Mirjana Hrga

03.06.2009. srijeda

Savez Sanadera i Bandića?

U izbornoj noći obje su stranke slavile pobjedu, no malo je razloga za slavlje uistinu bilo. Predsjednik HDZ-a ovih dana likuje nad rezultatima, no sumnjam da se uistinu tako i osjeća. Ne promijeni li dosadašnji stil vladanja i bude li se pitao samo narod, HDZ bi mogao izgubiti sljedeće parlamentarne izbore.

Grad se budi prije sela, gdje stoluje konzervativna publika, pa su samim tim i ovi izbori ozbiljna najava mogućih promjena, osim ako u međuvremenu zakulisnim igrama HDZ dodatno ne uzdrma svog najljućeg konkurenta, ionako smušeni SDP. Mogao bi ga lupiti, i to 'drito u sridu', usred Zagreba, u kojem je četvrtina stanovništva, pola gospodarstva i dvije trećine profita. Kako? Vrlo jednostavno – tako da Sanader sklopi savez s Bandićem protiv Milanovića!

Sudi li se prema ponašanju Milana Bandića neposredno nakon proglašenja rezultata, a isti stil je zadržao i ovih dana, on neće tek tako zaboraviti poniženje koje mu je Milanović priuštio. Stvar se dodatno komplicira u ovim trenucima u kojima treba izabrati koalicijskog partnera. Od 51 mjesta u Gradskoj skupštini, SDP ima 24. Dakle, nedostaju mu dva. Može ih namaknuti iz redova Čačićeva HNS-a, na čemu inzistira Milanović, ili iz redova dosadašnje produžene ruke Milana Bandića, Nezavisne liste Tatjane Holjevac. Izbor partnera pokazat će smjer u kojem će ići grad, ali i SDP.
 
Pobjednici otkazuju poslušnost šefovima stranaka

Teško je vjerovati da je Bandić, nakon što mu je Milanović, umjesto njega, krojio listu za grad, spreman na još jedan kompromis, posebice sada kad je na tronu.

Što će se događati u Osječko-baranjskoj županiji i Osijeku, bit će zanimljivo promatrati sljedećih mjeseci. Narod je izabrao stranku koja je izdanak rigidnog HDZ-a 90-ih. Međutim, jedno je podilaženje tamošnjim, razumljivo emocionalnim masama kad je riječ o ratu i ratnim stradanjima, a drugo život. Bubalo i Šišljagić pobijedili su na krilima 'nacionalnog inata'. No teško je vjerovati da će jedna tako mlada ekipa, na čelu koje nije ozloglašeni ratnik nego bivši maneken Bubalo, svoj mandat protraćiti uz tamburu, burek i pokoji telefonski poziv iz Hercegovine.

HDSSB-u također prijete neprilike i rascjep na one slijepo odane Glavašu i druge koji Glavaša koriste kao odskočnu dasku za vlastite ambicije. Ovisi samo koliko će mudro i na vrijeme mlađahni Bubalo namiriti najžešće jurišnike. Dâ li im dovoljno, u situaciji u kojoj je šef 'do daljnjeg' na putu, nije teško zaključiti kome će se prikloniti. Ova će lojalnost prema Glavašu još neko vrijeme potrajati, tek toliko da se narod ne osjeti izigranim, a onda će, možemo pretpostaviti, mladi matematičar, inače i bankar Bubalo, povući poteze koji će narodu dati više kruha, a manje igara. Pobjednički trojac Bubalo-Vrdoljak-Matković igra istu igru u istoj klasi. Ne mislim na teniske mečeve koji su u tom društvu inače sveprisutni i gotovo istu životnu dob i životni stil, nego na igru oko Osijeka.
 
Šuici osveta servirana – hladna

U Dubrovniku je HDZ doživio šok! Dubravka Šuica je nakon višegodišnjeg stolovanja izgubila od doktora Vlahušića. Nije to bilo glasanje za Andru, nego protiv Dube. Gledajući što se uoči izbora događa u Gradu i koje poteze povlači Šuica, palo mi je na pamet da želi izgubiti vlast ili da joj netko teško podmeće. Sve je bilo užasno nelogično, od novog režima parkiranja nadalje, ali ona kao da nije shvaćala što joj se događa. Tako načetoj, smrtni politički udarac zadao joj je ne Andro Vlahušić, nego njezin donedavno najbliži suradnik Pero Vićan. Glavni motiv njegova ulaska u izbornu trku bio je osveta Šuici. Baš kao i Bandić Milanoviću, Vićan 'gospođi' neke stvari nije zaboravio.Upravo je njegovih 2.280 glasova donijelo Vlahušiću pobjedu! Ovaj je toga svjestan i ne krije – u izbornoj noći zahvalio je Vićanu. Kako i ne bi...
 
Socijaldemokrati i Bog

Inače je zanimljivo primijetiti, što je još jedno ozbiljno upozorenje HDZ-u, da SDP-ovci postaju sve prihvatljiviji konzervativnim biračima.

