HSS se vodio upravo načelom zaštite prava radnika, ali i činjenicom da smo zemlja koja pripada kršćanskoj civilizaciji kada smo predložili Izmjene i dopune Zakona o trgovini 2003. godine, kojima je uvedena neradna nedjelja. Isti Zakon je Ustavni sud nažalost ubrzo ukinuo zasut žalbama trgovačkih lanaca, njihovih istomišljenika i lobista. Obrazloženje o ukidanju odnosilo se na narušavanje jednakosti poduzetnika unutar sektora trgovine. Nadamo se da novi Zakon o trgovini koji je sada u saborskoj proceduri neće snaći ista sudbina obzirom na intenzivnu komunikaciju svih socijalnih partnera, kao na i suglasnost da trebamo zakon i da su sve strane spremne na kompromis.

Od 260 tisuća zaposlenih u trgovini, 3/4 zaposlenih su žene. Dakle, ovdje je riječ o 200.000 majki koje treba zaštiti od prekomjernog rada i izrabljivanja, treba im osigurati egzistenciju, ali im omogućiti također da budu sa svojom obitelji. Mnogi poslodavci, kada 'potroše' ljude, bace ih na ulicu, a onda država plaća za njih jer završe na Zavodu za zapošljavanje. Javna je tajna da mnogi trgovački lanci uzimaju radnike na određeno vrijeme, potom uzmu poticaj za zapošljavanje, a onda ih otpuste. Smatramo da je nužno naći rješenja koja će doprinjeti uređenju društva, ali i njegovoj stabilizaciji, a Zakon o trgovini to mora dati.

Hrvatska je potpisnica Konvencije 106 o radu u uredima i trgovinama, gdje se u članku 3. jasno definira neradni dan po tradiciji što je kod nas nedjelja. Zakonom o radu u čl. 46 nedjelja je neradni dan, pa se mogu obavljati samo nužni poslovi, što trgovina svakako nije, a posebno ne kupovina stroja za pranje rublja ili kućnog kina. Osim toga, Hrvatska je potpisala Ugovor sa Svetom stolicom u okviru kojeg je ovo pitanje također definirano odredbom članka 9. gdje je jasno naznačena nedjelja kao neradni dan.

Udio zaposlenih u trgovini čini 17,3 posto ukupnog broja zaposlenih u RH. Riječ je o 260 tisuća zaposlenih koji rade u preko 50.000 prodavaonica, a procjenjuje se da nedjeljom radi između 30.000 i 40.000 radnika u trgovinama, a možda i više ako se uzmu u obzir članovi obitelji koji nedjeljom rade u trgovini, a inače nisu tamo zaposleni. Mnogi rade sedam dana tjedno, nemaju nijedan slobodan dan, a tako je i s blagadnima i neradnim danima. U nekim prodavaonicama radnici po šest mjeseci nisu imali nijedan slobodni dan premda im je to Zakonom o radu zajamčeo. Prekovremenih sati u prodavaonicama je toliko da bi se moglo zaposliti još 10.000 ljudi, stoga najave o otpuštanju koje dolaze iz usta pojedinih čelnika trgovačkih lanaca ocjenjujem ucjenjivačkim i nemoralnim.

Većina radnika za rad nedjeljom, blagdanima i neradnim danima uopće nije plaćena, uz već poznato niske plaće u trgovini. U nekim trgovačkim lancima radi se u tri smjene, odnosno 24 sata dnevno svih sedam dana u tjednu, i to tako da radnici unaprijed ne znaju u kojoj će smijeni raditi, ali su obvezni čekati u pripravnosti kada ih poslodavac pozove kako ne bi izgubili posao. Tako su radnici prisiljeni pristati na neljudske radne uvjete jer se često nalaze pod pritiskom izravne ucjene otkazom.

Čak ni brojni poslodavci ne smatraju rad trgovina nedjeljom i blagdanima potrebnim i profitabilnim, ali su mnogi tjerani bespoštednom konkurencijom u kojoj, osim radnika, stradavaju i mali poduzetnici, a njih u trgovini ima 22.000.

Problematika radnog vremena prodavaonica u posljednje vrijeme zaokuplja većinu europskih zemalja. U Austriji je zabranjen rad nedjeljom i blagdanima uz izuzeća u vrijeme turističke sezone i možemo reći da je naš prijedlog zakona najbliži upravo austrijskom modelu. U Njemačkoj u pravilu prodavaonice ne rade nedjeljom, uz određeni broj iznimaka. Slična je situacija i u Danskoj, gdje su u načelu prodavaonice zatvorene, dok male prodavaonice rade neograničeno.U Finskoj prodavaonice nedjeljom i blagdanom rade od 12 do 15 sati, i to samo lipnju, srpnju i kolovozu, plus pet nedjelja prema odluci resornog Ministarstva. U Norveškoj je dopušten rad samo tri nedjelje prije Božića od 14 do 20 sati. U Grčkoj su u pravilu velike trgovine zatvorene nedjeljom, dok u manjim mjestima i turističkim zonama nema ograničenja za rad.

