sexomat

02.07.2011. subota

Tehnički brak i 'onaj pravi'

Draga Rujana,

znam da je o ovoj temi napisano bezbroj knjiga, romana i eseja. Nikada nisam ni slutila da će se upravo to i meni dogoditi. Pogotovo što sam na neki način "osuđivala" takve veze, smatrala da svoju sreću ne treba graditi na tuđoj nesreći. Uvijek sam mislila da se to nekome drugom događa...

No, na žalost ili radost (ne znam), upravo to dogodilo se meni.

A sada krećem nekako kronološki, od početka - da bi što bolje shvatila moje pitanje, dileme, trileme... ili već što to bilo ;).

Obzirom da sam rastavljena, da su djeca odrasla, unatoč poslu kojeg imam i lijepom hobiju (ljubavi) kojom se bavim, vrijeme mi je dosta ispunjeno.

Djeca su otišla, imaju svoje živote, a ja ostala sama..

Sve je to lijepo; posao, moj hobi, probe, nastupi, druženja, nooo kada se zatvorim u četiri zida, kada dođe vikend, osjetim samoću koja me godinama proždire.

Treba mi netko tko će me držati za ruku kada mi je teško, tko će pričati o bitnim i nebitnim stvarima, temama, sa kime ću otići u šetnju, na kavu, kazalište. Ukratko; podijeliti svoje privatne i intimne trenutke s tim "nekim". Dati mu ljubav i dobiti je zauzvrat.

I, takoooo, ja negdje vidjela, pročitala da postoji neka Udruga gdje se sastaju ljudi koji su usamljeni kao ja.

Krenula na ta druženja…. i ubrzo tamo upoznala dotičnog čovjeka koji se predstavio sa svim svojim problemima i iznio razlog svog dolaska...

Krenuli smo kao frendovi u šetnje, pričali o sebi, otvorili dušu jedno drugome. Inače smo oboje ekstrovertirani, odgovaramo jedno drugome po naravi, imamo zajednička razmišljanja o životu, puno, puno sličnosti.

Međutim, ima jedna jedina prepreka, a to je da je isti u institucionalnom braku. Ima djecu; od kojih je jedno  student, a drugo srednjoškolac… ima poduzeće u kojem je suvlasnik njegova supruga. Žive u istom domaćinstvu.

Konzumiraju "tehnički " brak..

Naime (tako on kaže), on spava odvojeno od žene već neko vrijeme. Recimo da mu vjerujem..

Sad se opet vraćam na nas dvoje; i, tako u druženjima prijateljskim, veza se pretvorila u zaljubljenost,
ljubav koja traje dva mjeseca...

Vrlo je nježan, pažljiv prema meni. Veliki je džentlmen i to mi godi. Ne skriva me pred nikim, iskazuje svoju zaljubljenost čak i pred ljudima koji poznaju njegovu ženu...

U seksu kojeg smo konzumirali svega 3 puta nije doživio orgazam. Očito ima neke blokade ili se" troši" sa suprugom. Nešto od toga - jest!

Ja njega uzbudim, to znam, privlačim ga mentalno i fizički... no, i to malo što smo se recimo poseksali, nije bilo ONO PRAVO.

Kada razgovaramo na tu temu; njegov odgovor je da on čeka pravi trenutak, opuštenost u vezi, totalno rasterećenje u glavi i zatim "vulkan erupcije".

Do sada to nisam doživjela, a mislim da niti neću.

Svakodnevno komuniciramo mailovima, također se i viđamo. No, on je osoba koja lijepo priča, još ljepše piše, ali djelima ne pokazuje da bi nešto izmijenio u svom bračnom životu. Imam osjećaj da ne zna ni sam šta bi, da je kukavica. Ustvari; ja mu odgovaram kao osoba, kao žena, ali nema snage raskrstiti sa svojim nezadovoljnim brakom.

