sexomat

28.10.2011. petak

Čovječe, razvedi se!

Draga Rujana,

na ovo pismo me natjerao očaj i želja da spasim svoju bračnu zajednicu u kojoj sam nepune 24 godine. U braku imamo curicu životne dobi 14 god. (da ti ne objašnjavam koliko je to osjetljivo razdoblje). Problemi u braku (jačeg intenziteta) pojavili su se prije dvije godine. Tada je supruga sa solidno plaćenog posla u našem gradu,otišla raditi kod moje rođakinje 100 km dalje. Tamo provodi tri dana u tjednu, a nekada i četiri kao šef računovodstva, s prijavom plaće na minimalcu.Osim opisa posla koji obavlja, po potrebi uskače i na druge poslove u tom ugostiteljskom objektu.Kada je mijenjala posao nismo sjeli da se dogovorimo koje obveze i izazove nosi novi posao. Naime, kada je odsutna brigu oko kćeri preuzima moja savršena punica. Suprugu nikada nisam držao pod staklenim zvonom pa mi ne može prigovoriti da joj je ovaj posao bijeg u slobodu. Otkada radi na navedenom radnom mjestu, meni je postala neprepoznatljiva. Kada se vrati s posla maksimalno je iscrpljena, što zbog opsega posla, što zbog toga što je izuzetno komunikativna osoba i vjerujem da dobar dio vremena i kasnih noćnih sati provodi s osobljem u ispijanju kave do besvijesti (pije dnevno 6-8 kava ), kartanju, itd.Promijenila je stil oblačenja, kao da ide na u noćni provod, a ne na posao -duboki dekolte, skupocjeni mirisi, gelirani nokti, sređena šminka i frizura. Doma o tome ne brine, kao da je i ja nisam željan u takvom izdanju-čak joj je tlaka oprati kosu.

Ponudio sam joj bolje plaćen posao u našem gradu, koji je glatko odbila. Povodljiva je osoba i uvijek pristaje na tuđe prijedloge i ne razmišljajući o posljedicama. Objašnjenje s njene strane glasi: uvijek moram imati blisku osobu u radnom okruženju. Samo ovaj put je riječ o mlađoj muškoj osobi za koju je u stanju napraviti sve.Taj kolega je, za vrijeme dok je doma zove dnevno 4-5 puta, a sve pod izlikom posla. Ona se tada povuče na mirno mjesto da može slobodno razgovarati, o čemu - ne znam, ali mogu nagađati. Nije bitno u koje vrijeme zove, ponoć, podne ili nedjelju. Pošto je neki manager tog objekta, smatram da za takve pozive ima vlasnike pa neka s njima kontaktira- ako se nalazi u situaciji koju ne zna ili ne može riješiti. Tu sam u jednu ruku i posesivan, jer sam primao anonimne pozive i to baš o njenom odnosu s tom osobom, koje sam nastojao ignorirati ali onaj prokleti crv sumnje me ipak proganja. Sve zbog toga jer je moja draga ostavila naš broj fiksnog telefona koji je dostupan svima u toj tvrtki.

Smatram da supružnici mogu biti bliski prijatelji, ali ne i kolege na poslu, jer se prije ili kasnije javlja dublji odnos koji reflektira zrcalno muža rogonju. Svaki pokušaj da sjednemo i dogovorimo se o stvarima o kojima se ljudi normalno dogovaraju u braku, završava neuspjehom jer postavi obrambeni gard da je samo napadam, a želja mi je ukazati joj da je posao - posao, i da tu uvijek mora držati distancu tj. ponašati se maksimalno poslovno. Bezbroj puta sam joj pokušao ponoviti da je obitelj osnova svega – odgovor; pa nismo na početku veze da gugućemo jedno drugom. Ja samo tražim malo pažnje i nježnosti koju i ja pružam njoj.

Naime 7 god. sam stariji od nje i radio sam na odgovornim poslovima, tako da sam ipak recimo stekao puno više radnog iskustva, te me nije lako natjerati na tanak led. Ovo ispada kao pohvala samom sebi, ali vjeruj mi istina je.Taj njen bliski odnos s kolegama na poslu doveo ju je i do krivičnog spora. Odvjetnika u parnici naravno, financiram ja. U tvrtki u kojoj sada radi radi bavi se duplim knjigama, pa je i u slučaju uvjetne osude dovoljan dolazak inspektora da se uvali u još veće probleme. Ne želim da završi u zatvoru, ali možda bi za to nju bilo najbolje rješenje da se spusti na zemlju, jer ja drugog rješenja ne vidim. Znam da je odvratno tako nešto poželjeti supruzi, ali sam na izmaku snaga, pun tuge i bezbroj pitanja zašto i takve mi gluposti padaju na pamet.

Već dvije godine bezuspješno pokušavam zajedno sjesti za stol i dogovoriti neke važne stvari - financije, brigu oko djeteta, održavanje kuće,emotivni život, koji uzgred i ne postoji zadnje dvije godine jer izbjegava svaku moj dodir ili pokušaj intimnog približavanja. Naime to joj smeta. Sve to na žalost bez uspjeha.