Iz navedenog je vidljivo da druge zemlje i turističke destinacije teže neradnoj nedjelji i blagdanima, pogotovo zato što su propisane dežurne trgovine, kao i prodavaonice u turističkim mjestima, sasvim dovoljne za osnovne potrebe. Osim toga, ne težimo privući turiste koji će kupovati sendviče i parizer u trgovini, već one koji će biti dobre platežne moći i koji će jesti u restoranima ili na seoskim turističkim gospodarstvima.

Zakon treba biti restriktivniji kada je riječ o uvozu posebno onih poljoprivrednih proizvoda kojih Hrvatska ima dovoljno i zakon treba pokazati jasno opredjeljenje za zaštitu domaće proizvodnje. Tijekom prošle godine u Hrvatsku je uvezeno preko dvije milijarde dolara hrane. Mnogi proizvodi koji su servirani našim potrošačima izbačeni su iz trgovina europskih zemalja. Zakoni nam trebaju poslužiti da zaštitimo naše građane, a ne da ih omalovažimo ili dovedemo u neravnopravan položaj.

Na argentinskoj govedini treba pisati da je iz Argentine, a novozelandska ovca se ne smije prodavati kao paška janjetina. Mlijeko u prahu uvezeno iz Bosne kojem je u Hrvatskoj dodano malo vode nije od krave koja je pasla na Žumberku  ili u Lonjskom polju i potrošači to imaju pravo znati i odabrati hoće li uopće kupiti takav proizvod. No, ako znamo da imamo viška određenog proizvoda na tržištu, trebali bismo znati kako isti taj proizvod, samo puno lošije kakvoće, ne uvesti u Hrvatsku, a tu bi nam trebali pomoći dobri zakoni. Jedan od njih treba biti i Zakon o trgovini.

Premda sam već navodila argumente, pa i na ovom blogu, zašto je ZERP važan, čini mi se važno, i zbog mnogobrojnih upita koji su došli s Vaše strane, ali i zbog svih oni koji su mi bili podrška u obrani ZERP-a, još jednom ponoviti najvažnije.

Jadransko more prepoznato je kao najvredniji ekosustav, ali i kao važan gospodarski resurs. Hrvatska ima posebnu odgovornost u zaštiti Jadrana s obzirom na to da naše gospodarstvo ovisi o očuvanju ekološke kvalitete Jadrana.

Za samo pedeset godina od 1945.do 1999. riblji fond gospodarski značajnih vrsta u ZERP-u smanjio se za polovicu, dok je unutar teritorijalnog mora pao na jednu trećinu. To je posljedica neograničenog i nekontroliranog izlova ribe u dijelu koji se smatra otvorenim morem tj.ZERP-om.

Potpuno provođenje ZERP-a jedna je od najučinkovitijih mjera za sprečavanje krajnjeg iscrpljivanja biozaliha Jadranskog mora. Izražavam žaljenje zbog ucjenjivačkog ponašanja dužnosnika Europske unije, koje je u službi posebnih, kratkoročnih i kratkovidnih interesa Italije i Slovenije i ocjenjujem ga kao nemoralnu ponudu. Ono je protivno proklamiranim načelima politike EU, među kojima je i maksimalna zaštita okoliša te posebno morskih ekosustava.

Republika Hrvatska ne može se i ne smije odreći prirodnih bogatstava mora i jadranske obale. Tim više što na našoj polovici Jadranskog mora stranci svojim moćnim kočaricama love naš riblji fond zarađujući milijune eura ili nekontroliranom plovidbom tankera s opasnim teretima ugrožavaju ljepotu i potencijal hrvatskog turizma. ZERP nam osigurava nadzor i korištenje 25.000 kilometara četvornih jadranskih voda na koje imamo pravo kao i sve druge pomorske zemlje sukladno Međunarodnoj konvenciji UN-a iz 1982. godine.
HSS je i do sada pokazao da se svesrdno zalaže za ulazak Hrvatske u EU, ali ne želi da Hrvatska izgubi svoja suverena prava na Jadranu.

HSS više ne želi poklanjati našu ribu bogatim susjedima, a na štetu hrvatskih ribara i seljaka. HSS se zalaže za hrvatski stol bogat proizvodima našeg mora, za vlastitu zdravu hranu svim našim sugrađanima.

HSS je inicirao a Hrvatski sabor proglasio ZERP 3. listopada 2003, s određenjem početka primjene godinu dana kasnije. Odgoda primjene dogodila se je još dva puta da bi ZERP konačno 1. siječnja .2008. stupio na snagu. Skoro sve obalne i otočne države svijeta, uključujući i sve članice EU osim Grčke, proglasile su svoje gospodarske i ekološko ribolovne pojaseve, i to je suvereno pravo svake države, pri čemu se ne mora tražiti suglasnost druge države. 113 država proglasilo je gospodarske pojaseve, 14 država ribolovne, a još njih devet potegnulo je svoja teritorijalna mora do velikih udaljenosti od obale.

Italija participira svojim ulovom s preko 90 posto od ukupne vrijednosti ulovljene ribe godišnje u Jadranskom moru, od čega 2/3 ostvaruju u našem ZERP-u. Pitamo se, koga je Italija konzultirala kada je nedavno proglasila svoj ekološki pojas, a isto je učinila i Slovenija?

Italija i Slovenija proglasile su ekološki pojas, što pojačava pritisak na hrvatski dio Jadrana. Riblji fond je ugrožen i nekoliko godina odgode primjene ZERP-a moglo bi dovesti do kolapsa nakon kojeg se desetljećima neće oporaviti.

