SimoMraovic

26.09.2008. petak

Specijalist za junfere!

Ovako. Zovu me Grogi. Imam jedan problem, zapravo i nije problem, više trn u oku. Imam 18 godina i do prije nekoliko mjeseci sam bio djevac. To sam učinio s curom koju jako volim i moglo bi se reći da je sve bilo savršeno... No stvar je u tome što moja cura nije bila djevica. Ona je izgubila nevinost četiri-pet mjeseci prije mene. Po meni, na jedan stvarno glup i bezosjećajan način.

Naime, na nagovor njezine 'najbolje' frendice (da nikada nevinost neće izgubiti s pravom ljubavi) dogovorila se s jednim tipom da se nađu i obave 'to'. Tipom koji baš služi za 'to'. Upoznavali su se oko tjedan dana preko mobitela... Došao je taj dan. Bila je kod njega u autu, govoreći mu da nije spremna i da ne bi željela to napraviti, i to na takav način, no on je ustrajao, rekao da će sve biti u redu i neka se samo opusti. I učinili su to. Nije uživala... Rekla mi je da se poslije toga osjećala SILOVANO!

Nekako me boli to. Jednostavno ne mogu to zaboraviti. Imam osjećaj da ću poludjeti zbog toga. Znam da je to bilo glupo od nje. I bila je u nekoj krizi u kojoj je mislila da je nitko ne primjećuje, pa čak niti njezini roditelji (majka joj je u svađi rekla da se ne može pošteno ni jebat s nekim). Najviše sam zamrzio njezinu frendicu ('najbolju') koja ju je na to nagovorila (čak joj je i dan prije rekla da pazi kaj radi da je ne osramoti, strašno!). Ipak, nevinost je dar i moramo paziti kome ćemo je dati. I meni nevinost puno znači. PUNO!

Sad smo skupa već osam mjeseci. I svaki dan me to muči. Pada mi na pamet 10 puta dnevno. Ne znam što ću više. Ne bih je htio ostaviti. Previše mi znači. Previše je volim. Ali bojim se da je to jedina stvar koju bih mogao poduzeti, a da ne patim više...

Evo, volio bih da se stavite u moju poziciju i kažete mi što biste vi napravili...

Pozdrav!

Joj, dragi Grogi, i ja sam izgubio nevinost s osamnaest godina. Moja tadašnja cura i cijeli njen kružok dobile su po repiću od jednog te istog frajera. I meni je to bilo bezveze i koma. Mislio sam da je to glupo i zavidio sam tom dečku. Tako sam jedva, s vremenom, zaboravio da je mojoj curi i njenoj brojnoj (pet-šest) ženskoj pratnji na junfu poradio po preporuci jedne od njih jedan jedini dečko, inače dentist, koji je radio u Švicarskoj. Ali desetak godina kasnije dogodilo se i meni isto. Bio sam jedno vrijeme onaj koji je siguran, odlučan, pažljiv i efikasan.

Tad sam vidio kolika je to muka bila i njima i njemu i meni. Naime, skidanje junfa gotovo da nema veze sa seksom, neke su bile silno zahvalne, ali nisu htjele ponoviti seks u opuštenom stanju. Njima je važno da to bude kirurški izvedeno i da nakon te muke zvane skidanje junfa prođu bez ikakve traume. Ne znam da li bih nakon tih usluga i usputnih peripetija koje morate rješavati u hodu i danas više bio sposoban onako spretno sređivati taj problem.

Nakon toga sam malo više poštovao i njegov rad. A sigurno ti ta činjenica smeta jer si mlad i jako osjetljiv i pred očima ti se vrti ta slika njih dvoje, ali to će te vremenom proći i zapamti – skidanje junfa nema veze s lijepim spontanim seksom, tako se meni činilo, a i većini cura koje su nevine prošle kroz njegove ili moje ruke.

I da ne velim što se sve može pojaviti u takvim situacijama: od vaginalnog grča, smanjenog elasticiteta ulaza, ogromnog straha, neidentificiranih bolova, iznimne suhoće, osjećaja da će te ju raspoloviti, da ste preveliki, kao i obostran osjećaj nemoći, a jedan od najgorih je osjećaj silovanja, to znači da se frajer nimalo ne služi psihološkim dijelom problema. A što bih ja napravio na tvom mjestu? Volio bih je i dalje, i više, ako je već volim i ona voli mene. A kad se pojavi slika u glavi njih dvoje, odrezao bih tu sliku u mislima vizualnim škarama i pustio da ode od nas i pusti nas na miru!

Caobao i budi joj dobar!  

Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj