Moonlighting...

29.02.2008. petak

Koja riječ...

Pa, evo da se javim....
Nemam ništa pametnoga ni novoga za prijavit. Danas je u Dubrovniku bilo jako toplo i išla sam u šetnju sa dragom mi sistericom. Baš nam je bilo super. Nosile smo i aparat i slikavale smo se....
Pa sam, onako vesela i zadragana toplim vremenom, počela razmišljati o ljetu.
Jedna moja prija stalno govori kako ne voli ljeto i da joj je draža zima. Pa ne kontam kako to!!!
Dobro, ima ljudi koji više uživaju u zimi, ali.....
Meni nema ništa gore od toga. Ako bi me netko htio kazniti, najgora kazna za mene bi bila da je odslužim u Sibiru. He, he, he...
Ma, ozbiljno! Ljeto je za mene...Pođem na plažu, legnem i puštam da me sunce grije....Prži. K'o gušterica sam. Pa, da budem iskrena, nekada se zbog toga i osjećam kao hladnokrvna životinja....He, he....Naravno, na svako vrijeme i godišnje doba čovjek se navikne. Ja zimu pretrpim, ali nije za mene. Kad sam vanka po zimi, u šetnji ili samo odlazak do lokalne butižice, ja ne mogu razmišljat. Mozak mi blokira i dok ne nađem toplo mjesto ne mogu se 'odmrznut'.
Uglavnom, znam da su i neki od vas počeli ozbiljno misliti na ljeto....
Što je vama najdraže u ljetu? A ako nije, zašto je zima toliko privlačna?

Broj komentara: 9
permalink  print  komentiraj


24.02.2008. nedjelja

Još uvijek sam tu....

Kolege.....

Kako ste mi? Ja sam kao što i naslov posta kaže, još uvijek tu. Nisam vas zaboravila, samo nemam pretjerano vremena pisati.
Počela sam raditi na svojoj knjizi i uz posao ne stignem. Vrlo sam uzbuđena zbog knjige. Puno puta sam počela pisati, ali mi je nešto kao nedostajalo. Shvatila sam da to nije ni nedostatak hrabrosti ni riječi, nego pravi početak.
Ja sam, evo, taj početak napokon našla i dala se na pisanje.
Još uvijek nisam zaljubljena. He, he....Radim i nadam se dobrim stvarima u životu.
Do sljedećeg pisanja svima šaljem poljupce.....
Broj komentara: 7
permalink  print  komentiraj


13.01.2008. nedjelja

Novosti...

Kako ste, dragi moji?
Znam da u naslovu stoji 'Novosti',  ali,  iskreno,  nema ništa novoga. Ne u pravom smislu te riječi.
Uglavnom, našla sam jako dobar posao. Radim k'o luda i dobro zarađujem.
Pomalo se pripremam za Italiju i tako.
Danas je jako kišovito u Dubrovniku, pa sam doma.
Nadam se da ste mi jako dobro.
Do skora.
veliki poljubac!
Broj komentara: 4
permalink  print  komentiraj


01.11.2007. četvrtak

Prisječanje...