Najveći pad biomase i najnegativnije promjene zabilježene su u ZERP-u, a razlog tome je pretjeran izlov talijanske flote, ali i nepostojanje mjera regulacije ribolova i zaštite jer do primjene ZERP-a nije bilo moguće regulirati ribolov u tom pojasu. Talijanski ulov u Jadranu veći je od 150.000 tona, a hrvatski svega 35.000 tona na godinu.

Italija svoju ekološku zonu primjenjuje na hrvatske brodove, dok istovremeno RH to ne čini kada je riječ o talijanskim brodovima. Situacija sa Slovenijom još je delikatnija s obzirom na to da je Slovenija proširila svoje ovlasti na zapadnu obalu Istre, tj. na prostoru koji je RH definirala kao vlastiti ZERP. Teoretski se može dogoditi da Slovenija primijeni svoju vlast nad hrvatskim brodovima u hrvatskom ZERP-u.To bi se također moglo odraziti na eventualno utvrđivanje morske granice između RH i Slovenije pred pravosudnim međunarodnim tijelom.

Ekološki dio gospodarskog pojasa, odnosno ZERP-a, ipak nije stvar europske stečevine i nije dio pregovora s EU-om, pa se može proglasiti i aktivirati jednostrano, kao što su to učinile već spomenute Italija i Slovenija, ali i Finska.

Provedba ZERP-a ujedno znači provedbu europskih propisa o ribarstvu jer se protivimo divljem ribarstvu i neeuropskom ponašanju stranih ribara u ZERP-u. Talijanski interes je besplatan ulov ribe, a slovenski posezanje za teritorijem. Kočarenjem, odnosno oranjem morskog dna uništavaju se staništa svih organizama, a nakon intenzivna kočarenja potrebno je 20 godina da se ta staništa obnove.

Znanstveni institut Europske komisije uzradio je statistički pregled mogućih uljnih onečišćenja dobivenih analizom satelitskih snimaka od 1999. do 2004. kako bi kvantificirao uljno onečišćenje u Sredozemlju. Rezultati te studije pokazuju najveći broj mogućih onečišćenja na glavnim brodskim rutama te velika onečišćenja u Jadranu.

Zasebna analiza za područje ZERP-a te za Jadran bez tog pojasa pokazala je da je gustoća onečišćenja unutar ZERP-a 2000. veća i za 70 posto u odnosu na ostali dio Jadrana. Proglašenjem ZERP-a 2003. gustoća onečišćenja smanjena je u odnosu na 2002. i gotovo izjednačena s područjem Jadrana bez ZERP-a.

Tvrdnja da je ZERP kočnica u pregovorima za članstvo u EU tek je zamjena teza jer pregovore ‘ne otežava primjena međunarodnog prava, nego nasuprot tome - nelegitimni interesi koji tu primjenu žele onemogućiti’. Dvojba (EU ili ZERP) lažna je jer je posrijedi otimanje novca Hrvatskoj, tj. najmanje 300 milijuna eura na godinu, a usto se čini i nepopravljiva šteta našem resursu, ekološkom sustavu.

‘Sigurno je da budućnost Hrvatske jest u EU, ali ona to neće osigurati odustajanjem od primjene svojih prava na moru.’

Nedvojbeno je tek da će Hrvatska na taj način bitno oslabiti svoj položaj na Jadranu, a da zauzvrat nema nikakvih garancija što time postiže na putu prema Uniji.

Taj je otac, pun ljubavi, napravio sve da stvori minimalne materijalne uvjete da mu se dijete vrati i da mu država dopusti da je odgaja. Bilo je velikih problema sa službom za socijalnu skrb, no nakon što su se uključili mediji, u neuglednu kućicu Petra Brtana u Sigetac pored Novske stiglo je bezbroj paketa, kao i potreban novac na žiroračun.

I ja sam od svoje plaće svaki mjesec izdvajala 450 kuna za Valentinu i uplaćivala na njenu štednu knjižicu koju sam joj prije dva mjeseca i predala.

Je li mala Valentina doista trebala provesti najosjetljiviji dio djetinjstva, prvih godinu i pol dana života, u domu koji sigurno nije najbolji mogući smještaj za dijete? Smije li siromaštvo roditelja biti razlog da im se oduzme dijete? Pitanja su ovo nad kojima se moraju zamisliti svi odgovorni u našoj državi.

I dok smo još pod dojmom slučaja Brtan koji je sretno završio, svjedoci smo da takvih slučajeva ima i u drugim mjestima. Posljednjih dana objavljeni su članci u medijima o slučaju Gazi.

Gospođa Gazi u novinskom članku ukazuje na neprihvatljivo ponašanje nadležnog Centra za socijalnu skrb u Zagrebu prilikom obavljanja psihološkog testa potrebnog za udomljavanje njenog nećaka. Iako je gospođa Gazi, prema navodima iz novina, ispunila sve uvjete potrebne za udomljenje malodobnog S. G., dječak je vraćen u zadarski dom, što je protivno i njegovoj volji.