'Građani su presudili. Tako je Bog htio. (...) U teškim trenucima svaki čovjek zaziva Boga, a ja sam takvih trenutaka imao puno', riječi su kojima se hrvatskoj javnosti obrati novi gradonačelnik Vukovara SDP-ov Željko Sabo! Za bivšeg branitelja i logoraša te socijaldemokrata glasali su i Hrvati i Srbi. Taj je čovjek definitivno najveći pobjednik ovih izbora. Sada je samo pitanje hoće li imati snage nositi se sa svime onime što ga čeka.
Andro Vlahušić izbornu je nedjelju proveo na biralištu, u svojoj bolnici i bolničkoj kapelici!

Milan Bandić izbornu je večer proveo u procesiji u zagrebačkoj katedrali. U svojem prvom istupu nakon objave pobjede zahvalio je Bogu i narodu, ali ne i stranci te najavio da će ujutro odmah otići zapaliti svijeću Majci Božjoj na Kamenitim vratima.

Na misi je bio i Boga molio i Željko Kerum. Štoviše, njegova sestra smatra da je sam Bog zacrtao ovu najnoviju misiju njezina brata.

Čemu sve ovo nabrajanje? Tek kao materijal za razmišljanje HDZ-u: gubi li ta stranka svoj 'vjerski primat' na političkoj sceni gdje, kad nema argumenata, udara po komunistima bezbožnicima i kakva je uopće sudbina uštogljenih i nakupničkih stranaka u odnosu na ovakve, u najmanju ruku osebujne i narodu razumljive kandidate? SDP i HDZ imaju o čemu razmišljati.
Broj komentara: 51
permalink  print  komentiraj


27.05.2009. srijeda

Hrvati – narod koji tiho ludi

Tragedija splitske obitelj, u kojoj je otac oduzeo život svojoj djeci i supruzi, nažalost zorno pokazuje psihičku sliku nacije. Ona je nastajala godinama i nema mjesta da joj se sada čudimo. Kažu da je rat bio najgore što nam se dogodilo, međutim i takav rat bio je podnošljiviji od ovoga što se događa danas. Tada smo se barem nadali miru i prilici za neko bolje sutra. Danas većina tu priliku ne vidi, a mir je odavno izgubila.  Užasan je ovaj nemir u miru i osjećaj da, uhvaćeni za ruke, kolektivno tonemo u nešto što nije mjerljivo stanjem na računu i prihvaćenošću u društvu.

Tko je kriv?
Svi smo više ili manje krivi za ovo što se danas događa, a najmanje oni koji si oduzimaju život, uvjereni kako su ga promašili. Šteta što nikada nećemo saznati po čemu su se to mjerili kada su zaključili da je njihov ostanak beskoristan?
Jesu li možda gledali zadnji aktualni sat u hrvatskom Saboru, kada su naši izaslanici pokazali svu gadljivost ljudske samodopadnosti i bahatosti? Ili im je možda nekakav ulašteni menadžerčić, pokušavajući se još više dopasti svojem šefu, taman uručio otkaz? Ili ih je banka obavijestila da je kamata na ionako teško otplativi kredit još viša? Sve su to razlozi za ogorčenje, ali što se mora dogoditi da čovjek digne ruku na sebe i svoje?
Sve zajedno, pa i više. Najčešće kao razlog službeno ostane zapisana neka trivijalija tipa 'bojao se da ima AIDS', ili 'vjerovao je da ga žena vara', ali daleko je to od stvarnih razloga.

Mediji

Mediji 'suosjećaju' s tragedijom obitelji koja je, kako javljaju, bila primjer 'uzora i sreće'.
Toliko jako suosjećaju da jedni javljaju kako se susjedi ne usuđuju više spavati u toj zgradi, drugi list pak donosi da se tragedija dogodila u susjedstvu Slavena Bilića! Veza Slavena Bilića s ovom priča podjednaka je onoj, također udarno tretiranoj, o nemirnom letu Croatije Airlinesa iz Zagreba za Split! Čovjek se slučajno našao u avionu, kao što je i slučajnost da živi u susjedstvu nesretne obitelji. Ali neka je senzacije, neka je glupih paralela i što više onoga što ionako preteške priče može učiniti još 'pitkijima'. Novinari zaskakuju susjede, prijatelje, patologe... Jeste li poznavali tužnike? Je li išta naslućivalo da će se jutros ubiti? Je li bio dužan, tužan, lud...?

 Tko je lud?

Onako kako je bio 'lud' čovjek koji je presudio sebi i svojima, potencijalno smo ludi svi.
Da je dan prije nesreće netko od laika trebao reći tko je od ljudi u tom splitskom naselju potencijalno suicidalan, sumnjam da bi nesretna obitelj bila u užem krugu. Kao što danas nismo ni mi, no kasnije večeras, sutra, za par dana...
Ima li garancije da smo dovoljno jaki? Stanja u kojima čovjek diže ruku na sebe nisu racionalna, to su trenuci zamračenja nakon kojih više nema ničega.
Zašto je mladić iz Trilja ubio djevojku koju je poznavao? Zašto je Ana Magaš ubila svoga muža?

Zašto je mladi dečko, nakon ponovno dobivene prilike da normalno živi, upao neki dan u banku i ubio policajca?
Sigurno ne zato da bi bili na naslovnici. No, lica s naslovnica, koja se predstavljaju u svojim lažnim kvalitetama i lakoći življenja, mogla bi imati udjela u ovoj priči. Ta su lica najčešće generatori mentalne erozije ovog društva, koje je posve izgubilo kompas. Odavno na cijeni nije dostojanstvo i čast, nego prostitucija, primitivizam i lopovluk.