Sve me to izluđuje (iako sam mu dala vremena i ne forsiram ga u tome), ja jednostavno zbog naših toplo/hladnih odnosa gubim pozitivnu energiju, pitam se dokle i zašto. U par navrata sam ga ostavila i opet mu se vratila. Eto, i sinoć se isto dogodilo. Željela bih bez obzira koliko ga volim i cijenim da sebi olakšam muke.

Molim tebe, a i druge čitatelje da mi pomognete sugestijama, iskustvima. Znam da nisam jedina sa takvim problemom, izazovom na ovom svijetu.

Unaprijed zahvalna,

A.



Draga A.,

Definitivno nisi sama, jer je ovo tema koja se uvijek ponavlja, pa smo čak nedavno ovdje imali i gay inačicu slične situacije…

S druge strane, statistički gledano - obzirom da ovaj blog postoji već duže od godinu i pol, bilo je vrlo malo pitanja “s druge strane”.

Naime, bilo je samo par onih koji su u braku, zaljubljeni u nekoga drugoga, ali se ne usude ili ne znaju ili ne mogu (iz bilo kojih razloga, bili oni financijski, vjerski ili naprosto iz komocije – ili svih navedenih razloga) izaći iz veze u kojoj nisu zadovoljni….mislim da je to donekle indikativno, i da ukazuje da postoji dva tipa ljudi: oni kojima ovakva situacija posve odgovara, i oni koju su spremni riješiti svoje bračno stanje u trenutku kada shvate da su nesretni - treći ili treća uglavnom su samo povod.

Bojim se da je iz toga otprilike jasno u koju kategoriju spada tvoj džentlmen – zapravo me najviše zanima kako to da je oženjen čovjek došao u tu Udrugu, i da li je odmah iskreno rekao da je još uvijek u braku? Naravno, apsolutno je moguće da se osjeća usamljen u svom, kako ti kažeš – “tehničkom” braku - tu su očito i zajedničke financije, odnosno posao u igri, tako da ja iskreno mislim da od rastave neće biti ništa. Pogotovo ako ti je od početka dao do znanja da je oženjen, što znači da nije tražio drugu suprugu, već jedan posve drugi tip veze – u kojoj očito seks i nema glavnu ulogu.

Zanimljivo je da se ne pribojava osude okoline jer se pojavljuje s tobom u javnosti…iz čega mogu zaključiti da možda samo čeka da žena čuje, poludi i prva mu nabije nogu, tako da on ne mora biti taj koji će povući taj neugodni potez. Ili da je njihov brak doista samo – ekonomska zajednica i da ga i njegova žena doživljava isto tako. Tko zna, možda ona nema ništa protiv i također ima nekoga sa strane. Ljude nikada nije dobro suditi po sebi...

Uglavnom mi se čini da uz specifične detalje određenog odnosa postoje tri generalna razloga za tvoje patnje (i patnje svih koji se nalaze u istoj situaciji):

Prvi razlog – uvjerena si da je dotični “onaj pravi“;

Ponekad prekidaš, ali ne osjećaš se sposobna taj prekid i održati, jer si sigurna da je on prava osoba za tebe. Boli te što ne možete biti zajedno cijelo vrijeme, ali kada pokušaš otići, bol se pretvara u agoniju. Taj te bol još više učvršćuje u uvjerenju da si našla svoju “drugu polovicu”…

Razmisli:
Što ako on uopće nije onaj pravi, tvoja idealna druga polovica? Što bi bilo kada se uopće ne bi osjećala uhvaćena u zamku, čekajući da se tvoja ljubav konačno odlijepi od one koja nije “ona prava”?

Jer zapravo i nisi u zamci. Osjećaš se kao da jesi, samo zato što si uvjerena da je on taj, i da ga ne možeš tak tako ostaviti.