Ne poznajem gospođu Gazi, kao što nisam poznavala ni Petra Brtana kada sam mu odlučila pomoći. Čini mi se da je ovdje riječ o sustavu koji ne funkcionira i neosjetljivosti ljudi koji čine sustav. Zbog toga sam jučer uputila zastupničko pitanje ministru zdravstva i socijalne skrbi s molbom da se ovaj slučaj detaljno ispita te da se pronađe adekvatno rješenje, ali sam također zatražila i očitovanje pravobraniteljice za djecu koja je u novinama konstatirala da je upoznata s slučajem Gazi od 2004. godine, no, koliko vidim, nije ga riješila. 

Želim napomenuti da je u medijskoj akciji prikupljen novac da se dom obitelji Gazi uredi kao bi bio adekvatan za smještaj dječaka, no to još uvijek očigledno nije dovoljno za djelatnike Centra za socijalnu skrb koji nisu dali suglasnost na udomljenje dječaka, već ga radije šalju u dom u Zadar.

Posebno me potresla izjava dječaka prije povratka u zadarski dom: 'Ovo društvo uporno od mene želi stvoriti kriminalca.' Pozivam sve vas blogere koji mislite da možete nešto poduzeti ili koji imate saznanja o sličnim slučajevima, da se javite i da pokušamo zajedno učiniti nešto dobro za tu djecu – male ljude.

Većina europskih zemalja, uključujući Njemačku, Francusku, ali i Tursku, uvela je zabranu pušenja u kafićima, pa ako se oni kojima je ispijanje kave i pušenje ritual bez kojeg ne počinju dan mogu odreći pušenja, možemo i mi.

Kad sam već kod dobrih vijesti, onda u punom sjaju moram prokomentirati ukidanje besmislene zakonske odredbe o 0,0 promila. Mislim da na to imam pravo jer dolazim iz vinorodnog kraja, ali i zato što ukidanje 0,0 promila nije moj osobni interes jer nikada ne pijem kada vozim.

Podaci pokazuju da se spomenutom mjerom sigurnost u prometu na cestama nije popravila, a stradalo je domaće vinarstvo. U prometu je u 2007. stradalo 13 posto više osoba nego u 2006. godini, dok se broj prometnih nesreća povećao za sedam posto.

Hrvatske ceste među najopasnijima su na svijetu, ali ne zbog čaše vina, već zbog neučinkovitosti državnog sustava u sprečavanju divljanja i kažnjavanju prometne nekulture te dovođenja u opasnost života i imovine svih građana Hrvatske.

Hrvatska je, osim toga, tradicionalno okrenuta proizvodnji vina koje je dio turističke ponude. Vlada i Sabor RH trebali bi pravednim i korisnim zakonima poticati poljoprivrednu proizvodnju i turizam, što će se, vjerujem, sada i ostvariti jer je usvojen prijedlog HSS-a da se ukine 0,0 promila i vrati odredba od 0,5 promila. Većina zemalja EU (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Nizozemska, Njemačka i Španjolska) tolerira 0,5 promila, a pojedine, poput Irske, Luksemburga i Velike Britanije te SAD-a, čak i 0,8.

Slovenci su se digli na zadnje noge za Novu godinu, ali ne zbog uzimanja prekomjerne količine alkohola, već zbog toga što je u Hrvatskoj stupio na snagu Zakon o primjeni Zaštićenog ekološkog ribolovnog pojasa. Nazvali su ga Slovenci 'tigrom od papira' i najavili sankcije Hrvatskoj te obustavu pregovora sa EU-om.

Sjećam se vremena kada je prije par godina Hrvatski sabor na inicijativu HSS-a donio odluku o proglašenju ZERP-a. Mnogi ga zvali 'čudnovatim kljunašom'. No, kako god ga zvali, činjenica je da, unatoč raznim prijeporima i sumnjama po prvi puta u pristupnim pregovorima pokazujemo da nismo samo mekušci koji klimaju glavama i odriču se svojih prava, već da znamo zaštititi vlastiti nacionalni interes.

Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) osigurava nam nadzor nad korištenjem 25.000 kilometara četvornih jadranskih voda na koje imamo suvereno pravo, kao i sve druge pomorske zemlje, shodno Međunarodnoj konvenciji UN-a iz 1982. godine.
Tako je i prva talijanska kočarica ovih dana dobila izgon iz ZERP-a, a Talijani, koji su se prije zgražali, nisu ni pisnuli na tu temu. Italija svojim ulovom participira s preko 90 posto od ukupne vrijednosti godišnje ulovljene ribe u Jadranskom moru, od čega veliki dio ulova ostvaruju u našem ZERP-u.

Talijani će moći i dalje loviti u hrvatskom djelu Jadranskog mora, samo što će proglašenjem ZERP-a morati plaćati koncesiju Republici Hrvatskoj. U tom dijelu Jadrana nije bilo, i još uvijek nije, moguće primijeniti nijedan ribarski zakon, a na djelu je ogromna devastacija živih bogatstava mora od strane talijanske ribarske flote. Nas su upozoravali da ZERP proglašavamo jednostrano i da to nije u europskom duhu.

Pitamo se koga je Italija konzultirala kada je nedavno proglasila svoj ekološki pojas, a isto tako, iako protupravno, i Slovenija, obje države članice EU-a?!

HSS je i dosada pokazao da se svesrdno zalaže za ulazak u EU i uvijek smo spremni na dijalog sa svojim susjedima, ali ne želimo da Hrvatska zbog nametnute brzine pregovora izgubi svoja suverena prava na Jadranu.

