skupine na radnom mjestu, po kućama ili birtijama još samo pokušavaju odgonetnuti tjedan kada će se dogoditi najveći događaj od smrti Franje Tuđmana, po istom deduktivnom modelu po kojemu je nagađan i stadij Tuđmanove bolesti.

‘Kažem ti, početak siječnja’, tako mi je jedan ‘forenzičar’ nakon tri litre i tri vode tvrdio krajem prosinca. Drugi se značajno nagnuo preko stola i tišim glasom objasnio: ‘Čekaju se još samo papiri iz Mađarske’. Treći je dodao: ‘ I Njemačke’. Što bi trebalo biti u tim ‘papirima’ iz Mađarske i Njemačke očito su svi znali osim mene, pa sam samo mudro kimnuo glavom i naručio još jednu rundu.

Ostalo je još samo valjda zauzeti najbolje mjesto u naslonjaču i uživo pratiti najspektakularniju scenu u Gajevoj ulici - pred kapijom DORH-a tisuću tristo pedeset novinara, kamermana i fotoreportera opsjeda crni kombi u kojem podignute ruke pokušavaju sakriti zbunjeno lice bivšega premijera…

No, kako je prošao i siječanj i počela veljača, a čini mi se da će proći i veljača, Sanadera ne hapse ali iščekivanje raste proporcionalno protoku vremena. A vrijeme je uzbudljivo pa dok čekamo naslovnicu sa Sanaderom, maštu potiču naslovnice sa Polančecom, Protegom, Rončevićem, Barišićem, Jurakicom, Vojkovićem i svom drugom vojskom koja je pala na prvoj liniji…

A kad je već tako, za takvu maštu i kavana postane tijesna. Ako je nešto već gotova, javna stvar za koju zna 4.437.460 Hrvata zašto Hrvati o tome ne bi i javno razgovarali?

Pa je napukli led prije desetak dana konačno probio kolega Tomislav Klauški s naslovom: ‘Više nije pitanje hoćemo li vidjeti Sanadera u lisičinama , već kad ćemo ga vidjeti’.

Okuraži se potom i jedan tv voditelj pa premijerku pita ‘Bi li Vas iznenadila kaznena prijava protiv Sanadera?’.

Za Večernji list su i ‘kaznena prijava’ i ‘lisičine’ premala senzacija pa svoju naslovnicu o četverokutu Podravka-Otp-Mol-Ina oprema sa slikama Sanadera i Polančeca iznad kojih golemim slovima stoji VELEIZDAJA?

Upitnik je tu reda radi, svima nam je jasno da nemamo više što propitkivati. Goli otok treba revitalizirati.

Ali oprostite, ne mogu izdržati, sila mi je golema, jedan upitnik, makar reda radi, postavio bih i ja.

Znam da je to sad gotovo bogohulna stvar, znam da ćete me možda proglasiti izdajnikom ili makar zaliti katranom i posuti perjem, znam da je vjerojatnost gotovo nikakva, znam da ću Vam svima pokvariti raspoloženje, ali k vragu, što ako u tim papirima iz Mađarske i Njemačke nema baš ništa pravno sporno, što ako se ondje nigdje ne spominje Ivo Sanader, što ako nikad nitko ne posvjedoči protiv Ive Sanadera, što ako ga nikad ne privedu?

Što ako onih tisuću tristo pedeset novinara bude uzaludno čekalo pred kapijom Mladena Bajića, što ako na vašem ekranu nikad ne vidite bivšega premijera koji se pokušava sakriti od fotoobjektiva?

Što ako je to očekivanje samo zbir nacionalnih frustracija, što ako je to sve magla, mlaćenje prazne slame i pučka predstava bez režisera i glavnog glumca?

Što ako, kvragu ovo je stvarno riskantno za napisati , ali što ako Mirjana i idući Božić Ivi na stol iznese puricu?

Što ako svojim muževima toplu puricu i hrskavu koricu na stol iznesu i gđa Polančec, gđa Rončević i ostale gospođe?

Tko će je Vama iznijeti?

Gđa Kosor?

Ali, to je samo hipoteza. Obična intelektualna provokacija. Nemate razloga za brigu. Čak i ako se nađete među 400 tisuća nezaposlenih koliko će ih do Božića biti, umjesto purice, Vaša gospođa Vam uvijek može servirati naslovnicu sa Sanaderom u lisičinima.

Dobar tek!

Broj komentara: 44
permalink  print  komentiraj


31.01.2010. nedjelja

Grižnja savjesti

Primijetili ste da sve rjeđe pišem? Da prođu po dva tjedna ili dva mjeseca između dva bloga?

Mislite da mi nestalo inspiracije?

Upravo obratno.

