KRUGOVI U ŽITU

Krugovi u žitnim poljima, poljima kukuruza ili na livadama, raznih veličina i oblika pojavljuju se (preko noći) na raznim mjestima širom cijelog svijeta, a najviše u Velikoj Britaniji, od početka 20. stoljeća do danas. Samo 2005. u toj je državi otkriven čak 71 novi krug, dok je širom svijeta ove godine otkriveno 85 novih krugova. Neobični i savršeno pravilni uzorci krugova i način na koji su napravljeni fasciniraju i znanstvenike i obične ljude širom svijeta.

Za neke je krugove znanstveno dokazano da su ih mogli, i najvjerojatnije jesu, napravili ljudi, uz pomoć užadi i ljestava – dasaka koje su povlačili po poljima, no za mnoge, posebno one najljepše, nije pronađeno nikakvo znanstveno objašnjenje i čini se nemoguće da ih je napravila ljudska ruka. Neki su krugovi napravljeni i na vojnim područjima na koja je zabranjen pristup. Krugovi nastaju preko noći i zapravo u nekoliko minuta, očito sofisticiranim metodama, a na mjestu gdje nastaju nisu pronađeni nikakvi ostaci pomagala ili ljudski tragovi.

Postoje teorije da krugove u žitu rade vanzemaljci kako bi obilježili naš planet nekim posebnim planom ili da na ovaj način pokušavaju komunicirati s ljudima. Kod nekih krugova otkriveno je pojačano polje elektromagnetskog zračenja. Teorije govore i o mogućoj Zemljanoj energiji, vojnim pokusima, božjim djelima, vrtlozima plazme ili vjetra...

Kraj nekih krugova ljudi su primijetili čudnu svjetlost, a u Velikoj Britaniji, gdje ima najviše krugova, lokalni stanovnici su doživjeli razne neugodne, čudne situacije, npr. pronašli su tijela stoke potpuno razderana i slično, za što se čini da ne bi mogao napraviti itko sa Zemlje.

BERMUDSKI TROKUT

Bermudski trokut je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu, zloglasno mjesto na kojem je nestao veći broj brodova i aviončića, bez da su ikada pronađeni njihovi tragovi. Dosad je u tom trokutu nestalo 8.152 ljudi.

Pripazite dok putujete ovim dijelom
Najpoznatiji nestanak u Bermundskom trokutu je nestanak leta 19 5. studenog 1945. Riječ je o pet aviona američke ratne mornarice nestalih bez traga na rutinskom treningu. Nestalo je i šest drugih letjelica, poslanih da pronađu let 19, također bez traga. Ukupno je nestalo 27 marinaca. Navodno je Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu opazio čudna svjetla iznad tog područja, no vjerojatno je zapravo vidio pad meteora.

O nestanku brodova i aviona u Bermudskom trokutu bilo je nekoliko teorija, a najprimamljivija je ona o crnoj rupi i mišljenje da su putnici i objekti nestali u nekoj drugoj dimenziji. No, posljednja znanstvena istraživanja otkrila su da je nestanak na tom području zapravo moguć zbog negativne gravitacije koja onemogućava pravilno pokazivanje smjera na kompasima. Riječ je o velikom prostoru s mnogo otočića koji se s visine svi čine istima te je lako izgubiti orijentaciju.

To se dogodilo i letu 19 – marinci više nisu znali lete li iznad Meksika ili Floride i u kojem smjeru da lete, sve dok nisu ostali bez goriva. Na tako velikom prostoru teško je pronaći avion koji je pao i nestao pod površinom oceana. Na kraju krajeva, u Bermudskom trukutu leži i najdublja točka Atlantskog oceana. Što se brodova tiče, otkriveno je da na tom području postoje morski virovi koji nastaju od podzemnih potresa, toliko snažnih da su u stanju potopiti, tj. usisati cijeli brod.

No, varate se ako mislite da ljudi i danas izbjegavaju Bermudski trokut. Njime svakodnevno prolazi tisuće brodova i aviona (tu i tamo koji nestane), a u posljednjih 50 godina turizam je na Bermudama upravo zbog te 'zone sumraka' procvjetao!

NESSIE

Umjetna Nessie, napravljena za turiste
Postoji mnogo priča o raznim zločestim ili tajanstvenim čudovištima koja vrebaju na ljude ispod površine vode. Jedna od najpoznatijih je i Nessie, popularno čudovište iz škotskog jezera Loch Ness. Zbog mnogih legenda koje kruže, čak i fotografija na kojima se nadzire neko neobično biće (no pitanje je što je to na slici), jezero su već mnogo puta 'pročešljavali' znanstvenici, no nikad nisu susreli Nessie. To bi bilo nemoguće i u totalno mračnoj i mutnoj dubini od 150, a kamoli 330 metara, što je najveća dubina tog jezera.

Nessie se opisuje kao životinja tijela dugog čak 10 metara i četiri peraje te dugim vratom s malenom glavom. Lokalni stanovnici oduvijek su vjerovali u Nessie, a to je biće postalo popularno i svijetu nakon 1933, kada je Nessie navodno imala trenutak loše volje i živčano repom šamarala po površini vode, i to pred očima vlasnika hotela Johna Mackaya i njegove žene.