Crkva i Predsjednik

Predsjednik ovih dana kritizira Crkvu da se upliće u izbore koji se nje ne tiču.
Odakle im pravo, pita se čovjek s Pantovčaka, da sufliraju narodu za koga glasati.
S druge strane, Kaptol mu odgovara da je njihova dužnost podsjećati vjernike da prilikom izbora ovog sveopćeg jada ipak imaju na umu vrijednosti koje Crkva zaziva. Ružna prepirka događa se u trenutku kada više ljudi no ikada treba psihijatra.

Kada već Pantovčak i Markov trg nisu stvorili okvire života u kojima psihijatar nije nužnost, već svojevrsni luksuz, neka sada ne skupljaju bodove na onima koji su postali kolektivna psihijatrija – Crkvi.
Nije, Predsjedniče, narod glup i ne znači da ćemo svi koji idemo u Crkvu glasati za HDZ.

Prokletstvo percepcije

Sanaderu se čini da se nazire kraj krizi. Meni se ne čini.
To ne znači da je on u pravu, a ja u krivu, ili obrnuto, to samo znači da su moja i Sanaderova Hrvatska dvije različite Hrvatske.

On ne mora paziti koliko će platiti odijelo, koliko je gorivo, koliko je tjestenina u lokalnom bircu... Sigurna sam da on odavno nije ni piće platio, a kamoli što drugo.

Za razliku od njega, netko danas tjeskoban prebire po novčaniku i misli hoće li njegovo dijete biti jedino u razredu koje neće ići na maturalac.

Može li se dakle jedan političar olako prešaltati u priču smrtnika od kojeg danas žica glas? Teško.
Narod to osjeća i osjeća se iskorištenim, frustriranim. Ne može si pomoći i kao da tiho ludi... Čemu onda čuđenje?
Broj komentara: 60
permalink  print  komentiraj


20.05.2009. srijeda

Snaga HDZ-a je u slabosti SDP-a

Zoran Milanović ozbiljno bi se trebao zamisliti nad odrađenim poslom. Ovo što izvodi imalo bi smisla samo ako ga plaća HDZ! Njegovo nesnalaženje bio bi njegov problem i potencijalni izvor osobnih frustracija, kada ne bi bilo štetno za cjelokupno društvo. Naime, ni najzagorljivijim pripadnicima konzervativne struje, ako imalo misle svojom glavom, ne može biti u interesu ovako slaba ljevica. Nakon ovih izbora, Sanader s pravom može likovati, a HDZ raditi što mu padne na pamet. Naručivati ne samo kamione, nego i avione, sazivati povjerenstva i ista raspuštati, ismijavati pokušaje SDP-a da mu stane na kraj, jer SDP je pokazao da tome nije dorastao.

Otkako se pojavio na političkoj sceni, Milanović ne prestaje iznenađivati. Mlad, uglađen, odrješit, bez repova, nakratko se učinio kao čovjek koji zna što radi. Međutim, još na prošlim izborima uspio je izazvati ozbiljnu sumnju. Dobio je oko 60 tisuća glasova više od HDZ-a i uspio izgubiti vlast! Recimo da je tada platio danak svom neiskustvu i političkom pubertetu, ali nejasno je što mu se sada događa kada je punoljetan! Ponovno mu je sve bilo servirano, no politička impotencija pokazala se jačom od najjačeg zicera.

Umjesto da smisli kako će oslabiti HDZ i priprijetiti mu na sljedećim parlamentarnim izborima, Milanović je smišljao kako stati na kraj Bandiću. Kako je uopće mogao pomisliti da će njegovo stavljanje sebe samog kao nositelja liste SDP-a u Zagrebu biti poziv građanima da glasaju za tu opciju?! Bio je to očajnički potez i znak slabosti stranke koja godinama vlada Zagrebom. Dobro ili loše, pitanje je za neku drugu raspravu, ali ako je stranci cilj doći ili biti na vlasti, što normalnim strankama uglavnom jest misao vodilja, onda je nemušto pred očima cijele nacije šamarati osobu od koje očekuješ da osvoji još jedan mandat! Upravo je to učinio Milanović, sastavljajući listu na Iblerovom trgu, a ne u Praškoj, i naučio još jednu lekciju - ne pili granu na kojoj sjediš!

Stavljajući 'svoje' ljude na listu, koji bi trebali biti sve ono što Bandić nije, poslao je poruku javnosti: 'Oprostite zbog Bandića, pokušat ću mu stati na kraj.' Ako mu predsjednik stranke ne vjeruje, zašto bi birači od kojih očekuje vlast?! Više trgovac, a manje političar, više menadžer nego ideolog, više svačiji nego SDP-ov, Milan Bandić opalio mu je tešku pljusku.Vratio mu za poniženje, ponizivši ga u utrci u kojoj su formalno zajedno trčali. Za pobjedu u prvom krugu nedostajalo mu je otprilike upravo onoliko koliko mu je klipova pod noge bacio predsjednik njegove stranke. Pobijedi li u drugom krugu i dobije još jedan mandat, možemo očekivati da kažnjavanje Milanovića neće na ovome stati. Završni udarac mogao bi biti izlazak Bandića iz SDP-a, pa neka ga Gradska skupština smijeni ako može, a ne može.

