|
Rekli su da je visoke potpetice izumila žena koju su neprekidno ljubili u čelo.
Ja, recimo, ne posjedujem ni jedne Christian Louboutin stiletto-nebu-pod-oblake-cipele... Volim visoke potpetice, ali sam poprilično razumno biće koje nikada nije došlo u napast baciti se u potragu za jednim tako precijenjenim objektom ženskih mračnih zelja. Ili sam ga barem ja smatrala precijenjenim... Neke moje prijateljice, pa čak i slabije platežne moći od moje malenkosti, imaju barem po jedan par. Zapravo, za stanovitog gospodina Louboutina čula sam najkasnije u cijelom društvu, dok su one već znale kojim se kanalima dolazi do cipele nad cipelama, u kojima, kako kaže legenda, nijedna žena ne može izgledati nepoželjno. Sjetila sam se svojih prvih salonki. Bilo je već pred kraj moje srednjoškolske ere kada sam osjetila da leptir u meni mora iz čahure. Preobrazba koja je unutra otpočela od glave, izvana se nadovezala s repa, pravim pravcatim cipelama na petu. Kriomice sam od uštede sklepane zakidanjem same sebe na toplim obrocima i hrani uopće, kupila ulaznicu za svijet odraslih žena. Maslinasto zelene, od velur kože loše kvalitete, barokne potpetice od kojih pet-šest centimetara, iz postolarske radnje koja se nalazila na putu do škole. Kada sam ih prvi put stavila na nogu, shvatila sam da žene u njima mogu pokoriti svijet. S visinom potpetice smanjuju se i koraci, ali se obrnuto proporcionalno povećava prednost u odnosu na mušku populaciju. Potpeticom ženska samosvijest dobije neki misteriozan stimulans, svaki centimetar oslonca koji podiže žensko stopalo nad tlom podcrtava ženstvenost koju nismo ni znale da posjedujemo, lebdimo doslovce podignute od asfalta pred hipnotiziranim muškim čoporom, anđeosko utjelovljenje njihovih fantazija. I noćne more ortopeda...  Tyson na putu do štikli 'Ljubavi, što misliš o ovome?', zamišljeno sam stajala ispred ogledala nataknuta na desetocentimetarske štule ogledavajući se sa svih strana. Ljubav je fiksirala pogledom televizijski ekran, ne sluteći ništa se okrenula i, spazivši scenu ispred ogledala, uspravila se u naslonjaču. Svaki muškarac u normalnoj heteroseksualnoj vezi zna da se, u trenutku kada njegova najdraža očito ima nekih dvojbi vezanih za svoju pojavnost, definitivno nalazi na trusnom području. Odgovoriti ili ne? Svaki odgovor može biti pogrešan, čak i pravi odgovor s neodgovarajućom intonacijom može voditi u bezizlaznu raspravu. Pogled u partnericu može se protumačiti kao kritički, izbjegavanje istog kao izvrdavanje istine.  Isplazi jezik i bježi - reakcija svakog pravog muškarca Shvatila sam da je pojačao ton na televizoru, ruka je automatski krenula prema telefonu u nadi da će upravo sada zazvoniti, da je zauzeo obrambeni stav, dok mu je mozak pokušavao preduhitriti moguće tjesnace i slijepe ulice u predstojećoj konverzaciji. Sažaljivo sam se osmjehnula ('... jadan, baš sam ga izdresirala...') i odlučila skratiti mu muke. 'Neću te pitati izgledam li debelo u ovome, trebaš mi za nešto drugo...' Živnuo je u trenu iako mu se u pogledu još uvijek nazirala sumnja. Mora biti neka zamka. A taman je pomislio kako je danas jedan od onih savršeno nestresnih dana... Gledao je kako mijenjam cipele poprilično ravnodušnim pogledom. 'Ljubavi, znaš da tebi SVE dobro pristaje', izvlačio se na već dobro uvježban način. Da sam u tom trenutku nabila rogove na glavu, on bi, ne trepnuvši, nastavio s hvalospjevom. 'Ja ne vidim razliku, osim u boji, znaš dobro da ja nisam za te stvari...' I tada sam na nogu stavila (nažalost, ne moje vlasništvo, već jedne od modno osvještenijih dama iz mog društva) - The Cipelu - iz kolekcije proljeće/ljeto 2009. gore spomenutog autora, model Lynch, dizajniranu posebno za Fetish exibithion, fotografiranu od Davida Lyncha osobno. Taj komadić umjetnosti, fetišistički komad s amplitudom visokom 14 centimetara kao da je izrađen kao eksponat za kakav muzej... ili za ljude koji ga ne koriste za hodanje, ako znate na sto mislim. Ukočio se i prvi put pogledao s interesom. 'Seeeeeksi... To je to!' Izula sam ih prije no što je krenuo prema meni. Dakle, stvar PALI. Nije mit. Nije stari Louboutin tako bedast. Ali ni jeftin, nažalost... A ako je vjerovati teoretičarima mode, nećemo se moći izvući bez vratolomija na petnaestak centimetara nadmorske visine. Kažu, što veća depresija, to viša potpetica. Ako se po lasti poznaje proljeće, onda nas očekuje gadna besparica. Jer, neboderski visoke potpetice u svojim kolekcijama izbacili su gotovo svi dizajneri, a radionica iz koje izlaze najcjenjenije među fetišistima – cipele s crvenim potplatom – najavila je rekord svih vremena. Dvadeset centimetara.  S Tysonom i sa štiklom i bez štikle Žene su uvijek znale kako kontrirati teškim vremenima. Četrdesetih godina problem je bio nahraniti se, no žene nisu odustale. U nedostatku najlon čarapa crtale su crnim krejonom za oči onaj famozni nat na stražnjoj strani nogu, da bi izgledalo kao da ih nose. Godine 1929, kada se slomila burza na Wall Streetu i nastupila najteža recesija do sada, žene su se nosile raskošnije nego ikada do tada, potpeticama podignutim do neslućenih visina. Pročitala sam mišljenje prema kojemu su visoke pete osmišljene od muškaraca kako bi onesposobili žene na visokim pozicijama. Ja mislim da je upravo obratno. Objašnjenje je vrlo jednostavno. Teško je misliti s dvije glave istovremeno. A znamo koja glava je potrebna za biznis... |
permalink print komentiraj
