http://bigblog.tportal.hr/sexomathrDraga Rujana,

u jednom tvom komentaru sam pročitala da si imala problema s ljubomorom, koja se dešavala s tvoje strane, ako sam dobro shvatila, pa se nadam da bi mogla savjetom iz vlastitog iskustva meni pomoći.

Uglavnom, u vezi sam pet godina, to je moja prva prava ozbiljna veza, a isto tako i mojem dečku koji mi je i prvi dečko s kojim sam spavala. Ja njemu nisam prva jer prije ulaska u vezu moglo bi se reći da je bio "latin lover". Cure su jednostavno "plazile" za njim. Što se tiče njegovog seksualnog iskustva, moglo bi se reći da je tu bilo jako puno cura ali svodilo se u 95% slučajeva na oralni seks i to na način da su cure njega zadovoljavale, on njih ne.

Što se tiče našeg odnosa sve je savršeno, uključujući i seks, osim njegove ljubomore. Nikad do sada nismo prekidali čak niti na jedan dan iako su u posljednje tri godine svađe česte i to uvijek iz istog razloga - kad jednostavno puknem zbog njegove ljubomore, koja se ponekad javlja češće a ponekad rijetko. Uglavnom, ja mu povod za ljubomoru ne dajem. Povod za ljubomoru sam mu davala u početku veze ali samo vjerojatno iz vlastitog kompleksa i straha da je bolji od mene i da može imati koju hoće.

Uglavnom, on svaku moju riječ i pokret pamti i predbacuje mi. Kad ga "uhvate" ti trenuci slijede pitanja poput; "koga si srela", "koga si gledala", "kome se nabacivala", "na poslu ćeš me prevariti", "tebi je stalo do nekog (izvuče nekog od prije sto godina iako mi je on prvi)", izokretanja mojih riječi i sl., uz to još slijede uvrede i poniženja, na što i ja njega nerijetko uvrijedim riječima da terorizira, nanosi zlo i sl….To traje dan-dva a nakon toga zatišje pred ponovnu buru. Inače, u kasnim 20-im godinama sam, on je od mene mlađi 2 godine.

Ja to par godina već trpim jer se neizmjerno volimo i to je stvarno jedna velika ljubav, i znam da i on zbog toga pati ali jednostavno ne znam kako mu pomoći - i sebi i njemu. Inače, od samog početka veze planiramo zajedničku budućnost, odnosno brak i djecu. To do sada nije realizirano isključivo zbog stambenog pitanja i financijske situacije a u planu je za iduću godinu. Možda sam i sama kriva jer sam mu dopuštala da provocira, a ja da se neprestano objašnjavam. Često dan zna biti u potpunosti savršen dok on u jednom trenutku nešto ne izvuče protiv mene i počne doslovno izmišljati priču.

Uz to, nikad me nije iznevjerio u nekome drugom smislu. Stavio me je ispred svega i ispred prijatelja koji su mu nekad bili svetinja, a isto je tako i s moje strane. Znam da u koje god krize upadnemo, nećemo prekinuti jer naša obostrana ljubav jača je od svega, i zbog toga se iskreno nadam da i za ovo postoji lijek.

Molim te, daj mi savjet kako bih olakšala život i sebi i njemu.

Zahvalna


Draga Z.,

Ovo je pitanje poprilično nezahvalno za odgovarati, jer svaki je slučaj poseban….

Ali prvo što mi je upalo u oči je to što se po tvom pismu ne da zaključiti da si mu ti rekla da te to smeta?! I to ne u jeku svađe, nego u smirenom i ozbiljnom razgovoru – mislim, ako ste se već dogovorili da ćete imati brak i djecu, pretpostavljam da razgovarate o svojoj vezi. Međutim, ovdje ti tražiš pomoć za njega, a pravo je pitanje – želi li on sebi uopće pomoći? Je li svjestan da te terorizira? I – zašto to radi?

Naime, bilo bi jako važno da on shvati da ima problem i da ga sam pokuša riješiti i to tako da dokuči što je to što ga muči – jer očito nije problem u tebi, nego u njemu.

Na primjer, meni njegova seksualna prošlost zvuči prilično sumnjivo. Pogotovo što je mlađi od tebe. Mislim, možda je mladost proveo na tulumima na kojima se stalno igralo “kameno lice”, što ja znam, ali još u životu nisam čula da se netko proglašava “latin loverom”, a da mu je 95% seksualnih iskustava – oralni seks. I to jednostrani. Hmmmm.

Moje je skromno osobno mišljenje da tvoj dečko zapravo uopće nije tako iskusan, što je pokušao zamaskirati tim lovačkim pričama, pa samim time nema neko samopouzdanje kao ljubavnik i boji se da bi se ti mogla s vremenom priupitati kakav bi bio seks sa nekim drugim…

Ne pišeš ništa o tome čime se bavi, ima li posao, kakav je inače kao osoba…to što se vi jako, jako volite i nećete nikada prekinuti zvuči poprilično kao da se držite jedno drugoga kao pijan plota – kažeš da su mu prijatelji prije bili svetinja, a sada više nisu? To malo zvuči kao da on opsesivno visi na tebi u svakom smislu i to neće samo tako prestati.

Frajer bi trebao steći samopouzdanje, vjeru u sebe kao muškarca i postati svjestan da nikoga nikada ne možeš zauvijek vezati za sebe. Samo se možeš vraški truditi da budeš najbolja osoba što možeš biti, jer je to jedino u životu što možeš kontrolirati. A ovo što on tebi radi znači da ničega nije svjestan. Samim time, ne može mu nitko pomoći, barem ne izvana.

Posjedni ga i reci mu da ti tako više ne možeš živjeti i da razmisli malo zašto je zapravo tako ljubomoran.

Ako shvati o čemu pričaš, ili još bolje – prizna da je nesretan zato što se tako ponaša i zamoli te da mu pomogneš da se promijeni, oboružaj se gomilom strpljenja. Ako ga stvarno voliš, to ima smisla.

Ali ako i dalje tvrdi da to nema veze s njim nego s tobom, bojim se da možeš baciti svoje planove za iduću godinu u vjetar. Naime, ako on već sada trabunja o tome kako ćeš ga prevariti na poslu, zamisli što će biti kada budeš imala malu djecu pa ćeš biti prisiljena provoditi većinu vremena kući – nakon toga ti tek neće dati da se vratiš na posao.

Imala sam jednu prijateljicu koja je doživjela takvu sudbinu pa se morala retrogradno obračunavati sa njegovom ljubomorom – brak nije uspio.

A sada dolazimo na još jedan mogući razlog za ljubomoru – ljudi neki puta projiciraju svoje ponašanje u druge ljude, pa tako, recimo – oni koji varaju (ili bi to željeli) strahuju da ne budu prevareni. Ne kažem da je tako, ali ne škodi znati….

Puno sreće u borbi protiv moje stare (ne)prijateljice Ljubomore. Poruči joj da mi niti najmanje ne nedostaje.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=4.2.2012#29277http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=4.2.2012#29277
Zato vam poklanjam ovu kratku priču koju sam napisala za knjigu Vuizam http://rozefjori.net/vuizam/ svoga prijatelja Borisa Popovića, arhitekta, glazboljupca i pasoljupca.

Uz priču ide i odgovarajuća glazbena podloga;

1. Led Zeppelin, Black Dog, "Led Zeppelin IV" 1971.

Moja prva službena fotografija snimljena je 1971. Imam mrzovoljan pogled, a na prsima
čvrsto stiskam plišanog psića kog je moj tata kao mlad dečko dobio dok je ležao u bolnici
nakon operacije slijepog crijeva. Djevojka koja mu je poklonila toga psića kasnije je postala
poznata glumica. Moj je tata ličio na Roberta Planta. Psić sa fotografije nalazi se u kutiji s uspomenama iz djetinjstva koju sam ponijela u Beč. U Beču sam patila od depresije. U engleskom slengu, depresija se naziva Black Dog. Nisam znala da li da ostanem ili da se vratim. Prije otprilike šest godina, sat vremena prije povratka u Beč, čekala sam tramvaj. Stanicom je lunjalo šepavo crno žensko štene divnog, sjajnog krzna. Povela sam ga kući i ostala u Zagrebu. Pas je donio odluku umjesto mene.

2. David Bowie, Diamond Dogs, "Diamond Dogs" 1974

Diamond je bio omiljeni pas Isaaca Newtona. Jednoga je dana prevrnuo svijeću i spalio sve njegove rukopise. Diamond Dogs je futuristička pjesma zbog koje sam počela čitati Sci-fi romane poput Samuel R. Delaneyjevog Dhalgrena, gdje se čitave scene podudaraju s tekstom pjesme Diamond Dogs. Na nogama mi je uvijek ležao pas.

3. Led Zeppelin, Bron-Y-Aur Stomp, Led Zeppelin III, 1070.

Pjesma je o Strideru, psu Roberta Planta, nazvanom prema Aragornu, liku iz J.R.R. Tolkienove Trilogije Gospodar Prstenova, jedne od onih knjiga koju sam kao mala mogla uvijek iznova čitati. "...So, of one thing I am sure/Its a friendship so pure/Angels singing all around/My door, so fine/Yeah, aint but one thing to do/Spend my natural life with you/Youre the finest dog I knew, so fine...." ne znam je li Robert Plant kriv za moju ljubav prema dugokosim muškarcima koji vole pse...

4. The Cure, Shake Dog Shake, The Top, 1984

U srednjoj školi postala sam darkerica. "Ha ha ha/Wake up in the dark/The after-taste of anger in the back of my mouth/Spit it on the wall/And cough some more/And scrape my skin with razor blades...." Jedino bijelo na meni bile su dlake moje kujice Kiki, koju sam našla u kontejneru za smeće. Mislila sam da je pseća ljubav jedina čista ljubav koju ću ikada upoznati...

5. The Cramps, Can your pussy do the dog? "A date with Elvis" 1986

Jedne večeri, na ovu sam stvar plesala sa potpunim strancem. Toliko sam se zanijela, da smo još uvijek u braku. Bilo je to iste godine.

6. Iggy and the Stooges, I wanna be your dog, "The Stooges" 1969

Tjedan dana kasnije, dok su svirali Iggy and the Stooges, na starom Thorens gramofonu, koji sam dobila od ujaka, krevet je pod nama škripao, a moja mala mješanka Kiki pokušavala je objahati njegovu nogu. To mi je rekao tek puno kasnije.

7. Tom Waits, Rain Dogs, “Rain Dogs”, 1985

Prvi poklon koji sam od njega dobila, bio je LP Toma Waitsa i kutija St Moritz Menthol cigareta. Život je bio pred nama. Izlazili smo svake večeri i plesali do iznemoglosti... Inside a broken clock, splashing the wine with all the rain dogs/Taxi, we'd rather walk,huddle a doorway with the rain dogs/For I am a rain dog too/Oh, how we danced and we swallowed the night/For it was all ripe for dreaming/Oh, how we danced away all of the lights/We've always been out of our minds...