Osim Obersnela i još par zvjezdica, danas se socijaldemokrati nemaju čime pohvaliti, a navodno, za razliku od HDZ-a, preferiraju ljude koji misle svojom glavom. Plaču za Velikom Goricom i objašnjavaju da je Picula upao u teške neprilike zbog 'izrazito negativne kampanje' koju je protiv njega vodio HDZ. Ako je Picula izgubio vlast i sve ono što je mjesecima radio zbog dva tjedna plakata i prazne priče političkih konkurenata, onda vlast nije ni zaslužio.

Istodobno, Milanoviću je za meč loptu bilo servirano nekoliko puta. Ako sada nije HDZ sveo na razumnu mjeru, kad je ovaj pucao po svim šavovima, teško da će ikada. Možda kad prođe recesija ili kada Hrvatska uđe u Europsku uniju? Nije HDZ toliko dobar, koliko je SDP loš. Toliko loš da birači žale što, osim rušenja vlasti, ne postoji način da se ruši i oporba. A oporba je danas SDP jer, nakon što su raznorazni politički poduzetnici prešamarali političku scenu, o HSLS-u, HSS-u, HSP-u i ostalima može se pričati tek kao o značkama na reveru moćnog Ive Sanadera.
Broj komentara: 64
permalink  print  komentiraj


01.04.2009. srijeda

Tko će preuzeti vlast u Hrvatskoj?

Ponedjeljak je osvanuo turoban. Sjedim i pijem prvu jutarnju kavu.

Ne izlazi mi se po toj kiši po novine, pa odlazim na internet. Uvijek idem istim redom – od onih light i najčitanijih, prema onima ozbiljnijima.Tako sam prema svojem nepisanom pravilu otvorila portal najčitanijih dnevnih novina.

I da je vani bilo sunce, smračilo bi mi se.

Evo kako je izgledala naslovnica u 9.30 sati.

'Sestri (5) otkinuo glavu, a drugu je izbo nožem'. Nude i VIDEO.
Niz se nastavlja naslovima kao iz vodiča za zločin:
'Slovenka u Sežani ugušila je svoje dvoje male djece';
'SAD ¦ napadač u staračkom domu je ubio 6 ljudi';
'Majka monstrum do smrti je zatukla svoje dvije bebe';
'Kolumbija ¦ silovao kćer 25 godina i rodila mu 8 djece'...
Kako uspješno ugušiti, ubiti, zatući, silovati? Ili kako samog sebe dokrajčiti:
'Mladić umro od opijanja sa 7,7 promila alkohola u krvi'!

Bez obzira što je bitka medija za preživljavanjem neumoljiva, negdje treba podvući crtu.

Nije spomenuti slučaj iznimka. Slično se ponašaju i ostali mediji ¦ što više krvi i afera.

Zabrinjavajuće je što se publika pali baš na te teme, no to je već posao za sociologe, psihologe i ostale pozvane.

Ignoriranje Crkve

Javila se neki dan i Crkva. 'U utrci za profitom interesi oglašivača i vlasnika stavljeni su ispred čitatelja i njihova prava na istinito i cjelovito informiranje. Novine i informativne emisije pretvorene su u crnu kroniku. Mediji su podređeni tržištu pa najviše prostora daju publiciranju zla, a informiranje javnosti nije svrha, već kolateralni učinak', navodi se u izjavi Hrvatske biskupske konferencije.

Mediji su popratili press konferenciju HBK-a, ali nisu se svi polomili od ideje da i prenesu glavnu poruku. Valjda im je bilo neugodno, pa su izjave kraćene i pušteni su tek ne tako jaki dijelovi. A poruke su bile oštre i u najmanju ruku korisne.

'Publicitet zla najlakši je i najneodgovorniji način privlačenja masa i podilaženje najnižim ljudskim porivima', poručio je dr. Željko Tanjić u ime Komisije. Međutim, tko više sluša Crkvu, kada su i oni označeni kao teški prevaranti koji su odavno zaboravili na interes svojih ovaca. Zanimljivo je da o Crkvi najviše pišu oni koji u nju nogom nisu kročili, možda čak i nikada. Uza sve slabosti, Crkva je jaka i jakom treba i ostati.

Smjena vlasti

Tražim sportske naslove po istom onom portalu, tek da malo odmorim, kad ono:
'Na utakmici u Abidjanu poginula su 22 navijača';
'Majka ogorčena: U Hajduku su pomilovali nasilnika'.

Ima li išta a da ne opisuje kako ubiti, ugušiti, zatući, silovati? Pronalazim vijest o Jandrokoviću. Pišu da gradi kuću s kumom Tomom Butinom. U istom onom kvartu gdje je velik i lijep stan, pod do kraja nerazjašnjenim okolnostima, kupio barba Bebić. Nije loše...

I onda jedna vijest nad kojom sam zastala – 'Gradonačelnik Ploča kupio Audi A6 za 659.000 kn'.

Dakle, 659.000 kn potrošio je iz gradskog proračuna koji je, primjera radi, 200 puta manji od zagrebačkog.