Jutros sam se digla sa dozom sjete, tuge i olakšanja.
Trebalo mi je malo vremena da dođem k sebi i prisjetim se zbog čega. Onda sam se malo po malo počela prisječati.
To je ono kad se probudite i znate da ste sanjali nešto važno, ali nikako da vam dođe sječanje na taj san.
 A onda, sve se počinje bistriti.  Kao kad sjedite za volanom svog auta i netko vam čisti prednje staklo;  prvo vam staklo nasapuna i navodni i onda pomalo odstranjuje tu veliku zbrku i vidik vam je kristalno čist.
E pa tako sam se i ja prisjetila što sam sanjala. Sanjala sam tatu.  Bilo ga je lijepo opet vidjeti.  Odavno mi nije dolazio u snove.
Na licu sam mu vidjela mirnoću... Nije ništa rekao, kao ni u ostalim snovima kad bi mi došao. Ali mi je rekao izrazom lica.
Prelijepo je izgledao.  Premda je prošlo već 6 i pol godina, još ne mogu sebi doći što ga nema.
Znate kako ljudi kažu da s vremenom postane lakše? Hm...nitko vam ne kaže koji to dio postane lakši.
Ne postane lakše.  Samo bol ne osjećate tako intenzivno kao prije.  Tuga ostaje. Veća i veća s godinama.
Tuga, što ne mogu podijeliti s njim stvari koje sam napravila, lijepi događaji koje proživim...
Ja sam s tatom imala jedinstven i čudan odnos. Bili smo jako slični...
Sjećam se kad sam ulazila u pubertet da smo se jako svađali. To doba mi izmami osmijeh na licu.
Nismo se mogli shvatiti, dok ja nisma odrasla i sama dokučila neke stvari o odnosima među ljudima, prijateljima i naravno roditeljima.
Kad sam pošla u Zagreb na fakultet postali smo najbolji prijatelji.  Obožavam to vrrijeme i sjetim ga se često i zahvalna sam što smo imali toliko vremena da se sprijateljimo prije nego što je poginuo.
Bilo mi je drago da ga vidim i sad sam i ja puno mirnija kad znam da sam mu vidjela spokoj na licu.
Na onom divnom i čarobnom nebu gdje on uživa mirnoću...



Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


25.10.2007. četvrtak

****

Dragi moji....
Još sam tu-te...
Grozno frustrirajuće, al' šta'ššššššš....
Čujem se redovno s prijom iz Italije, ali svaki put kad se nešto dogovorimo, nešto se obavezno zakomplicira i nikako da pođem.
Sve se mislim da  mi možda svemir želi reći da u biti ne bih trebala ići tamo, da možda nije suđeno....
Uf!
Možda da se čujem s rođacima u Australiji, pa ako prije pođem tamo, poslije ću u Italiju...?
Ne znam.
Opet me hvata ono neko čudno stanje.
Uglavnom, još uvijek nisam našla posao ...nisam naučila ne raditi, pa me ubija ovo...ljenčarenje.
U svakom slučaju, dobro sam. Malo sam bila slaba, ali ništa loše. Ozdravih.
U ljubavi, naravno, nema ništa. A i da vam priznam iskreno, ne patim zbog toga.
Eto....Za danas toliko.
Kisi, kisi....
Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj


10.10.2007. srijeda

Ciao....

Uf, vidim da me nije odavno bilo.
Samo da znate da sam 'alive and kicking'! Ne znam što me je spopalo, pa se nisam toliko javljala.
Uglavnom, ništa se drastično nije promijenilo od zadnjeg puta kad sam pisala.
Stalno učim taljanski i, iskreno, više mi ga je puna pipa. Al' što se mora nije teško. Bar tako kažu. Sad mi je malo teže, jerbo nema više serije 'Incantessimo'.  Još bih najviše naučila slušajući, ali sada moram naći neki drugi način. Na moju žalost, ne posjedujem satelitsku.
Na kompaču mi ne radi dvd, pa tako ne mogu ni posuditi film il' nešto...A dok to popravim....prije ću otići u Italiju.
Još nisam našla posao, ali naravno da tražim.
Baš sam se neki dan čula sa prijom iz Italije. Trebali bi oni doći negdje u 12. mjesecu, pa se vračam sa njima.
U Dubrovniku je vrijeme predivno. Još se uvijek može poći na plažu i barem se osunčati. Mrak!
Eto, dragi moji, za sada je to sve. Ne bih vas htjela upeglat!
Pišem uskoro....
Kisi, kisi....
Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


20.08.2007. ponedjeljak

Hej...

Dragi blogovci,
samo da se javim.
Ovih dana ne radim, pa sam se bacila na učenje talijanskog i na treniranje.
U onih 5 dana u Italiji, jela sam samo pastu. Defakto!
Prijateljica mi je rekla da bi bilo bolje dok sam tamo da probam kako oni prave pastu. A pazit ću što jedem kad se vratim doma.
Imala je pravo. Probala sam njihovu pastu i moram iskreno priznati da je nitko ne zna bolje napraviti. Naravno da sam probala i njihove slatkiše. Mljac!
Uglavnom, probala sam specijalitete sa pastom, pa sljedeči put kad pođem za tim neće biti potrebe.
Bila sam vanka u subotu. Ne moram reći da mi je bilo super.
Išla sam sa sestrom i onom mojom kumom s kojom sam se posvađala. Riješili smo sve još prije nekoliko tjedana. Tako da je sada sve ok. Opet smo si dobre.
Ovaj tjedan čekam poziv za jedan posao. Trebala bih nešto radit, jer, kao prvo, dosadno mi je po cijele dane ništa ne radit, a drugo, trebat će mi koji dinar.
Za sada je to sve.
Ljubim vas...

