|
Draga Grazy ja se predomislila....
|
permalink print komentiraj
|
Draga Grazy ja se predomislila....
|
|
Evo i mene dragi moji blogeri..... Čekala sam i ja trenutak u kojem se mogu pokazati onakvom kakvu se volim....... Draga Grazy i ja imam pjesmu...... a drugi neka procijene........
Zalog ljubavi
Zadužio si me svojom ljubavlju
|
|
BALKONIZACIJA......................
|
|
Ponovno si prošetao sumrakom
|
|
Hej haj dragi moji stari i novi blogeri...... |
![]() Iznenadili ste me ... i to ugodno....... Evo linka za moj drugi blog...... http://sandra28sb.bloger.hr/ Pusa svima........... |
Dragi moji......
Nije me bilo .... nisam pisala postove ...... svašta se nešto događalo i nisam mogla na dvije strane..... javljala sam se ponekad.... većina nije niti primjetila da me nema...... ali ja sam tu.... u vašoj sjeni.... čitam vas..... ponekad komentiram....... neki su me posjetili na mom drugom blogu i to mi je drago.........
|
|
|
|
DANAS NAM JE DIVAN DANNNNNNN .... DIVAN DANNNNNN.....
|
|
Divim se svima koji još uvijek mogu prenijeti dio sebe u nekoliko riječi….. ja krenem i odmah stanem… i prpadam …. Kao da me iza svakog ćoška dočeka živi pijesak…… u snovima ništa zanimljivo sanjam……. Maloprije sam izašla iz kupaonice…. Predivan osjećaj… kao da sam promijenila kožu…… osjećam se kao da lebdim…… negdje iznad najljepših oblaka…….. osmijeh mi se vraća u valovima…….. kao oni moji od jučer … na povratku s posla……. Sava je bila predivna……… maleni valovi…. Pjene se i naprosto traže da im se diviš………. Nije blesavi jedini koji će danas gledati maturante……. ( mada znamo što će on najviše gledati … haha….) I ja ću biti među masom…. I uopće nimalo sjetno … neću se prisjećati dana sličnih okolnosti…. Od prije 14-tak godina………ehhhhh…… stvarno godine i vrijeme prebrzo lete…. A ja sam još tako mlada…. Nemam ni 40…. Još….. Ima još nešto........ moja naj prijateljica nekidan provozala se s mojim dragim na skuteru..... ona onako super važna ne htjede staviti kacigu na glavu...... kao ... što će joj još i to..... no.. kad su se vratili.... silazi ona sa motora i sve nešto pljucka...... mislim da će ipak staviti idući put kacigu....... mušice ipak nisu dobar hladni obrok na dva kotača...... he.. he..... |
|
Idem od početka.......
|
|
Konfuzija
|
|
Još jedan smireni dan. |
Malen ali ...... vražji........
|
|
Ni sama ne vjerujem sebi kako se to dogodilo. Sjećate li se moje praznine koju osjećah?? Još uvijek je tu…. Prisutna. I sad da sam sklona trošenju novca kupovinom |
|
Ledeni pogled |
|
Zvuci motora,
|
|
Bliži se majčin dan…….. Evo što su moji maleni prvašići napisali svojim majčicama: Ana - Mama, ti si moja ruža, i srce, i sunce! Lana - Mama, ti si mi po danu srce crveno, a po noći ti si mama kao na nebu mjesec što sja. Ivona - Ti si mama cvijet. Ivana - Moja mama je sunce. Moja mama je oblak. Moja mama je jaglac. Lara - Moja mama je kao žuta ruža. Filip - Moja mama je srce i lijepi oblak. Ja je jako volim. Lijepa je kao svila. Moja mama je lijepa kao sunce. A što učiteljica kaže za svoju mamu? Mama, hvala što si me rodila, bez tebe ne bih znala što je život. Oprosti mi za sve ružno, a tebi hvala za sve lijepo.
|
Dobih ju jutros ......
|
|
Dašak proljetnog vjetra, |
|
Osmijeh za puštenu suzu, |
|
Di sam?? Čak sam zbog njih počela skupljati one ukrasne salvetice…… eto kuda ide moja krajnost…… pa me se i odrasli prijatelji sjete u mojoj djetinjoj zanimaciji…….Ma mogla bih vam danima pričati o svom poslu. Idući tjedan idemo na ekskurziju po Slavoniji. Nakon dvadesetak godina ponovno ću vidjeti Kopački rit. Radujem se možda čak i više od djece….. mislim da će me to ponovno vratiti u prošlost kad sam bila njihovih godina…….. |
|
Znate za onaj osjećaj: neradni su dani, ljenčariš..... dan po dan prolazi.... a kad dođe posljednji sjetiš se da sutra ideš raditi. I tako se ja konačno sjetila...... trebam isplanirati novi radni mjesec a meni se to baš i ne radi. |
|
|
|
Maleni bijeli cvijetić, u trenu ubran, ugašen život. Trenutak nečasnog bezočnog divljenja, treperenje latica, malena suza, njen zlokoban osmijeh. Ludošću svojom, bez osjećaja srama, ona otkida dušu joj svojim grubim ledenim prstima. Tihi, jedva čujni jecaji, u magli misli sudbine, ona odlazi......... Brzi pogled, vidjeh, novi rascvjetani žar malene, sitne dušice bijele tratinčice. Tjeram bezočnu zvijer, što dalje u nepoznato..... Neka preživi maleno biće, sitne glavice, ali čiste, nježne dušice. |
|
|
|
u kojem nismo pronašli Onu mrvu naše ljubavi. Nismo ju pretvorili u koricu kruha izglednjelog siromaha. Naša ljubav je kao prah od kojeg čovjek čini čuda. Nismo ljubavi danas dali niti jedan trenutak, osjećaj pripadnosti, iskrene sreće, zaboravili smo na nas, na same sebe. |
|
Sinoć sam odgledala dokumetarac na našoj nacionalnoj televiziji. Sadržaj tog dokumentarca me nagnao na razmišljanje. Riječ je o filmu Sve pet. U cijeloj toj priči nije me ništa posebno iznenadilo. Ne želim ju uopće analizirati, niti kritizirati. Tko sam ja da joj u bilo čemu sudim. Rodila je dijete, daje mu ljubav, nije ga pobacila i to me čini sretnom. Koliko je takvih žena u našoj blizini, o kojima ništa ne znamo. Većina im sudi, ogovara, umjesto da ih puste na miru. Svatko od nas živi svoj život kako sam izabere. Ako ih to čini sretnima, i ja sam sretna. Iz života ove žene mogu samo zahvaliti Bogu što me je učinio dovoljno snažnom i jakom da kroz život ipak donosim dobre odluke i da svaka ima pozitivan kraj. Njoj i sinu želim lijep i dug život, a okolini da ju ostave na miru ako ju već ne mogu shvatiti. |