Baš me zanimalo kako će tretirati tu vijest u odnosu na HDZ-ovu blindiranu glupost. Jer ako je stvar principa, a jest, onda je i jedno i drugo priča, bez obzira na iznose i pozicije.

Međutim, ispalo je da nije tako, nego da HDZ treba učiti od SDP-a, jer kad socijalno osviješteni socijaldemokrati kupe skup auto, okom ne trepnu. Istina, puno jeftiniji od onog šefa Vlade, ali otprilike onoliko jeftiniji koliko im je račun tanji od HDZ-ovog.

Dok se Sanader preznojavao i naredio da se auto proda, ovaj drugi je frajerski izjavio: 'Žao mi je što nismo kupili A8, i to blindirani!' Tako je gospodin gradonačelnik bio priča 24 sata, za razliku od gospodina premijera koji je predmet izrugivanja i prozivanja i danas. Spao je s BMW-a na magarca.

I tako se još jednom potvrdio hrvatski obrazac ponašanja koji se može slikovito prikazati na situaciji kad muž prevari ženu i netko to provali. Dio će biti na njezinoj, dio na njegovoj strani, ali ako javno prizna pogrešku, zauvijek će ostati papak.

Važno je biti bahat. I imati stav. Ako si pritom 'ljevičar', u startu je pozicija još i bolja. Jer oni konzervativni lopovi valjda po genetskom zapisu imaju potrebu da kradu dok se ovi lijevi intelektualno naprežu.

Baš me zanima kako će izgledati ova država kad nakon lopova pametni i pošteni preuzmu vlast. Hrvatska će biti Švedska. Samo me brine što u SDP-u navodno baš i nisu raspoloženi preuzeti odgovornost. Nedavno je na jednom privatnom druženju jedan visokopozicionirani SDP-ovac na upit zašto sada ne preuzmu vlast kada je Sanader načet sa svih strana (na međunarodnom planu ništa ne ide kako treba, a i u državi je još gore), odgovorio da nisu ludi:

'Nismo ludi da sad preuzmemo vlast, pa da nam radnici dolaze na Markov trg. Ovako ćemo mi s njima Vladi pod prozore!'

Biti u oporbi uvijek je komotnije nego smišljati kako da svaki mjesec nabaviš pet milijardi i 700 milijuna kuna za mirovine i plaće, plus 120 milijuna za troškove prijevoza zaposlenih u državnoj upravi. Za preuzeti vlast u Hrvatskoj danas treba imati hrabrosti. A i mudrosti. Možda i poštenja? Bojim se da je to previše, jer tko će onda preuzeti vlast?!
Broj komentara: 77
permalink  print  komentiraj


25.03.2009. srijeda

Politički prevaranti

Političke stranke i stranački sistem u cjelini doslovno čine krvotok suvremenih demokratskih država. U Hrvatskoj bi se ista pojava mogla nazvati ugruškom! Višestranačje kakvo njegujemo posve je besmisleno, skupo, zavodljivo i u konačnici uvredljivo za građane.

Pogledajte ovaj cirkus oko predstojećih lokalnih izbora. Birat ćemo čak 127 gradonačelnika, 429 općinskih načelnika, 20 župana, pa onda su tu još i tisuće članova predstavničkih tijela... Užas! Za jednu malu državu totalno bespotrebna mašinerija, s mizernim rezultatom kreiranja biračkih želja i potreba!

U postojećem stravičnom političkom bućkurišu, u kojem je vlast zbog vlasti, teško je biti siguran za koga zapravo glasate. Osim na onoj najnižoj razini – za lijeve ili desne – a ni tu si niste pomogli, jer prave razlike nažalost nema!

Kakve veze ima Milan Bandić sa SDP-om? Time što je član SDP-a? Jednako bi tako mogao biti i HDZ-ov gradonačelnik. Prema socijaldemokratskim načelima, kapitalizam treba reformirati na demokratski način, s ciljem eliminacije nepravde koja vlada u današnjem kapitalizmu, odnosno slobodnom tržištu. Teško da gradonačelnik forsiranjem izravnih nagodbi potiče taj pravac. Čak i kada je gradnja WC-a u pitanju!

Za kakvu stranku glasaš kad glasaš, teško je sa sigurnošću odgovoriti. Jesu li to kadrovske ili masovne stranke; one statusa quo, reformističke ili možda čak i revolucionarne; demokratske ili autokratske; monopolističke ili pluralističke; centralističke ili decentralističke; radničke ili buržoaske; 'stranke mišljenja' ili 'ideološke... U Hrvatskoj sve od toga može biti i ništa biti ne mora. Po potrebi.

Tko je tko?

Što je u Hrvatskoj liberalno, što konzervativno, što socijaldemokratsko, što demokršćansko? Npr. za što glasa Osječanin liberal kada bira HNS? Filozofsko-duhovno polazište moralo bi biti ideja slobodne osobe i vjere u um i razum. Kako to ide s Glavaševim HDSSB-om s kojim su potpisali koalicijski sporazum? U najmanju ruku teško.
Da licemjerje bude još žešće, centrala HNS-a u Zagrebu navodno se buni protiv saveza u Osijeku. Ma dajte, molim vas!

