joso49

29.08.2009. subota

Podrška

Podržavam ideju okupljanja blogeraša u Vukovaru koju je pokrenuo gospodin Anter iz Splita. Nadam se da ću doći na dan okupljanja u Vukovar, da će mi dozvoliti zdrastveno stanje. Pozdrav svima blogerašima.
Broj komentara: 15
permalink  print  komentiraj


26.05.2009. utorak

Građevinski lobi

Prošli sam tjedan bio u Zagrebu, i u Sesvetama kod starijeg sina. Tamo gdje on stanuje započinju šumoviti obronci Zagrebačke gore. Često puta me je vodio na njih u šetnju, kaže da inače sa snahom tamo trči. Znali smo se šaliti da kada bi malo više zakoračili završili bi negdje u Hrvatskom zagorju.

E sada tu počinje priča. Pričao mi je više puta kako sijeku šumu na tim obroncima Zagrebačke gore. Za gradnju novih stanova. Šuma se siječe, siguran sam, uz privolu Hrvatskih šuma, tu su nam zakoni strogi. Ovdje u Vinkovcima imam dosta prijatelja i rođaka među šumarima. Oni kažu da se niti jedno drvo u Hrvatskoj (u hrvatskoj šumi) ne smije posijeći a da se prije toga ne zasadi novo drvo. Ako se siječe šuma, onda mora biti zasađena nova šuma. To se zove gospodarenje šumama koje je još ovdje u Vinkovcima započeo šumar i književnik Josip Kozarac. Mi sada koristimo šume kojima je on počeo gospodariti i Franjo Čoridašić, također Vinkovčanin. Oni su naši prvi šumarski znalci.

Što danas rade naši šumari, vidjet će se, uživat će se za 100 godina. Nitko meni nije bio dužan reći gdje je zasađena nova šuma za ovu posiječenu u Sesvetama na obroncima Zagrebačke gore. Sin mi kaže da su se i političke stranke u Sesvetama pobunile protiv te siječe, sada u vrijeme lokalnih izbora. Gdje ima dima ima i vatre, rekli bi naši stari. Nije nigdje, sasvim sigurno posađena nova šuma umjesto ove posječene, jer zašto bi se pobunile stranačke organizacije u Sesvetama ako je sve po zakonu...

A kod nas nije sve po zakonu. Neki dan u Saboru, predsjednik Vlade Sanader ne odgovara po zakonu na postavljena pitanja, već politički propagira za drugi krug lokalnih izbora. Njemu ništa ne govori postotak građana izašlih na izbore (?!). On ne vidi zašto su građani ostali kod kuće na dan lokalnih izbora. Izbori ne bi smjeli proći ako više od 50% građana ostane kod kuće. Onda bi se Sanader morao zapitati, a i shvatiti pobjedu kao "Pirovu pobjedu". U Vinkovcima je izabran gradonačelnik HDZ-a s manje od 40% izašlih na izbore.

Slično tako i predsjednik Mesić izjavljuje. "Ja sam se školovao besplatno, pa nemam ništa protiv zahtjeva studenata za besplatnim školovanjem". Samo je zaboravio da je ono bila SR Hrvatska, a ovo je sada R Hrvatska. Ono je, dakle, bila socijalistička, a sada je kapitalistička Hrvatska. Predsjednik Mesić je rušio onu Jugoslaviju i Hrvatsku. I to je izjavio, i negirao. I ja sam. Jedan mi je sin dobro učio, pa se školovao na trošak države, drugi malo lošije pa sam morao plaćati školarinu za njega, što mu, nekad i danas, predbacujem. Jer znam da je moglo biti i drugačije, ali se nije dalo više učiti...

Drugi mi je sin građevinski inženjer pa nešto znam i o zagrebačkom građevinskom lobiju. Nisam protiv gradnje novih stanova, ali ne na obradivom i pošumljenom zemljištu. Dok nam je ovakva vlast, kakva je, a vidi se u radu Sabora, dotle će neko morati po zakonu, a drugi ne.