8. The Cult, Peace dog, “Electric” 1987

Te sam godine napunila 19. Poklonio mi je kasetu za rođendan. Majka je rekla: "Nikad ne dopusti da te muškarac previše daruje" 1991. A., B. i ja vozili smo se ukrug po Guertelu, pili pivo, gledali kurve i slušali The Cult. U Hrvatskoj je bio rat. "Oh, peace is a dirty word/She used to be a painted bird, yeah/And war, she's a whore/Don't you know we love her more and more?..." Ja sam plakala na zadnjem sjedištu, da dečki ne vide. Te smo se godine vjenčali, jer ja nisam mogla dobiti vizu. B. je bio kum.

9. Nick Cave & The Bad Seeds, Thirsty dog, “Let Love In”, 1994

Zima je u Beču bila jako hladna. Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti. Što sam tu, a ne tamo. Što živim. Što slušam glazbu. Kao da se ništa. Nikada. Nije dogodilo. Čak zaboravljam i zašto sam tu.

"I know you've heard it all before/But I'm sorry for this three year war/For the setting up of camps and wire and trenches/I'm sorry for the other night/I know sorry it don't make it right/I'm sorry for things I can't even mention/I'm sorry, sorry, sorry, sorry/I'm sitting feeling sorry in the Thirsty Dog "

10. Gogol Bordello, Dogs Were Barking, “Gipsy Punks” 2005.

Medvjedi koji plešu, Broadway i Canal street, vjenčanja s plesanjem na stolu, dijaspora i majmun na ramenu na ulicama Londona, lavež seokih pasa – sve to spada u moj život, ali uvijek mi se činilo da su to međusobno posve odvojene slike – dok nisam čula Gogol Bordello, mislila sam da sam šizofrena. Sada mi je lakše.

11. Red Hot Chili Peppers, Death of a Martian, “Stadium Arcadium”, 2006.

Anthony Kiedis napisao je pjesmu nakon smrti Flea-ove kuje Martian, a u međuvremenu je i njemu umro pas, Buster. "...Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that/I don't know how to say/Losin' what I love today/These are the best that I/Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that I/I don't know what to say/Look at what I've lost today..."

Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili. Sve ih još povremeno sanjam.

12. Tom Waits, Putting on the Dog, “Orphans, Brawlers, Bawlers“ 2006.

Kada sam loše volje, izvedem pse u šetnju i stavim iPod u džep. Plešem po šumi. "... We'll flip, we'll follow and fly/Just do it now and don't ask why/You gotta strut, wiggle and slide/Let everybody know that you're alive/You gotta crank, gallop and twist/Do it once, you'll never resist/Tell me that you love me/Tell me that you're mine /Putting on the dog tonight/We'll be putting on the dog tonight..."

Bila sam najmlađa u razredu. Imala sam debele naočale i smiješno su me oblačili. Dolazila sam iz glavnog grada i nisam razumjela lokalni dijalekt. Škola je bila udaljena oko 45 minuta hoda, u selu na brdu, a moji nisu imali auto. Mama je vozila Tomosov moped na posao i natrag. Tata je pješačio do autobusa i sat vremena se vozio u Grad gdje je radio na fakultetu. Nisam imala niti jednog prijatelja, a onda su mi još ispali gornji zubi. "Oni su hipici!" šaptalo se po selu. To je zvučalo strašno. Ja sam znala što su hipici, to su prijatelji mojih roditelja s dugom kosom i bradom koji su lijepo pjevali uz gitaru i šareno se oblačili.

Baka je rekla da će poludjeti. A onda se mama domislila rješenja. Moj je spasitelj imao oči boje jantara. Biti će sretniji kod vas, rekla je baka i ostavila ga je. Svaki dan me je pratio do škole. Djeca me više nisu zezala. Gledala su ga sa strahom u očima. Osjećala sam se kao grčka boginja, vladarica zvijeri, krotiteljica životinja, nedodirljiva princeza. Kada bi otišao, činila sam sve samo da postanem – nevidljiva. Nakon škole, trčala bih van iz sela, što dalje, koliko su me god noge nosile. Kada bih došla na zavoj s kojeg sam mogla vidjeti kuću, viknula bih: Mark! Maaaaark! I sjela na zidić, nadajući se da neće proći jedna od onih babetina u crnom s crnim rupcima na glavi koje su šaptale i pokazivale prstom na mene. Na mene! A same su izgledale kao zle vještice iz Snjeguljice ili Ivice i Marice.

Ali nisu me uspijevale pojesti, jer moj bi spasitelj dojurio s jezikom do poda i skočio mi na ramena. Zato sam ga uvijek dočekivala sjedeći na zidiću, jer na stražnjim je nogama bio viši od mene. Potom bih izvukla oznojenu mortadelu ili već neki drugi narezak koji bi mi majka pripremila. Zatim bismo ga pojeli po pola. "Nemoj nikome reći", šaptala bih "Hipici ne jedu meso." On bi me pogledao sa razumijevanjem. Polako bismo se uputili kući, kroz polja i šikare. Bili smo Hekata i Kerber, bogovi, istraživači i pustolovi, moćni, jaki, brzi i neumorni. Navečer, na tepihu ispred televizora, on je spavao a ja sam gledala njegov veliki crni nos, moćne bijele zube i grube šape. Za mene je on zaista bio mitološko biće.

Onda bih zagnjurila glavu u krzno na njegovu vratu i udahnula miris psa.

Ps. Jedina bezuvjetna ljubav na svijetu je ona pasja.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=28.1.2012#29259http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=28.1.2012#29259Draga Rujana,

evo iako nisam nikad očekivala da ću ti pisati, ne zato što poštujem tvoj rad, nego jer nisam očekivala da ću se naći u ovoj situaciji, eto pišem ti!

Studentica sam, uspješna, imam 22 godine, ali ljubav mi nije jača strana. Bila sam u vezi 3 godine s momkom koji je bio jako dobar prema meni, voljeli smo se, mada je on mene volio viče, ipak nisam ga nikad prevarila niti bih to napravila. Naša veza je imala uspone i padove, ali definitvno je bio kraj kada sam shvatila da mi je postao više kao najbolji prijatelj nego kao dečko. Seksa više nije ni bilo, a ni strasti. Prekinula sam je prije dva mjeseca. Iako mi sada fali i mislim se da li mi je to bio pravi potez, tako je kako je. Čujemo se još preko poruka, ali se ni viđamo niti išta više.

No, moj problem nije vezan za njega. Nekoliko tjedana nakon prekida upoznala sam jednog momka koji mi je bio simpatičan. Kako ja ne radim prvi korak nisam htjela ništa početi niti bih pomislila na to. On me pronašao na Facebooku, poslao mi poruku i otada počinje naše dopisivanje. On je stariji od mene 11 godina, i ispočetka nisam bila sigurna da li to želim, s obzirom na razliku između nas. Nisam bila sigurna uopće da li išta želim, pogotovo jer su mi svi govorili da mi je prerano ulaziti u novi odnos, novu vezu. Meni se on pario drukčiji, jako je pametan, zabavan i dobar čovjek. Svidio mi se i nastavili smo komunicirati preko Facebooka zatim preko mobitela. Sve je bilo na njegovu inicijativu, ja sam bila malo rezervirana,ali sam bila dostupna. Rekao mi je u početku da mu se sviđam i onda smo se dogovorili za prvi susret. Prvi susret je prošao dobro iako s moje strane neobično jer nakon 3 godine veze nisam ni znala kako se ponašati kad si s drugim muškarcem (u smislu spoja) itd.

Nakon toga smo se nastavili čuti i vidjeli smo se opet. On nije ništa pokušao, niti me poljubiti niti išta slično. Pitao me što je ovo između nas ali tada mu još nisam bila spremna dati odgovor i to sam mu rekla. Tek nakon četvrtog spoja poljubio me i tu večer smo proveli zajedno, ali nismo išli 'do kraja'. To je bila prva večer u kojoj sam se ja njemu prepustila i jednostavno uživala. Nakon još dva, tri puta s njegove strane je nastalo nekakvo zahlađenje. Da napomenem da se nismo seksali...

Ja sam primjetila da se nešto događa s njim, jer je postao distanciraniji. I naravno pitala sam ga što, a on mi je dao odgovor da misli da sam ja super cura, da mu se sviđam ali pošto je on isto prekinuo vezu prije dva mjeseca nije siguran da li želi ulaziti u novu vezu. Nastavio mi je i dalje slati poruke i pitao me da odemo na kavu.

E sada što mene buni, ako ne želiš novu vezu zašto si išta započeo sa mnom, a nismo spavali, znači nije me htio samo iskoristiti. Meni je bilo lijepo s njim i nisam imala taj osjećaj da smo različiti, dok on je. Kako odjednom od uživljenja u mene dođe to ovog da misli da nemamo budućnosti, i zašto se i dalje želi nalaziti sa mnom? Znam da kad muškarac kaže nisam spreman za vezu misli ne želim tebe, ali i ja nisam bila spremna za vezu pa sam opet na kraju željela biti s njim i to sam mu dala do znanja. Što očekivati od njega?

Lijep pozdrav,

Zbunjena

Draga Zbunjena,

Zbunjena sam i ja. U zadnje sam se vrijeme naslušala o dosta ovakvih piškiću-kakiću muškaraca, i svi redom su generacija 28-34 godine…

U svijetu retroseksualaca u kojem sam ja odrasla, čini mi se da su stvari bile jasnije i da su se ljudi manje bojali jedni drugih. Ne sjećam se razgovora tipa – 'što je ovo između nas', zato jer si vrlo dobro osjećala i znala je li Nešto ili Ništa….

Da ti ja znam reći što ovaj Piško-kakić hoće, bila bih Vidoviti Milan httpili neka od onih Astro show koka s tarotom, viskom i kristalnom kuglom koje daju 'precizne' odgovore tipa; 'uskoro ćeš sresti visokog, crnog stranca'.

Naime, postoji sijaset mogućih odgovora na ovo pitanje;

a) možda je mislio da ćeš lakše 'pasti' pa se razočarao

b) možda je mislio da ćeš teže 'pasti' pa se razočarao

c) možda misli da si girlfriend material

d) možda ne misli da si girlfriend material

e) možda treba frendicu

f) možda ne treba frendicu

g) možda želi biti s nekim samo zato da bude s nekim

h) možda ne želi biti s nekim samo zato da bude s nekim

i) možda nema s kim piti kavu

j) možda mu godi pažnja drugih dok s tobom pije kavu

k) možda mu treba vremena da smisli hoće li piškiti ili kakiti

l) možda je istraumatiziran pa si na najboljem putu da

postaneš rame za plakanje

m) sve gore navedeno

ili

n) ništa od navedenog

Ja bih ga na tvom mjestu poslala u vražju mater čim bi me pitao što je ovo među nama, osim pod uvjetom da je među nama nešto stajalo, kišobran, ili nešto još falusoidnije, na primjer) – otvoreno pitala što on zapravo hoće jer ti nisi luna park (ili looney park) pa da se svakojaki dokoni tipovi tu zabavljaju kada nemaju drugog posla. Ali nekako baš ne vjerujem da ćeš dobiti suvisao odgovor.

