SimoMraovic

05.09.2008. petak

Ljubavna strelica ubila galeba!

Bog, Simo!

Često ti čitam blog i mogu reći da je fantastičan. Ali sad ti se obraćam zbog jednog problema koji me jaaako muči. Ovako: budući da je ljeto, ja se, kao svaki čistokrvni Dalmatinac, pokušavam baviti galebarenjem (uz promjenjivu sreću).

Prije nekog vremena upoznao sam jednu Njemicu. Cura stvarno bez greške: plavuša, draga, zgodna, sve što čovjek od cure poželjeti može. Sve je u početku bilo za pet. Ja sam joj prišao, pozvao je na piće, izbario je u razumnom roku.

Sve je bilo bez greške dok nisam trebao ući. A onda se dogodio - pad. Katastrofa. Nakon početnog šoka, prebacio sam stvar na zezanciju i izvjesna mi je pokušala pomoći na sve moguće načine, ali nula bodova. Ne bi se dignuo uz pomoć dizalice!

Naravno, strankinja je otišla kući nezadovoljena, a ja sam od toga dana u totalnoj banani, nemam volje ni za što.

Ne znam što mi je, kao da imam 90 godina. Trenutno sam pod stresom (posao, faks, ispiti diplomski, starci), pa da nije zbog toga možda? Pomagaj, Simo, ako boga znaš. Pozdrav.

Izgubljeni

E, Izgubljeni, moram reći da sam uvijek navijao za galebe i galebarenje. Jest to malo muška priča, ali to je uvijek donosilo radost jednoj i drugoj strani. Ovoj ljepšoj, tim divnim ženama, sedamdesetih i osamdesetih bio je jedan od debljih i čvršćih razloga da potegnu do naše obale.

Nažalost, onda su devedesetih Turska, pa čak i Grčka, preuzele primat, a našim momcima u to depresivno doba postale su atraktivnije druge vrste zabave, recimo uživanje u opijatima, kockarnice ili najjednostavnije - javio se neki tupi tip nezainteresiranosti prema toj plemenitoj tradiciji koju nije trebalo sufinancirati kao Sinjsku alku, nego je sama od sebe donosila značajnu dobit. Posljednjih godina vidim sve se vraća na svoje.

Galebovi se probudili, ali pomalo se promijenila i klijentela, danas više obiteljska s djecom i penzićka. No, ako galebarenje opet ne posustane, vratit će se i ona zalutala odrasla 'djeca cvijeća', naravno u današnjem obliku.

Nemoj da te toliko žalosti što si podbacio. Moraš znati nekoliko stvari: naprosto postoje neke žene pored kojih smo nemoćni, unatoč obostranom sviđanju.

Meni se to dogodilo nekoliko puta, nisam tomu našao nikakva razloga osim teorije da nas može srediti njen miris koji naš mozak i nos uopće ne može registrirati, dakle feromoni, a ona je pogođena i više od tebe jer svu krivicu svaljuje na sebe, od čega je tebi još gore jer ustvari nitko nije kriv do tog nevidljivog stvora.

Onda, u neke žene se zaljubimo, pa nas jednostavno sruši trema i želja u napinjanju da se prikažemo u blistavom svjetlu koje inače dijelimo u šleperima. Ovdje već pomaže druga šansa koja se obično ukaže i, naravno, ako smo kao punjena paprika, ne moramo biti ni svjesni, ispunjeni stresom, jer on te u dvije-tri sekunde samelje iznutra i taj dan si ni za što.

Isto je ako izgubiš nekoliko noći, ako slabo spavaš i klopaš ili ti se dogodi nešto na rubu znanosti. Možda je taj slučaj spasio i nju i tebe od neke prave nesreće, katastrofe, stoga budi zahvalan na tim napaljenim, a neuspješnim danima.

Galebarenje je igra od psihologije, kulture, umješnosti, pravovremenosti i obostranog užitka. Još mjesec dana igraj da se malo vratiš u igru, a onda sljedeće ljeto, bogatiji za negativno iskustvo, bit ćeš mnogo veći galeb, većeg raspona krila.

Aj bok!
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj