sexomat

28.05.2011. subota

Dušebrižnica

Rujana,

ne znam što da radim! Nije problem u seksu.

Da počnem od početka - srela sam divnog čovjeka. Već sam razmišljala da ostavim mog bivšeg kad sam srela sadašnjeg. Bivši mi je ulijevao povjerenje, brinuo se o meni i činio sve da se osjećam - sigurno. Financijski, emotivno, itd... no meni je postao dosadan i u krevetu se zadnjih dvije godine ništa nije događalo.

Onda sam srela sadašnjega i shvatila da je on prvi u mom životu koji me čini da se osjećam kao prava žena. Sasvim me je otvorio, ne znam kako da to opišem - osjećam se predivno.

On je stariji ali nije ona situacija gdje je on stariji-i-bogatiji. Nije me kupio. Stvarno sam se zaljubila. Njegov život je malo nesiguran, pun avantura. Moj bivši kojeg jos vidjam zbog posla, tvrdi da idem u "propast" i da mi je život postao kaos (bez njega, valjda si to misli).

Ponekad me isto tako uhvati panika - i mislim - što ću sada bez te sigurnosti... No odmah me moj sadašnji dečko smiri jer ipak je iskusan i znam da se brine o meni no isto tako me tjera i da sama "odrastem" i znam stvoriti svoj život.

Nedavno smo odlučili imati dijete. To mi se čini vrlo prirodnim. Istina je da je on puno stariji od mene no - nitko me ne gnjavi zbog toga. Čak niti moji roditelji koji su iz skromne sredine (pomaže to što ne živimo u istom gradu) samo žele da budem sretna i ne moraliziraju oko toga "što će selo reći".

I sve bi bilo sjajno i bajno da moj dečko (sadašnji) nema jednu prijateljicu koja se petlja u sve. Ona je uvijek u pravu, već me gnjavi oko toga što moram piti i jesti i što pregledati prije trudnoće i stalno nešto davi što ja sve "moram". Najradije bi je otkantala ali ne želim biti bezobrazna jer su ona i moj dečko vec godinama dobri prijatelji. Nije ona loša osoba, naprotiv. No mislim da ima neki deplasirani majčinski instinkt (naime prošlih par godina ona je htjela zatrudnjeti no nije joj uspjelo - inače ima dijete iz prvog braka no htjela je jos jedno sa sadašnjim mužem), ili što već...

Tako se ponaša i sa drugim ženskim poznanicama oko bilo koje "ženske" teme ili bolesti.

Ne znam koji su njeni motivi i zašto radi to što radi - no meni je već sad, prije trudnoće, dosta toga i mislim- oh, ne - što će tek biti kada napravimo dijete?

Što misliš ti o tome? Naravno, komentari su dobrodošli!

Eva


Draga Eva,

Kao prvo – zapravo mi je tužno da se uopće imaš potrebu opravdavati što si u vezi s puno starijim muškarcem, niti objašnjavati njegovo materijalno stanje. Nije ovo porezni ured ;)

Ali da, jasno mi je što je ljudima prva asocijacija kada vas vide na cesti – Snow je u komentaru na prethodni tekst lijepo opisala te poglede…

Tvoj bivši je možda jedan od onih frajera na koje uvijek možeš računati, pa ih s vremenom počneš uzimati zdravo za gotovo, što se i tebi dogodilo. Samim time, taj je odnos za tebe očito izgubio draž, iako nikada nije kriva samo jedna strana, toliko da znaš. Uglavnom, tebe je privuklo iskustvo, uzbuđenje, i konačno – da, možda bivši i nije bio tvoja prava ljubav – ali svaka je ljubav i drugačija. U nekom periodu života tragamo za stabilnošću, a kada postanemo posve sigurni u sebe, privuče nas možda malo više rizika i avanture – sve se mijenja, i bilo bi čudno – da ne kažem, glupo - da cijeloga života ostanemo isti. Ti si, dakle, spremna za ultimate challenge, avanturu života koja se zove dijete! Čestitam.