Što se onda dogodilo s Virovitičko-podravskom županijom? I tamo je potpisan ugovor o koaliciji HDSSB-a i HNS-a, samo što je još sve začinjeno i pridruženim članom – SDP-om! I to je izmaklo kontroli?
Sam pokušaj da se iščitaju dosad sklopljene koalicije izaziva totalni kaos i nevjericu u glavi svakog prosječno normalnog čovjeka.

Doda li se tome ovo silno bombardiranje aferama na dnevnoj razini, ne čudi rezultat istraživanja raspoloženja birača u Zagrebu, koje je Hendal proveo za tportal.

Prema njemu, 37 posto anketiranih i dalje je neodlučno. To je ona zbunjena Hrvatska u malom, građani koji su svjesni političkih perverzija i istodobno svjesni svoje nemoći da izlaskom na birališta nešto uistinu i promjene. Jer ima jedan 'ali'...

S druge je strane ona nekritična Hrvatska koja je već odgojena tako da joj afere ništa ne znače, da su zlatni WC-i, skupi satovi, opere u Veroni i zamjene zemljišta nešto što je prihvatljivo, pod uvjetom da tjedan dana skijaju besplatno na Sljemenu, nabrijavaju nacionalističke strasti na temu Slovenije, hrane se osviještenošću nogometnog izbornika koji objašnjava da iz političkih razloga ne treba ići u Čatež!

To su oni koji će jednim okom zažmiriti i zaokružiti broj ispred stranke koju preferiraju, a da više zapravo i ne znaju zašto; to su oni koji će reći – nema veze što se Bandiću podmeće jer i ako uzima, zna i napraviti. Zato njih 34,1 posto želi Bandića i u sljedeće četiri godine na čelu glavnoga grada.
Broj komentara: 44
permalink  print  komentiraj


18.03.2009. srijeda

Tko tu koga?

Jadni naš predsjednik! Optužilo ga da je preko Dragičevića, pa onda ovaj preko Bandića, zaposlio svoju kćer Sašu u tvrtku koja ima ime: Terme Zagreb, ideju i za sada – ništa više. Kako je to netko zamislio da predsjednikova kći bude predsjednica uprave kada nema ni ured, ni stol, ni faks, tajnicu, šofera...? Valjda zato nije donijela ni godišnji financijski plan, iako se to obično radi krajem godine. Naime, predsjednikova je kći predsjednica uprave zagazila u treći mjesec tekuće nam godine, a od plana ni 'p'. Međutim, utješno je što je to za nju piece of cake. Iznervirana propitkivanjem novinara, odrješito je objasnila da nema od nje kompetentnije! Pišu oni zlotvori od novinara da bi navodno i plaću veću od gradonačelnika Bandića... Nemoguće, mora da opet nešto podmeću!

Predsjednik Mesić, za razliku od pokojnog predsjednika Tuđmana, ne dopušta nepotizam. Pa nije njegova Saša Nevenka! Štoviše, ovaj naš predsjednik već devet godina pokušava vratiti milijarde koje je pokrao taj Tuđman i sada da ga vlastita kći strpa u isti koš! Ne dolazi u obzir. On dijeli sudbinu ovog naroda, a ne loše navike prethodnika. Htio se on odreći i velebnih dvora na Pantovčaku, predstojnika i svih onih, kako nam je objašnjavao, bespotrebnih troškova, ali nisu mu valjda dali.

Zato se predsjednik (ovaj, a ne onaj) pita u čemu je problem. Zar njegova kći mora biti građanka drugog reda jer joj je on otac?! Bože sačuvaj! Tko mu ne bi poželio da mu kći, inače doktorica znanosti, uživa u blagodatima svojeg znanja. Štoviše, kao građanka 'prvog reda' bilo bi prilično da se za čelnu poziciju tvrtke vrijedne 50 milijuna eura bori na javnom natječaju. Ako je najbolja, zašto ne? To joj je, tako kompetentnoj, još i veća fora nego da je bira prvi čovjek Ine Dragičević. Btw, tatin prijatelj.

Ina šuti kao zalivena. Tko bi se i usudio progovoriti nakon što im je predsjednikova kći javno poručila da 'nemaju što oni tamo u uredu razgovarati o njezinom poslu'. Kaže Sašica: 'Ne dozvoljavam da se o mom poslu razgovara!' Brine me sudbina Dragičevićeva autoriteta. Čovjek se spominje kao mogući kandidat za predsjednika države, u čemu ga (ako je uopće vjerovati onim novinarima!) podržava prijatelj Mesić.

Predsjednik tvrdi da to nema veze sa zdravim razumom.

Sanader se rješava i Bebića?

Podmeću mu to kako bi se zaboravilo ono oko Luke Bebića i onih ljupkih pisamaca poslanih s metkovske pošte. 'Barba Luka, uvijek ste mi bili uzor... bla, bla, bla... Što je s mojim poslom?!' Je li barba zapošljavao svoje zemljake ili nije, teško da će ikada itko dokazati. Kao i Kurjakovu krađu jajnih stanica. I u jednoj i u drugoj priči obje su strane zainteresirane da šute do električnog stolca!