                                                                    Čovjek da proplače...
Broj komentara: 3
permalink  print  komentiraj


18.05.2009. ponedjeljak

Dan Muzeja

Danas, u ponedjeljak, 18. svibnja u svijetu se slavi, obilježava, bolje reći, Međunarodni dan Muzeja. Mene su vinkovački muzealci pozvali da im se priključim tom prigodom. Hvala im na pozivu, nisu me zaboravili, ni sada kada sam na bolovanju. U prošli petak (15. svibnja) organizirali su veliku IV. muzejsku olimpijadu Istočne Hrvatske na etno-stanu Sopot.Tu su se bili okupili muzealci Slavonije i Baranje na prekrasnom druženju i sportskom nadmetanju koje je trajalo cijeli dan.

Inače Međunarodni dan muzeja se obilježava još od 1977.g. na inicijativu Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM-a). U Hrvatskoj  (i bivšoj Jugi) prihvaćena je međunarodna inicijativa 1980. Svake je godine tematsko obilježavanje dana, a ove godine je tema Muzeji i turizam. Svakako tema je vrijedna pažnje jer svi mi kao turisti rado posjećujemo muzeje diljem svijeta uz povijesno-arheološke lokalitete.

Današnja vinkovačka priredba muzealaca je uz pomoć gimnazijsskih učenika prikaz Vinkovačkog turističkog-povijesnog četverokuta-8000 vinkovačkih godina. Priredba se održava u gradskom parku da bi je što više ljudi moglo vidjeti. Evo nekih sličica, poredanih kronološki.


    Nadmetanje u odbojci                                          Odmor od sportskih aktivnosti


Potezanje konopa                                                                    Tko je jači
Broj komentara: 1
permalink  print  komentiraj


12.05.2009. utorak

Danas

Bio sam danas u inspekciji centra grada da vidim dokle se stiglo s uređenjem. Mislio sam da je gotova stvar, rekli su, pričalo se u gimnazijskoj zbornici, gradu, na samom Trgu bana J. Šokčevića - bit će gotovo do lokalnih izbora. Nije još gotovo, majstori spajaju s priključnim cestama, baš me zanimalo kako će to napraviti, dobro je, neće više biti auta pred Gimnazijom. Naravno, ni mojih auta. To će sada biti pješačka zona s likom i duhom Oriona - najstarijeg europskog kalendara koji je pronađen na jednoj zdjeli 150m udaljenom arheološkom lokalitetu, na mjestu hotela "Slavonija". Spomenuo sam bana, imenjaka Josipa Šokčevića, koji je odavde, tu se rodio, išao je i u Gimnaziju, ratovao je po Europi za austrijske i habsburške interese, zamjenjivao je bana Josipa Jelačića i banovao je sam 7 godina. Dva tri puta je navraćao u Vinkovce vidjeti mamu, a dolazio je i u Gimnaziju, u inspekciju. Išao bih od  razreda do razreda, u svakom se pomalo zadržao, propitivao učenike, kuražio ih, a kad je izlazio iz učionica učenici bi složno kliknuli "Živio ban!" "Živio hrvatski ban!!!" Mora da su bili ponosni što pohađaju istu Gimnaziju.

I ban Josip Šokčević je bio ponosan Hrvat. Godine 1867. u Beču je potpisana Austro-Ugarska Nagodba. Austrijanci su još jednom izigrali Hrvate i njihovu državnost. Ban je bio pozvan na čelu hrvatske delegacije u Budimpeštu na veliku "mađarsku proslavu" Nagodbe i krunjenje Franje Josipa I. mađarskim kraljem. Ban Šokčević je to odbio i dao ostavku na bansku stolicu i čast u znak svog osobnog i hrvatskog protesta. Nitko od naših nije tamo išao. Jesam ja prije par godina... Zabilježeno je da je bivši ban Šokčević rekao povjerljivo jednom rođaku: "Tolike nepravde nisam više mogao trpjeti i zahvalio sam se, jer - kad ne mogu kako hoću, neću ni kako drugi hoće... Ovako je poštenije i časnije po mene."

Jedna od stvari koju mu treba zapamtiti, uveo je prije Nagodbe hrvatski jezik u školstvo i upravu. Umro je i sahranjen je u Beču. a 2002. g. posmrtni ostaci su mu prenijeti na vinkovačko groblje. Sahranjen je u grobnoj kapelici sv. Magdalene koju je sagradila njegova mama Elizabeta.