Postalo me strah samog sebe i moje inspiracije.

Eto, recimo, 5. studenog raspisao sam se o Damiru P. i njegovim kulinarskim vještinama.

Dva mjeseca poslije, čovjek od Uskoka dobije kaznenu prijavu.

Za blog od 29. listopada inspirirao me jedan dupenosac.

Mjesec dana poslije, dupenosca šutnu u dupe. Ubrzo za njim u dupe dobije i njegova dupenoskinja.

28. rujna nešto bezvezno brljam o pojavi stanovitog Miroslava K. na domaćoj poduzetničkoj sceni. I onda, nekoliko mjeseci poslije, Miro K. od Nine P. naplati 15 milijuna eura.

Tamo negdje u kolovozu naklapam kako je Ivo S. dao naputak da se glasa za Milana B. I onda to naravno pročita i Ivo. S i vođen mojim naklapanjem u siječnju sazove pressicu i zatraži da se stranka opredijeli za Milana B.
Pa u dupe dobiju i Ivo S. i Milan B. i još neki inicijali.

Htio sam se podsjetiti koga još nosim na duši, ali srećom po dušu, uredništvo je onemogućilo scrollanje dalje od srpnja. Valjda i oni imaju dušu.

Ali i bez njih se sjećam kako sam u srpnju iz obijesti žestoko opleo po jednom tipu koji je tih dana netragom nestao. Inspiracija za taj tekst nije bila vođena nikakvim velevažnim društveno-političkim kontekstom, nego osobnom frustracijom jer je ovaj pobjegao premda mi je dan prije obećao intervju.

I sad eto, i oko tog se nesretnika steže obruč, kaznena prijava je pitanje dana, a intervju će dati u onom novom Uskokovom studiju. Imaju tamo i kamere i magnetofone i sve što treba.

Ali kako ja imam više sreće nego pameti, u zadnji tren odgovornost za njega sinoć je preuzeo neki dječarac iz Croatia osiguranja koji se sad rukama, nogama i izjavama bori da sačuva mjesto u Upravi i da izbjegne mjesto u Remetincu.

Aj, makar sam jednog skinuo s brige, grižnja savjesti postala mi veća nego savjest.

Broj komentara: 25
permalink  print  komentiraj


04.01.2010. ponedjeljak

Sanaderova truba u gluhe uši

Ivo Sanader jučer je, 3. siječnja,  građanskoj Hrvatskoj zatrubio u lice. Na najvažniji datum te građanske Hrvatske u zadnjih deset godina, objavio je da je ponovno spreman preuzeti vlast.

I kolikogod ta njegova obmanjujuća truba bila prepuna nevjerojatnog političkog bezobrazluka, uši mi ipak više paraju uskličnici i upitnici građanske Hrvatske. Koja je dosad bila i gluha i slijepa a sad je zatečena, iznenađena i  zabrinuta povratkom Ive Sanadera i dolaskom Milana Bandića.

„Sanader se vraća ?!“, zabrinuto su sa austrijskih i talijanskih skijališta jučer na moj mobitel stizale poruke građanske Hrvatske.

A zar je ikada i otišao tamo gdje je trebao ?

„Podržat će Bandića?!“ A koga drugoga ?

„Ruši Kosoricu?!“ A koga drugoga?      

Ivo Sanader samo ispunjava ono što smo ovdje predviđali i na što smo upozoravali još od 14. kolovoza 2009.

Te su informacije, o potpori Bandiću, i pripremi terena za veliki „come back“ poslije bile poznate i svakom drugom, mnogo uglednijem i mnogo tiražnijem građanskom kolumnistu pa im nitko nije pridavao previše pozornosti. Više su tretirane kao neobvezni tračevi uz koje se može popiti kavica i prvi krug predsjedničkih izbora domobranski prosjediti doma ili otići na skijanje.

Ta je „domobranska Hrvatska“, predvođena takozvanim političkim analitičarima, tzv. liberalnim novinarima i tzv. uglednim poduzetnicima, tijekom cijele kampanje kulturno i akademski divanila o tome kako je „kampanja dosadna“, kako „kandidati ne razumiju predsjedničke ovlasti“, kako je to zapravo „beznačajna funkcija, čijeg nositelja treba imenovati u Saboru“,  kako male izglede ima Vesna Pusić  i kako mnogo novca ima Nadan Vidošević.

A da je recimo ta građanska Hrvatska Zorana Milanovića jednom u životu natjerala da pogleda dalje od svog dvorišta i svoje izlizane SDP-ove karte umjesto na mlitavog Josipovića stavi na nikad bolju Vesnu Pusić,  sad bi ta građanska lijevo-liberalna Hrvatska u prvome i u drugome krugu izgledala malo zanimljivije od pravnika koji lamentira o pravdi i brine za doživotni honorar Tereze Kesovije i raspjevanog društva iz njegove predizborne reklame. Ta bi Hrvatska danas imala muda.