Naime, možda….(vidi sve ovo gore navedeno) Ako ti se tip baš zbilja jako, jako sviđa, reci mu da ti se javi kada smisli što bi sam sa sobom, a u međuvremenu prekini bilo kakvu komunikaciju i vozi dalje. Probali ste, nije uspjelo, nije kraj svijeta. Tek su ti 22, iako ti se možda čini da je to puno, vjeruj mi – imaš još puno, puno vremena. Kako sama kažeš, prošlo je tek nekoliko tjedana od tvog prekida, pa mislim da nije loše da jedno vrijeme provedeš sama. Upoznati ćeš još gomilu frajera, nikuda ti se ne treba žuriti. I vjeruj mi, kada naleti pravi, on će sigurno znati je li među vama Nešto ili jedno veliko Ništa.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=21.1.2012#29240http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=21.1.2012#29240Draga Rujana,

Evo čitam tvoje kolumne i gotovo u svakoj vidim djelić svoga života. Uglavnom su to slični problemi, a iako se bojim tvoga odgovora (odnosno svjesna sam djelomično i sama što mi je činiti) ipak sam odlučila poslati i svoju priču.

Ukratko - udana, imamo dijete koji je centar moga života. Nakon promjene suprugovog posla, te njegove preangažiranosti njime, a premalo s nama dvoma počele su sve veće svađe, i naravno sve veće udaljavanje.

U tome svemu upoznala sam čovjeka s kojim sam započela vezu, koja traje i danas - ima tome godinu i više.

Želim otići, jer me sa suprugom ništa više ne veže osim naravno djeteta, ali, kao puno ljudi - skupa smo u stambenom kreditu.

Dakle vezana sam financijski s njime – i to je jedino što nas veže.

Svaki razgovor s njim da to okončamo i da to rješimo ljudski, razumno, završava isto – svađama, vrijeđanjem.....ma nikako.

Ne želim da mi sin raste u takvom okruženju, a nemam hrabrosti napraviti rez i krenuti u novi život - iako imam podršku od drugog muškarca, on je sam i želi me čekati.

I čeka. Strah me da to neću moći nikada napraviti i da njemu upropaštavam šansu da nađe neku s kojom će imati normalnu vezu. Čak sam ga i pokušavala uvjeriti da me ne čeka, ali ne želi.

A ja kao na početku - samo razmišljam kako da to napravim, a ne radim ništa, samo sve više nesretna....i očajna.


H.



Draga H.,

Tvoj mail je poprilično kontradiktoran. Ako nisi kanila otići, zašto si uopće išla reći mužu da se želiš razvesti? S druge strane, kažeš da vas veže 'samo' dijete, pa onda par rečenica kasnije 'samo' kredit, pa spominješ da nemaš hrabrosti napraviti rez….a već si ga napravila. Da li ti uopće znaš što zapravo hoćeš? Imam neki osjećaj kao da si dobila, što se kaže 'cold feet' – ali umjesto da bježiš kao mladenka od oltara, ti odjednom govoriš ljubavniku da te ne čeka… hm.

Ispada da te strah bilo kakve promjene i da su ti dijete i kredit samo izgovori da ne učiniš nešto što si mislila da hoćeš dok nisi vidjela koliko bolno može biti….

Međutim, ako je dijete centar tvog života, onda bi trebala napraviti najbolje za njega. U tom smislu, status quo ti je najgori izbor.

Međutim, ne možeš baš očekivati da će ti muž olakšati sljedeći korak – s njegove točke gledišta nema niti zašto. Ti si ga prevarila a time i izdala pa nemaš osnove smatrati da bi ti se sada trebao truditi izaći u susret kako bi rastava prošla što je bezbolnije moguće. Povrijeđen je i trenutno možda i nije u stanju razmišljati o tome kako bi bilo bolje kada bi to okončali što prije radi djeteta.

Što se tiče kredita, i te se stvari daju riješiti, pa makar na sudu. Naravno da traje, naravno da nije lako, ali kredit se nakon rastave može reprogramirati ili se imovina može prodati pa podijeliti novci.

Situacija nije idealna, ali nije niti bezizlazna. Međutim, time što sjediš i razmišljaš, to jest – nalaziš izgovore za nedjelovanje, zagorčavaš život ne samo sebi, svome mužu i ljubavniku, već i djetetu. Dakle, skrati lijepo svima muke, stavi na papir što i kako, posavjetuj se s nekim pravnikom ili pravnicom za razvode a onda još jednom popričaj s mužem i iznesi mu konkretan plan za rješavanje situacije. Moraš preuzeti inicijativu, jer konačno – ti si stvar zakomplicirala pa je red i da je riješiš. I to što prije.

Jer uskoro bi ti se moglo desiti da živiš ne samo s mužem koji te mrzi, nego i djetetom koje ti zamjera, a da se ljubavnik umori od čekanja.

Sve u svemu, ipak ne možeš imati i ovce i novce. A to je ono što si već ionako znala….i odgovor kojeg si se bojala. Žao mi je, ali što je – tu je.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=13.1.2012#29224http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=13.1.2012#29224Draga Rujana,

mada rado pratim tvoj blog, nisam mislila da ću ti ikad poslati pismo. Jer, svoje probleme, činilo mi se, uspješno mogu sama riješiti.

No, evo. Imam taj neki problem - veze mi umru u roku tri mjeseca. Tako je barem bilo u posljednjim slučajevima. U zadnje dvije godine imala sam ravno dvije blic veze. Oba puta slična priča - upoznam se s ok momkom, površno se družimo par mjeseci - ili u većim društvima ili na radnom mjestu. Onda se situacija intenzivira i počnemo ozbiljnije izlaziti. Zbližavamo se. Sve je lako i jednostavno. Mjesec ili dva. I onda se sve sruši.

U prvom slučaju, ja sam vrlo brzo sabotirala odnos - živjeli smo u susjednim gradovima i dečko mi je rekao da mu u izvjesnom smislu, zbog količine posla koju obavlja preko dana, odgovara što živimo tako udaljeni. Meni se to činilo problematičnim, jer sam zaključila da njemu nisam bitna previše ja, nego udobnost tj. količina obaveza koju u ovom slučaju nema. Iako me uvjeravao da mu se sviđam, postala sam nervozna i raskinula. On je našao ubrzo djevojku - na drugom kraju Hrvatske.

Dvije godine kasnije, našla sam se u vezi s kolegom s posla. Oboje smo bili u sličnoj situaciji. Premoreni od ubitačnog tempa koji smo godinama tjerali radeći za velike tvrtke, završili smo u rodnom gradu u provinciji u puno manjoj i nezahtjevnijoj tvrtki. Oboje bi trebali biti na vrhuncu karijere ili napredovati, ali zbog krize i pustih otpuštanja, sretni smo što uopće imamo posao. Međutim, htjeli smo svoje živote natrag i bliskost.

U početku nam je bilo odlično, opušteno i romantično. Bilo je možda preintenzivno, jer se mjesec i pol dana doslovno nismo odvajali jedno od drugog. Isplivale su prve poteškoće - počeo mi je prigovarati da previše unosim posao u našu vezu. Naime, nisam dobila očekivanu povišicu, pa sam imala potrebu o tome razgovarati.

Onda sam ja imala problem - zbog njegove bivše djevojke koja mu je ujedno i najbolja frendica. Riječ je o jednom od onih kliznih odnosa u kojem postoje emocije zbog kojih svako toliko pokušavate ući u vezu, ali iz nekog razloga to uvijek završi fijaskom. I onda većinu vremena provedete kao prijatelji, a kada ste usamljeni - završite znate gdje. Dakle, njihov odnos nije bio izričito prijateljski neposredno prije našeg izlaženja, ali obećao mi je da će to riješiti. Međutim, usred egzistencijalno-poslovne nervoze, on je zaključio da mora otići na vikend na odmor i to baš - s njom.

Bila sam povrijeđena i ljubomorna, a on me uvjeravao da nemam razloga biti. Nisu tada bili zajedno, stalno mi se javljao smsom i uvjeravao da se nimalo ne moram brinuti, da joj je pričao o meni sve nabolje itd. Proveo se sjajno, ali je pri povratku bio hladan i čudan prema meni, te mi je prigovorio da mu svojom ljubomorom kvarim doživljaj. I onda smo se idućih dana počeli sve ozbiljnije svađati. Oko izlazaka, života, posla, besperspektivnosti. Njega je sve češće spopadala tjeskoba, mene ukočenost i nervoza. Na kraju se sve svelo na to da sam ja stalno ljuta, a on uvrijeđen. I da me on isključuje kad god ima neki problem jer smatra da se parovi u početku moraju - opušteno zabavljati? Dodajmo u cijelu priču to da smo oboje u tridesetima, živimo u malom gradu bez sadržaja i perspektive. On to podnosi teže nego ja, ali oboje želimo nešto više. Volim zabavu, ali sam svjesna da je u ovim uvjetima nemoguće imati stalno potpuno ispunjen, ako ikakav društveni život.

Sad se pitam, jesam li sebična, nesigurna i nepovjerljiva? Da li mi je ta želja za većim (iskrenom ljubavlju, prihvaćanjem i razumijevanjem) dotukla obje veze? Ili ih je prosto dotukao (ne)život?

Pozdrav od Lucy In The Sky With Diamonds


Draga Lucy,

Meni se čini da si u te dvije veze možda trebala postupiti upravo obrnuto – onom prvom tipu si uletjela sa 'hoću sad/hoću sve/odmah' stavom, a kod ovoga drugoga si već odavno trebala vidjeti da nešto smrducka….odnosno, njemu očito paše baš takva veza kakvu ima sa tom bivšom – rekla bih da i nije spreman za više od toga. Neki ljudi imaju problema kod davanja ljubavi, a neki i kod primanja. U njegovim postupcima baš ne vidim neku ludu ljubav…barem ne prema tebi. Rekla bih da je i njemu najvažnija njegova - udobnost.

Veza vam je zamrla nakon početne zaljubljenosti, to nije ništa strašno, dešava se.

Mislim da su tvoji kriteriji i principi u redu, samo se ti njih drži. U kompromise treba ulaziti samo kada imaš konkretnog nekoga tko je to svojim ponašanjem zaslužio. Ovaj tvoj sadašnji svakako nije.