Neki znanstvenici smatraju da možda zaista postoje neke takve životinje, starudije iz obitelji plesiosaura koji su izumrli prije sedam milijuna godina, no koji su možda nekim slučajem ostali i preživjeli u jezeru nakon što je ono odsječeno od mora na kraju ledenog doba. Međutim, možda je zanimljivija činjenica da je, kad je John Mackay prvi put vidio Nessie, prije toga minirano područje s kamenjem koje je palo u jezero i na bujnu višestoljetnu vegetaciju pored jezera, što je mnoge životinje učinilo nesretnim beskućnicima.

STONEHENGE

Stonehenge je krug od kamenja u engleskoj grofoviji Wiltshire, sjeverno od Salisburyja, sagrađen oko 1860. godine pr. Krista u astronomske svrhe. Nemoguće je da su ga sagradili Rimljani ili Kelti, jer ih tada još nije bilo u Engleskoj, pa se pretpostavlja da su ga sagradili nepoznati narodi koji najvjerojatnije nisu znali ni pisati ni čitati.

Stonehenge - fascinantna građevina za tako davno doba

Zanimljivo je da su kamenovi Stonehengea doneseni sa 200 kilometara udaljenih brda Prescelly u Walesu, a teški su 4,5 tona te da je krug napravljen savršeno prema geometrijskim i astronomskim mjerama: korištena je mjerna jedinica megalitski jard (2,72 stope), a svi se krugovi temelje na unutarnjoj geometriji pravokutnog trokuta, što je tek tisuću godina kasnije otkrio grčki matematičar Pitagora. Graditelji Stonhengea poznavali su astronomiju, jer su uz pomoć ureza na kamenju mogli pratiti zimsku i ljetnu ravnodnevnicu i kretanja zvijezda.

JETI

Snježni tip
Odete li na Himalaju, tko zna, možda u snježnim vrhuncima naiđete na nekakvu poveću dlakavu spodobu – tzv. snježnog čovjeka Jetija. ;-) I to ne samo jednog, jer stanovnici Himalaje već stotinama godina bruje o skupini snježnih bića, raščupanaca poluljudskog i polumajmunskog lica, s dugim majmunskim rukama. Najčešće borave u spiljama na visini od četiri do sedam tisuća metara, u prostorima koji razdvajaju šume od ledenjaka. Jedu male životinje, no izbirljivi su, vade im utrobu. Lakše ćete ih susresti po noći, jer danju uglavnom čame u spiljama. Osim ako, naravno, ne uđete u spilju.

Jetije su vidjeli čak i Europljani. Rusi su početkom 20. stoljeća navodno uhvatili nekakvo čudno biće nalik neandertalcu. Godine 1953. Britanci su poslali ekspediciju u potrazi za Jetijem. Nisu pronašli nikakve dokaze, no zanimljivo je da su pronašli pramen neke čudne kose čijeg vlasnika nikada nisu uspjeli identificirati.

I Amerikanci imaju svoju verziju Jetija. Zovu ga Bigfoot, a živi u šumama na sjeverozapadu SAD-a i zapadu Kanade.

NLO

Bolje da ne dolaze?
Neki pojedinci – najviše ih ima u Americi – tvrde da su vidjeli NLO-e (neidentificirane leteće objekte), a čak postoje i neke snimke i fotografije (znanstveno nepotvrđene vjerodostojnosti). Svemirci nas obično, prema tvrdnjama onih koji su ih vidjeli, posjećuju u letjelicama nalik na naše tanjure. Postoji i određen broj ljudi na raznim kontinentima koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci i na njima radili pokuse. Neki tvrde da su, zahvaljujući svemirskim posjetima, odjednom ozdravili ili se riješili nekog tjelesnog nedostatka. I neke slavne osobe su tvrdile da su vidjele NLO, kao što su bivši američki predsjednik Jimmy Carter ili glumac Glenn Ford.

Ono zbog čega nam se ježe dlačice na rukama je to što ih svi ti ljudi uglavnom opisuju na isti način (gadni, sivkasti, mršavi, s velikim crnim očima). Vlada SAD-a, koja već 50 godina radi na proučavanju takvih slučajeva, ne želi otkriti nikakve informacije o mogućim posjetima vanzemaljaca, a pažnju posebno plijeni slučaj kod Roswella u američkoj državi Novi Meksiko 2. srpnja 1947.

Tada je mnogo ljudi vidjelo kako nebom prolazi užareni predmet. Jedan je farmer dugi dan u pustinji pronašao neke čudne dijelove olupine i neobična trupla. Vojska je brzo odnijela i sakrila olupine i trupla. Vladine izjave za tisak o vanzemaljskim objektima su kasnije povučene i izjavljeno je da se radi o špijunskoj letjelici. Godine 1948, 7. srpnja, nepoznati se objekt ogromnom brzinom srušio u Teksasu, 50 kilometara od meksičke granice. I tu je vlada brzo intervenirala, a službeno izvješće o tome što se zapravo tu dogodilo nikad nije objavljeno.