Ili da je svoje taštine i sebične interese suspregnula građanska Udruga hrvatskih kapitalista, poznatija kao HUP, pa umjesto što su jahali na naknadi za HGK i Nadanu Vidoševiću i da su više pozornosti obratili na to koliki reket naknada, poreza i prireza plaćaju Milanu Bandiću i odakle imovina Ivi Sanaderu, možda bi i građanska desno-liberalna Hrvatska imala na izborima svoga konja, a da se ni ova lijeva ne stidi. Ali i tim je kapitalcima bilo jedino važno izbaciti iz utrke Vidoševića i u Vladu ubaciti svoga konja.   

A upravo su Pusić i Vidošević, svatko sa svoje strane građanskog centra, bili idealni kandidati da u drugome krugu pročiste političku baruštinu s obje strane igrališta.

Ali kad su građanski „opinion makeri“  svojoj domobranskoj pukovniji srednje klase nehotice utuvili u glavu da taj cirkus ne vrijedi odlaska do biračkog mjesta jer „jedan od njihovih“ ionako ulazi u drugi krug, a drugi u drugome nije ni važan, onda se naravno dogodilo da su s jedne strane te baruštine isplivali Ivo Sanader i Milan Bandić. A protiv njih se s druge strane sada bore Ivo Josipović i Jadranka Kosor! 

Lokalna domaćica protiv bjelosvjetskoga hohštaplera, unjkavi štreber protiv lokalnog razbijača, samo Hollywood može smisliti toliko patetike za božićne blagdane!

I naravno, fina građanska publika sad je osuđena navijati za domaćicu i štrebera i nadati se dirljivom happyendu. Pa će idućih sedam dana građani Milanović, Kajin, Pupavac i Pusić navijati za Jadrankin HDZ,  u kojem je recimo građanski najprofinjeniji Darko Milinović, a Jadrankin katolički HDZ  će sedmoga dana glasati za Ivu Josipovića koji je agnostik na putu ateizmu.

Predsjednik Mesić već poziva da „oporbene stranke pomognu Jadranki Kosor“, a do nedjelje će valjda i ona već uzvratiti pozivom da se pomogne Ivi Josipoviću.

Kakvog li političkog ludila, a sve  po načelu, „od dva zla biram manje“, a meni od toga načela u koje se 27. prosinca zaplela i građanska i prigrađanska Hrvatska polako već postaje zlo...

Pa ćemo već ovaj tjedan, kao nekad Sanaderu,  pljeskati Jadranki Kosor za reformiranje reformiranog HDZ-a, i kao nekad od Mesića sada ćemo biti puni očekivanja od predsjednika Ive Josipovića. U međuvremenu kad pogledamo dolje, vidjet ćemo da su nam noge u Bandićevim čarapama, već promrzle od stajanja u mjestu.
Broj komentara: 44
permalink  print  komentiraj


05.11.2009. četvrtak

Polančecom u mozak

Eto, sinoć privelo Damira P. (41).

Pred televizijske kamere.

Svoj javni iskaz najavio je još prije nekoliko dana, isprovociran riječima predsjednika Mesića kako ćemo još vidjeti 'tko će se rumenjeti'. S obzirom da to vidimo i bez nevjerojatno lucidnih opaski predsjednika Republike, očekivalo se da će Damir P. svoju medijsku ispovijest dignuti na razinu koja je nešto viša od rasprave dvije seoske babe. Pogotovo jer je nekoliko dana uoči svoje ostavke (mjesto i vrijeme poznati uredništvu) izjavio kako je 'spreman na svoju političku smrt, ali bude li se išlo dalje od toga, progovorit ću o svemu što se događalo zadnjih devet godina'.

Kako je Državno odvjetništvo odlučilo ići 'i dalje od toga', bilo je dakle indicija da bi 'Moj obračun s njima' mogao izgledati kao krvavi rasplet 'Reservoir dogsa', u kojem ćemo konačno doznati tko su mr. White, mr. Orange, mr. Blond, mr. Brown i mr. Blue.

Tko je mr. Pink, to nam je već otkrio g. Mesić, a ni on se to ne trudi sakriti.

No mr. Pink se umjesto obračuna u garaži s prosutim mozgovima odlučio za hotelsko predvorje odakle nas je kroz TV kameru žive u mozak. Nije bilo krvavo, ali je bilo bolno. Za mozak.

