sexomat

11.09.2010. subota

Budi ponosna!

E Rujana.....

Mislim da mi jedino ti možeš onako pravo priljepiti pljusku realnosti, jer nažalost od nikog drugog je ne mogu tražiti. A isto tako sam spremna prihvatiti i komentare od svih ostalih čitatelja ove rubrike, pa kakvi god bili. Naime, u zabranjenoj sam vezi već 2 godine, on je naravno oženjen, dvoje djece itd. lijep život, bogati... al' opet traže nešto više od života, meni malo teško shvatljivo. Moja je krivica sve, jer sam se ja zaljubila u njega, a on je to naravno objeručke prihvatio, jer hej.. .pružila mu se prilika pa zakaj je ne bi prihvatio ! Da bih ja kasnije saznala da se frajer i inače time bavio, varanjem svoje žene, samo tek toliko da bi ugasio svoju požudu za seksom ili možda ovisnost, to ne znam... nisam uspjela skužiti. Uglavnom, glavna fora mu je bila za uhvatit' mene, kao, njemu žena doma uopće ne da one stvari, kao vrlo rijetko... mhmm... ona ništa ne kuha, kao domaćica ne valja, s djecom se ne odnosi najbolje itd. žalopojke nad žalopojkama... više mu ne vjerujem. Onda se zapitaš pa šta takav radi pokraj takve žene, ako ništa ona ne želi... pa kakav je to muškarac zaista... ne znam može li se riječ papučar ovdje upotrijebiti, ali uglavnom... Pokraj sebe me pokušava zadržati nekim jadnim forama (a ja još blesavija što popuštam) tipa... da sam mu draga, da voli sa mnom komunicirati... ali sve to je održivo jedino ako ja nazovem i pitam njega što je i kako je... u protivnom ništa od komunikacije jer se on meni ne želi javiti, jer sam ja mlađa i ja bih trebala držati do nekoga tko je stariji od mene, a kao smatra me prijateljem... bolje reći "prijatelji s privilegijama". Bilo je mnogo znakova s njegove strane, na što ja u početku nisam obraćala pozornost, da je to samo seks, ništa više, i kao ostavit' će me kad za to dođe vrijeme !!! Zatim, sve te večere i kave što je plaćao, mislila sam da me vodi kao frenda, da pričamo itd., a na kraju je ispalo da je to samo plaćanje "moje usluge" što mi je kasnije i nabio na nos jer sam htjela prekinuti komunikaciju i sve jer mi ga je bila više puna kapa (ali sam to dala obazrivo do znanja bez grubosti) rekao mi je "pa kome sam ja plaćao sve one večere" , a ja ga kao želim ostaviti i prekinuti s njime sve... yeah!!

I povrh svega toga, kad bi znali pričati bez veze o životu i ostalom, često puta je znao pohvaliti svoju ženu - kako ona ima svoj ured, kako ona ima lijepe komade odjeće, cipele... itd. kako ga dobro poševi... e sad... zašto bi to trebalo interesirati mene? To se često puta pitam, zašto je onda vara već godinama, ako je žena tak' već dobra u krevetu... samo eto, to je jako rijetko... za njega! Doista mi nije jasno, taj njegov način razmišljanja. I da stvar bude gora, bojim se da bi se lako mogla opet k njemu vratiti, u isti grad, ako budem bila prisiljena, jer sada smo u različitim gradovima, zbog posla. Kako da mu dam do znanja na fin način da jednostavno ne želim više imati ništa s njim, a bojim se da bi mi mogao početi nabacivati krivnju na nos, tj. grižnju savijesti mi stvoriti, zbog svega što je učinio za mene, te večere itd., a sve je to sam napravio - ja ga nisam ništa tražila jer nisam tip osobe koji traži, meni je to ispod ponosa. I opet, ponos mi ne da da mu se više obraćam kao nekad, lijepo i pristojno, jer nemam volje s takvim ljudima imati posla. Znam da sam si sama kriva jer sam napravila tešku grešku i znam da će me svi sad ovdje osuditi, al neka mi, kad sam tupava... i zato mi treba jedna pljuska realnosti, da se sredim i maknem od njega... kako da prestanem razmišljati o svemu tome, jer ipak su to dvije godine provedene s nekim, u meni sada bukti samo ljutnja i prijezir prema njemu. Želim se maknuti, a s druge strane, ako dođem opet u kontakt s njime, branit se tako da me ne pogode njegove riječi jer je sklon tome da prigovara.

Help me because i'm stupid

Ok, sama si tražila!