Također, ne želimo poklanjati svoju ribu bogatijim susjedima, a na štetu hrvatskih ribara i seljaka, ali i svih naših sugrađana koji žele imati hrvatski stol bogat proizvodima našeg mora, vlastite zdrave hrane.

Božić se po kršćanskoj tradiciji u Moslavini svetkuje unutar obitelji, pa se šire čestitanje obavlja pred crkvom ili na putu kući s ponoćne mise. Ako je ta prilika propuštena, rodbina i prijatelji se posjećuju drugog ili trećeg dana Božića, često i uz tamburaše, ako u kući živi Stjepan, odnosno Ivan.

Moslavački božićni običaji počinju sijanjem božićne pšenice na Svetu Luciju (13. prosinca) i traju do Sveta tri kralja. Taj se dan namočena pšenica stavlja u male tanjure ili zemljane zdjelice, da za Božić proklija i naraste te krasi stol za vrijeme božićnih blagdana. Za taj sam posao od malih nogu u našoj kući ja bila zadužena. Inače, tom se pšenicom prikazuje zelenilo prirode, a na Sveta tri kralja nosi se u polje i stavlja među usjev.
    
Pravi božićni običaji počinju zapravo na Badnjak. Toga dana kod nas na selu vlada veliko spremanje. Muškarci pripremaju hranu za stoku, donose drva u kuću, a žene uređuju kuće, peku kruh božićnjak i kuglof, razne kolače (orahnjaču, makovnjaču…) te pečenje (gusku, patku ili svinjetinu).

Kada sam bila mala, djed bi donosio u kuću snop ječmene ili pšenične slame, a baka je držala korpu punu miješanoga žita (kukuruz, raž, ječam, pšenica, zob) i dočekivala djeda koji je unosio slamu. Jedan dio slame stavljao se pod stol, a drugi u ugao – veseleći nas djecu. Naravno, kasnije smo po njoj skakali, igrali se i spavali na njoj tu noć.

Sama večera na Badnjak i tada i sada vrlo je jednostavna. Jela su se obično posna jela: riba, krumpir i grah salata, a od pića samo voda ili kompot. Nakon večere djeca su odlazila na slamu, čega danas, nažalost, u većini obitelji više nema. Poslije večere kiti se bor. Božićno se drvce ukrašavalo 'brončanim' i 'zlatnim' orasima, u koje se utaknula zašiljena šibica i vezala za grančice pređnim koncem, zatim su se stavljali lančići pleteni od krep papira, razne ruže, male jabuke; kasnije su licitari izrađivali šećerne ili salon bombone, 'trešnje' i ostale licitarske slastice. Danas se na bor stavljaju kuglice i lampice.

Na stalak pod bor stavljale su se jaslice, novac, lješnjaci, orasi i jabuke. Danas se uz sve navedeno nađu i pokloni za ukućane, jer smo ipak podlegli izazovima potrošačkog društva.

Kada je bor okićen, ukućani pjevaju božićne pjesme i odlaze na ponoćku, a nakon povratka se blaguje. Jedu se pečenica i kolači, a pije vino. Stari su običavali tada jesti do sita.

Na Božić je običaj da se ide najmanje na dvije mise (ponoćka i jutarnja misa). Taj dan se, inače, nikoga ne posjećuje.

Za doručak na Božić jede se: hladetina (lanetina), kobasice i makaroni (tanka pogača lomljena ili rezana na kocke te prelivena vrućom masti). Za ručak i večeru vlada obilje - od pečenog i dimljenog mesa te kobasica do kolača – raznih gibanica.

Na Štefanje, osim čestitara, u poslijepodnevnim satima posjećuju se rođaci i prijatelji. Takav posjet uzvraća se na Novu godinu.

Između Božića i Sveta tri kralja obavlja se blagoslov kuća. Svećenik obilazi selo uz pratnju ministranata i danas ga darivaju novcem, a u prijašnje doba dobivao je po dva povjesma lana ili, od bogatijih obitelji, svinjsko meso. Božić je za mene najradosniji dan u godini.

Uvijek ga provodim u krugu obitelji i zahvaljujem Bogu na svemu dobrom u mom životu. Svima vama i vašim obiteljima želim blagoslovljen Božić te radosnu, uspješnu i zdravu 2008. godinu sa željom da u svemu što radimo budemo prije svega ljudi jedni za druge.

Sjećam se situacije kada sam sudjelovala u istraživanju provedenom 2006. godine, na definiranom uzorku od 252 žene iz 21 zemlje, koje je pokazalo da 95 posto žena u reproduktivnoj dobi u svojem tijelu ima koncentraciju žive koja se može detektirati analizom kose. U  većini slučajeva koncentracija žive dovodila se u vezu s onečišćenjima iz radne ili životne okoline.

S obzirom da je u to vrijeme bilo aktualno zagađenje koje je uzrokovala Inina rafinerija u Sisku, analitičari su upozorili da postoji mogućnost da je živa u kosi upravo rezultat tog zagađenja, jer živa isparava prilikom prerade nafte i taloži se u ljudskom organizmu. Novinarka jednih dnevnih novina, koja živi u Sisku, uz pomoć predsjednice jedne značajne političke stranke odlučila je pod svaku cijenu dokazati da Inina rafinerija nije zagađivač, pa su analizirale svoju kosu u laboratoriju u Sisku koji za to nije ni ovlašten niti certificiran (naime, niti jedan laboratorij u Hrvatskoj nema certifikat za analizu žive u kosi).