Dakle, nemoj rasipati energiju na tipa koji nalazi za shodno s drugom otići na vikend, ma u što te uvjeravao – u krajnjoj liniji, mogli ste svi skupa otići na neki izlet, ako su oni zbilja samo frendovi.

Radije gledaj kako da se iščupaš iz sredine koja te guši i ne obaziri se na pritisak okoline koji vjerojatno osjećaš kao žena s karijerom koja je zašla u tridesete… nije važno da se 'skućiš' i živiš onako kako to društvo od tebe očekuje, niti je važno kada. Važno je jedino da to učiniš ako i kada tebi paše, s kim ti paše i pod uvjetima pod kojima ti to želiš.

I da, kod prvog si možda previše brzo puhala na hladno, jer nakon mjesec-dva veze, samo u holivudskim filmovima ljudi odlučuju sve odbaciti radi ljubavi i seliti u novi grad/zemlju/planetu….čovjek je očito bio prezaposlen i odgovarala mu je veza na daljinu, kakvu je kasnije i ostvario s nekom drugom. Iako, naravno, ne treba isključiti mogućnost da je za to imao i nekog drugog razloga.

Ne mislim da si sebična, da nisi nesigurna to ne bi niti spominjala, ali vjeruj mi – većina ljudi je nesigurna, pogotovo kada se radi o ljubavi. A što se nepovjerljivosti tiče, već sam ti rekla, u prvom slučaj u vjerojatno da. Ali u drugom ti je radar zbilja zakazao.

Sve u svemu, ništa strašno. Mislim da si pomalo brzopleto zaključila da ti ne uspijevaju veze – na osnovu samo dva primjera bilo bi glupo bilo što zaključivati. Furaj svoj film i opusti se – život ti neće pobjeći. Ali je previše kratak da bi ga protratila ljuta i ogorčena.]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=7.1.2012#29209http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=7.1.2012#29209Draga Rujana,

Već dugo razmišljam o tome da ti se javim jer mi treba savjet, a nekako mi je nezgodno o ovoj temi pričati s frendicama, čini mi se preintimno. Ukratko: imam 22 godine, studiram, radim i u vezi sam malo preko godinu dana s dečkom do kojeg mi je jako stalo, ali - ne mogu svršiti.

Osim te 'sitnice' veza nam je odlična, ali mene je sad ovo već prilično počelo zabrinjavati. Savršeno mi je jasno da nam ovo na duge staze može uništiti vezu, a to ne želim. Teoretski, znam što treba napraviti - jednostavno isprobavati dok ne pronađemo ono što mi odgovara, ali ja jednostavno ne znam što da počnem sa sobom. Jer, nije da ne mogu samo s njim, ne mogu uopće! Ili točnije, ne znam?

Jednom sam uspjela, prije nekoliko godina, a ni sama ne znam kako. Od onda se svi moji pokušaji da to ponovim svode na razočaranje. U zadnje vrijeme sam sve više frustrirana ovim problemom, do te mjere da sam skroz izgubila volju za seksom. Skoro da sam sretna što sam toliko zaposlena i što nemamo kud otići da bi bili sami (on živi sa svojima, a ja imam cimericu koje se ne mogu 'riješiti', tj. nema je u inat samo onda kad nas dvoje nismo slobodni).

Probala sam Kegelove vježbe i malo mi bude ugodnije i to je sve. Imam tonu izazovnog veša, ali mi ga se više ni ne da nositi. U početku sam stalno smišljala igrice, sad mi je to blesavo. Zapravo, osjećam da lagano dižem ruke od svega... Pričala sam s dečkom nekoliko puta, ne želim mu glumiti, ali ništa nismo postigli. Nisam spomenula da je on meni prvi partner, a ni on nije previše iskusan, prije mene je imao samo par vrlo kratkih veza. Misliš li, a i svi vi koji komentirate, da s vremenom može biti bolje iako u oko godinu dana nije? Mene je u početku oduševljavao seks sam po sebi, pa nisam previše brinula. Sad je skroz druga priča...

Što da radim, posebno jer nam okolnosti ne idu na ruku? On je vezan za život sa svojima jer im je tako svima financijski lakše, vidiš kakva su vremena. Ja ne mogu otići živjeti sama jer mi je to preskupo, unatoč poslu (a pokušavam i uštedjeti nešto za budućnost, jer kako ću kad završim faks, a perspektive za posao su tako slabe?!) Dakle, nemamo neko mjesto gdje bi imali par sati mira samo za sebe. Ako nam se i zalomi takvo popodne, budemo ili preumorni od obaveza ili se meni ne da... A sve češće mi se ne da... Što me dovelo do toga da se zapitam neke stvari.

S obzirom da mi je ovo prva ozbiljna veza, sve promjene me zbunjuju. Jasno mi je da ne može biti kao na početku, kada praktički nismo izlazili iz kreveta, ali kako mi se moglo dogoditi da s toga spadnem na potpun gubitak interesa?! Kako da znam da je to samo prolazna faza? Jer ne želim da prekinemo, on je stvarno dobar dečko i odlično se slažemo. Stvarno mi je stalo do njega i ne želim prekinuti, ali s druge strane, ne želim mučiti ni sebe ni njega, ako nema nade... Pa me zanima, kako da riješim problem koji imamo? Je li to uopće moguće ili je sad već malo kasno? Luda sam već od razmišljanja o tome, već me 4 mjeseca zatrpava brdo gluposti i sve te obaveze (faks, posao, volontiranje, obitelj, prijatelji, svi uz ovo opisano) i stvarno ne znam što da radim... Možda je stvar samo u tome da sam preopterećena, ali to mi više zvuči kaoizgovor nego kao uzrok. Ako se sad s tim ne mogu nositi, kako ću kasnije, kad budem imala i obitelj i djecu uz posao?! Da je do toga, onda ni jedna žena nikad ne bi svršila, zar ne? Ili jednostavno spadam u nesretni postotak koji je izgubljen slučaj pa mi nema spasa...

Hvala unaprijed na svakom savjetu i komentaru!

Zbunjena



Draga Zbunjena,

Na žalost, nisi usamljena – ima još mlađih žena (a i ne samo njih) koje nisu u stanju postići orgazam. Barem ne onako kako misle da bi trebalo.

Odnosno u paru, a idealno – penetracijom.

Osobno mislim da tvoj problem nije dublji, odnosno psihološke prirode.

Po svemu što si napisala vidim (a i sama si napomenula) da si jako seksualno neiskusna, tako da mislim da bi prije svega morala otkriti sama sebe i svoje tijelo. Ako naučiš kako sama sebe zadovoljiti lakše ćeš to naučiti i partnera.

Naravno, ne želim reći da svaka žena treba i mora masturbirati kako bi imala uspješan seksualni život, itd. Ali je to nešto što zna pomoći…

Neke žene postižu orgazam kao od šale – ja sam imala prijateljicu s faksa koja je mogla svršiti dodirujući sama sebi dlan i istovremeno maštajući o seksu….ako k tome imaš ikakve predodžbe o tome kako dosadna mogu biti predavanja iz, recimo, brončanodobne arheologije u cik zore te u mraku uz pomoć dijapozitiva na kojima cu crno-bijeli crteži stotina i stotina naušnica koje k tome imaju imena na njemačkom (koji malo studenata govori pa im ta imena obično nemaju niti smisla)…..uglavnom, ja bih spustila glavu na kaput i obično malo 'ubila oko' jer se četvrtkom brijalo u Đuri (današnji Gjuro 2), a nakon toga….recimo da sam sticala iskustva. Predavanja su bila petkom u 8 ili 9, ne sjećam se a nije niti važno. Meni je to bilo prerano za bilo što. Osim toga, baš sam tada nekako u tome počela postizati dobre rezultate. Orgazmu, mislim.

Ukratko, kada bi profa (kojoj se ovim putem ispričavam jer njezin predmet generalno i nije bio dosadan) na kraju sata krenula prema štekeru da upali svjetlo, moja bi me S. podbola pod rebra da dignem glavu s klupe. Pogledale bismo se, ja s laganim mlazićem slinice od spavkanja, a ona sva rumena u licu…. kako sam joj samo zavidjela….u sat vremena postizala je nešto na čemu sam ja naporno radila noćima ….

Govorim ti iz iskustva – pošto isto nisam baš najbolje poznavala svoje tijelo, jer sam to nekako prepuštala dečkima, a oni nisu baš imali pojma što da rade - i meni je trebalo par godina da skužim tko-što-gdje-kako. Na sreću sam počela puno ranije od tebe …

Nekoliko godina kasnije otkrila sam višestruke orgazme čiji je broj s godinama rastao…nekada mi, tako, tokom seksa – a oprostite mi ako sam to već negdje spomenula – glavom prozuji glas Mladena Delića: 'Pa je li to moguće? Ljudi moji, kakva sreća! Tresu se tribine!'.

Na sreću, moj je najvažniji frajer u životu bio puno iskusniji od mene i talentiran za seks. Drugim riječima, čovjek koji voli kada je onome s kime je u krevetu lijepo i to mu je važnije od vlastitog užitka – odnosno moj mu je užitak donosio (i još donosi, barem tako kaže, a ako laže – sam si je kriv) – užitak.

Prvih par mjeseci nikako nije išlo, a onda nekako skužiš koji ti pokreti ili položaji bolje pašu (probaj biti gore dok on sjedi uspravno, na primjer) – a nisam imala niti gdje to pročitati. Naime, u moje vrijeme (ovo zvuči nekako starački, ali neka) takva pitanja nisi mogla baš slati u novine, a jedini časopisi koji su pisali o seksu bili su nekakva polupornjava – časopis Erotika, na primjer, koja se svakako nije usredotočavala na ženski orgazam….

Na sreću, ruku mi je relativno rano dopala knjiga Shere Hite – 'Izvještaj Hite-seksualni život žene' i tu sam nekako shvatila da nisam jedina – ali i da ima raznih načina postizanja orgazma.

E sad- ti spominješ Kegelove vježbe koje zapravo i nemaju puno veze sa tim jer ne podražuju klitoris. One naravno mogu osjećaj intenzivirati ako aktiviraš mišiće na početku orgazma, ali same su vrlo rijetko učinkovite. Možda ti (ili bolje rečeno - vi) nedovoljno obraćaš pažnju na taj mali važni organ čije ime dolazi od grčke riječi kleitos – ključ.

Ono što je važno da znaš je da se ženski orgazam odavno više ne dijeli na 'vaginalni' i 'klitoralni' – orgazam uvijek počinje s klitorisom, a penetracija ga može intenzivirati ili učiniti da imaš drugačiji osjećaj. Iako – svaki je orgazam različit od prethodnog i po intenzitetu i po trajanju….

Imam dojam da žene i prečesto očekuju da im muškarac 'pruži užitak' kao da je to nešto što gotovo nema veze s njima, kao da je njihovo tijelo samo predmet s kojim on treba manipulirati, i to po mogućnosti – ako ide – na obostranu sreću i zadovoljstvo. Šipak. Gobac bi rekao: 'Čuj, honey, nije to sam tak! Ou jea!'.  