Najveći dio vremena potrošio je na prokazivanje g. Mesića (mr. Piece of Meat?) koji je kod bivšeg predsjednika Uprave Podravke Darka Marinca urgirao za 65 milijuna kuna kredita Srđanu Mladiniću i SMS-u, a potom i za još devet milijuna kuna za koje je Mesić urgirao kod aktualnog predsjednika Uprave Zdravka Šestaka. Kako bi pucanj u mozak bio što žešći, mr. Pink je zainteresirane uputio na Šestakove tajnice, Šestakov 'vjerojatni' iskaz Državnom odvjetništvu, ispise telefonskih poziva i ostale dokaze iz kompleta 'Mali kućni detektiv' (4 – 12 g.)

I zato, nastavlja mr. Pink rafalnu paljbu po sivoj masi gledatelja, 'kao što je on preuzeo političku odgovornost zato što dolazi iz Podravke, tako s pravom postavljam pitanje političke odgovornosti predsjednika Mesića'. Pri tome još patetično ističe da 'ne smije biti nedodirljivih' i 'da je ovo prilika da se stvari u Hrvatskoj raščiste' i da je 'svjestan rizika, ali će ići do kraja'.

Do jaja.

Da je netko slučajno preskočio prvi dio intervjua, mogao bi pomisliti da je mr. Pink upravo razotkrio kamo je nestalo pet milijuna dolara iz Brodosplita, 10 milijuna kuna iz Ministarstva obrane, 500 milijuna kuna u HAC-u i milijarda u HEP-u.

Nažalost, otkrio nam je ono što već znamo i što je i g. Mesić već sam priznao - da je posredovao u pokušaju spašavanja splitskog SMS-a. Pri tome je i sam mr. Pink sinoć ustvrdio da je riječ o klasičnom komercijalnom kreditu te da je Šestak odbio zahtjev za drugih devet milijuna kuna jer je već postalo jasno da SMS klizi u stečaj. Zna to i Državno odvjetništvo pa Mesićevo telefoniranje oko pomoći SMS-u i nije predmet nikakve istrage niti u tome ima ikakve osnove kaznenog djela. Bar zasad.

No mr. Pink nas svojim pištoljem punim ćoraka zapravo pokušava natjerati da zaboravimo zašto gospoda Marinac, Šestak, Horvat i ostali u ovom trenutku sjede u remetinečkom pritvoru i zašto je on 'kao odgovoran političar' podnio ostavku - zbog kupovine dionica Podravke, i to Podravkinim novcem, isisanim iz tekućeg poslovanja, a potom zamaskiranim putem preko SMS-a proslijeđenim na Maltu i u Fimu.

A tu nije riječ ni o devet ni o 65 nego o oko 200 milijuna kuna i 10,64 posto dionica koje su trenutno 'parkirane' na Malti. Zašto su ondje i za koga su 'parkirane', to je predmet istrage USKOK-a, policije i DORH-a. I to je razlog zašto je Damir P. (41) morao dati ostavku, sumnja da je on znao za skandaloznu operaciju za koju nije znao ni Nadzorni odbor, ni Skupština dioničara, ni svi članovi Podravkine Uprave. A ta operacija ima i svoje službeno tajno ime - Spice. Začin za naivne koji nam sinoć, kao Vegetu, pokušava prodati sada bivši potpredsjednik Vlade.
Jer, vidite, on je za tu operaciju doznao 'tek nedavno, kad je već bilo kasno'. Naravno, tko bi 2007. na naslovnicama Večernjeg lista i Bussines.hr-a uočio golem naslov 'Operacija Spice - menadžeri preuzimaju Podravku!', a pogotovo to ne bi upalo u oko bivšem menadžeru Podravke i tadašnjem potpredsjedniku Vlade iz Koprivnice.

Isto tako Damir P.(41) kao potpredsjednik Vlade vjerojatno nije imao pojma da je 2005, uoči početka operacije Spice, kao predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Fiminom fondu Validus odobrio isplatu 102 milijuna kuna na ime nekakvih dugova iz kuponske privatizacije. Od svih bivših Pifova koji se već desetljeće tuže s državom oko svojih potraživanja iz doba velike kuponske pljačke (jer, nikad im dosta), Validus, bivši Pleter, jedini se sretno namirio. U kešu.

Isto tako Damir P. (41), potpredsjednik Vlade koji sve doznaje 'kad je već kasno', vjerojatno nema pojma tko se krije iza dva skrbnička računa koji su sa 40 posto najveći dioničari Fimine tvrtke Pluris, koja je pak vlasnik Fimine tvrtke na Malti, koja je vlasnik 10,64 posto Podravkinih dionica. A Pluris je i najveći dioničar Fiminog Validusa koji je pak s Plurisom najveći dioničar Fimine Varaždinske banke. U kojoj su i otvorena ta dva skrbnička računa.