Današnji izgled Trga bana Josipa Šokčevića



Prije 7 mjeseci
Broj komentara: 3
permalink  print  komentiraj


08.05.2009. petak

Vinkovački Orion i Dan Europe

Baš lijepo - poklopilo se, danas bi trebalo biti gotovo uređenje Vinkovačkog centra - nekadašnjeg Korza u duhu vinkovačko-vučedolskog Oriona i proslava Dana Europe. U Vinkovce danas dolazi EU-bus, delegacija Europske komisije (vlade) u sklopu popularizacije-približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Sve će biti i na Tv-u u sklopu Hrvatska uživo, možda ste to već i gledali dok ovo čitate.

Nadam se, da će naše stare gradske vlasti (...Zna se...) moći i znati objasniti europskoj delegaciji svrhu i smisao uređenja najužeg gradskog sjedišta u duhu "orionskog zvjezdanog kalendara", a na račun poreznih obveznika. Naime, Europljani bi trebali shvatiti da na mjestu gdje će promovirati Europu - postoji "zvijezdani kalendar" od prije 5000 godina kojeg koriste Vučedolci, tadašnje naseljeno pučanstvo na ovim prostorima. Oni nešto tako nemaju, a Stonheng je puno mlađi i još uvijek se ne zna što je posrijedi. 

U vrijeme kada postoji Vučedolski kalendar Orion, u Mezopotamiji imaju svoj kalendar, Egipćani koji rade piramide imaju opet svoj kalendar. Neki njemački matematičari su tridesetih godina, kada je otkrivena (iskopana) Vučedolska golubica ili kako sada kažu "jarebica", da je ovdje nastala matematika, geometrija i onda je trgovinom prenijeta u Egipat. Egipćani su tek tada mogli raditi svoje velike piramide. No, došao je rat i ova istraživanja su prekinuta, Nijemci su imali neka druga posla. Europu i svijet zahvatio je veliki rat koji se dovršavao 1945. na ovim našim prostorima, upravo ovih datuma. Nijemci su bačeni na koljena i morali su potpisati kapitulaciju pred zapadnim saveznicima 7. svibnja u Reimsu (bio sam na tom mjestu), 8. svibnja pred Rusima u Berlinu. Prvi mirovni dan je počeo u 00:00 sati 9. svibnja. Kao dijete se sjećam skromnih proslava Dana mira ili Dana pobjede. Mi smo kao djeca tog datuma pedesetih i šesdesetih morali ići u školu i mislili smo kako je nepravedno, tako velik dan, a mi moramo u školu.

Danas je taj događaj zaboravljen, nastankom ujedinjene Europe, 9. svibnja je određen kao Dan Europe. Europa se okrenula budućnosti, prošlost je ostala u knjigama. Prije smo bili ispred Europe, da ne argumentiram, sada nas oni možda i hoće, al nam ne daju Slovenci da im budemo rame uz rame. Još uvijek tapkamo iza. Ne trebamo moliti. I siromašni mogu biti ponosni!!!


                               Šetalište prema Gimnaziji                       Gimnazijalke - došle su me pozdraviti
 
                        Uređenje parka za Dan Europe                             Gotovo dovršeni Orion
Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj


30.04.2009. četvrtak

Naše granice

        Dok sam uživao na Vučedolu pale su mi napamet sve naše zavrzlame oko granica. Gotovo da nema susjeda s kojim nemamo problema oko granice. Trenutno neki susjedno-granični sporovi sada miruju pa mislimo da ih nemamo (mađarski, talijanski, crnogorski, bosanski pa i srbijanski). A do juče su dok je trajao rat u Bosni svoje aspiracije na dijelove naše jadranske obale imali i Muslimani_Bošnjaci, a i Srbi iz BiH.
       Kako, odkuda to, tko ne razumije povijest razgraničenja. Od kuda je sve to navalilo na nas Hrvate i Hrvatsku sa svih strana, a tako smo se žestoko borili kroz povijest od 7. stoljeća na ovamo. Nitko nam ne priznaje, od susjeda, kontinuitet državnosti od sredine 9.stoljeća na ovamo (7. lipnja 879. kada smo prvi puta međunarodno priznati iz Rima od pape Ivana VIII.- knezu Branimiru), premda ih većina tada još nije ni bila u okruženju (Mađari, Slovenci, Bošnjaci, Crnogorci, Srbi pa i Italijani ili su bili u početnoj fazi formiranja).
        Svi gledaju Hrvatsku od Karlovačkog mira s Turcima 1699. kojeg su potpisali Austrijanci u ime Hrvata, a koji su se samo borili i ginuli. Tada su definirane hrvatske granice od današnjih oko 85%. Nešto smo dobili na tadašnji teritorij i Požarevačkim mirom 1718.g. oko 2%. Ostatak teritorija smo dobili 1946/47.g. Istru i Baranju u okviru FNRJ razgraničenja. Neću sada nagađati koliko je značenje u međusobnom razgraničenju jugoslavenskih republika imao tada Josip Broz Tito. Neka ostane za drugi puta.
         I sada ovo zadnje oko Piranskog zalijeva i drugih djelova granice sa Slovencima. Svi znamo da Slovenci traže cijeli Piranski zalijev na principu "pravičnosti", mi dajemo pola, a nitko od nas ne zna, zašto mi ne tražimo cijeli Piranski zalijev kad već imamo sve još bi nam i to dobro došlo. Premekani smo, trebamo tražiti sve uz uvažavanje Slovenije što je tako mala država, a Slovenci bi trebali prihvatiti da je Hrvatska ipak malo veća država. Ali neka ide tako, sada će barem Europejci (ili europski masoni koji optužuju nas za propast Jugoslavije da se sa Slovencima i Srbima nije moglo živjeti dalje u državnoj zajednici jer nisu poštivali federativna pravila).
        Ovdje na Vučedolu i Dunavu ja vidim veći problem od onog u Piranskom zalijevu. O problemu se šuti ili kadkad priča. Srbjanska vojska je još na Dunavu, naša jet tek u Vinkovcima i Osijeku. Srbijanci tvrde da je cijeli Dunav njihov a naša je samo obala (već viđeno). Mi kad se hoćemo zamočiti i "pomokriti" u Dunav moramo njih pitati. Već je bilo takvih incidentnih događaja puno, malo se o njima pričalo pa u zaborav i sve se opet vraća na Piranski zalijev. A ovdje je ovakva situacija. Srbi kontroliraju cijeli Dunav (Vojska - SA), otoci na Dunavu kao i Vučedolska ada i Iločka ada pripadaju Hrvatskoj, čak Hrvatska ima katastarku zemlju, i preko Dunava, jer je Dunav drugačije reguliran poslije 1946.g. Sad će prvosvibanjski izleti i naši podunavci moraju dobro paziti gdje će organizirati svoju proslavu, jer i čamac uz obalu je u drugoj "državi". Baš smiješno od naših susjeda....
         Mi tražimo da međudržavna granica ide po srediti dunavskog korita. Zašto ne tražimo svoju zemlju preko Dunava. Opet smo premekani i prema Srbijancima. Dokle ćemo biti takav mekani narod ne znam? Dokle će nam diplomacija biti u prvom razredu osnovne škole???!!!
        Evo kako to izgleda na slici:


Prijeko je susjedna Srbija, desno Vučedolska ada, kada se u ljeto kupaju Vukovarci traže dozvolu Srbijanske armije


   Bivši restoran Vučedol, u njemu još samo jedu studenti arheologije prof. A. Durmasa kada u ljeto dođu na iskapanja Vučedola (jarebica ili golubica, čizmica, prekrasno posuđe, i vinkovačko-vučedolski Orion)
Broj komentara: 2
permalink  print  komentiraj


24.04.2009. petak

"Drveni Beč"