Ne kažem da je to i tvoj slučaj, a svakako te moram pohvaliti što se tiče jedne jako bitne stvari – smatram da je važno što ne glumiš orgazam! Jer kada počneš, teško je stati, a time i potireš bilo kakav iskren seksualni odnos s drugom stranom. Jako je dobro da se nisi uhvatila u tu zamku.

A sada praktični savjet:

Sjećaš se one epizode 'Seksa i grada' (koju sam ja gledala, stjecajem nesretnih okolnosti, sama sa svojim svekrom) kada se Charlotte zakači na vibrator zvan 'zeko'.

E, pa toplo ti savjetujem jedan takav aparatić – iako ne mora biti taj, a možeš 'nabaciti' i ručni rad ako ti je draže. Uzmi si vremena kada ti cimerica nije doma i malo se poigraj. Zaboravi 'guranje', koncentriraj se na 'ključić' i pokušaj se opustiti. Ponašaj se kao da ideš u krevet s nekim do koga ti je stalo (nadam se i da jest – mislim, stalo tebi do tebe)- stavi omiljenu muziku, upali si svijeće, gledaj se u ogledalo ako će ti to pomoći, ili žmiri, misli na nešto što te pali u seksu i najvažnije – uzmi si vremena….možda neće uspjeti od prve, ali nemoj odustati, nago ponovi svakih par dana. Ne moraš ništa niti reći dečku, ako ti je neugodno. Neka to bude nešto samo tvoje. S vremenom kada skužiš što-kako-gdje-kada, ubaci i njega u kombinaciju.

Jer imaj na umu – sa sobom ćeš biti do kraja života, a s njim – tko zna. Zato je važno da naučiš sama sa sobom, akhm….sretnije živjeti.

I da, sigurno ćeš se početi bolje osjećati i želja će ti se vratiti. Jednoga ćeš dana čitati sve ovo i slatko se smijati, vjeruj mi.

Želim ti, kao i svima ostalima – sretnu i multiorgazmičku novu 2012!
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=31.12.2011#29194http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=31.12.2011#29194Draga Rujana i svi ostali,

Misliš li da za svakoga negdje postoji netko? Ja ne mislim, ali slušam mišljenje drugih. Željela bih da me netko razuvjeri.

Na početku tridesetih sam izgubila vjeru u ljubav. Grozna rečenica.

Svoje veze mogu nabrojati na prste jedne ruke, ali njihovo ukupno trajanje na prste dvije ruke. Nakon svake veze sam ostala emocionalno slomljena. Nakon zadnje sam doslovno u dijelovima koje već 4 mjeseca za sobom skupljam.

Ne tražim krivca niti jednog prekida, nije to bit, ali imam jedno pitanje ne koje odgovor ne mogu pronaći već godinama.

Zašto oduševljenje kod muškaraca tako brzo splasne?

Zadnja veza je bila kao iz bajke. On je bio oduševljen sa mnom u kompletu. Čak mi je bio pomalo i naporan pretjeranom brigom i pokazivanjem oduševljenja. Ali, odgovarala mi je ta napornost. Davala je osjećaj princeze iz bajke. Razumjeli smo se, jedno drugome završavali rečenice, mislili isto…a seks bio predobar!

Pojavio se prvi mali problemčić. Glupost.

On se povuče i samo mi kaže da ga zaboravim. Nije dopustio niti da razgovaramo o problemčiću. Samo je nestao sa svojom završnom riječi. A ja ostala sa upitnikom iznad glave.

Zašto? Zbog čega? Kako?

Odgovore na ta pitanja od njega nisam niti tražila. Jedina reakcija je bila upitno izjavna riječ pomalo povišenog tona: MOLIM?!

Odgovor je bio: ne ide nam i nestao je.

Mislim da nije bio iskren, ali ne razumijem što se dogodilo.

Sad više nije pitanje niti koliko je ta veza trajala. Pitanje je kako netko može preko noći postati netko drugi, drugačiji. Ne razumijem. Nikako.

Povlačim se u svoju kolibicu na rubu pustinje i bježim od svih.

Tamo me nitko ne dira. Zar je to rješenje?!

Samo mi nemoj reći da je sve 'stvar' rođenja po sretnom zvijezdom!

Gospođica Veliki Upitnik



Kao prvo, željela bih zamoliti sve ljude dobre volje, a pogotovo one loše volje (jer mi ti i pišu) da svoj problem malo detaljnije opišu. Kao što možete vidjeti gore, ovakva pitanja su previše generalna, pa moram tapkati u mraku i riskirati da nekoga nepotrebno povrijedim…. ali eto, nadam se da neću;

Dakle, draga Upitnice!

I ja imam jedan veliki upitnik – o kojem je problemu riječ?

Ima malih i velikih problema, rješivih i nerješivih, zato bi bilo dosta važno znati o čemu se točno radilo. 'Draga, pojeo sam ti hrčka na lešo!' nije isto što i; 'Poševio sam ti najboljeg frenda', na primjer.

Mislim, moram se malo zezati s tobom jer svijet shvaćaš malo previše dramatično. Što god taj problem bio, njemu je poslužio kao izgovor da se izvuče iz situacije koja mu očito više nije pasala. Bilo da te se zasitio, ili mu se svidjela neka druga – a možda i ništa od toga – bolje je tako, nego da ste se razvlačili nekoliko godina i još napravili djecu pa se varali i mrcvarili.

Ne bih baš toliko generalizirala pa rekla da frajerima nužno oduševljenje splasne za par mjeseci – naime, prvih nekoliko mjeseci se smatra fazom zaljubljenosti gdje se oboma sve čini novo, uzbudljivo, napeto i divno….inače, povijesno se ta faza u ljubavi tretirala (ponekad čak i pred zakonom) kao duševna bolest. I prilično je jasno da ne može predugo trajati, inače ljudsko društvo ne bi moglo funkcionirati.

Dakle, nakon te početne faze ljudi tek jasno mogu vidjeti je li to u čemu se nalaze materijal za vezu ili se počinje nazirati kraj…Žene često znaju sebe uvjeriti da je partner idealan, samo još dok ga malo promijene, mrvicu ga usmjere, presvuku, isfiltriraju mu društvo i generalno ga prilagode onome kakav misle da bi mogao/trebao biti….i eto sreće.

Frajeri su tu puno realističniji pa se generalno ne zanose idejom da mogu ženu promijeniti (osim psihopata, iz čega ispada da smo mi žene pomalo psihopati…pa kad bolje razmislim, možda i jesmo:), nego nakon nekog vremena, kada se zasite seksa i uzbuđenja, sagledaju situaciju i načelno – ako žena nije idealna za njih – radije prekinu ili nešto zeznu u nadi da će dobiti nogu kako se ne bi osjećali kao prasci….mislim, kada već generaliziramo.

Pri tome se žena vrlo lako uživi u tu ulogu princeze iz bajke, a frajer u jednom trenutku shvati da mu se ne da više glumiti butlera, jer konačno – dobio je što je htio i sada počinje procjenjivati je li to vrijedno daljnjeg truda ili je to bilo to!

Pogotovo ako je trud jednostran, odnosno, nema ničega zbog čega bi se on osjećao kao princ iz bajke. Ljubav je najbolja kada je uzajamna, a tih nekoliko mjeseci veze još ne možeš niti zvati ljubavlju jer se iz zaljubljenosti i strasti još nije rodila ljubav, poštovanje, prijateljstvo i ostali osjećaji potrebni za održavanje duže veze.

Ne mislim također niti da je nužno netko kriv – ljudi se nađu, provedu neko vrijeme skupa, lijepo im je, ali odu dalje jer to nije – ono pravo.

E sada – mislim li ja da za svakoga postoji netko? Ne. Mislim da za svakoga postoji više njih i to se mijenja vremenom. Neki muškarac za kojim sada patiš ti za pet godina više niti u ludilu neće biti zanimljiv. Niti bi ti bio prije pet godina, uostalom.

Ne vjerujem u Platonovu verziju ljubavi, u to da su nas ljutiti bogovi sve presjekli na pola i da od tada tražimo svoje izgubljene polovice….iako se ponekad osjećamo da smo ih našli. Romantična ljubav, onakva kakva se danas smatra idealom, ako ne gotovo i svrhom života, proizvod je trubadurske poezije srednjeg vijeka te književnosti od 17. stoljeća na ovamo….dapače, Shakespeare – autor 'Romea i Julije', zaboga! - isključuje postojanje ljubavi u braku.

To ne znači da je prije nije bilo, nego da je se nije smatralo svrhom života niti je se slavilo kao danas. Brakovi su se sklapali iz koristi i nužde. Naravno, bilo je sigurno divno ako bi u tim brakovima bilo bar malo ljubavi, ali to svakako nije bila svrha.

Meni se čini da ti toliko želiš naći svoju 'drugu polovicu' da idealiziraš ljubav i svaki puta pomisliš kako je to – to, pa se zato tako često razočaraš i zatim povlačiš, u kako si rekla – kolibicu na rubu pustinje. To nije rješenje. Rješenje je da malo zrelije počneš gledati na stvar i po mogućnosti ne čitaš ljubavne romane jer su oni čisto trovanje mozga, baš kao i romantične komedije.

Također je užasno bitno da, kada si u vezi s nekim – i najmanje probleme raspraviš a ne guraš pod tepih. Ako si našla solidnog frajera, znati ćeš to po načinu na koji razgovara o problemima. Ako odmah diže ruke i pravi se da nema problema – ili nije zreo, ili mu nije baš toliko stalo i ostaviti će te čim iskrsne nešto veće.

Dakle, ne idealiziraj, ne dramatiziraj i ne kriziraj samo zato što su ti vjerojatno frendice već poudavane i možda imaju djecu a ti se osjećaš kao promašaj jer ne uspijevaš naći dobrog frajera – sve sam to već čula u više verzija, tako da pretpostavljam da i tebe muči isto. Inače, u potrazi za 'drugom polovicom' najgore je kada na silu guramo kandidate u 'modlu' za kolače da poprime oblik koji nam treba. Pitanje je, draga moja, kakve su to u stvari veze. I koliko toga ljudi ne žele vidjeti kada si zacrtaju da će s nekim biti. I koliko ljudi su s nekim samo zato da ne bi bili sami…Inače ne bi na ovom blogu bilo toliko pisama na temu razvoda i prevare.

