http://bigblog.tportal.hr/milehrBilo je to nakon svirke u Philadelphiji. Na koncertu je bilo mnogo 'naših ljudi' u širem smislu te riječi, od kojih je većina tamo došla za vrijeme rata. Nakon svirke klub se brzo ispraznio. Bend je otišao u hotel, a ja sam ostao pijuckat sam na šanku i raspričao se s konobarom. Reko mi da se zove Saša, došo s curom 1993. iz Velike Kladuše, oženio se, dobio papire, našo posao, digo kredit i  kupio kuću. Konobari samo petkom i subotom kad su svirke, inače crnči u Wallmartu. Pili smo whiskey i pričali do zore, a na kraju me čovjek pozvao na ručak da mu upoznam ženu i klinca. Nakon malo nećkanja pristao sam jer smo sutradan opet svirali u istom klubu pa zašto ne upoznat malo novih ljudi i usput pojest nešto pošteno i domaće.

I tako sam sljedećeg dana pozvonio na vrata prave američke kuće, ko iz filmova, prizemnica sa zelenom okućnicom, između drugih prizemnica sa zelenom okućnicom. Ispred garaže bila su parkirana prava američka kola, a preko podšišanog travnjaka je neki klinac, valjda njihov, natjeravo veliku loptu od spužve. Otvorila mi je njegova žena, ljubazna plavuša od svojih tridesetak godina. Saša me dočekao raširenih ruku, ko se nismo vidjeli sto godina, a žena, mislim da se Jasna zvala, odmah je otvorila tri Budweisera pa smo zasjeli za kuhinjski stol dok se u pećnici peklo nešto sočno i mesnato. Nakon nekog vremena malo nam je ponestalo tema za razgovor pa sam krenuo, kako se to već radi kad si kod nekoga u gostima, hvalit njihov dom.

- Lijepa vam kuća, ni premala ni prevelika, baš taman.
- Ma jeste, ali na kredit. Sve, i kuća i kuhinja i namještaj. Do grla smo se uvalili u kredu. Ali, jebi ga, tako ovdje ljudi žive. A žena dobila otkaz, tako da i nije neka sreća, zato nakon posla radim u onoj rupi.
Ovdje smo opet malo zašutili. Kroz prozor se caklila svježe oprana karoserija pa sam u nedostatku tema skrenuo malo do voznog parka.
-  Je l to Ford? Strašno izgleda.
- Jeste, Ford Lincoln.
- Dobar je. Ko iz američkih filmova!
- Ma je, ali troši dvajst litara i ne štima mu paljenje. Američko govno. Isto na kredit.

 I opet tišina. Onda sam se sjetio sigurnog dobitnika.
- Ali sin vam je prava momčina. Voli nogomet, ha?
Svaki otac voli čut da mu je sin prava momčina koja voli nogomet. Saši, međutim, ko da se mračan oblak nad glavom nadvio.
- Ajoj, nemoj… - izdahnuo je samo pa pogled u daljinu. (U, jebemti, pomislio sam, da nije i mali na kredit?)
- Nešto ne valja s njim - krenuo je tata.
- Nemoj to govorit, Saša, molim te. To je samo faza - ovdje mu se prvi put žena uključila u razgovor.
- Nešto ne valja s njim - ponovio je Saša ne obazirući se na svoju suprugu, pogled točno na pola puta do suza.
- Neće u krevet bez maminog grudnjaka! - procijedio je na kraju i nategnuo Bud.

Više nisam znao šta bi im reko. Čak nisam nešto se trudio pohvalit pečenu teleću koljenicu koja je stvarno bila odlična.

Sjetim se te priče svog kolege kad naletim na taj soj ljudi. Znate one neutješne koji kao da pomalo i uživaju u tom teškom križu što ga kroz život nose. Čim im ukažete na svjetliju stranu oni će vas poklopiti nekom novom životnom traumom sve dok na kraju ne shvatite da je tragedija njihov životni stav. Oni su gutači energije.

Gutač energije nije ni za ni protiv, on je na višem nivou. On je već odustao. Gutač energije je nesretan kad traži posao jer nema posao. Gutač energije je nesretan kad ima posao jer ima posao.

Gutač energije je nesretan jer žudi za ozbiljnom vezom, ali još nesretniji kad se nađe u istoj. I, na kraju krajeva, gutač energije je nesretan i u Velikoj Kladuši i u Americi i na Marsu.

