Zoran Šprajc

www.tportal.hr RSS
24.05.2013. petak

Pediculosis pubis

Velika se prašina digla oko odluke Ustavnog suda da van snage stavi kurikulum zdravstvenog tj. spolnog odgoja. Hrvatski desničari likuju, a frustrirani ljevičari se zgražaju. Ali ako razgrnemo ustavno-proceduralna i svjetonazorsko-pravna pitanja, odluka Ustavnog suda i jednima i drugima donosi golemo olakšanje. Naime, na 27 gusto tipkanih stranica Ustavni sud je konačno i službeno utvrdio da je masturbacija čin za koji nije nužna školska naobrazba.

Drugim riječima, ustavni suci su iz svoje bogate životne i profesionalne prakse zaključili kako je svejedno držite li ga u lijevoj ili desnoj ruci, sve dok vam čini zadovoljstvo. A to se zadovoljstvo ne može naučiti u školi. Ali ga možete steći u bilo kojem drugom javnom prostoru – gostujući u televizijskim emisijama i novinskim intervjuima, nastupajući na političkim tribinama i katoličkim crkvama, za saborskom govornicom, na premijerskoj presici ili u uredničkim komentarima. Društveno je odgovorna masturbacija na društvenim mrežama, blogovima i fejsbucima, a osobito je zdrava ona anonimna, na internetskim forumima i u komentarima čitetelja.

Masturbacija je, ako pažljivo čitate odluku Ustavnog suda, elementarno ljudsko pravo i ne smije se ograničavati kojekakvim kurikulumima i školskim programima, to je demokratski izraz zadovoljstva svakog čovjeka i svakog ustavnog suca bez obzira kakvu naobrazbu imao.

Jer nit ustavni suci moraju biti bogznakakvi pravni stručnjaci, niti ministri prosvjete moraju imati ikakve veze s prosvjetom. A vidite dokle su dogurali, samo zahvaljujući prirodnom, ničim obuzdanom instinktu za masturbaciju.
Jednako tako, ocjenili su s pravom ustavni suci, nepotrebno je školski program opterećivati tehnikama navlačenja kondoma. Mnogi uspješni ljudi nikad o tome nisu nigdje učili a kondom im od malih nogu pa sve do danas stoji kao po mjeri izliven. Nema rupe u koju se nisu uspjeli zavući i iz nje sretno izaći. Eno jedan je postao i Durexov maneken pa obilazi svijet nadaleko i naširoko, od Istanbula do Londona i New Yorka, od Mostara i Minhena do Helsinkija, pa preko Moskve nazad do Vlade. Kondom mu stoji kao trovremenski taft, ni jednog nabora na njemu, pa dobri sponzor za putovanja i dnevnice Durexmana u zadnjih godinu dana nije žalio potrošiti više od milijun kuna. Kao ministar malog i srednjeg poduzetništva opravdao je svaku kunu uloženu u njega, što bi tek bilo da je veliki.

Ustavni suci u svom obrazloženju također odbacuju potrebu prevencije spolnih bolesti. Evo recimo, stidne uši. Zašto se tim stidnim napastima baviti u školskom programu ako u svakom političkom programu možete čitati bestidna obećanja o kraljevstvu zemaljskom, a s oltara slušati bestidno bajanje o kraljevstvu nebeskom. Sami suci će pak ubojicu s ceste bestidno osuditi na godinu dana uvjetno, a staru babu zbog neplaćenih komunalija na godinu dana bezuvjetno.

Mnogi evo pišu da su i ovih 12 ustavnih apostola donijeli bestidnu odluku, drugi kažu da je ministar bestidno kršio proceduru. Istina je vjerojatno kao i uvijek negdje u sredini, ondje gdje obično obitavaju stidne uši.