Mile Kekin

RSS
31.05.2011. utorak

Doviđenja ili možda zbogom

Dragi čitatelju mojih blogova, došao je povijesni trenutak da se oprostim. Znam da ću ti nedostajati, ali ako ti je utjeha, i ti ćeš meni. Nedostajat će mi ti divni sati milovanja mog golemog ega dok čitam komentare ispod postova:

Mile, legendo!

Mileta za predsjednika!

Napiši knjigu. Genijalno.

Mile, komunjaro smrdljiva.

Nije valjda da te plaćaju za ova sranja.

Sve će mi to faliti. Ali evo jedne utješne činjenice: ovo nije prvi put da se ovako rastajemo. Sjećaš se? Odlazio sam ja više puta zauvijek. Onako kako odlaze i neki legendarni domaći rock bendovi - da bih se vratio još jači, stariji i još žedniji glazbe i keša.

Što se mog poslodavca i radnog okruženja tiče, nemam prigovora, svi odreda divni ljudi, plaća na vrijeme i obilata, međuljudski odnosi puni uvažavanja i poštovanja, kreativna sloboda maksimalna, bez kritiziranja mojih plitkoumnih mudrolija.

Ukratko - sve kako treba. Zašto onda odlazim ako je bilo sve tako savršeno? Pazite sad floskulu:

Trebam malo odmora od sebe, tebe i pitanja koje me muče: Kako svježe mlijeko može trajati 20 dana? Čemu usiljena kajkavština Milana Bandića? Zašto jebene biljege ne možeš kupiti u općini, nego u trafici preko puta? Zašto se neki ljudi deru na mobitel da ih cijeli tramvaj čuje? Do kada ćemo slušati frfljanje čovjekolikog Milinovića i gospodsko laganje Andrije Hebranga, kome normalnome treba još jedan papa? Zašto se kaže menopauza kad to nije pauza? Kao što vidiš - imam inspiracije. Ali mi usfalilo motivacije.

Zato, daj mi malo vremena da se oporavim i pregrupiram pa se vidimo. A možda i ne. 

Za kraj bih se, naravno, htio ispričati svima koje sam nenamjerno nanio duševnu bol. Isprika, dakako, ne vrijedi za ksenofobe, homofobe i ostale spodobe.

Živjeli.

P. S. Naslov sam posudio od zagrebačke grupe Corto i jedne njihove pjesme ('Kazalište lutaka')  koja mi jako draga, a ovdje savršeno paše.