"Na Veliki četvrtak zavežu se zvona i prestaje zvonjenje u crkvama.Zvona se zamjenjuju škrebetaljkama.To su posebne naprave u kojima su tanke daščice koje kod vrtnje dodiruju osovinu sa zupcima i tako daju oštre zvukove , drugim riječima škrguću, pa je zato ta sprava i nazvana škrebetaljka.Djeca imaju male škrebetaljke i ona se za vrijeme Velikog tjedna s njima igraju, a na crkveni toranj stave se jedna ili dvije velike škrebetaljke,koje okreće mežnjar.
Na Veliki je petak u crkvi obred Križnoga puta , na koji mežnjar poziva škrebetanjem s tornja crkve.Inače je to dan posta i nemrsa,koji traje sve do subote prije podne i kada se ne radi nikakav važniji posao.
Na Veliku subotu škrebetanje prestaje i zvona se ujutro odvežu,a pred večer se odlazi na Uskrsnuće.
Na Uskrs ili Vazam ujutro dobar se dio pripremljenih jela nosi u crkvu na blagoslov jela.Jelo nose žene ili djevojke u košarama obično pokrivenim vezenim pokrivalom.Posebna kobasica,koja se kuha za tu prigodu zove se vazmenjača.Po dolasku s blagoslova, ona osoba koja je donijela jelo kući, rekla bi"Evo blagoslov u kuću,sve zlo iz kuće."
Običaj bojanja i šaranja jaja potječe još iz starih vremena , tome se naročito vesela djeca koja se zabavljaju kucanjem jaja o jaje.Vlasnik puknutog jaja davao bi ga svojem suparniiku i tako je kucanje trajalo dok je bilo cijelih jaja."(izvor V.Kesner)

Ovo napisah tek onako da se podsjetimo da Uskrs nije žderanje i lokanje te produženi vikend da možemo spavati do mile volje.Ovako slično je bilo i u mom djetinstvu i bilo je ljepo a danas Hrvatima treba oko 8 milijardi kuna da dožive nešto što nema veze sa Bilom i Konzumom itd.
Kupujemo televizore jer je Uskrs , izmišljamo zečiće koji nose poklone za djecu ali više nitko ne boja jaja s kapulom (lude li kemije) ne kucamo se sa jajima , Uskrs nam je postao briga jer nema tisuće kuna da bi ukućani bili sretni.Da li znate da za Uskrs se ne kupuju pokloni već se jednostavno čestita i budimo iskreni kod dobrog susjeda popije rakija....

Želim Vam sretan Uskrs od srca i pokušajte prenjeti malo ono gore opisanih starih običaja u svoje kuće, nije sve u šoldima.

Živjeti u gradiću kao što je Ogulin većina prijatelja smatra ipak prednošću nego recimo živjeti u Zagrebu , sve ti je nadohvat ruke , Zagreb je na 40 minuta , Rijeka 60  a u more samo što ne pljunemo ,,,, Grad je dobio neke sadržaje koji se nekima sviđaju , nekima ne ali možemo biti zadovoljni jer bio sam u mnogim mjestima koja imaju puno manje nego mi. No Ogulin nema više GRADSKI PARK !!! Ustvari nešto je ipak ostalo nekih pedesetak stabala od stočetrdeset navodno koliko ih je bilo.Pustoš kao da je pejzaž iz brazilskih prašuma koje njihovi drvosjeće uništavaju nemilice. I nije problem u tome da Ogulinu fali zraka (nema industrije) imamo šume na korak od centra koliko hoćeš već je stvar više estetska , ako se posade mlada stabla bilo čega ja nebum u mirovini čital novine u carstvu hladovine a nisam baš tako star vjerujte. I digla se velika buka  i galama , zvoni Ogulin .... Svi se ulovili ekologije , gradskih pluća,lipa i kestena a kada krenemo oko grada prava katastrofa. Dobra puna najlon kesa , smetlište na Krpelu se nije ugasilo već nekoliko godina , od Ogulina do Josipdola naši Romi uredili nekoliko deponija otpada koji narušavaju zdravlje i izgled a najveći nemar je neobrađena zemlja koja zarasta u korov i šipražje jer jedino se u Hrvatskoj poljoprivreda ne isplati .....Živjeti u Ogulinu znači blizu smo svega ali za sada imamo trećinu parka ....