|
Možda da pustimo stare pjesme one-što su svirali kad smo se upoznali, ili da stavimo maske na lice tek toliko kad se sretnemo da se nebi prepoznali, da poderem slike što imamo u albumu bez malo žalenja,tuge,boli, i da završimo ovu priču potpuno hladno bez imalo misli,ko je koga volio..
A da pružimo ruku jedno drugom da prepolovimo ovaj život na pola, i da svako ponese dio u svojoj nadi, i da izbrišemo jednostavno sve ti zauvijek sretna,ja zauvijek sam, ..da zaboravimo riječi što smo ikada rekli one lijepe i nježne,i one tužne, i da se zagrlimo još jednom za kraj ili da se nasmijemo samo, svim onim snovima i maštanju o sreči, ..da slegnemo ramenima na sve to i krenemo svako u svoju tišinu, okrenimo neku drugu stranu gdje likovi imaju sretan završetak, ili ne?pa to smo mi,ovo je naš kraj.. pogledajmo se još jednom onako kako smo se pogledali kad smo se sreli da odemo lijepo i slažemo si za kraj kako ovo nismo htjeli...
|