Sanader se uspješno riješio svih onih koji su zaslužni za njegov dolazak na čelo HDZ-a, a koji su mu na neki način bili uteg oko vrata i povod za sumnju u stvarne namjere preobrazbe HDZ-a iz jedne stranke s primarno komunističkim mentalnim sklopom u modernu demokršćansku stranku. Naime, većina uglednih članova te stranke bili su komunistički funkcionari. Kada se dijelila imovina SKH-a, s obzirom na broj članova, najviše je pripalo upravo HDZ-u, pa tek onda SDP-u. Otpisani su iz HDZ-a odlazili jedan za drugim. Glavaš je odavno otjeran, Šeks je sveden na 'razumnu mjeru', Hebrang je marginaliziran... ostao je samo barba.

Sjećam se jednog razgovora, bilo je ljeto. Mislim 1999. Pokazivao mi je svoje masline ili mandarine, izgledao poslovično nezainteresirano za politiku i životno zainteresiran za svoje nasade. Rekao mi je tada da su to njegovi zadnji dani u politici. Otišao bi on i ranije, ali na nagovor nekih pristao je još malo. Malo se otegnulo. Gotovo desetljeće poslije postao je predsjednik Sabora! Sad mu se prišiva kako je pomagao ljudima iz doline. A zapravo oni njemu pomažu! Eto, da nije metkovskog građevinca Zorana Obšivača, naš predsjednik Sabora teško da bi zatvorio svoju financijsku konstrukciju oko novog stana! Tvrtka Obšivač će mu plaćati rate za kvadrate u elitnom dijelu metropole. Naime, Bebićev stari stan u centru grada kupio je spomenuti Obšivač i ako je vjerovati onome što se piše – u vrijeme kada je stanova kao pljeve pa se nijedan ne može prodati ni za lijek – taj je gospodin kvadrat platio 500 eura više od tržišne cijene! I sad, tko kome pomaže?! Štoviše, treba mu već sada zahvaliti što će budući memoari jednog od najdugovječnijih hrvatskih političara biti tako misaoni. Naime, barba se požalio da se seli zbog buke koja mu ometa koncentraciju. Sada će imati mira. Vjerojatno i više no što je htio.

Odbrojavanje bi se moglo računati od trenutka kada je dnevni list sklon premijeru raspalio tekst na temu Bebića. Recimo da je došlo do pogreške, da se netko od urednika zaigrao... Ali, ne bi li već znali da je isti smijenjen? Moram pitati Natašu Škaričić. Ona je kao pomoćnica glavne urednice (jednog od listova iz iste zadruge!) ovih dana dobila otkaz. Da nije ona nesretnica išla tamo nešto petljati oko barbe pa dobila po prstima? Nema joj druge nego da sada i ona, kao i svi ostali potjerani joj kolege, potraži sreću u Novom listu poduzetnika Roberta Ježića. Tamo ima slobode ko u priči! Toliko da su otišli i korak dalje pa natovarili i ovaj za Bebića neugodan nastavak o Obšivaču! Zamislite koje su to novinarske slobode kada jedan vlasnik poput Ježića, inače dobar prijatelj premijera, ne može te 'divljake' spriječiti da pišu takve tekstove kao što je ovaj protiv jednog od najvažnijih Sanaderovih suradnika! Ili više Bebić ne uživa taj status? Hm... znači li to da onda i prethodno spomenuta novinarska sloboda znači nešto drugo? Stvarno sam pretjerala! Živjela demokracija. I sloboda javne riječi, naravno. :-)
Broj komentara: 55
permalink  print  komentiraj


11.03.2009. srijeda

U2 ili Lepa Brena – pitanje je sad!

Kada bi bilo po onoj 'koliko para, toliko muzike', dalo bi se zaključiti da Hrvatima posve solidno ide...

Za samo tjedan dana, planulo je 20 tisuća ulaznica za koncert svejugoslavenske pop zvijezde Zdravka Čolića u Areni! I što je zanimljivo, nisu se dijelile, nego je navodno bila lavovska borba za komadić papira koji je, javljaju mediji, omogućio zagrebačkoj publici trosatni trans. Organizator procjenjuje da bi bez problema mogli rasprodati još jedan koncert u istom tom gigantskom zdanju!
Ulaznice za četiri koncerta Đorđa Balaševića u Kerempuhu nestale su i prije no što su se pojavile u prodaji! Zagrebačku publiku, tvrde oni koji su imali sreću prisustvovati prvom nastupu, toliko je ganuo 'panonski mornar' da se i plakalo...

A doslovno mi je došlo da zaplačem od sreće kada je stigla i službena potvrda da će 10. kolovoza grupa U2, pored Londona, Berlina, Barcelone, New Yorka, Las Vegasa i Pariza, nastupiti i u Zagrebu!
Doda li se tome i to da će i čuveni Depeche Mode nastupiti u već spomenutoj Areni 21. svibnja u sklopu turneje Tour of the Universe 2009. dođe mi da pomislim kako nam stižu bolji dani.

Međutim, čim počnem zbrajati svoje izdatke za to malo sjete, sreće i dobrog osjećaja, sjetim se stvarnosti i - recesije. I nove prijetnje - da će Depeche Mode i U2 biti samo trenutak privida jer zapravo, čini se da ćemo dulje no što smo planirali ostati na Balkanu. Ne brine me ta činjenica u teritorijalnom smislu. Čak ima i svoje čari. Već u političko-mentalnom.
Siromašni smo, prilično besperspektivni, muljamo s nekakvim topničkim dnevnicima i imamo političare koji pokazuju začudno nizak stupanj nužne pronicljivosti.
Za razliku od Slovenaca koje tako spremno podcjenjujemo kada god imamo priliku. Mogli bismo učiti od njih. Na primjer, jedna od lekcija mogla bi biti 'Martti Ahtisaari'.