Kao što nas Damir P.(41) upućuje na Šestakove tajnice, mi ga isto tako upućujemo na Fimino revizorsko izvješće u kojem stoji da je riječ o jednoj tvrtki iz Švicarske i jednoj tvrtki iz Lihtenštajna. Čije su to tvrtke i tko stoji iza njih, to ne piše čak ni u revizorskom izvješću, ali je valjda zapisano na nekoj salveti tijekom ručka u 'Podravkinoj kleti'…

Ako još nekom osim Damira P.(41) nije jasno, iz ovoga slijedi da je 10,64 posto dionica Podravke u ovom trenutku u vlasništvu nepoznatog nekog ili više njih koji se kriju iza dva skrbnička računa.
A ako ste u sinoćnjem herojskom pokušaju mr. Pinka da se istina istjera do kraja zaboravili - krajnji cilj operacije Spice bio je stjecanje 75 posto dionica Podravke!

Pri tome plan sačinjen u Fimi, a potvrđen u Merill Lynchu predviđa i otkup 26 posto dionica od Vlade RH, čiji je, gle slučaja, potpredsjednik izvjesni Damir P. (41). Koji je za sve to doznao 'kad je već bilo kasno'.

No problemi s memorijom i poznavanjem kojekakvih planova ne trebaju čuditi, jer je Damir P. (41) u svoju imovinsku karticu zaboravio dopisati i opcijske dionice Podravke vrijedne 10 milijuna kuna koje je aktivirao kao potpredsjednik Vlade, a što smo, naglom susretljivošću Porezne uprave, doznali tek ovih dana.

Dok čekamo da se mr. Pinku vrati sjećanje, zasad tek možemo ustvrditi da je 10,64 posto Podravkinih dionica trenutno u vlasništvu nepoznatog nekog i čeka na nepoznatog nekog. Koga? O tome ćemo drugi put, vratimo se ćorcima mr. Pinka.

Potpuno oduzet od sjećanja na ove činjenice, on nam sinoć kao objašnjenje cijele operacije Spice nudi 'obranu od neprijateljskog preuzimanja'. Kojih to crnih neprijatelja, ne kaže, ali ga doduše nitko ni ne pita.
Ja sam se malo raspitao pa doznao da je recimo norveška tvrtka Rieber&Son doista željela kupiti 25 posto dionica Podravke. Prema priči njihovog tadašnjeg zastupnika u Hrvatskoj, Norvežani su zauzvrat nudili udjele u svojoj tvrtki i s tom su ponudom došli u Podravku. No u Podravci su im rekli da su na krivoj adresi i uputili ih u Banske dvore. Ondje su im ponudili kavu i čaj i ljubazno se zahvalili na ponudi (pretpostavljam s idejom 'znamo mi to i bez vas, he-he' ) i na tome je ostalo.

Ne postoji broker, osim onog u Remetincu, koji bi to nazvao 'neprijateljskim preuzimanjem'. Navodno su čak i ondje odustali od takve obrane, ali kako su ostali bez telefona i tajnica koje bi o tome izvijestile mr. Pinka, on se toga još uvijek drži pa ga dobronamjerno upućujemo da svoj iskaz hitno uskladi s odvjetničkim timovima Horvata, Marinca i Šestaka.

Za ono što je rekao u TV intervjuu uvijek može reći da su to bile pizdarije, a ja se javljam kao svjedok u njegovu korist.

A o kakvim je pizdarijama riječ, najbolje mu je potkrijepiti svojom izjavom kako je dajući iskaz Mladenu Bajiću 'krajičkom oka vidio upaljeni diktafon'.

Nadam se da je, tako pronicljiv, krajičkom oka sinoć vidio i upaljene kamere.

Broj komentara: 32
permalink  print  komentiraj


29.10.2009. četvrtak

Dupenosci

Kažu mi da je ovih dana najbolje u zaklon, stisnut stražnjicu u kutu neke šupe, pognuti glavu i čekati da prođe. Vani grmi i sijeva, munja je neke već udarila po džepu, a druge po dupetu.

Ali u šupi je već tijesno, zrak je vlažan i ustajao, a strah ga pretvara u vonj. Svako dupe drhti u svom kutu i čeka da netko drugi otvori vrata i kaže da je gotovo.

Ne ide mi se u tu šupu. Radije ću ostati ovdje na kiši jer i drek na kiši manje smrdi. A oko mene sve smrdi.

Smrdi od nogu, smrdi od glave, a najviše smrdi od nekog važnog dupeta.

Jer dupe dupenosca je najvrednije i najvažnije što dupenosci imaju.