Udruga oboljelih od karcinoma u Sisku bila je zgrožena time što se jedna novinarka pod ravnanjem političkog dirigentskog štapića upušta u lažiranje rezultata da bi zaštitila naftnu kompaniju koja njih truje. Kompletna struka, a i čelnici Ministarstva zdravstva koji su bili obaviješteni o tom događaju, bili su zgroženi tim potezom, jer političari koji štite nesposobne ravnatelje samo zato što objavljuju podatke kakve političari žele trebaju biti sankcionirani.

Bez obzira na to što se zna da je spomenuta novinarka često u službi politike, a i mnogi su podnesci već upućeni HND-u, do danas nije bilo odgovora. Bez obzira na to što su mnogi novinari pod pritiskom navedene čelnice političke stranke, jer im ona otvoreno govori da ih plaća i da im zato ima pravo narediti što će objavljivati, HND nije reagirao.

Naravno da takvih i sličnih slučajeva ima posvuda i da je ovo tek jedan primjer, no otvara se pitanje tko će zaštititi javnost i objektivno izvještavanje ako HND neće? Zato očekujem da kriza u HND-u odmah prestane i da se novoizabrani predsjednik uhvati svog posla te da HND postane glavni nositelj inicijative za uvođenje pravobranitelja za medije. Mislim da nam je to u ovom sveopćem ludilu stvarno potrebna institucija.

No znam da unatoč tome što su klimatske promjene ozbiljan problem, vas, sudeći po komentarima na mom blogu, zanima hoće li nastupiti promjene u Hrvatskoj. Ja vjerujem da hoće jer su one neminovne, a u njima će HSS i te kako imati važnu ulogu. Nisam do sada imala vremena prokomentirati s vama rezultate izbora s kojima sam osobno zadovoljna, kad je riječ o mojoj izbornoj jedinici, no nezadovoljna sam jer su HDZ i SDP svojom kampanjom praktički uništili hrvatski politički centar na razini države. I jedni i drugi plaćali su ankete u kojima upravo oni pobjeđuju, a nama su davali svega jednog zastupnika ili čak u nekim anketama nismo ni prag prelazili i tako su stvarali lažnu sliku o svojoj moći.

Neke druge stranke uljuljkali su i uvjerili u to da ne moraju raditi apsolutno ništa i da će po inerciji dobiti zastupnike. I uništili su ih. Mnogi su htjeli da im se obećamo prije samih izbora i silno su se ljutili kad nismo htjeli razgovarati o foteljama već o programima. Smijali su se jer su smatrali da je važno vladati, a kako, rekli su da ćemo to već nekako dogovoriti. Mi imamo iskustvo koalicijske vlasti koje je zbog lošeg koalcijskog dogovora bilo iscrpljujuće i na rubu korektnosti.

To smo htjeli izbjeći pod svaku cijenu i zato smo okupili tim stručnjaka i napravili programe. Osobno sam radila na programu zaštite okoliša i održivog razvoja što je sada i jedno od značajnih poglavlja za pregovore. Sada je naš program, za koji su mnogi govorili da nam ne treba jer da nismo politički faktor, temelj za pregovore s relativnim pobjednikom izbora u Hrvatskoj za formiranje buduće Vlade.

No rekli smo jasno još u kampanji od čega nećemo odustati:

- primjena ZERP-a od 1. siječnja 2008. godine

- obaveza uvođenja referenduma za ulazak RH u NATO

- završetak procesa privatizacije državnog poljoprivrednog zemljišta do kraja 2008. godine

- reforma poljoprivrede kroz provedbu programa Preporod hrvatskog sela i osiguranje minimalno 6.000.000.000 kuna godišnje za provedbu programa

- fiskalna decentralizacija Hrvatske

- ustroj novog sustava upravljanja državnom imovinom

- donošenje strategije gospodarskog razvoja RH

- reforma mirovinskog sustava s obaveznim uvođenjem minimalne mirovine od 1.500 kuna

- očuvanje okoliša i razumno korištenje prirodnih bogatstava

- ukidanja participacije u zdravstvu

- ukidanje odredbe o 0,0 promila u Zakonu o sigurnosti na cestama (čl. 199.)

Kolika se prašina tek sada digla jer, gle čuda: bez nas se Vlada ne može formirati, a mi imamo programe i želimo o njima razgovarati. Javio se ljutim glasom sindikalni vođa Vilim Ribić koji cijeli život živi kao proleter, rekla bi moja susjeda Kata, 'nema kučeta ni mačeta', ali zato popuje kao da je najveći poznavatelj prilika na hrvatskom selu.

Kaže Vilim da ako HSS dođe na vlast, bit ćemo zemlja seljaka. Sačuvaj nas Bože Vilima i sličnih koji ne znaju ni program pročitati, koji su zaboravili od kojeg su se stola digli i koji da još završe pet fakulteta to neće učiniti intelektualcima.

