sexomat

15.05.2010. subota

Mlohava ćuna

Pišem ti ovo najviše iz razloga što mi je to nekako u ovom trenutku najlakše napisati nekome tko ne pozna ni mene ni njega…

On je muškarac od 52 godine koji je u životu prošao dva braka, ratište, mnogo žena, mnogo poslova. Pun je života i pomalo napuhan i uvjeren da je jako veliki frajer. S druge strane je dobra duša koja će uvijek svakom pomoći ako može. Znači, kao prijatelj je za poželjeti. Ja sam žena od 42 koja ima iza sebe propali brak i dvoje djece o kojoj brinem. Nisam se nikad žalila, jer je život ipak išao na bolje. Upoznali smo se prije šest godina i bili zajedno oko godinu i pol i bilo je divno, drugačije i bila sam zadovoljna. Onda je odjednom on rekao da više ne može, da to nije to i tako redom. Ok, idemo dalje, nije mi bilo lako to prihvatiti, ali sam preživjela. Ostali smo dobri i čuli se telefonom možda jednom u četiri mjeseca, i tako godinu dana. Onda mi je ponovo došao na vrata i malo pomalo ja opet popušila njegove spike, a i šarm, a i ljubav je s moje strane još uvijek bila prisutna. Dala sam nam još jednu šansu. Trajalo je tri i pol godine, a onda je počelo s problemima u seksu: nedostatak erekcije, nedostatak volje za razgovorom i onda šok, kaže on da ga više ne palim.

Molim te, opali me i prosvijetli, draga moja Rujana. Kako mogu nekoga paliti godinama i onda odjednom ne? Totalno sam u komi i mrzim što se tako osjećam i mrzim što sam ispala glupa i opet krivo procijenila muško. Ima li nade na ovom svijetu za normalan, iskren odnos pun, ljubavi između muškarca i žene?

Pozdrav, B.


Draga B., ne mislim da si ispala glupa. I ne mislim da je problem u tebi.

Kako sama kažeš. Dotični je (bio) 'pun života' (iz toga iščitavam da je, je l'te, vrckav i sav vražji), napuhan i uvjeren da je jako veliki frajer. E, sad – ako ima problema s erekcijom, znači da nije više vrckav, nije veliki frajer te nema razloga biti napuhan. Ostaje samo dobra duša kojoj su potrebni određeni preduvjeti da bi mogla biti dobra, tj. na muci se poznaju junaci. A lako je biti dobar kada čovjek ima krov nad glavom, ženu pod krovom, što pojesti, par prijatelja i funkcionalnu kitu. No ne treba ga demonizirati – nije on postao loš čovjek, nego čovjek s problemom. S kojim se očito ne može i ne zna nositi, pa zato krivicu prebacuje na tebe, tvoje (odjednom) prevelike/premale cice/guzicu/trbuh/bedra, svejedno. Iako mu je sve to do jučer bilo baš fino i jebozovno. Dakle, moja je pretpostavka da nedostatak erekcije nema veze s tobom nego s njegovim vlastitim demonima – kažeš da ima 52 godine, muškarci te generacije načelno ne sjede sa ženama razglabajući o osjećajima. Uz činjenicu da je prošao ratište – što je veliki životni stres - imaj na umu da ljudi s godinama postaju, naravno, ne samo stariji, već i kompliciraniji, zaguljeniji, manje fleksibilni, počinju razmišljati o stvarima koje (ni)su napravili i generalno imati osjećaj da im istječe vrijeme. Isto tako, tijelo se mijenja – neki muškarci nikada ne izgube erekciju, dok drugi počinju imati probleme i ranije nego što su očekivali. K tome cuga, pljuga i kolesterol imaju tendenciju smanjiti dotok krvi u periferiju itd., itd. Ekonomska kriza sigurno ne poboljšava stvar. Rezultat svega toga: mlohava ćuna.

A kada se to desi, normalno da se čovjek ukomira! E, sad – ako on nije voljan priznati sebi da naprosto ima problema s erekcijom – kako će priznati tebi? To bi značilo da s tobom ulazi još korak dublje – u još intimniji odnos, neku vrstu nadgradnje ljubavničkog statusa, stupanj bliskosti za koji možda nije spreman. Jer biste onda zajedno počeli analizirati uzrok, a pitanje je uopće ima li on blagog pojma zašto mu se to događa i, još važnije - želi li to uopće znati! Naravno da razlog uopće ne mora biti fizički, ali budući da muškarci generalno ne vole previše kopati po svojoj psihi – lakše mu je zaključiti da mora da si ti problem i prijeći na neku drugu kod koje će se to najvjerojatnije ponoviti (možda ne odmah, ali vjerojatno ubrzo), prije nego shvati da je otpjevao svoje i konačno se preda. Ili, ako nije čista hidraulika u pitanju – nađe kvar i otkloni ga ako ide.

Pretpostavljam da mu se prvih par puta dogodilo – eto tako. Zatim je svaki sljedeći put kada je s tobom legao u krevet osjetio pritisak i strah od ponovnog zatajenja epitoma svoje muškosti, na što je epitom, naravno, zatajio. Ti si htjela pričati o tome, on očigledno nije. Samim time se ohladio od tebe jer ga je svaki pokušaj seksa podsjetio na činjenicu da više nije ono što je bio. I na kraju je zaključio da mora da je problem u tebi. Međutim, nema razloga da ti to trpiš.

Naravno, ovo je gruba generalizacija jer nisu svi muškarci isti, a nisi mi niti dala dovoljno detalja – naprimjer, ne spominješ problem erekcije u vašem prvom hodanju, pa pretpostavljam da je tada problem bio eufemizam 'pun života'...

A što se tiče tvog zadnjeg pitanja, normalno da je moguć iskren odnos pun ljubavi između muškarca i žene, muškarca i muškarca, žene i žene, ali samo ako se oboje ne boje iskrenosti i bliskosti.