U početku je to samo obično dupe, teško ćete ga uočiti u mnoštvu drugih dupeta, pogotovo jer dupenosac svoje dupe nikad ne izlaže osim, naravno, ako mu nije dupe u pitanju. I karijera mu je bezlična kao i dupe. Ravna crta na EKG-u koja krene uzlazno kad glava krene silazno. Njegov najbliži suradnik je njegovo dupe, ono ga svuda prati i savjetuje u teškim trenucima. Na koju stolicu sjesti, koga zajašiti, komu se naguziti.

Naravno, svatko nosi svoje dupe jer bez dupeta se ne može. Čak ni na WC.

Svi imamo svoje dupe, ali dupe dupenosca ima njega.

Teško je reći kad takvo dupe postane veće od svog nosca. Pretpostavljam da ni on nije svjestan kad postaje manji od svog dupeta. Ali kad jednom srce i glava odu u dupe, dupe počne svoj život gutajući sve oko sebe.

Jedno takvo dupe prvo je progutalo svoju fotelju. Pa onda cijelo poduzeće. U drugome dupetu je nestao cijeli jedan grad. Treće se nahranilo mostovima, cestama, tunelima i proračunskim deficitom. Četvrto dupe guta što ostane, ništa nije tako važno i nevažno, malo ili veliko što ne može propasti u bezdanu od debelog mesa. Jedno dupe se hrani novcima, drugo bubri od vlasti, treće od ega. Ali svima im je zajedničko da pod njima ne može rasti ništa osim vlastitog dupeta.

Kao crne rupe. Prijete usisati sve oko sebe, svu materiju i svu svjetlost. Jedino što iz njih izlazi jest smrad. I toliko je toga smrada od lopovluka, laži, prijevare i opsjene, da ga i sam udišem, uvukao mi se u košulju, u kožu, želim biti čist i mirisan kao naivno dijete, ali strahujem da će mi i dijete odrasti u tom dupljem smradu.
I zato sad ponovno stojim tu, pred vama, pod kišnim nebom, nekako si manje smrdim kad se ispirem kišom riječi.

A gore, iza oblaka, znam da je u svemiru ipak više sjajnih zvijezda nego crnih rupa. Sramežljivo svjetlucaju, naizgled nemoćne da razbiju tamu. Ali, znate i sami, kad se Zemlja okrene, shvatimo da je i jedna zvijezda dovoljna da nas sve obasja. A zamislite kako će tek na Suncu sjajiti sva ta napuhana dupeta. Jer ipak se okreće…

Broj komentara: 26
permalink  print  komentiraj


28.09.2009. ponedjeljak

Zrno utjehe

Brzi automobili i skupe jahte, šarmantan osmijeh i lijepe djevojke, smoking i lakirane cipele, kasino i ekskluzivne vile, mr. Q i miss. Moneypenny, bazuka i džiju-džicu, Goldfinger i Spectra, Dom Perignon i votka martini.

'Shaken, not stirred.'

Ali tek kad se predstavi kao 'Bond, James Bond', publika zna da počinje akcija. Na nekoj alpskoj klisurini, 100 milja pod morem ili u krevetu, svejedno, bit će uzbudljivo.

Naš Bond ne vozi Aston Martin i ne leškari na Ferrettiju, ne spašava svijet, pije pivo i nije baš san svake žene na svijetu.

Ali spašava sebe i noćna je mora svakog svog dužnika.

 Nema metak u nalivperu, ali ima ortački ugovor, nema na raspolaganju oružarnicu engleske kontraobavještajne službe, ali ima najbolji odvjetnički ured za trgovačko pravo. A za one koji ne znaju čitati vlastite potpise, po potrebi koristi i stručnjake za običajno pravo nakon čijeg angažmana kasko ne vrijedi.

Nećete ga vidjeti na koktelima i dvorskim prijemima, ali se povremeno nenadano i nepozvano pojavi na sjednicama upravnih odbora.  

Golobradi yuppiji koji ondje sjede za njega znaju samo kao izmišljenog lika iz legendi o privatizaciji, ali kad uđe u dvoranu za konferencije s nevelikom aktovkom  i tiho kaže: 'Moje ime je K, Miro K', nastane tajac i počnu uzbuđenja.   

Zasad su bez riječi, bez dijela vlasništva i bez nekoliko milijuna eura ostali u jednoj turističkoj agenciji, jednom izdavačkom poduzeću i jednoj banci koja se ovih dana često spominje.

Film je to koji se odvija daleko od kino-dvorana, od novinskih naslovnica i od državnog odvjetništva. Ono je svoje reklo i, kao i svi drugi u filmu, ostalo bez riječi.
…………………………………………………………………………………….
 
Gledam sinoć vijesti. Jadranka Kosor objašnjava kako je Predsjedništvo HDZ-a odlučilo u Ustav uvrstiti i odredbu o nezastarijevanju kaznenih djela počinjenih u pretvorbi i privatizaciji. Riječ je o ustupku SDP-u koji je time uvjetovao podršku ustavnim promjenama.

Nasmiješim se, uzmem daljinski i prebacim na najnoviji film o Jamesu Bondu - 'Zrno utjehe'.
U isto vrijeme i Miro K. je sjedio u naslonjaču ispred televizora.
Nasmiješi se, otpije gutljaj piva i nakon vijesti iz HDZ-a dohvati se daljinskog. Na National Geographicu je upravo počinjala njegova omiljena serija 'Tajne dinosaura'.

U svom uredu u Gajevoj i glavni državni odvjetnik na trenutak digne pogled s gomile spisa i pažljivo posluša riječi Jadranke Kosor. Sjeti se da je Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije prestao vrijediti još u rujnu 2006, pa se i on samo blago nasmiješi  i ugasi televizor.

Broj komentara: 18
permalink  print  komentiraj


15.09.2009. utorak

Snjeguljica i četiri patuljka

'Pa je l' ja jedina ovdje imam ono što biste vi muški trebali imati?!’ iznervirana je Snjeguljica zapitala svoja četiri patuljka prošle srijede točno u podne.
 
Snjeguljica je, naime, već neko vrijeme prilično ogorčena što joj svako malo netko od njih servira trulu jabuku iz košare koju im je ostavio pisac ove bajke, a to nije nijedan od braće Grimm. Patuljci se, naime, jako boje te košare jer znaju kakve su u njoj jabuke. Pa ih rado daju Snjeguljici.
      
Braća Grimm u svojoj su bajci Snjeguljici dala jednu pokvarenu jabuku, a u ovoj verziji, prilagođenoj domaćim potrebama, pisac je Snjeguljici ostavio više trulih jabuka nego trulih ministara, pardon patuljaka jer ništa nije želio prepustiti slučaju, a najmanje neki slučajno sretni završetak. Za Snjeguljicu.
       
Ipak je to njegova bajka i sreća pripada njemu. I eventualno patuljcima, ako  ostanu dobri i ne pokazuju da imaju ono što Snjeguljica misli da bi muškarci, pa makar i patuljci, trebali imati.   
       
Čija je to bajka, znaju dobro i ova četvorica mališana koji se nadaju da, će zajedno s piscem, ipak doći do sretnog završetka.
      
Ipak, bilo im je sad malo neugodno. Na Snjeguljičino pitanje, jedan drugom su zirnuli među noge i, kad ni oni nisu vidjeli ništa, sramežljivo su se zagledali u pod. Promrmljali su nešto o tome kako će biti dobri i marljivi, pa su  pošli urediti svoje krevetiće.
      
Snjeguljica još ne zna čija je to bajka, ali vidi koliki je u njoj nered, pa joj je dobro došlo malo predaha.  Koliko god vrijedna bila, toliko zapišanih postelja sama  ipak ne može pospremiti niti trulih jabuka pojesti.
       
No, kako to u bajci i u Bibliji biva, jedan se patuljak požalio piscu. Ipak je on sve njihove bajke dosad ostvario, pa će valjda znati i ovu…

Kad mu je Tupko prepričao razgovor sa sastanka kućnog savjeta, pisac se pogleda u svoje ogledalo koje mu ponovi da je najljepši na svijetu, pa na brzinu nažvrlja dodatak o Snjeguljičinoj ostavci.

Osvanulo to brzo i u šumskim novinama, pa sve životinjice zabrujale da je Snjeguljica odustala od spremanja. Snjeguljica, već pomalo nervozna od nepoznatih intervencija u sada već njezinu bajku, daje izjavu za šumsku javnost u kojoj kaže da si je u svom ogledalu jutros izgledala lijepa kao bajka koja dolazi, a ne kao ona koja odlazi.

(Patuljci su se isto pogledali u ogledalo, ali u njemu su opet vidjeli - patuljke.)
       
No, kako je ova bajka postala pravi spisateljski izazov, u nju su počeli intervenirati i mnogi svjetski pisci, nešto ugledniji od propalog austrijskog nakladnika erotskog štiva.

Tako se angažiralo i Društvo književnika Njemačke, pa Društvo književnika Austrije, sve do Društva književnika Amerike koje je zamolilo Društvo književnika Susjedne Šume da Snjeguljici pripomogne napisati i pripisati jedno konačno lijepo poglavlje.
 
I bi tako, pa Snjeguljica očarana svojim književnim uspjehom u četvrtak poslijepodne svome piscu pošalje slijedeći SMS: 'Uspjela sam se dogovoriti sa Susjednom Šumom!'