Ne zna Vilim da se u našem programu nalazi i gradnja novih škola, stipendiranje učenika i studenata, uvođenje infrastrukture u sva mjesta, poticanje ekopoljoprivrede i ekoturizma, brendiranje tradicijskih proizvoda... A možda i zna, ali mu baš ne odgovara da mi budemo u vlasti.

No Vilim bi trebao znati da je narod na izborima rekao svoje i bez obzira na to koliko netko bio sretan ishodom tih izbora, Hrvatska ima pravo na bolje i više. I ja znam da je to moguće, ali s pravim ljudima. Nadam se samo da će političke stranke kod formiranja Vlade ovaj put doista ponuditi prave ljude koji mogu vratiti nacionalni optimizam hrvatskom narodu i koji će znati kako možemo ići naprijed a da pri tom budemo svoji.

Koliko daleko u promjeni živog svijeta i svoje okoline čovjek može otići, možda najbolje svjedoči izjava dr. Marijana Jošta, poznatog oplemenjivača bilja iz Križevaca i sudionika kampanje protiv proizvodnje genetski modificirane hrane u Hrvatskoj: 'Možemo li zamisliti kako ležimo na livadi koja miriše na limune i kako nas okružuju plave ruže? Možemo li zamisliti superkorove i celer iz pakla? Možemo li zamisliti kako kloniramo sebe, svoju djecu, kako manipuliramo veličinom krava i konja, kako bananama unosimo cjepivo protiv gripe, a krumpirom cjepivo protiv kolere? I tko si to uopće može priuštiti?'

Genetski inženjering temeljen je na prijenosu gena iz jedne u drugu  vrstu i  time je prekršio prirodni zakon 'barijere vrsta'.

Znanstvenici su se zaigrali i dobili kukuruz i soju s genom bakterije, jagode i rajčice s genom ribe... Genetski inženjering se upleo u proizvodnju i distribuciju hrane bez obzira što se više od 70 posto potrošača u zemljama EU izjasnilo se da ne želi jesti GMO.

Zagovornici genetskog inženjeringa u proizvodnji hrane  željeli su povećati izvore i količine hrane, kako bi se navodno suzbila glad. Željeli su stvoriti usjeve otporne na herbicide i tako povećati prinose.

No geni za otpornost na herbicide  proširili su se na srodne divlje vrste  unakrsnim oprašivanjem  stvarajući tako za samo nekoliko sezona korove otporne na herbicide. Stručnjaci su procijenili  da se oko 47 posto genetske manipulacije prehrambenih sirovina svodi na otpornost biljaka prema herbicidima, a to s druge strane povećava potrošnju herbicida i do tri puta.

Genetski inženjering postaje sve više odgovoran za onečišćenje okoliša. Trostruko povećanje potrošnje herbicida dovodi do zagađenja voda. 80 posto površinskih voda u Americi je zagađeno. Slični problemi mogli bi se dogoditi i u Europi i drugim krajevima svijeta. Velike multinacionalne kompanije tu nalaze svoj interes.

Prodajući seljacima genetski modificirano sjeme (otporno na herbicide) prodaju im i herbicide koje same proizvode. Bogate zemlje bogate se nauštrb siromašnih pod krinkom dobrotvornosti, spašavajući navodno gladne genetski modificiranom hranom, iako svi dobro znaju da pitanje gladi nije pitanje hrane već pitanje politike.

Tako su Amerikanci izvezli u Gruziju genetički modificirano sjeme krumpira ne bi li 'pomogli siromašnom stanovništvu'. Na kraju je cijeli urod propao, samo zato što takav krumpir nije bio otporan na lokalnog štetnika, na koji su otporne domaće sorte krumpira.

Najnovije na tržištu je Terminator tehnologija koja predstavlja skup metoda genetskog inženjeringa kojim se postiže neplodnost sjemena usjeva. Požeti usjevi mogu se koristiti kao roba, ali poljoprivrednici ne mogu ponovo uzgojiti dotično sjeme. Ova tehnologija predstavlja izravnu prijetnju državnoj sigurnosti namirnica, malim poljoprivrednicima i biološkoj bioraznolikosti.

Odluka Komiteta kodeksa alimentarijusa u Ottawi da se puste u promet genetski manipulirane namirnice bez prethodnog testiranja i bez odgovarajućeg etiketiranja praktično znači da je moral znanstvenika (ako su oni sudjelovali u toj odluci) pokleknuo pod pritiskom kompanija, koje su uložile ogroman kapital u istraživanja genetskog inženjeringa, a koji bi bez ovakve odluke ostao nepokriven ili izgubljen.

Na koga će  pasti odgovornost za izgubljene populacije ljudi, životinja, biljaka, za nepovratno uništenu okolinu, raznolikost prirode? I možemo li zapravo zamisliti što će se sve dogoditi?!

Na prijedlog vijećnika HSS-a do danas se u Hrvatskoj proglasilo 13 županija GMO free tj.slobodnima od GMO-a, uključujući i Sisačko-moslavačku županiju. To znači da kod nas nije dozvoljena sjetva GMO sjemena, pa ni u pokusne svrhe, kao ni proizvodnja GMO hrane.

Sisačko-moslavačka županija prva je hrvatska županija koja se pridružila europskim regijama slobodnim od GMO-a, a povelju o pristupanju potpisala sam upravo ja kao zamjenica županice. Mrežu europskih regija slobodnih od GMO-a čine 42 regije iz sedam zemalja – Austrije, Italije, Velike Britanije, Španjolske, Francuske, Grčke i Hrvatske.

