sexomat

24.12.2011. subota

Sretna zvijezda i kućica u pustinji

Draga Rujana i svi ostali,

Misliš li da za svakoga negdje postoji netko? Ja ne mislim, ali slušam mišljenje drugih. Željela bih da me netko razuvjeri.

Na početku tridesetih sam izgubila vjeru u ljubav. Grozna rečenica.

Svoje veze mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali njihovo ukupno trajanje na prste dvije ruke. Nakon svake veze sam ostala emocionalno slomljena. Nakon zadnje sam doslovno u dijelovima koje već 4 mjeseca za sobom skupljam.

Ne tražim krivca niti jednog prekida, nije to bit, ali imam jedno pitanje ne koje odgovor ne mogu pronaći već godinama.

Zašto oduševljenje kod muškaraca tako brzo splasne?

Zadnja veza je bila kao iz bajke. On je bio oduševljen sa mnom u kompletu. Čak mi je bio pomalo i naporan pretjeranom brigom i pokazivanjem oduševljenja. Ali, odgovarala mi je ta napornost. Davala je osjećaj princeze iz bajke. Razumjeli smo se, jedno drugome završavali rečenice, mislili isto…a seks bio predobar!

Pojavio se prvi mali problemčić. Glupost.

On se povuče i samo mi kaže da ga zaboravim. Nije dopustio niti da razgovaramo o problemčiću. Samo je nestao sa svojom završnom riječi. A ja ostala sa upitnikom iznad glave.

Zašto? Zbog čega? Kako?

Odgovore na ta pitanja od njega nisam niti tražila. Jedina reakcija je bila upitno izjavna riječ pomalo povišenog tona: MOLIM?!

Odgovor je bio: ne ide nam i nestao je.

Mislim da nije bio iskren, ali ne razumijem što se dogodilo.

Sad više nije pitanje niti koliko je ta veza trajala. Pitanje je kako netko može preko noći postati netko drugi, drugačiji. Ne razumijem. Nikako.

Povlačim se u svoju kolibicu na rubu pustinje i bježim od svih.

Tamo me nitko ne dira. Zar je to rješenje?!

Samo mi nemoj reći da je sve 'stvar' rođenja po sretnom zvijezdom!

Gospođica Veliki Upitnik



Kao prvo, željela bih zamoliti sve ljude dobre volje, a pogotovo one loše volje (jer mi ti i pišu) da svoj problem malo detaljnije opišu. Kao što možete vidjeti gore, ovakva pitanja su previše generalna, pa moram tapkati u mraku i riskirati da nekoga nepotrebno povrijedim…. ali eto, nadam se da neću;

Dakle, draga Upitnice!

I ja imam jedan veliki upitnik – o kojem je problemu riječ?

Ima malih i velikih problema, rješivih i nerješivih, zato bi bilo dosta važno znati o čemu se točno radilo. 'Draga, pojeo sam ti hrčka na lešo!' nije isto što i; 'Poševio sam ti najboljeg frenda', na primjer.

Mislim, moram se malo zezati s tobom jer svijet shvaćaš malo previše dramatično. Što god taj problem bio, njemu je poslužio kao izgovor da se izvuče iz situacije koja mu očito više nije pasala. Bilo da te se zasitio, ili mu se svidjela neka druga – a možda i ništa od toga – bolje je tako, nego da ste se razvlačili nekoliko godina i još napravili djecu pa se varali i mrcvarili.

Ne bih baš toliko generalizirala pa rekla da frajerima nužno oduševljenje splasne za par mjeseci – naime, prvih nekoliko mjeseci se smatra fazom zaljubljenosti gdje se oboma sve čini novo, uzbudljivo, napeto i divno….inače, povijesno se ta faza u ljubavi tretirala (ponekad čak i pred zakonom) kao duševna bolest. I prilično je jasno da ne može predugo trajati, inače ljudsko društvo ne bi moglo funkcionirati.

Dakle, nakon te početne faze ljudi tek jasno mogu vidjeti je li to u čemu se nalaze materijal za vezu ili se počinje nazirati kraj…Žene često znaju sebe uvjeriti da je partner idealan, samo još dok ga malo promijene, mrvicu ga usmjere, presvuku, isfiltriraju mu društvo i generalno ga prilagode onome kakav misle da bi mogao/trebao biti….i eto sreće.

Frajeri su tu puno realističniji pa se generalno ne zanose idejom da mogu ženu promijeniti (osim psihopata, iz čega ispada da smo mi žene pomalo psihopati…pa kad bolje razmislim, možda i jesmo:), nego nakon nekog vremena, kada se zasite seksa i uzbuđenja, sagledaju situaciju i načelno – ako žena nije idealna za njih – radije prekinu ili nešto zeznu u nadi da će dobiti nogu kako se ne bi osjećali kao prasci….mislim, kada već generaliziramo.