]]>http://bigblog.tportal.hr/mile?BlogCalendarDate=1.3.2010#26477http://bigblog.tportal.hr/mile?BlogCalendarDate=1.3.2010#26477
Imam dogovor za sat vremena kod vodoskoka. Mislio sam ubiti vrijeme šećući po glavnoj einkaufstrasse ovog pospanog gradića, ali je sunce tako jako upeklo da odlučujem kupiti prvo pokrivalo za ćelavu glavu. 

Ulazim u prvi trendy butik za mladu urbanu mladež, barem ako je suditi po urbanom jungle techno houseu koji trešti iz zvučnika. Valjda su procijenili da im je prosječan kupac na bombonima kad ide u šoping. S police grabim prvi crni šešir. 2.99 eura. Savršeno. Na blagajni ostavljam tri eura, spirsana plavuša skenira bar kod, stavljam šešir na glavu i bježim van dok me nije uzeo ritam. Učinilo mi se kao da  nešto viče za mnom, vjerojatno: 'Rechnung!' Ah, ti pedantni Nijemci. Izlazim bez osvrtanja,  k'o Clint Eastwood  iz saluna.  

Nakon stotinjak metara, u savršenom hladu jeftinog šešira ogledavam se u prvom izlogu. Nema sumnje, dobro mi stoji. Tek sad uočavam impozantnu ponudu noževa s druge strane izloga. Od kuhinjskih preko švicarskih pa sve do skakavaca, leptira i kako se sve već ne zovu one jezive spravice za ulična bockanja. Blejim u izlog i čudim se činjenici da postoje dućani za ulične kriminalce i domaćice. Znači, čak i na kulturnom zapadu postoje… 'Sie haben den Hut geklaut!' prekida nečiji drhtavi glas moje komparativne rasčlambe. Ukrali ste ovaj šešir! Tko? Kome? Okrećem se, a preda mnom dvije bakice. Jedna mala rumena koja izgleda kao da dobro peče kolače i druga štrkljasta, za koju sumnjam da je ikad pekla kolače. 'Wie bitte?' pitam zbunjeno ne znajući obraća li se meni, onoj drugoj bakici koja nema šešir ili izlogu. 'Ukrali ste ovaj šešir', ponavlja ona štrkljasta što ne peče kolače. Prvo što pomišljam je, naravno, jadna starija gospođa, koja ironija životna, dočeka dobru mirovinu nakon 40 godina napornog njemačkog rada i onda je izda  razum. Vjerojatno je druga zdravija duhom, ali slabašnog zdravlja. Kako dirljiva simbioza.

Ali nažalost ne. 'Sie haben den Hut geklaut', optužuje me sad i ona manja baka što izgleda kao da peče kolače i koja, za razliku od one koja ne peče, ima znatno jači glas, vjerojatno zbog rezonantnijeg tijela. Prolaznici se okreću. 'Nisam… Hm, nisam ukrao šešir', mrmljam u pola glasa stisnut između izloga s hladnim oružjem i detektivki iz doma za penzionere. Ne želim privući još više pažnje. 'Jeste, jeste', viče mala debela. Još uvijek vam na šeširu visi etiketa, ukrali ste ga!

Vidite, ovdje mi je postalo neugodno. Skidam šešir i kad tamo na obruču naljepnica s bar kodom. Ljudi u prolazu zastajkuju. Gledaju me. Jako je vruće. 'Nisam ukrao šešir. Ovaj šešir košta tri eura', šapućem glasno na sve lošijem njemačkom.

'Jeste, jeste', fala bogu, ona tiha koja ne peće kolače, 'ako niste, pokažite nam račun! 'Guram ruke u džepove i znam da tamo neću naći ništa. Nisam uzeo račun. Čemu uzeti račun za šešir koji košta dvadeset kuna?  Zašto ih nisam poslao u tri tri PM?

Iz poštovanja prema starijima? My ass! Zato što mi se to dogodilo u zemlji gdje dvije bakice vrlo zdravog razuma imaju, da oprostite, jaja prići nekoj barabi sa šeširom što razgledava noževe za bockanje i upitati ga za račun. Zamislite kod nas takav izraz civilne kuraže. Nezamislivo. Gledaj svoja posla i nemoj čačkat mečku. Pogotovu ako vozi Mečku.

Ali jebiga. Možda to i jest jedan od razloga zašto njihovi penzioneri, umjesto da se zabavljaju skupljajući povratnu ambalažu i kopajući po smeću,  besposličare po suncem okupanim terasama kavana, smiju se dok uživaju u kavama bez kofeina, sokovima bez šećera i sladoledu bez kalorija.
    

]]>http://bigblog.tportal.hr/mile?BlogCalendarDate=8.2.2010#26363http://bigblog.tportal.hr/mile?BlogCalendarDate=8.2.2010#26363