Nisi glupa. To bi bilo previše jednostavno. Mislim da ti je glupost samo izgovor jer je problem puno dublje prirode, ali ne mogu ti ponuditi nikakvo instant-rješenje po tom pitanju. Unatoč tome što bi htjela da ti netko izvana riješi problem, morat ćeš to učiniti sama – ma koliko bolno bilo. Naime, jedino kada iz podsvijesti izvučeš uzroke i razloge svog (ne)djelovanja (a sigurno ih ima), možeš raditi na otklanjanju problema i saniranju posljedica.

Naime, frajer je tu totalno nebitan – da nije taj, bio bi neki drugi šupak u igri. Nije bitna ni njegova žena. Nije bitan ni njihov međusobni odnos. Nije čak ni toliko bitan tvoj odnos s njim - ono što je doista bitno je – tvoj odnos prema samoj sebi. To što ti samoj sebi trenutno radiš je – silovanje. Odnosno, u ovom slučaju – prisilna prostitucija. Jer, draga moja, ako ti seksom "odrađuješ" večere i kave – koje u prvom redu nisi ni tražila – tvoje je samopoštovanje ravno ništici. Nuli. Zero bodova. Pazi, ne govorimo o samopouzdanju, koje je očito isto vrlo upitno čim se takav uspijeva uvući u tvoje gaćice – ali samopouzdanje se još da izgraditi iznutra, ali samopoštovanje? Vrlo teško.

Iz rečenice da ćeš možda biti "prisiljena vratiti se k njemu" vidi se da ti ne samo da nisi postavila granice između sebe i svijeta, nego na sebe gledaš kao na neki inertni objekt – pa nisi neka sirota Moldavka koju su prodali u bijelo roblje, uzeli joj dokumente, drogirali je, silovali i tukli dok su je uhodavali u prostituciju i sada je lutka bez snage i volje u koju se moroni prazne kad im se sprdne...

Prvo i prvo, ti si slobodna žena i trebala bi imati svoju volju. Nitko te na ništa ne može prisiliti. Ako i kada ti odlučiš da s njim više ne želiš imati kontakt, to je bar lako riješiti – sama kažeš da on očekuje od tebe da zoveš njega! Međutim, bojim se da nemaš dovoljno jaku snagu volje budući da imaš patološku potrebu za zrncima njegove pažnje, iako kažeš da ga prezireš. Naime, ne prezireš ga iole onoliko duboko koliko očito prezireš sebe, jer si to inače ne bi radila. Ponos? Oprosti, ali ti ga nemaš. To je samo tvoj povrijeđeni ego. Da si stvarno ponosna, prvi put kada je on zatražio da mu "otplatiš" večeru trebala si ga pljusnuti, ustati i otići! A frajer je još, kako kažeš, k tome pribrojao i kave!

Grižnja savijesti? Strah od prigovaranja? Imaš sreće da nisi završila s nekim nasilnim likom, jer s obzirom na tvoj karakter, taj bi te razmazivao po zidovima!

Ukratko - nemaš ponosa, nemaš samopouzdanja i definitivno nemaš samopoštovanja.

Bez svega toga je prilično teško živjeti jer te takvu svaka budala može iskorištavati.

Ono što bi se ti zaista trebala zapitati je - zašto ti treba pažnja nekog debila koji te manipulira kako mu se sprdne? Zar misliš da nisi zavrijedila bolje?

Nisam psihologinja, ali sve mi to zvuči kao da vučeš neke traume/komplekse iz djetinjstva koji ti ne dopuštaju da se emocionalno razviješ i shvatiš što želiš (ili što ne želiš, to je već dobar početak) i zašto nešto želiš/ne želiš, a zatim da to i provedeš u djelo. S obzirom na to da si sjela i sve ovo gore napisala, izgleda da si shvatila što ne želiš, ali da ti treba "noga v rit" kao poticaj da zbog straha od slobode ili promjene ne "zglajzaš " natrag u dobro poznati obrazac...

Dakle, tražila si savjet kako da ostaviš tipa, pa eto ti:

1. Promijeni broj telefona – odmah!
2. Nemoj ga više nikada nazvati
3. Ako ga ikada slučajno sretneš (ne mislim "slučajno", nego stvarno slučajno, pod uvijetom da zbog posla moraš natrag u taj grad), klimni mu glavom i prođi pored njega. Ako ti se pokuša obratiti, zapjevaj ovo ili mu reci da ti je žao, ali da te čeka zaručnik ljudožder. Gledaj ga u oči i ne skreći pogled. Tko prvi spusti pogled – gubitnik.
4. Nikad više nemoj nikome dopustiti da ti plati piće ili hranu :)
5. Ako mu se vratiš, znaj da ti treba stručna pomoć.