Broj komentara: 4
permalink  print  komentiraj


16.08.2007. četvrtak

Sono qui...

Kolege blogovci....
Sinoć sam se vratila iz Italije. Možete zamisliti kako mi je bilo! MRAK!!!!
Uglavnom, prijateljica mi je platila avionsku katru, pošto nije mogla sebi doći za koliko malo para radim mjesečno. Pošto ona ima jako dobar posao, može si to priuštit.
Prvi dan kad sam došla u njihov stan ( udata je za predivnog čovjeka ), osjećala sam se kao doma. Imala sam strah da mi neće biti tako, jer onda nikada više ne bih razmišljala o tome da pođem tamo radit.
To je bio petak. U subotu ujutro me je odvela u grande shopping. Slomili su mi kufer, pa da mi kupi novi. Htjela sam jedan žute boje i ona nije stala cijeli dan dok mi nije takav i našla. Divan je. Marke 'Roncato', najbolji i najkvalitetniji u Italiji.
Ja sam mislila de će shopping biti, ono, kao što i mi ovdje; puno gledanja, malo kupovanja. Nije toga bilo. Sve što mi se svidjelo, sve mi je kupila.
Bilo mi je malo neugodno, ali mi je objasnila da ona može to priuštit, jer ono što smo potrošile u jedno popodne ja radim za to 2 mjeseca.
Malo se hvalim...Znam! Morala sam, jer nikad nisam nešto tako doživila. Svaki komad robe koji bi sebi kupila sama sam zaradila čak i kad mi je tata bio živ.
Onda smo u nedjelju išli u centar Rima. Divno je bilo vratiti se i vidjeti onu divotu. Njihov stan je 10 minuta autom do centra.
Onda smo išli u Salerno u njegovih. Oni imaju imanje izvan Salerna koje je u njihovoj obitelji 200 godina. Ima ih od 80 do 5 godina starosti. Prava su stara talijanska obitelj. Divni ljudi.
Ja doduše nisam apsolutno ništa skontala što su pričali, jer pričaju na teškom dijalektu.
Onda su me odveli u centar Salerna da probam brioche con gelato. To je nešto kao pinca, fino slatko, samo malo ukusnije i u to ti stave sladoled i, ako hoćeš, šlag. Mljac.
Više se i ne sječam gdje smo išli ostalih dana. Dojmovi mi se nisu još slegli.
Trebala bih se vratiti u 10.mjesecu. Posao mi je zagarantiran, nego bih sad ovo vrijeme trebla posvetit učenju, jer mi posao zahtjeva malo bolje poznavanje jezika.
Uglavnom, jedva čekam povratak.
Nadam se da nisam upeglala.
A dopo...Baci...

Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


11.07.2007. srijeda

Nešto dobro, nešto loše...