Najveći izazov je uključivanje svih regija članica ove mreže u raspravu o reviziji europskog zakonodavnog okvira, ali i rasprava o budućoj reformi zajedničke politike u poljoprivredi, počevši od regionalne perspektive.

Za Sisačko-moslavačku županiju pristupanje mreži europskih regija slobodnih od GMO-a znači potvrdu opredjeljenja za očuvanje tradicionalnog oblika poljoprivrede te promociju autohtonih seoskih proizvoda koji imaju dodanu vrijednost poput ludinske jabuke, moslavačkog škrleta, slavonskog kulena, banovinske šljivovice, posavske guske, turopoljske svinje...

Republika Hrvatska potpisala je Protokol iz Kyota 1999. godine, prema kojem je obavezna smanjiti emisije stakleničkih plinova za 5 posto, u tzv. prvom obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. u odnosu na baznu godinu za koju je izabrana 1990. godina. Scenariji gospodarskog rasta predviđaju porast BDP-a od minimalno 5 posto, što direktno utječe na porast emisija stakleničkih plinova u približno istom iznosu. Posebice se to odnosi na potrošnju goriva fosilnog podrijetla u sektoru energetike i prometa.

Jedna od konkretnih mjera za smanjivanje emisije stakleničkih plinova jest i korištenje biogoriva u sektoru prometa, dobivenog iz namjenskog uzgoja određenih poljoprivrednih kultura, konkretno uljarica (uljane repice, suncokreta i sl.). Dobiveno biogorivo zamjenjuje gorivo fosilnog podrijetla i time znatno smanjuje emisiju stakleničkog plina CO2, ali i emisije drugih onečišćujućih tvari (SO2, čestice, hlapivi organski spojevi) koje utječu na onečišćenje zraka na lokalnoj razini i u urbanim, prometno intenzivnim područjima.

Treba naglasiti da i zakonodavstvo EU-a Direktivom o promociji upotrebe biogoriva u prometu (2003/30/EC) propisuje minimalni udio biogoriva na tržištu u iznosu od 5,75 posto do kraja 2010. godine, izračunat na osnovi energetskog udjela od ukupne količine mineralnog (dizelskog i benzinskog) goriva plasiranog na tržište. To znači da bi  2010. na domaćem tržištu trebalo biti više od 4 PJ biogoriva izraženog u ekvivalentnoj energiji, odnosno oko 100.000 tona ekvivalentnog biodizela.

Na osnovi prethodno navedenog može se konstatirati da u Hrvatskoj postoji velik i nedovoljno iskorišten potencijal proizvodnje biogoriva, odnosno biodizela iz namjenskog uzgoja uljarica, ali i da je pokretanje takve proizvodnje iznimno složen zadatak koji zahtijeva poznavanje cijelog proizvodnog lanca, što uključuje sektor poljoprivrede, tehnološki proces proizvodnje biodizela zahtijevane kakvoće i konačno plasman biodizela na tržište goriva.

Proizvodnja i korištenje biodizela nameću se kao jedna od vrlo učinkovitih mjera kojima je moguće riješiti međusobno isprepletena pitanja zaštite okoliša, energetike, poljoprivrede i socijalne politike u RH.

U  gradu Zagrebu u promet su u lipnju ove godine pušteni prvi autobusi koji voze na biodizel. Time su okrunjeni HSS-ovi projekti 'Uvođenje biodizela u javni gradski prijevoz grada Zagreba' i 'Namjenski uzgoj uljane repice u Sisačko-moslavačkoj županiji za proizvodnju biodizela kao mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova', koje smo pokrenuli 2003. godine.

Za pokretanje proizvodnje biodizela u RH ključno je povećanje domaće proizvodnje uljane repice kao sirovinske osnove za proizvodnju biodizela. HSS je zbog toga podržao osnivanje Udruge uzgajivača uljane repice, a zajedno smo doprinijeli tome da se zasije dvostruko više površina s uljanom repicom u Sisačko-moslavačkoj županiji, za razliku od prethodnih godina, te da se dio neobrađenih poljoprivrednih površina stavi u funkciju.

Javnim pritiskom potaknuli smo Ministarstvo poljoprivrede da poveća poticaje za uljanu repicu koja će se koristiti u proizvodnji biodizela. S obzirom na to da Sisačko-moslavačka županija želi postati regionalni centar za proizvodnju uljane repice i biodizela, u ovogodišnjem županijskom proračunu predvidjeli smo  600.000 kuna za poticaje za uljanu repicu.

Uzgojem uljane repice u Sisačko-moslavačkoj županiji potiče se razvoj poljoprivrede u ruralnim područjima, a to će doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta (poznato je da svako novo radno mjesto u poljoprivredi otvara još dva radna mjesta). Također, osigurava se domaća sirovinska osnova za tvornicu biodizela u Ozlju, čime se ostvaruju pretpostavke za zajamčeni otkup i cijenu uljane repice, a proizvedeni biodizel koristi se u autobusima javnog prijevoza grada Zagreba.

Vjerujem da će se uskoro koristiti i u drugim gradovima, primjerice Sisku, kojem doista treba čišći zrak.