         Kako opet ne radim, i imam puno vremena za lutanja i istraživanja, danas sam se zaputio iz Vinkovaca u Vukovar prema Vučedolu. Volim tamo ići i uživati uz lijepi plavi Dunav. No, usput sam obavio jedno istraživanje u selu Bršadin koje je na pola puta između dva gradića. Selo je naseljeno Srbima, i inače tamo nisam  stajao autom do sada, ni prije Domovinskog rata ni poslije. Nisam tamo imao nikoga poznatog. Sada ću morati stati i zapitati ljude što tražim, jesu li čuli za to i znaju li gdje je to bilo. S Google Earth-om sam mogao samo pregledati teren i zaputiti se u pravcu željenog cilja.
        Naime, za vrijeme Prvog svjetskog rata vinkovačka Gimnazija je bila velika ratna bolnica za Istočno i Balkansko bojište. Razlog što je to tako bilo je Vinkovačko željezničko čvorište, odnosno, dobra povezanost Vinkovaca s oba bojišta gdje se borila austro-ugarska vojska. Ranjenici su s fronta prebacivani željeznicom, a onda sa željezničke stanice  zaprežnim kolima, kroz pola grada u centar Vinkovaca, u zgradu Gimnazije. Učenici i profesori su prebačenu u susjednu zgradu na drugu stranu ulice gdje je bilo sjedište Uprave šuma (Spačvanskog bazena).
         Kako se Prvi svjetski rat odužio, a ranjenika je bilo sve  više, sve više je bilo i ranjenika dezertera (vojnici su si odsijecali prste, šake, vršili si nepojmljive infekcije vlastitim ...) austrougarske vlasti su donijele odluku o gradnji jedne velike montažne bolnice između Vinkovaca i Vukovara u selu Bršadin koja će biti dalje od očiju javnosti. U siječnju 1916.g. bolnica je preseljena iz centra Vinkovaca u maleno selo Bršadin sa svom svojom opremom, pacijentima, i bolničkim osobljem. Nova bolnica je ubrzo dobila naziv "Drveni Beč". U uporabi je bila gotovo pune tri godine. Tek su sada došle godine velikih bitaka, s brojnim poginulim i ranjenicima na obje fronte, a bolnica je bila van vidokruga javnosti.
        Početkom studenog 1918. rat se bližio kraju, Austro-Ugarska se raspala, i negdje 3. studenog stanovništvo obližnjeg sela Bršadin (srpske nacionalnosti koje je do tada bilo mirno)  zapalilo je bolnicu "Drveni Beč" koja je gorijela tri dana i noći. Bio je to izraz njihovog veselja što propada Austro-Ugarska, a u ratu na kraju odnosi pobjedu Kraljevina Srbija. Pokretni ranjenici i bolesnici su se spašavali na vrat na nos, dok o nepokretnim nitko nije vodio računa. Izgorjela je i sva dokumentacija bolnice tako da se razmjeri ove tragedije ne mogu sagledati u potpunosti. 4o-tak godina kasnije o ovim događajima nijemo su govorili betonski stupovi montažnih baraka, sada kada će još malo 100 godina od događaja nema više ni toga. Još tu i tamo neki članak o "Drvenom Beču" kod Bršadina podsjeća na ove tragične događaje.


                                      Desno, zgrada vinkovačke Gimnazije


                Tu iza ove table je bio "Drveni Beč", bolnica zapaljena krajem rata u znak seoskog veselja
                                                                     što je Kraljevina Srbija pobijedila u ratu
Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


21.04.2009. utorak

Bošnjački Vjerovi i Otočki Virovi

          U Vukovarsko-srijemskoj županiji, na zapadnoj strani  Spačvanskog bazena nalazi se područje između sela Bošnjaci i novopečenog grada Otoka koje po stajaćoj riječici nazivamo Vjerovima ili Virovima. Bošnjačani kažu Vjerovi, Otočani Virovi. To je ovdje jedno od najpoznatijih izletišta, među brojnim. Malo liče i na Kopački rit i na druge zaštićene dijelove Republike Hrvatske. Nekada su ovdje dolazili izletnici iz bivše Juge, sada smo samo mi domaći izletnici, priroda je ono iskonska, ima malo i komaraca. U sklopu službenih web stranica i grada i sela spominje se izletište uz puno ponosa, i ne može se sakriti rivalstvo - čiji su Vjerovi ljepši, koje postoji od davnina između Otoka i Bošnjaka.
          Na Otočkim web stranicama piše:  "Zbog gotovo netaknute prirode Otočki virovi i njezina obala su sačuvali svoj izvorni izgled za razliku od Bošnjačkih Vjerova."

          Ja sam se tamo slučajno našao u šetnji i napravio nekoliko fotografija na kojima se vidi kako seljani Bošnjačani lože vatru u prirodi, a kako to rade građani Otočani:


                      Bošnjački Vjerovi                                                                     Otočki Virovi


Otočki Virovi

Broj komentara: 2
permalink  print  komentiraj


14.01.2009. srijeda

Orin sija i u snijegu

Orion sija i na snijega
Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


24.12.2008. srijeda

ČESTITKA

PRIJATELJICAMA I PRIJATELJIMA STEČENIM NA BIGBLOGU, A KOJI OVDJE SLUČAJNO NAIĐU, ŽELIM SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2009. GODINU.


...i pozdrav SVIMA
Broj komentara: 10
permalink  print  komentiraj