Doviđenja ili možda zbogom

Mile Kekin — 31.05.2011.

Dragi čitatelju mojih blogova, došao je povijesni trenutak da se oprostim. Znam da ću ti nedostajati, ali ako ti je utjeha, i ti ćeš meni. Nedostajat će mi ti divni sati milovanja mog golemog ega dok čitam komentare ispod postova:

Mile, legendo!

Mileta za predsjednika!

Napiši knjigu. Genijalno.

Mile, komunjaro smrdljiva.

Nije valjda da te plaćaju za ova sranja.

Sve će mi to faliti. Ali evo jedne utješne činjenice: ovo nije prvi put da se ovako rastajemo. Sjećaš se? Odlazio sam ja više puta zauvijek. Onako kako odlaze i neki legendarni domaći rock bendovi - da bih se vratio još jači, stariji i još žedniji glazbe i keša.

Što se mog poslodavca i radnog okruženja tiče, nemam prigovora, svi odreda divni ljudi, plaća na vrijeme i obilata, međuljudski odnosi puni uvažavanja i poštovanja, kreativna sloboda maksimalna, bez kritiziranja mojih plitkoumnih mudrolija.

Ukratko - sve kako treba. Zašto onda odlazim ako je bilo sve tako savršeno? Pazite sad floskulu:

Trebam malo odmora od sebe, tebe i pitanja koje me muče: Kako svježe mlijeko može trajati 20 dana? Čemu usiljena kajkavština Milana Bandića? Zašto jebene biljege ne možeš kupiti u općini, nego u trafici preko puta? Zašto se neki ljudi deru na mobitel da ih cijeli tramvaj čuje? Do kada ćemo slušati frfljanje čovjekolikog Milinovića i gospodsko laganje Andrije Hebranga, kome normalnome treba još jedan papa? Zašto se kaže menopauza kad to nije pauza? Kao što vidiš - imam inspiracije. Ali mi usfalilo motivacije.

Zato, daj mi malo vremena da se oporavim i pregrupiram pa se vidimo. A možda i ne.

Za kraj bih se, naravno, htio ispričati svima koje sam nenamjerno nanio duševnu bol. Isprika, dakako, ne vrijedi za ksenofobe, homofobe i ostale spodobe.

Živjeli.

P. S. Naslov sam posudio od zagrebačke grupe Corto i jedne njihove pjesme ('Kazalište lutaka') koja mi jako draga, a ovdje savršeno paše.

Hrvatski san

Mile Kekin — 14.04.2011.

U centru Metropole otvorio se naš prvi H&M u sklopu velebnog staklenika nazvanog šoping centar Cvjetno. Povijesni značaj te ceremonije može se usporediti jedino s otvaranjem prvog McDonaldsa u Jurišićevoj davne 1996. godine. Sad kad imamo svoj H&M, nema više smisla da k'o guske u magli glavinjamo prema europskim integracijama. Čemu, kad se od danas može i doma kupiti trendi majica, haljina ili šal za svega 49,99 kuna, bez plaćanja vinjete i bezočnog laganja carinicima.

A tko nam je sve to omogućio? Neustrašivi privatni vizionar Tomo Horvatinčić. Neki ga, doduše, časte i titulom kontroverznog građevinskog poduzetnika ( a svi mi znamo što to znači po naški). Tomo na takve objede reagira smireno, koristeći pritom svu snagu logike i kaže da H&M ne bi otvorio svoj dućan u njegovom centru da nije sve po zakonu. Švedski kapitalisti, za razliku od drugih kapitalista, naime, jako paze gdje će zaraditi novce.
Drugi i najjači argument kojim se služe baš svi kontroverzni građevinski poduzetnici jest onaj o broju novootvorenih radnih mjesta. Narod obožava ljude koji od govna (čitaj: propale državne firme) rade pitu (sega-mega šoping paradise).

U maloj zemlji za veliki odmor postoje cijeli timovi menedžera koji uspješna poduzeća pretvaraju u propale tvornice, čije se zemljište onda prodaje u bescjenje ( u dogovoru s lokalnim šerifima), kako bi tamo zatim izgradili klimatizirani raj za peglanje kartica.

Svi radnici propalih firmi, po njima, trebali bi svući mandure i obući uniforme svjetski poznatih brandova, konobara i redarskih službi. Sve srednje škole treba prenamijeniti skladišta robe, osim, naravno, ugostiteljske i ekonomske. Te su dvije škole ipak neophodne za naciju konobara i blagajnica.

(Mala digresija: Jeste li skužili kako se prije par mjeseci puno pisalo o radnicama Kamenskog? Nigdje nijedne riječi o djelatnicama Kamenskog. Kamo su nestale djelatnice?! )

Ali, haj'mo dalje... Znači ovako funkcionira ja-tebi-ti-meni perpetuum mobile:

Maja, blagajnica u suvenir šopu dobije plaću. Isti dan trči u susjedni butik kupiti si kupaći kostim. Tamo je sa skenerom u ruci dočekuje Biljana. Maja nakon toga sretno otrči na frizuru kod Ružice. Njoj ostavi lovu za trajnu i farbanje kose itd., sve do granica dozvoljenog minusa.

Biljana, ona cura iz butika, također je dobila plaću. Ona pak treba pod hitno neki suvenir za bratića koji stiže iz Mostara. Ide do Maje i tamo spizdi 250 kuna za licitarsko srce. Poslije i ona odlazi na frizuru, ali mora čekati jer ona krava Maja hoće trajnu, zato uzima ženski časopis i, ugledavši reklamu za operativno micanje podočnjaka, sutradan naručuje termin kod doktora Grubišića.

Ružica, udata žena i majka dvoje djece, odnedavno ima ljubavnika. Pogađate, doktora Grubišića koji je uplatio vikend aranžman u Opatiji, u hotelu s četiri zvjezdice. Stoga jedva čeka plaću da si kupi, pogađate opet, kupaći kostim kod Biljane, mužu je slagala da ide s Majom na tečaj feng shuija u Grubišno Polje. Da bi laž bila uvjerljivija, kupuje suvenir kod Maje, drvenu ptičicu-guralicu koja šarenim krilima radi tok-tok-tok.

Shvaćate li genijalnost ovog ekonomskog modela?

Maja troši kod Biljane koja troši kod Ružice, koja opet troši kod Maje, što opet troši kod Billjane i tako u beskraj. Svi troše. Svi zarađuju. Svi sretni. Lova se vrti . A posao fin, gospodski, odnosno damski. Po cijele dane samo lakiraš nokte i skenerom prelaziš preko barkoda, uzimaš pare i vraćaš kusur.

Maja, Ružica i Biljana i druge djelatnice žive hrvatski san, dok Ana, Slavica, Željka, Marina, Karla, Olga, Tanja, Ivona, Saška, Neva, Jadranka i još njih stotisuća radnica gledaju kroz izlog.