Helou...
Evo me. Ovaj put ću malo duže pisat, pa da se pripremite. He, he, he...
Sjećate se da sam vam bila napisala kako me je zvao bivši? E, pa došao je u subotu, pa evo i priče.
Moja prijateljica, koja u biti nije klasična prijateljica, već smo s njezinom obitelji trostruki krizmani kumovi.
Tako da naše prijateljstvo nadilazi sva klasična obilježja kao takvog, već se smatramo krvno povezani, znači obitelj smo.
Ja i ona smo puno toga prošli, bile jedna uz drugu u najgorim i najboljim vremenima.
Ona je nekih 14 godina starija od mene. Što uopće nije neki problem, jer ona u svom životu ima samo malo više iskustva od mene.
Godine nam stvarno nisu problem. Skupa izlazimo, zafrkavamo se...
Uglavnom, dogovor je bio da kad dođe moj bivši, koji je btw, slovenac, da ćemo sa njim i njegovom ekipom ići vani.
Moj bivši je inače rock pjevač u jednoj jako poznatoj slo. grupi. Poznati su kao u nas 'Parni valjak' ili 'Prljavo kazalište'.
On ima svoju super ekipu i svi do jednog su bajkeri. A ja, kao što neki već znaju, obožavam motore.
Tata mi je bio strastveni obožavatelj motorijade. A kako sam ja tatina kći, ergo...
Onda, mi se obukle, fino uredile i krenule u groznicu subotnje večeri...
Kad, slovenac se javio. I tako smo mi pošle u kafić gdje se skupljaju svi motoristi kad dođu u Dubrovnik i kojeg drži jedan moj prijatelj.
I tako smo sjeli s njima, popili koje piće, malo se zafrkavali.
Krenuli smo prema Starom gradu sa motorima.
Moja prija nije htjela ići s motorom. Ja sam joj rekla da ćemo se naći dole, da pođe pjehe, jer se meni stvarno išlo s motorom.
Najbolja vožnja s motorom poslije tate mi je sa slovencem.
Uglavnom, ona je odbila i meni je slovenac rekao da idem s njom. U tom trenutku ne znam koji mi je k...c bio, ali nisam htjela i ona je krenula prema dole.
Ja sam mislila da će shvatiti i da joj to neće smetati. Kad smo došli dole nje nije bilo i poslala mi je poruku u kojoj kaže da je krenula prema doma i da ovo nije očekivala od mene.
Jako se naljutila, što, u neku ruku, ima i pravo.
Ok, mi smo lijepo krenuli vani i mrak se proveli.
Odvela sam ih u 'Gradsku kavanu' gdje je bio bend. Dakle, živa svirka.
Slovenac mi je otpjevao dvije pjesme, svi smo se naplesali i odlično zabavili.
Sutridan mi je prijateljica svašta napisala u poruci...Od toga da sam za nju mrtva i da sam lažljiva kao i sve ostale.
Ona je u svom životu imala jako loša iskustva sa kvazi prijateljicama, pa mi je bilo jako loše čuti da me je strpala u isti koš sa svima njima. A ono da sam mrtva za nju joj nikada neću zaboraviti.
Nije se htjela javiti na moje pozive...
Kad sam joj napisala poruku da je bilo jako ružno od nje sve ono što mi je napisala, branila se da valjda ja znam kad je ljuta da ne bira riječi.
Pa, valjda je mogla za mene birati riječi, jer ja njoj to nikada ne bih rekla. Sa svojih 40god. valjda se mogla naučit kontrolirat.
Znam da je nju povrijedilo to što nisam htjela s njom ići pjehe, ali iskreno ljudi, ona mene redovno ostavi samu kad izađemo.
Zadnji put kad smo bili u njenon rodnom gradu, gdje ne znam nigdje nikoga, njoj je palo na pamet da joj se spava i bez riječi je pošla doma. Ja sam se našla sama u nepoznatoj okolini, s nepoznatim ljudima.
Nisam joj ništa rekla, jer ionako to redovno napravi, pa čemu da se svađam s njom.
Nisam možda bila u pravu ovaj put, ali nije ona nikad ok kad tako napravi.
Nismo se čule već 3 dana. Mislim da to nije sve.
Ali, ako jest, onda nije bilo vrijedno od početka.
Eto, znam da sam vas upeglala, ali morala sam se izjadati...
O slovencu drugi put...
Poljubac svima...
Broj komentara: 3
permalink  print  komentiraj


06.07.2007. petak

Helou...

Kenova, dragi kolege blogovci!
Samo da se javim....'Dragi' se još nije javio i, naravno, više nikada ni neće.
Ne kužim ni ja, al' eto vam ga...
Zapravo sam samo htjela javit novosti o odlasku u Italiju. Čula sam se sa prijom i idem 10.08.
Ostat ću samo nekoliko dana, da se upoznam s tim likom kod kojeg ću raditi. Ako mi se svidi to što vidim i ako sve bude ok, ostajem odma isti tren.
A što ću ovdje više?!
Eto, to je najnovije.
I'll keep you updated.
Poljubac...
Broj komentara: 7
permalink  print  komentiraj