Ali kako ćeš saznati je li on onaj pravi? Bol pri prekidu nije pravi pokazatelj. Naime, bol možda dolazi iz drugog izvora, kao što je npr. – strah od samoće. Nije to ništa čudno, većina ljudi strahuje od samoće – uostalom, i sama si primijetila da te strah “lupa” uglavnom – vikendom. S druge strane, ta ti veza očito pruža puno toga što trebaš, a to je drugi razlog zašto ga “ne možeš” napustiti. Međutim, ne postoji pouzdani način da saznaš je li on onaj pravi – većina ljudi koje poznajem a nalazili su se u ljubavnom trokutu, na kraju su mi rekli kako su shvatili da treći krak i nije bio ljubav njihova života, već samo netko tko im je u datom trenutku bolje odgovarao od osobe s kojom su bili u braku ili vezi - i koga su idealizirali. Ali naravno, to su spoznali tek puno kasnije….

Drugi razlog – čini ti se da nakon ove ljubavi niti jedna druga više nije moguća…

Čini ti se da je upravo ova ljubav ona o kojoj svi sanjaju ( i pišu knjige, romane i eseje)…štoviše, teško ti je i zamisliti da bi mogla biti u vezi ( i sretna, jer sada to baš i nisi) s bilo kim drugim. I opet si u zamci jer misliš da ti nitko nikada neće pružiti ono što ti on pruža… međutim, podsjećam samo da vam seks nije baš nešto, a da šetati, piti kavu i pričati o životu možeš i s prijateljema – a neki se s njima i uspješno - seksaju.

Dakle, sve dok živiš u tom uvjerenju, nećeš se osjećati slobodna da svoje želje i potrebe pokušaš ispuniti s nekim drugim, jer misliš da nema nikoga drugoga tko bi ti bolje odgovarao.

Razmisli – što ako postoji još dublja i ljepša ljubav nego ona koju osjećaš sada? Ona koju možeš osjećati svakodnevno, cjelodnevno, pa i u najbanalnijim trenucima? Jer koliko god da on ne zazire pokazati se s tobom i pred ljudima koji mu znaju ženu, vaše je vrijeme ograničeno, ukradeno i time djeluje još dragocjenije – dapače, nemate niti prilike niti vremena jedno drugome ići na živce ili se posvađati oko gluposti, niti jedno drugome naprosto – dosaditi. Možda se, kada prođe prva faza zaljubljenosti (koja, kažu - traje oko tri mjeseca) jednoga jutra probudiš i počneš se pitati što si našla u njemu. Kako on uopće može živjeti u tom aranžmanu – i još važnije kako ti možeš živjeti s tim?

A možda ti nakon još par neuspjelih seksualnih okršaja cijela priča dosadi… jer, oprosti, frajer i nije neki ljubavnik ako si ti tako nesretna što on nije mogao svršiti – to ga nije trebalo spriječiti da se pobrine da tebi seks bude vrhunski, dapače. Imala sam jednog takvog - bio je na određenim lijekovima, ali ga to nije spriječilo da mi otvori cijele nove svjetove nakon svih sebičnjaka i nespretnjakovića s kojima sam do tada bila.

Uostalom, što ako toliko razbijaš glavu njime da zapravo propuštaš upoznati nekoga tko bi doista bio onaj pravi?

I treći razlog – možda te boli to što zapravo susprežeš svoj bijes!

Teško mi je i zamisliti da nisi bijesna na njega – ali možda si bijes zatomila ili se praviš da ga ne osjećaš…
Imaš puno pravo biti ljuta što ne pokazuje nikakvu namjeru prekinuti (su)život sa ženom i početi ga s tobom, i što noći, vikende i praznike provodi s njom – bez obzira bili oni u različitim krevetima ili ne. Ali samo pod jednim uvjetom (a možda su to dva); ako ti je lagao da nije u braku i/ili obećavao da će napustiti ženu. Ako nije, budi ljuta na sebe.

Razmisli:
Ako si s pravom bijesna na njega – priznaj mu, pokaži mu to. Ako ga ni to ne pokrene, onda ćeš možda shvatiti da je vrijeme da ga ostaviš s druge strane.

A ako si ljuta na sebe, plači, pjevaj, putuj, pleši, nastupaj – bol će proći, a s njim i bijes, a ti ćeš biti pametnija, opreznija i spremnija za novu ljubav.
.