Znam da zvuči šuplje, ali ima i drugih stvari u životu. Prijatelji. Porodica. Da, pa čak i posao ako radiš ono što voliš. Usredotoči se na njih, nemoj biti žena koja sve to zapusti kada nađe frajera – što može biti još jedan razlog zašto se on pod pritiskom prevelikih očekivanja - povuče. A vjeruj mi, ponavljam - ne mora biti 'do tebe' – ljudi imaju i svoje probleme, ponekad nisu spremni dati više od onoga što trenutno daju, a ponekad čak niti primiti sve ono što im želimo dati…

Zato se, molim te, nemoj samosažaljevati što ćeš praznike dočekati sama, to je ionako blesavi konstrukt naše konzumerističke kulture. Prošetaj do neke veće knjižare i sama sebi pokloni knjigu Laure Kipnis 'Protiv ljubavi', a ako više voliš lakšu lektiru, uzmi 'Njemu baš i nije stalo' Grega Behrendta i Liz Tucillo. Mislim da ćeš tamo naći još mnoge korisne odgovore na svoja pitanja...

I na kraju – ne vjerujem u rođenje pod sretnom zvijezdom ništa više nego u djeda Božićnjaka i ostale gluposti. Ho, ho fucking ho.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=24.12.2011#29173http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=24.12.2011#29173Draga Rujana,

redovito pratim tvoj blog i u zadnje vrijeme i sama često razmišljam o tome da ti se obratim. I evo me, napokon to činim.

Mlada sam, imam 23 godine, pa je i to velikim dijelom razlog zašto ti se javljam, jer si puno iskusnija i mudrija od mene.

Moj problem je veza u kojoj se nalazim i jesam zadnjih godinu dana, koju sam par puta bezuspješno pokušala prekinuti i za koju nisam sigurna što činiti.

No da nekako kronološki krenem. Oboje smo iz istog naselja, upoznali smo se u kvartovskom kafiću u koji smo tada oboje zalazili. Prije nego što smo ušli ozbiljnije u vezu ispričao mi je svoju životnu priču. Imao je teško i nesretno djetinjstvo, odrastao je sa 2 mlađe sestre u siromaštvu sa roditeljima koji su se međusobno verbalno i fizički maltretirali.

Danas su mu roditelji razdvojeni, zadnjih par godina on živi sa tatom u trošnoj, nikada dovršenoj, vlastoručno izgrađenoj kućici. Tata mu je nezaposlen, radi kada nešto 'uleti', pije svaki dan i nikada svoga sina nije imao pod kontrolom.

Moj dečko je od osnovne škole bio jako problematičan, od tučnjava, neučenja, prilagođenog programa... Srednju je upisao jedinu koju je mogao i nekako je završio. Od tada radi. Čim je bio kreditno sposoban digao je šesteroznamenkasti kredit. Da pomogne svojima da kuću dovrše.

No nakon par mjeseci veze sam saznala od njega osobno kako je vrlo mali djelić tog kredita dao roditeljima, više od polovice prokockao i kupio auto i trošio na sve strane. OK, dakle problem broj 1- kocka.

Danas ode u casino rijetko, samo kada se posvađamo i ne kocka nekontrolirano. Trenutno je na burzi. Kredit nakon više godina još uvijek nije otplatio.

Problem broj 2- ljubomora i posesivnost. Prije mene je imao dugu vezu u kojoj ga je bivša mjesecima varala, što ga je slomilo kada je saznao i u vezi nije bio 3 godine do mene. Rekao mi je kako nema povjerenja u ljude općenito, pa kako bih mu dokazala da mi može vjerovati i da ga neću povrijediti sam prestala izlaziti odvojeno van, udaljila se od muških frendova i s vremenom od prijatelja općenito.

Sada sam u situaciji da me skoro ostavio jer sam spontano završila na piću u klubu sa 2 rođakinje i prijateljicom. Optužuje me da sam mu lagala i u suzama je rekao da se boji da će me izgubiti ako ću izlaziti bez njega. Rekla sam mu da ga prevariti mogu i u 2 popodne među policama u Konzumu, ali on na to kaže da je on takav bolestan na to i da se uza sve ne želi brinuti hoće li mi se što dogoditi. Pere me u zadnje vrijeme da svatko sudi po sebi pa sam i sama postala ljubomorna i sumnjičava, ali držim to više manje za sebe jer stvarno nema nikakvih naznaka i vjerujem mu.

Moji roditelji ne znaju većinu, a svejedno nisu oduševljeni njime jer su oboje obrazovani, ja sam student, znaju za njegovu financijsku situaciju i mama strahuje da se ne mučim u životu i da ne rintam za oboje jer mi ne želi težak život. Iako meni nije bitan papir nit' tko što ima završeno.

Mene više brine da ne ostanem bez krova nad glavom i gladna ako ga nešto ne opere pa prokocka sve što imamo. Brine me da neću moći ni na kavu izaći, a da će on raditi što ga se prohtije, ne daj Bože da me udari. I na kraju krajeva, što nije što bi bilo kad bi bilo, ne znam kada će uopće biti moguće da odemo živjeti skupa u ovakvoj situaciji, jer sam mu dala do znanja da ne kanim s ničijim roditeljom/ima živjeti, jer ionako mi je mrsko svaki dan dolaziti i spavati kod njega. Kaže da se strpim do 2. mjeseca da posao krene. Tvrdi da ne želi i ne vidi ni jednu osim mene i želi djecu sa mnom te da se veseli zajedničkom životu.

Ne znam da li da mu pomažem i dalje. Da li mu uopće i pomažem. U zadnje vrijeme sumnjam u ljubav s njegove strane jer otkad sam izašla odguruje me od sebe, živciram ga i stalno puca na mene. Noćas sam u 3 sata otišla iz kreveta i njegove kuće jer ne smijem više ništa prigovoriti da ne pukne na mene, osjetila sam se strašno uvrijeđeno i nepoželjno.

Plačem od muke. Želim mu biti podrška, ali ne znam kako da mu dam do znanja gdje griješi. Uopće me ne shvaća ili jednostavno ne želi. Volim ga i žao mi ga je, ponekad si mislim kakav bi bio da je imao normalan život i starce. Osjećam da govori da me poštuje, a zapravo to ne radi jer ga nikada nitko nije naučio poštovanju, uzima me zdravo za gotovo.

Da li se to može ikada promijeniti? Probala sam prekinuti, ali pokleknem nakon par dana jer mi strašno fali, a i on sam bude slomljen i kaže da sam mu najveća podrška i najdivnija osoba koju je imao. Strah me da si ne uništim život krivim odabirom, pomozi :(

Alisa u zemlji čudesa


Draga Alisa,

Sve si savršeno izanalizirala – on te sigurno voli, sigurno si najdivnija osoba koju je upoznao, sigurno te ne želi izgubiti i sasvim sigurno želi živjeti s tobom i imati djecu. Ali. Kao što i sama kažeš, poštuje te koliko je to u njegovoj moći, a to baš i nije puno, ako te ne pušta van i ako te maltretira radi jednog izlaska u društvu, bilo ono žensko ili ne.

On je nesiguran i nesretan čovjek koji nije dobio ljubav u djetinjstvu i samim time će je vrlo teško davati u onom obliku koji tebi treba. Vjerojatno misli da je ljubomora i posesivnost znak ljubavi, i za njega vjerojatno jest, ali tebi tako nešto u životu ne treba. Ako tome pribrojimo piće, nekontrolirano ponašanje i odrastanje u atmosferi gdje je udariti partnera najnormalnija stvar, ja bih na mjestu tvojih roditelja učinila što god je potrebno da te maknem od njega, evo – iskreno to priznajem. K tome, nije isključeno da bi te i njegov otac počeo maltretirati u slučaju da pristaneš živjeti u toj nedovršenoj kući s njima.

Meni to sve zvuči kao neki američki white trailer trash film u kojem na kraju shvatimo kako ljubav ne može prebroditi baš sve razlike među ljudima….osobno isto ne marim za to kojim se poslom netko bavi i koje škole ima, ali ne mogu podnijeti ljude koji piju tako da gube kontrolu nad sobom, a pogotovo ne one koji bi urlali na ženu, dijete ili životinju, a kamoli udarili. Za to nema opravdanja.

Kockanje je, k tome, ozbiljna ovisnost, i kao i svaka ovisnost – mora se godinama ozbiljno liječiti prije nego što se čovjeka može proglasiti rehabilitiranim. Moje mišljenje je da je ovisnik uvijek ovisnik, samo se ovisnost može prenijeti na neki drugi objekt – u ovo slučaju si to ti.

Dakle, opsjednut je time gdje si ti i što radiš a u ovom slučaju ne vidim da se situacija može poboljšati, dapače. Nemoj se uhvatiti u mrežu u koju se hvataju mnoge dobre i suosjećajne žene koje misle da će baš one izliječiti toga divnog čovjeka koji je samo stjecajem nesretnih okolnosti narkić/kockar/pijanac/kavgadžija/nasilnik! Nije, jer svi imamo mogućnost izbora, međutim samo rijetki prekinu obrazac s kojim su odrasli – odnosno, poznato je da ljudi koje su roditelji zlostavljali, češće zlostavljaju vlastitu djecu, ma koliko to apsurdno bilo….

Iskreno ne vidim niti da se tvoj dečko zbilja iskreno pokušava promijeniti, jer vidiš da kocka čim situacija nije idealna – iako dugove nije otplatio. Uostalom, otkuda ti znaš koliko on stvarno prokocka u tim situacijama? Možda se izderava jer je uletio u još veće dugove i ljut je na sebe pa se onda iskaljuje na najbližoj osobi, svi to ponekad radimo. Mislim na iskaljivanje nervoze, ne na prokockavanje šesteroznamenkastih cifri….

K tome, moraš biti svjesna da svi ovisnici patološki lažu – i druge i sebe.

Draga Alisa, ma koliko ti to teško padalo i ma koliko ti ga bilo žao – nađi neku stipendiju, po mogućnosti u nekom drugom gradu ili neku razmjenu studenata i makni se na neko duže vrijeme, jer ti mu ne možeš pomoći.]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=17.12.2011#29156http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=17.12.2011#29156Ne znam više kako dalje. Ali da krenem od početka.

Imam preko 40 godina. Rastavljen sam dugi niz godina (no dobro...hrpu godina smo živjeli odvojeno ali nekoliko je godina od kako smo rastavljeni i na papiru). Prvi brak je pukao kad je bivša otišla (nije joj bilo prvi put) a u to vrijeme više nisam želio da se vrati. Koliko je trajao moj prvi brak? 4-5 godina. Sve te godine nakon toga sam više bježao od te aveti zvane 'žena' jer ostalo mi je previše ožiljaka od mog prvog braka - ostavljen, izigran i iskorišten. Ružan osjećaj i loša podloga za novi život.

Čini mi se uobičajena priča za Hrvatsku. Ne mogu reći da sam fin (mislim da nemam profinjene manire) ali nisam baraba – ne opijam se, ne pušim i ne kurvam se. Popijem tu i tamo ali rijetko...Radim k’o crv samo se u zadnje vrijeme pitam – zašto i čemu sve to.