Što reći o supruzi koja poseže u djetetovu kasicu i uzima novac, kao i iz mog novčanika, a vjeruj da znam u kunu koliki iznos za taj dan imam u novčaniku. Samo da kaže da joj treba, ne bi bilo problema., ali ovo me ubija,a ja svaku kunu premetnem preko ruku, štedim za dijete da joj pružim kvalitetno školovanje, a da bi apsurd bio veći supruzi ne mogu dati punomoć na tu štednju, jer sam uvjeren da bi taj novac ispario. Da te ovo ne navede na pomisao da sam škrtac - zaista nikome u obitelji ništa ne fali od najnovijih mobitela, prijenosnih računala, odjeće i sl. Samo se držim odgovornom osobom, jer čvrsto stojim na zemlji i svjestam sam realne situacije. Rujana, trebam tvoju pomoć u ovom zbrkanom pismu, ali trenutno su mi takve misli da bih mogao napisati cijeli roman.

Molim za čim hitniji savjet , jer sam na izmaku. Ne znam kako dalje i kojim putem. UUUUpomoć. Hvala.

Očajnik


Dragi Očajniče,

Upravo se nalaziš u situaciji koja je obično rezervirana za žene… muž ima ljubavnicu, noći provodi tulumareći, doma se dođe odmoriti i ništa mu se ne da, a ti šutiš, trpiš, racionaliziraš, nadaš se…čemu?

Jasno mi je da tražiš ljubav i nježnost, ili barem osnovno poštovanje i zahvalnost za ono što inače žene rade “po defaultu” – uz posao vodiš brigu o kućanstvu i naravno - djetetu, njegovom školovanju i odijevanju. Međutim, baš kao i puno, puno žena – ne dobijaš ništa od toga.

Ali pošto si muškarac, osjećaš se valjda još izigranije i napuštenije.

Možda zato nigdje ne spominješ ljubav – što je s jedne strane tipično muški, ali i meni i čitateljima, a i tebi bi već moralo biti jasno da je više nema, barem ne s njene strane. Uostalom, mislim da se ti sebi zapravo ne usuđuješ priznati da je nema niti s tvoje. Kako bi je i bilo? Još ako k tome pribrojimo dvije godine bez seksa, zagrljaja, poljupca, bilo kakve intimnosti….

Svaka čast tvojim pokušajima da održiš obitelj na okupu, ali bojim se da je to pod ovakvim okolnostima – nemoguća misija.

Na žalost, moram ti saopćiti da je taj tvoj crv sumnje u najmanju ruku već trebao narasti kao trakavica ili onaj gigantski crv koji živi u pijesku planete Dine, pa da ga možeš barem jahati. Lijepo je to i pohvalno što si vjerovao u svoju ženu i što nisi nasjeo na anonimne pozive, kao što bi većina ljudi učinila. Inače, ljudi koji su u stanju na taj način denuncirati bilo koga, pa makar i u najboljoj namjeri (ali rijetko se tu radi o dobroti, upravo obrnuto) zbilja su mi odvratni.

Međutim, nema tu više mjesta sumnji, dragi moj - žena te najvjerojatnijeveć vara s mladim managerom (ili je pitanje vremena kada će to učiniti) i niti ne pomišlja promijeniti posao i život u kojem očito uživa. Žalosno je samo što niste bili u stanju sjesti i raščistiti stvari kao odrasli ljudi, i to upravo zato što ste roditelji – dakle, svi se vaši problemi sasvim sigurno odražavaju na maloj, u to nema nimalo sumnje.Ma koliko se ti trudio.

Iz osobnog iskustva ti mogu reći da je bolje živjeti s jednim stabilnim roditeljem nego gledati dvoje ljudi koje najviše voliš kako se svađaju ili još gore – trpiti njihovu ledenu međusobnu šutnju.Zar ti zaista misliš da djevojčica od 14 godina ne vidi što se događa?Ako mene pitaš, i punici je već sve više-manje jasno, pa se možda zato toliko i trudi maloj nadoknaditi majku!

Meni nije jasno zašto ste vas dvoje uopće više zajedno? Ako je sve točno tako kako kažeš (uvijek imam na umu onu legendarnu dr.Housea; 'Everybody lies.'), onda tvoja supruga tebe gadno iskorištava! Zato si valjda i zabrijao sa svojim snatrenjima o zatvoru koji će je “naučiti pameti”. Ne vjerujem. Zatvor rijetko kada odigra tu ulogu. Osim toga, kako misliš da će vašoj maloj biti posjećivati mamu u zatvoru? Ne, ona će se možda će jedino trgnuti ako bude morala - sama plaćati odvjetnika. Shvaćaš li što ti pokušavam reći?

Ono pred čime zakopavaš glavu u pijesak: po mom skromnom mišljenju, a to bih ti napisala i da si žensko – realno je to da vaš brak više nema nikakve svrhe niti smisla. Nije više niti ekonomska zajednica, a kamoli išta drugo. Mala i nije tako mala, a osim toga, koliko ja kužim, ionako već dvije godine praktički nema majku. Ovako može još samo izgubiti poštovanje prema ocu.

Ukratko; čovječe, razvedi se! Ima mnogo žena koje čeznu za solidnim frajerom i vjeruj mi da bi bile jako sretne i zahvalne da imaju nekoga na koga se u potpunosti mogu osloniti. U dobru i u zlu. I tko će to shvatiti tako doslovno kao ti.