Brod od papira

IDI

Brod od papira — 10.04.2012.

Ne želim jutro
u dvoje...na postelji od drača.

Ni hladne šapate
u danu što na neveru miriše.

Ne trebam ni dukate
sa ispruženog ti dlana.

Tek' vjetar u kosi trebam...

I osmijeh s jutra do večeri...

Danas trebam SEBE - za SEBE!

SKRIVENA U NJEDRIMA

Brod od papira — 04.01.2012.

U prolazu

između sivih zidova

poželjeh jutros tek'

svjetlost dotaknuti...

Bilo' joj opipati,

ugrijati barem vrhove prstiju

na rubovima njenih vezenih skuta...

Skriti ju pod topla njedra

i tamo ju sačuvati od noći,

dugo...još dugo zbog trajanja..

I neko joj drugo ime

nadjenuti kradom

da ju ne prepoznaju.

Da ju ne odvedu i okuju

kao uljeza što se u moje odaje

uspela kroz otvoren prozor.

Tek' da život mi udahne...

Poželjeh ju u džepove skriti

i čuvati...čuvati barem do sutra.

U šetnju ju povesti

i odvažno je predstaviti svima

što likuju nad sjenama noći...

Bit ću zraka!

Sasvim ću tiho

odškrinuti vrata i obojiti zidove

bojama jeseni što jutros ju sretoh.

Naslikat ću svjetlost u svojoj sobi

da obasjava pero dok pišem...

Da traje...barem do zalaska!

JESENSKA ZA ŠETU

Brod od papira — 03.11.2010.

Ljubio si
i more
i hridi
i valove
i uvale gdje sunce
sniva usnulo šapatom
uspavanke od biserja
tvojim perom nanizanih.

I ravnicu si ljubio,
otkidajući sa svojih krošnji
u ovu jesen ranu list po list
skrivajući ih u njedra
za neke buduće sretnosti.

I moru
i ravnici
i prijatelju
ode si skladao s večeri
dok su se krijesnice odmarale
na obodu tvoga šešira
i tako zajedno s tobom
skidale mrenu s očiju tmini.

I boje si radosti
pretakao iz svog pozlaćenog vrča
u čaše svojih prijatelja,
nesebično do vrha.

Opijao si ljepotom života
i ptice krilatice
a one su se poput Fenixa
izdizale iz pepala
visoko pod oblake
iznikle iz satkanog ti stiha.

Danas ,
s jutrom rano
uz naklon tek probuđenom danu
pod crvenim kišobranom
u šetnju si poveo pjesmu
kroz aleju čempresa
neispuštajući njezinu ruku.

I kofer napunjen uspomenama.

I nas, što u snagu riječi vjerujemo.

U tvojim vrtovima ova jesen danas - diše tobom!

IN MEMORIAM / Josipu Eugenu Šeti

KAO JEDNO

Brod od papira — 29.07.2010.

Na osami.

Pod suncem.

Okrunjen stihom.

U mom naručju
od jutra do večeri.

Još uvijek sanjiv.

Baš kao nekada
dok se rađalo pero
na ogoljelim mu hridima.

Sa pogledom u beskonačno.

Moj OTOK - u meni!

MOJIM BRODOVIMA

Brod od papira — 20.07.2010.

Umorna
od odbljeska
jutarnjeg svitanja
na dalekoj pučini
gužvam nadanja.

Puštam brodove
od papira niz bujicu
nedorečenih misli i sanja.

I ne čekam
da se nasukaju
na strme mi litice života.

Ne plivam
na drugu stranu
ne bi li ih u naručje primila.

I tako spasila od samoće.

Samo im imena
pred zalazak tiho izgovaram.

Ispod obećanog mi nebeskog svoda.

Slovo po slovo, bez početka i kraja.

Mojim brodovima
što bez mene danas napuštaju luku.