Pri tome se žena vrlo lako uživi u tu ulogu princeze iz bajke, a frajer u jednom trenutku shvati da mu se ne da više glumiti butlera, jer konačno – dobio je što je htio i sada počinje procjenjivati je li to vrijedno daljnjeg truda ili je to bilo to!

Pogotovo ako je trud jednostran, odnosno, nema ničega zbog čega bi se on osjećao kao princ iz bajke. Ljubav je najbolja kada je uzajamna, a tih nekoliko mjeseci veze još ne možeš niti zvati ljubavlju jer se iz zaljubljenosti i strasti još nije rodila ljubav, poštovanje, prijateljstvo i ostali osjećaji potrebni za održavanje duže veze.

Ne mislim također niti da je nužno netko kriv – ljudi se nađu, provedu neko vrijeme skupa, lijepo im je, ali odu dalje jer to nije – ono pravo.

E sada – mislim li ja da za svakoga postoji netko? Ne. Mislim da za svakoga postoji više njih i to se mijenja vremenom. Neki muškarac za kojim sada patiš ti za pet godina više niti u ludilu neće biti zanimljiv. Niti bi ti bio prije pet godina, uostalom.

Ne vjerujem u Platonovu verziju ljubavi, u to da su nas ljutiti bogovi sve presjekli na pola i da od tada tražimo svoje izgubljene polovice….iako se ponekad osjećamo da smo ih našli. Romantična ljubav, onakva kakva se danas smatra idealom, ako ne gotovo i svrhom života, proizvod je trubadurske poezije srednjeg vijeka te književnosti od 17. stoljeća na ovamo….dapače, Shakespeare – autor 'Romea i Julije', zaboga! - isključuje postojanje ljubavi u braku.

To ne znači da je prije nije bilo, nego da je se nije smatralo svrhom života niti je se slavilo kao danas. Brakovi su se sklapali iz koristi i nužde. Naravno, bilo je sigurno divno ako bi u tim brakovima bilo bar malo ljubavi, ali to svakako nije bila svrha.

Meni se čini da ti toliko želiš naći svoju 'drugu polovicu' da idealiziraš ljubav i svaki puta pomisliš kako je to – to, pa se zato tako često razočaraš i zatim povlačiš, u kako si rekla – kolibicu na rubu pustinje. To nije rješenje. Rješenje je da malo zrelije počneš gledati na stvar i po mogućnosti ne čitaš ljubavne romane jer su oni čisto trovanje mozga, baš kao i romantične komedije.

Također je užasno bitno da, kada si u vezi s nekim – i najmanje probleme raspraviš a ne guraš pod tepih. Ako si našla solidnog frajera, znati ćeš to po načinu na koji razgovara o problemima. Ako odmah diže ruke i pravi se da nema problema – ili nije zreo, ili mu nije baš toliko stalo i ostaviti će te čim iskrsne nešto veće.

Dakle, ne idealiziraj, ne dramatiziraj i ne kriziraj samo zato što su ti vjerojatno frendice već poudavane i možda imaju djecu a ti se osjećaš kao promašaj jer ne uspijevaš naći dobrog frajera – sve sam to već čula u više verzija, tako da pretpostavljam da i tebe muči isto. Inače, u potrazi za 'drugom polovicom' najgore je kada na silu guramo kandidate u 'modlu' za kolače da poprime oblik koji nam treba. Pitanje je, draga moja, kakve su to u stvari veze. I koliko toga ljudi ne žele vidjeti kada si zacrtaju da će s nekim biti. I koliko ljudi su s nekim samo zato da ne bi bili sami…Inače ne bi na ovom blogu bilo toliko pisama na temu razvoda i prevare.

Znam da zvuči šuplje, ali ima i drugih stvari u životu. Prijatelji. Porodica. Da, pa čak i posao ako radiš ono što voliš. Usredotoči se na njih, nemoj biti žena koja sve to zapusti kada nađe frajera – što može biti još jedan razlog zašto se on pod pritiskom prevelikih očekivanja - povuče. A vjeruj mi, ponavljam - ne mora biti 'do tebe' – ljudi imaju i svoje probleme, ponekad nisu spremni dati više od onoga što trenutno daju, a ponekad čak niti primiti sve ono što im želimo dati…

Zato se, molim te, nemoj samosažaljevati što ćeš praznike dočekati sama, to je ionako blesavi konstrukt naše konzumerističke kulture. Prošetaj do neke veće knjižare i sama sebi pokloni knjigu Laure Kipnis 'Protiv ljubavi', a ako više voliš lakšu lektiru, uzmi 'Njemu baš i nije stalo' Grega Behrendta i Liz Tucillo. Mislim da ćeš tamo naći još mnoge korisne odgovore na svoja pitanja...

I na kraju – ne vjerujem u rođenje pod sretnom zvijezdom ništa više nego u djeda Božićnjaka i ostale gluposti. Ho, ho fucking ho.