Ali kao i kod svih normalnih ljudi i u meni je tinjala potreba da sretnem srodnu dušu.. još jednom. Zazirao sam od toga ali sam istovremeno i bježao i sakrivao se u poslu. Sve vrijeme imam potrebu biti u ozbiljnoj i stabilnoj vezi ali nije lako pronaći 'normalno' žensko a još je teže ostvariti jednostavnu i 'normalnu' vezu.

Bio sam na dužem službenom putu u tom gradu i pred malo više od godinu dana susreo sam NJU, ženu mog života. Moju novu šansu da budem sretan. Zapravo ženu mog drugog života jer sad sam u toj drugoj mladosti i to je tako lijep osjećaj....

Nakon nekog vremena popričali smo i odmah sam znao da nije razvedena ali po njezinim riječima - njezin brak je prošlo svršeno vrijeme. Tip se nije pojavio doma više od godinu dana a i prije je rijetko navraćao... živi negdje daleko - recimo na drugom kontinentu. Pored toga kćer joj je tada imala 15 godina, vrlo osjetljive godine. Učinilo mi se prihvatljivo. A što ću, moram priznati da su proradili hormoni i kemija. Godilo je i meni i njoj biti zajedno.

I tako je to krenulo. Zbog njezine situacije sa kćerkom, brakom ali i zbog zatucane sredine gdje živimo (veliki grad ali malo selo) ja sam se trebao strpiti dok ona to ne sredi i dok joj kćer ne ode na faks. Otprilike dvije godine a nakon toga će me pratiti na kraj svijeta. Ali te dvije godine se moram suzdržati i našu vezu držati u tajnosti. Shvatio sam da žena želi igrati na sigurno i da je to vjerojatno glavni razlog pa sam prihvatio taj uvjet.

Ubrzo je sve krenulo ok. Praktično smo živjeli zajedno ali vrlo stidljivo u javnosti. U naredno vrijeme smo proputovali pola svijeta (karikirano) i sve je to izgledalo dobro i lijepo.

A onda sam (oko 6 mjeseci od kako smo krenuli zajedno) morao otputovati na službeni put na neko vrijeme - mjesec dana u inozemstvo. Prije toga smo se i vjerili ....bla... bla... bla ...zablistao je i jedan mali dijamant... a što ću ... k’o i svako žensko voli to svjetlucavo kamenje (neću nikad shvatiti što je to tako posebno u tom staklu osim što je skup).

I tako ... otputovao sam. Kontakte smo redovito i učestalo održavali preko interneta ali nije to to. Vratio sam se i nastavili smo po starom . Ali nešto mi se činilo drugačije. Kao da je žena postala manje vatrena. objasnio sam si - pa nije to ništa strašno proći će.... vratit će se to.

Moram priznati da sam se trudio da se vatra vrati ... ali nekako mi baš ne ide za rukom. Malo se zapali pa se ugasi.

I tako su prolazili mjeseci ali nije prošlo...

Zajednička putovanja su trebala osvježiti našu vezu ali nakon putovanja opet po starom - sve mi je više nešto falilo u toj mojoj priči. Sve mi je manje pasala takva situacija. Ni dan danas nisam upoznao njezine kolege s posla a niti njezinu familiju. Osim na slikama ali ništa uživo ... jer što će reći selo ako se pročuje ... udata, a u aferi . S druge strane ona je upoznala cijelu moju familiju i klince (osim bivše žene koju ne spominjem ali ni ona ne spominje ovog svog 'bivšeg') - i gdje sam sada?

Ona me voli (tako se kune...). Planiramo zajednički život (kućenje...). Putujemo često (svakih nekoliko mjeseci neki izletić od tjedan dana - u dvoje, a ponekad jednodnevni izlet i u troje sa njezinom kćerkom). Kad smo zajedno sve je pet ali kad odem na službeni put (a to je često i traje po mjesec ili više) nastaju moji problemi.

Kakvi problemi? Pa evo: nekako mi se čini da sam joj u to vrijeme zadnja rupa na svirali. Sve je važnije i hitnije tako da sam ja taj koji naziva i gnjavi ...veli da ima puno obaveza na poslu i oko posla (najtočniji opis posla - animator u jednoj velikoj firmi) pa ne stigne me nazvati. S obzirom da ima dosta prijatelja (s posla i od školskih dana) često se ide na večere – rođendani, proslave, poslovne večere ....(recimo 1-2 puta mjesečno... no dobro možda nekad i koji put više) znam da nije dobro biti zatvoren u svoja 4 zida i u malom stanu, i treba se družiti...

Vježba tenis kako bi održala kondiciju. Znam, treba paziti na zdravlje, sad ju je ulovilo šetanje, kćer joj dolazi doma svaki vikend i tad je zatišje u komunikaciji. Znam da joj je kćer u osjetljivim godinama. Zatišje znači - zovi kratko i ne prečesto.

Raspituje se za rastavu ali to ide nekako kilavo – veli – kad kćer ode na fakultet onda će to na brzaka (?) ali do toga je daleko...do iduće jeseni...Roditelji su joj blizu i stari, itd.

Sve skupa ... Ne stigne poslati ni SMS ili mail, a i kad zovem sva je u nekom poslu. Rijetko me zove i ja sam najčešće taj koji zove. Ako se razgovori oduže, izmisli neku obavezu. Ako počnem neku tešku temu (recimo ja krenem da mi nešto fali .... i da nisam happy) postane umorna... Znam želi slušati o lijepim stvarima ali ... ja imam problem. I tako - nemam s kim popričat.

A ja se osjećam zapostavljen. Ne osjećam tu njezinu ljubav u koju se kune. Ne želim si priznati, ali ne ide na dobro. A opet kad smo skupa sve djeluje normalno i dobro...osim što je nešto manje zainteresirana za seks i ja sam taj koji se mora za sve pobrinuti (a možda je to danas normalno?).

I tako nekoliko dana dok sam doma ali nakon toga ja opet put pod noge .... posao zove.

Što je moj problem? Pa rekao sam da nisam ženskaroš i slabo se kužim u tu žensku psihologiju. Iako sam prešao 40-tu ali nisam se dovoljno trudio ući u te ženske glave i sad mi to fali. Ne kužim i gotovo.

Ne želim biti vječni ljubavnik u tajnosti. A opet možda mi je to jedino, ali još uvijek neprihvatljivo rješenje. Želim imati normalnu vezu, normalan život. Znam, odgovor je strpljen-spašen. Ma nije problem čekati kad znaš što čekaš, ali ja više nisam siguran ni u što. Svašta mi se mota po glavi. Kopa me crv sumnje...ne želim izgubiti još godinu dana i biti na istom mjestu .... u tajnosti. Ili još gore...možda već sutra saznam da se igra još jedna igra ......

Znam. Moralka će me popljuvati. Jer tako mi i treba kad grizem u zabranjeno voće...ali nije to tako izgledalo, barem ne u mojim očima. Ne bih ja ali ...hormoni i želja su napravili svoje.

Volio bih dobiti vaše mišljenje: što se to događa i kamo to vodi? Koja se to igra igra? Nemojte mi samo reći da je gotovo.... trebam savjet kako dalje a ne kako nazad.

Ne želim prekinuti, želim se boriti, ali ispucao sam se sa idejama i municijom.

Zašto je toliko teško imati normalnu i stabilnu vezu? Što je to u tim vašim ženskim glavama? Što zapravo hoćete i zašto uvijek imate hrpu malih tajni?

A možda je problem u meni i nekim mojim stavovima i ponašanju? Što bi ja to trebao napraviti, promijeniti?

Puno pozdrava

od razočaranog u ljubav i ženski rod.



Uf što volim kada netko traži savjet, ali ne želi čuti istinu i već, unaprijed zna odgovor. Ali ajde, Razočarani, kužim da ti nije lako, pa ti opraštam te 'sitnice' ;)

Znači, sve u svemu, za kćerku si samo mamin poznanik, dok svi ostali (prijatelji, porodica) ne znaju da postojiš…Bez obzira na to što je njezin muž na drugom kontinentu, unatoč svemu najprije moraš prihvatiti činjenicu da si (barem do daljnjega) običan (i da, tajni) – ljubavnik. Ti si samo jedan od kutova toga trokuta, što sam sebi nikako ne želiš priznati.

Ona je u braku, očito joj je stalo do mišljenja okoline i na prvom joj je mjestu kćerka, zatim očito ona sama sebi, a onda eventualno tek tada dolaziš i ti na red. Opisuješ je kao aktivnu osobu s puno interesa i hobija, koja se voli družiti (što tebe dovodi do ludila od ljubomore), dok si sebe sveo na nekoga tko osim posla u životu jedino ima nju…ne možeš živjeti tako sav usmjeren na drugoga, to je preveliko opterećenje za tu osobu, a osim toga nije dobro niti za tebe. Nemoj se nadati da će ti ona (jednom kada i ako se rastane) ispuniti baš sva životna očekivanja.

Uostalom, ljudi su različito baždareni – nekome je dosta pola sata razgovora ili vođenja ljubavi ili druženja, dok su drugi crne rupe kojima nikada i ničega nije dosta. Na žalost ili sreću, ne postoji odgovarajući mjerni sistem kojim možeš izmjeriti njezine, svoje, niti bilo čije osjećaje.

Može biti da ima ljubavnika, ali isto tako može biti da se potpuno ohladila od tebe, no također može biti da je ovo što sada imate njezin osobni maksimum. Nakon one početne faze zaljubljivanja veze ili prežive ili propadnu, ali rijetko ostaju baš jednakog intenziteta – obično se pretvore u neku malo 'smireniju' varijantu. Znači, nakon zaljubljenosti slijedi ljubav&poštovanje& prijateljstvo, odnosno sveto trojstvo dugih i uspješnih veza.

Ti želiš imati 'normalnu vezu' s 'normalnom ženom', što god to značilo. Međutim, tvoja draga očigledno to ne želi na isti način na koji ti želiš (što ne znači da uopće ne želi), kužiš?

Zato ne traži ono što od nje ne možeš dobiti. Naime, ja zaista iskreno sumnjam da će vaša veza izdržati do tog famoznog razvoda zbog kojeg se čeka da kćerka upiše fakultet, kao da već i sama možda ne konta da nisi samo mamin dobar prijatelj….

I nakon svih problema koje si gore nabrojao i svih (generalnih, te kao takvih posve bezveznih) pitanja o ženskoj psihi – imam ja jedno pitanje za tebe; zašto ti nju uopće još uvijek želiš? Ionako joj ne vjeruješ, ljubomoran si i nesretan, nisi spreman čekati, seks je spao na tebe, a i sam si izjavio kako to više nije - to.

Moje je mišljenje da se ti naprosto želiš skrasiti, a ona ti se učinila idealnom. Međutim, ispada da nije. I što sad?

Zašto to doživljavaš kao neki svoj promašaj, grešku ili katastrofu?