Očekivala je da će je nazvati, doći i zagrliti je kao nekad, možda čak iskazati joj divljenje. Ipak, on ju je napisao, dao joj lik i bajkoviti smisao. Mislila je, bit će mu drago, opravdala je očekivanja, zna i ona napisati sretan završetak.   

Ali, kao što rekosmo, sretan završetak nije bio dio očekivanja.   

Ništa ni od poziva, ni od zagrljaja, ni od divljenja. Uzvratio joj je jednim:  'Sretno.'  Baš tako, bez uskličnika, samo 'sretno' i točka. Nešto kao 'zaboli me'.

Tek tad je shvatila da je ostala sama, s gomilom patuljaka. Koji nemaju ono što ona misli da bi trebali imati. A princa nigdje na vidiku.
 
No, možda bi u ovoj verziji Snjeguljici više trebao jedan šumski medo koji će patuljcima malo protresti gaće, pa možda iz njih nešto i ispadne.  

Broj komentara: 19
permalink  print  komentiraj


07.09.2009. ponedjeljak

Kako mi je crkla krava

Da, da, smanjili su mi plaću, čuli ste, čitali ste, živa istina, četrdeset posto manje na tekućem računu.

Vjerojatno ste zadovoljni jer eto kriza je, red je da i ja ponesem njezin teret na svojim leđima, veliku plaću sad je doista nepristojno imati.

30 tisuća ljudi već je ostalo bez radnih mjesta, pale su plaće u realnom sektoru, učiteljima i profesorima oduzeta je povišica, a država svaki mjesec jedva namiče za plaće i mirovine.

Svaka velika plaća bode oči, pa si je i premijerka odrezala 10 posto plaće. A ako je ona odrezala sebi 10 zašto ne bi meni 40.

Važno je štedjeti, stisnuti remen, gaće ili tko što već ima, pa će nam svima biti bolje. Kako i zašto ne znamo, ali će biti. Valjda.

Tako nekako glasi nova službena ekonomska doktrina hrvatske Vlade.

Kako osiromašeni i već pomalo nervozni narod ne razmišlja o nacionalnoj ekonomiji nego o preživljavanju, a utjehu traži u sapunici „ I bogati plaču“, evo kako su bogati zaplakali u ekonomskom scenariju hrvatske Vlade, za domaće tržište preveden kao „Nek susjedu crkne krava, pa makar crkla i moja“.

Prolog:

Riječ je o plaći koja se ne financira iz državnog proračuna, riječ je o tvrtki koja ne prima subvencije iz državnog proračuna i riječ je o uštedi zbog koje usluga moje tvrtke Vama neće biti niti kunu jeftinija nit će moja tvrtka bogzna što uspješnije poslovati. Nit je to namjera. Jer ne zaboravite, riječ je o seriji „Nek susjedu crkne krava…“

Zaplet:

Pred sobom imam dvije svoje platne liste. Ovu novu, za kolovoz i prošlu za srpanj.

Stavka „krizni porez“: kolovoz 620 kn

srpanj 942 kn

--------------------

razlika u proračunu - 322 kn x 12 = - 3864 kn godišnje

Stavka „mir. osig. I stup“ : kolovoz 3716 kn

srpanj 6181 kn

-------------------------

razlika u proračunu: -2465 kn x 12 = - 29 580 kn godišnje

Stavka „doprinosi“: kolovoz 4954 kn

srpanj 8241 kn

-------------------

razlika u proračunu -3287 x 12 = - 39 444 kn godišnje

Stavka „porez i prirez“ kolovoz 4319

srpanj 9986

--------------------

razlika u proračunu 9547 x 12 = - 114564 kn godišnje

A kao i svaki drugi pošten Hrvat, nakon podmirenja režija i kredita, plaću uz pomoć svoje obitelji potrošim na hrvatskom maloprodajnom tržištu uz PDV 23 posto. Kako je plaća manja za 5 tisuća, toliko manje ćemo i trošiti.

Dakle, stavka „PDV“ -5000 x 0, 25 = - 1250 x 12= - 15 000 kn godišnje.

-------------------------

Epilog:

Ukupno razlika u proračunu : -202.452 kune godišnje

Odlukom Jadranke Kosor o smanjenju moje plaće ostao sam bez krave godišnje vrijedne vrijedne neto 60 tisuća kuna. Istom tom odlukom Jadranke Kosor Ivan Šuker je ostao bez krave od neto 202.452 kune.

Razlika vrijednosti crknutih krava: -142.452 kn neto.

Pa, ok. Ako je moja krava morala crknuti da bi crknula Šukerova, to je valjda neki viši nacionalni interes. Koji ja ne razumijem, ali krave valjda razumiju.


Broj komentara: 36
permalink  print  komentiraj