E sad – što se tiče prijateljice tvoga dragoga – pretpostavljam da je ona dosta starija od tebe, da je više toga prošla i da zna ili misli da zna puno više nego što ti znaš – ili pokazuješ da znaš o životu. Problem je u tome da dobronamjerni ljudi često u svom žaru da drugima pomognu znaju biti davež, da ne kažem – pain in the ass! Ja se danas, u svojim četrdesetima, znam uhvatiti kako nekoj svojoj mlađoj prijateljici krenem prodavati pamet, ne zato da pokažem kako nešto znam bolje od nje, nego zato jer ne želim da ona lupi glavom radeći iste greške koje sam i ja napravila u njenim godinama. Ne bi me čudilo da me doživljava baš tako nekako kao što si ti opisala dotičnu gospođu!!

Naime, jedna moja prijateljica kojoj je psihologija profesija, rekla mi je da moram smanjiti područje djelovanja, odnosno intenzitet, jer mnogi ljudi nisu sigurni što raditi kada im netko nepozvan dođe i počne ničim izazvan pomagati – a neki se čak i uvrijede. Naime, pretjerujući u tome, ljudi poput mene ili te njegove frendice neki puta mogu učiniti da objekt pomoći stekne dojam da ga se smatra nesposobnim da sam nešto postigne ili napravi. A pogotovo ako tu pomoć nije tražio!

Dakle, u svemu treba naći neku mjeru. Međutim, to je teško kada čovjek, poučen iskustvom, vidi kako se netko njemu drag nalazi u situaciji u kojoj se ovaj već okušao i to, recimo – bezuspješno, poput druge trudnoće te žene o kojoj pričamo.

Ona kroz tebe ponovno proživljava tu situaciju i vjerojatno želi da učiniš sve ono što ona možda nije pa joj je poslije bilo žao jer joj se čini da bi možda sve bilo drugačije, samo da je…..ne znam, pila sirovo jaje ili jela alfa alfa klice natašte, ili meditirala ili spavala na lijevom boku….

Zato to nipošto ne smiješ uzimati za zlo, ali moraš postaviti granice. Uostalom, postavljanje granica je nešto što ćeš sa svojim djetetom od prvog trenutka raditi – digneš li ga u ruke svaki puta kada zacvili, možda ćeš završiti kao moji roditelji koji su me po cijele noći nosakali na rukama, jer su bili jako mladi i nisu htjeli slušati svoje starce pošto su bili progresivni hipici koji su popili svu pamet svijeta s Jackom Kerouacom, Jerry Rubinom i Doorsima te nisu vjerovali nikome iznad trideset i željeli su stvarati novi svijet i novu djecu i nova pravila… rezultat? Razmaženo derište.

Dobro, s godinama sam postala normalna, ali tih prvih godinu dana sam ih koštala živaca – a uz mene su još i studirali!

Dakle, pristojno i ljubazno joj reci da znaš da ti ona želi najbolje u životu, ali da je to tvoj život, tvoja trudnoća i tvoje buduće majčinstvo i da bi joj se svakako voljela obratiti za savijet kada budeš osjetila potrebu, ali da te to obilje informacija i dobronamjerne brige koju ti ona nesebično pruža (ah, kako sam to kićeno sročila, nadam se da će upaliti ;) opterećuje i zbunjuje, te da bi je molila da te pusti da ta iskustva doživiš na svoj način. Njemu reci isto to, i to po mogućnosti – prije nego ostaneš trudna. Taj razgovor mdože biti zgodan lakmus papir za vašu vezu, pogotovo ako ste kratko zajeno i niste do sada imali većih razmimoilaženja u mišljenjima, što je, naravno eufemizam za svađe na pasmater!

Ako ti se učini da je zbog toga zahladio prema tebi, malkice razmisli kako ćeš dalje rješavati probleme u toj vezi, jer vjeruj mi – kada dođe dijete, biti će ih. Ako se već budete i slagali u metodama odgoja, prehrane, školovanja, itd., nespavanje, umor i stres neumitno će vas dovoditi u konfliktne situacije - i bez ičije konkretne krivice.
Uostalom, reci joj onu poznatu narodnu – puno babica – kilavo dijete!

P.S.
Gledam srijedom Kapelske kresove koji su svi puni tih nekih narodnih izreka, a sve me to totalno vraća u djetinjstvo. Prije par dana sam pokvarila želudac pa sam smjela jesti samo rižu i griz i miris tog griza uz Dimnjačara & co. djelovao je na mene poput vremeplova!