Ima još žena, nije propao svijet, nemoj biti s nekim samo zato da ne bi bio sam. Možda si prevalio četrdesetu, ali kao što sam kažeš – ušao si u drugu mladost, možda sada još nije kasno da počneš proučavati žensku psihologiju. Čovjek uči dok je živ.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=9.12.2011#29134http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=9.12.2011#29134Draga Rujana,

Dugo već čitam tvoj blog i koliko se sjećam, nisam još naišla na ovakav problem. Doduše, svakome od nas je njegov ili njezin problem jedinstven pa pišem čak i ako je već bilo pisama sa istom tematikom. Naime, imam problem seksualne prirode.

U vezi sam skoro dva mjeseca, znači prerano za ikakve seksualne probleme, ali eto...

Znamo svi da na početku veze uvijek samo po sebi bude intenzivnije u smislu količine seksualnih aktivnosti pa tako je ni nama ne manjka, međutim problem je u njegovoj erekciji tj. održavanju iste. I problem je prisutan doslovno od prvog seksa, odnosno dana.

Sve bude okej ukoliko ga zadovoljavam rukama ili ustima, ali čim krenemo u 'akciju', ne uspijeva zadržati čvrstinu i time doslovno sve splasne. Razgovarali smo više puta o tome i nismo uspjeli shvatiti u čemu je problem jer on tvrdi (a i ja to vidim i osjetim) da mu želje za mnom ne nedostaje (a niti strasti). Isto tako tvrdi da do mene nije imao taj problem odnosno s drugima mu se to nije događalo (kaže da nije emotivno vezan ni uz koga iz prošlosti).

Razmišljala sam i o fizičkom uzroku, ali ako sve druge seksualne stimulacije pale, mislim da se onda ne radi o tome. Tu i tamo se desi da sve bude okej, ali u 3 od 5 slučajeva bude fijasko. Strah me da ja nekako negativno djelujem na njegovu psihu čime se to odražava i na 'njega'. Pretpostavljam da je jedini način da to riješimo da sam shvati odnosno što je to čime ga ja eventualno odbijam, jer mislim da ja sve radim što je u mojoj moći da se osjeća željenim i seksualno privlačnim. Inače, ima još i drugi problem, kao i kod Zbunjene – ne želi me oralno zadovoljiti (njemu to baš nije nešto), iako ne mogu mu još to zamjeriti jer kaže da bude s vremenom. To nije trenutno po meni problem, ali ističem to jer je možda to sve nekako povezano.

Kad pokušavam s njim malo intenzivnije porazgovarati o problemu, on se naljuti i kaže da time još samo pogoršavam stvar jer razglabanjem o tome nećemo ništa riješiti već mu samo radim pritisak i odmažem.

Mislim da je prerano da imamo već ovakve probleme, ali ipak ponekad krivim sebe. Možda sam ga još na samom početku (prije nego smo krenuli u seksualne vode) 'spustila' svojim neumjesnim komentarima i time ga učinila pomalo nesigurnim. Da pojasnim, on je malo jači, a ja sam dala do znanja da volim kad osoba drži do sebe, i da je premlad da se zapusti. Inače, on ima 27 godina, a ja sam nekoliko godina starija od njega.

Obzirom da ni on ni ja ne znamo kako problem riješiti, imaš li neki savjet za nas ili je najbolje pustiti vrijeme da učini svoje?

Pozdrav!

Nezadovolj(e)na


Draga Nezadovolj(e)na,

Nikada nije previše rano, znaš da problemi ne biraju povoljan trenutak da nas zaskoče. Međutim, u vašem slučaju padaju mi na pamet dvije mogućnosti; s jedne strane možda niste posve kompatibilni u fizičkom smislu – Kama Sutra muškarce i žene prema veličini lingama (penisa) i yoni (vagine) dijeli na tri različite kategorije; muškarci su tako zečevi, bikovi ili slonovi, a žene srne, kobile ili slonice...

Naime, raspitala sam se kod nekolicine muških prijatelja koji su mi dragocjen izvor informacija kada se radi o muškom pogledu na stvar, pa sam s određenim iznenađenjem ustanovila da neke žene imaju - mislim da ću ubuduće upotrebljavati indijske termine jer bolje i manje medicinski zvuče – relativno veliku, odnosno široku yoni. Ta veličina, baš kao i kod muškaraca, nema nikakve veze sa rastom osobe, ali moji 'doušnici' kažu kako se čak i muškarac s 'normalnim' (pretpostavljam da se radi o prosječnom ili malo iznadprosječnom), jel’te lingamom znaju osjećati kao da se utapaju u određenim yonima (yonicama?)…naime, ako je žena posve opuštena – u fizičkom smislu, a ne zna se koristiti vaginalnim mišićima, od uzbuđenja može biti tako vlažna da partner gotovo ne osjeća nikakvo trenje – za koje svi znamo da je itekako potrebno za održavanje elana (seksualnog pregaoca, pjevali su nekada Parafi).

Zato ne bi bilo loš eksperimentirati s položajima, možda sa skupljenim nogama i slično, kako bi se stvorila dodatna stimulacija. Misionarski položaj je za takve slučajeve dokazano najgori. Jer ako nema problema s oralnim ili manualnim metodama, možda je to razlog – a složiti ćeš se da je to nešto što će ti teško saopćiti. Nije baš ugodna spika reći nekome; 'Draga, osjećam se kao zeko u slonici!' Dakle, možeš probati s vježbanjem mišića tzv. poda zdjelice, znanim još kao 'kegelovi' mišići, po liječniku koji je smislio vježbe za jačanje dotičnih. Radi se o mišićima koje možeš prepoznati kao one kojima možeš zaustaviti tok urina kada piškiš. Oni koji se bave jogom poznaju ih pod nazivom 'mula bandha', a žene koje su rodile jako dobro znaju o čemu se radi. Što je najbolja fora, možete to uvesti i u seksualnu igru, jerbo pozitivno djeluju ne samo na žene, nego i na muškarce – naime, oni koji ih vježbaju imaju čvršće i duže erekcije, pa možda oboje profitirate!

Druga je mogućnost da je on izrazito vizualni tip, pa ga uzbuđuje što te pri oralnom seksu i ručnoj stimulaciji može gledati. Osim toga, možda se baš izrazito pali na te dvije akcije. Ima i ljudi koji se pale na, recimo, nožne prstiće, pa zašto ne i ovo? Možda ne bi škodilo neko ogledalo kraj kreveta pa onda neki položaj gdje može vidjeti ono što ga zanima….

Međutim, sada dolazimo na osjetljivi teren (ili još osjetljiviji, kao da je ovo gore bilo 'yonin dim')… Ako je dečko malo podebeo, a ti si ga oko toga podbadala svojim, kako sama kažeš 'neumjesnim komentarima', možda ogledalo bude i kontraproduktivno. Doduše, ja svoje povremene napadaje nezadovoljstva izgledom liječim tako što skinem leće, jer kraj kreveta imamo ogledalo. Onda mi je sve lijepo, mutno, 'sfumato' i ne opterećujem se. A pošto je moja ljubav očito slijepa pa uživa u meni takvoj, što mu ja mogu. Sigurno ga neću razuvjeravati.

Ali jednom mi je rekao (davno prije ogledala) da bih mogla malo smršaviti i osvetila sam mu se kolumnom u Cosmopolitanu gdje sam ga nazvala otprilike ogavnom slinavom lignjom i embargom na seks (barem te večeri, nisam baš poznata po snazi volje po tom pitanju)! Dakle, da sam imala hidrauličku napravu – a vjerojatno sam vam već napisala što je moja ginekologinja za to rekla; 'Da su muškarci pametni kao ostali sisavci, ne bi se oslanjali na tako nepouzdan sistem već bi i oni imali kost u penisu' – mislim da bi neko vrijeme tužno visila – na pamet mi pada riječ – visibaba….

Sve u svemu, nadam se da mu nisi rekla da je žlundrav ili tako nešto, jer zbilja ne znam kako ćeš se iz toga iskoprcati – osim ako je postiglo učinak pa je čovjek krenuo raditi na svom tijelu, pa ćeš mu se uskoro moći iskreno diviti. Uostalom, tko zna - siroti čovjek možda ima dojam da ti izgleda debeo kada te poklopi ili tako nešto?

Dakle, ako su 'krivi' tvoji komentari, moraš mu nečim dići moral, pohvaliti ga na neki način. Poukušaj ispraviti to što si na početku zeznula, a pošto si ga već valjda dovoljno upoznala i očito si motivirana ostati s njim i rješavati te probleme, valjda ćeš s vremenom i skužiti kako… muškarci su puno taštiji nego što to mi zamišljamo – da žene njima govore ono što muškarci govore ženama, svi bi se sakrili u krtičnjake i živjeli pod zemljom!

A sada dolazimo na ono što je po meni najveći problem – kažeš da te ne zadovoljava oralno. A ono što se ja počinjem pitati je – zadovoljava li te ikako? Znaš i sama da dobar dio žena ionako ne postiže orgazme samo penetracijom bez ikakve druge stimulacije, što farmaceutska industrija čak pokušava proglasiti problemom s naživom 'ženska seksualna disfunkcija' ne bi li nam uvalili tko zna kakve sve yonarije poput 'Viagre za žene'. Wtf?

Dakle, zadovoljava li te bar, recimo manualno? Mislim, nitko ne kaže da bi nam se svima trebalo 'sve' sviđati – u seksu ne postoje 'obavezne figure' – važno je samo da ljudi zajednički u nečemu uživaju. Međutim ako ne uživaju u istim stvarima, onda nužno dolazi do kurcšlusa – molim lijepo, ova riječ nema veze sa lingamom, već s iskvarenim njemačkim.

Što to znači – rano je, bude on već? Je li uopće ikada probao? Možda ga se može namamiti nekim čokoladnim namazom – iako deblja? Mislim, čuj to – 'njemu to baš nije nešto' – poanta je u tome da dobri/e ljubavnici/e iskreno uživaju u nekim stvarima – ne zato jer imaju klitoris u grlu ili glavić na jeziku, nego zato jer uživaju u pružanju ugode onome koga vole – ili koga su odabrali za seks, ako tako hoćeš. Loši ljubavnici su oni ljudi koji su sebični i gledaju samo na svoj užitak. Nema tu puno mudrosti. Meni se čini da ti je poprilično stalo do njega čim se toliko trudiš riješiti te probleme, ali ipak nemoj u svemu tome zaboraviti sebe.

Dakle, ako ništa od ovoga gore ne pomogne, možda je problem ipak malo dublje prirode – pa ako mu ne pomaže “razglabanje” s tobom a stalo mu je da ga riješi - neka se obrati nekome tko se tim stvarima bavi.
]]>http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=2.12.2011#29120http://bigblog.tportal.hr/sexomat?BlogCalendarDate=2.12.2011#29120