|
U prolazu između sivih zidova poželjeh jutros tek' svjetlost dotaknuti... Bilo' joj opipati, ugrijati barem vrhove prstiju na rubovima njenih vezenih skuta... Skriti ju pod topla njedra i tamo ju sačuvati od noći, dugo...još dugo zbog trajanja.. I neko joj drugo ime nadjenuti kradom da ju ne prepoznaju. Da ju ne odvedu i okuju kao uljeza što se u moje odaje uspela kroz otvoren prozor. Tek' da život mi udahne... Poželjeh ju u džepove skriti i čuvati...čuvati barem do sutra. U šetnju ju povesti i odvažno je predstaviti svima što likuju nad sjenama noći... Bit ću zraka! Sasvim ću tiho odškrinuti vrata i obojiti zidove bojama jeseni što jutros ju sretoh. Naslikat ću svjetlost u svojoj sobi da obasjava pero dok pišem... Da traje...barem do zalaska!
|
permalink print komentiraj