Teško je shvatljivo to političko taktiziranje i procjenjivanje u kojemu danima odbijamo svaku pomisao na njegovu komisiju, a onda na istu pristanemo?
Nema sumnje da se postupak Slovenaca oko razgraničenja u Piranu može tumačiti kao drska ucjena Hrvata – ili nam dajte komad mora ili zaboravite Europu! Drsko, drsko do bola...
I oni su u EU ušli s istim otvorenim pitanjem i da stvar bude još bezobraznija – tada su Slovenci postali granica s Europom. Zašto sada stvaraju problem kada bi jugoistočni štit od trusnog Balkana trebala biti susjedna Hrvatska?! Nije li Europska unija zamišljena kao unija u kojoj države ne poznaju granice?
Sve to znaju Slovenci, ali iz nekog razloga zagorčavaju susjedima ionako gorak život. Koriste privilegirani položaj članice kad god se za to ukaže potreba. Nije nam simpatično? Mogla bih se složiti. Ali tko nas pita? Je li legitimno? Nažalost – jest.
Na to je mnogo ranije trebao računati i službeni Zagreb.

A što naši rade? I oni koriste svaku priliku. Ali da zeznu i tamo gdje se očekuje minimum političke mudrosti!
Ne bi Slovenija mogla ovako drmati da postoji jasan konsenzus unutar Europske unije o proširenju. Međutim, ne postoji. I to je ono što im daje vjetar u leđa. Otuda i Ahtisaarijeva komisija.
Za razliku od nas, Slovenci su spremno odigrali na jaku kartu. Naime, dok smo mi stvarali averziju, oni su odlično procijenili snagu Ahtisaarija, verziranog igrača koji ima punu podršku ni manje ni više nego Velike Britanije, SAD-a i Francuske!
Čudno da Hrvatska nije uzela u obzir taj podatak.
Da, isti je to Finac koji je drmao pitanjem Kosova, iscrpljivao Srbe i Albance u maratonskim pregovorima. Pregovori nisu uspjeli jer su dvije strane ostale 'krajnje suprotstavljene' u svojim pozicijama pa je Ahtisaari presudio.

Sjećate li se? Dana 26. ožujka 2007. predstavio je Vijeću sigurnosti UN-a svoj prijedlog rješenja koji predviđa davanje Kosovu međunarodno nadzirane neovisnosti.
Teško je vjerovati da će takav vrsni diplomat, koji govori pet jezika, dobitnik Nobelove nagrade za mir, pristati na ulogu plahog 'medijatora', koji će posjesti dvije strane za stol i poželjeti im ugodan nastavak beskrajnog natezanja. Hoće li i nama Finac na kraju ipak uzeti mjeru?

Tragikomično je što nam se događa, baš kao što su same po sebi, komične i teritorijalne pretenzije Slovenaca na hrvatski teritorij.
Međutim, odlično im ide. Ima tu tragičnih elemenata za hrvatsku publiku poput blokiranja daljnjih pristupnih pregovora, ali ima i smijeha.
Njihovi pisci pišu pisma Obami i tužakaju Hrvatsku. Nepostojeći političari siluju narod da potpiše nekakav papir o referendumu. Joško Joras kao jedan od glavnih sporednih glumaca valja se po kanalima. Na poziv slovenskih urednika tamošnji političari dolaze u pratnji kamera na mjesto incidenta kako bi osnažili cijeli taj doživljaj!

Kao što sam rekla, bio bi to samo komičan pokušaj, da stvar nije puno kompleksnija izvan zidina slovenskog kazališta.
Bruxelles grca u problemima. Nove članice se guše. Traže financijsku pomoć bogatijih, a ovi ne daju.
Europa je sluđena od svojih problema. Osim političkih, zahvatili su ih i socijalni potresi. Radnici izlaze na ulice.
Što će sada Bruxellesu još i Hrvatska? Ista ona koja nema pa ima topničke dnevnike…
Ali nekima u Hrvatskoj Bruxelles je gotovo pa uvjet opstanka.
Sadašnjoj vlasti.

Trebao je to biti jedan od glavnih aduta predsjednika HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima.Teško da će biti. Blokirani smo sa svih strana.
Godina 2011. kao godina ulaska u europsko društvo čini se sve nerealnijom.
U međuvremenu treba preživjeti.
Posebice vrijeme nakon što prebrojimo glasove lokalnih izbora u svibnju. Do tada će se stvarati privid kontrole i podilaziti narodu, odnosno biračima.
A proračun pušta na sve strane. Krajnjim naporima političari štopaju rupe. Posve je razvidno da plana nema. Prelijeva se iz šupljeg u prazno, a sve iz džepova građana!
Rasipa se idejama o višem PDV-u, kamatama na kredit, manjim plaćama, otkazima, revizijama bolovanja (čitaj – tužnim pokušajima obespravljenih radnika da odgode uzimanje radnih knjižica), skupljim SMS porukama… Nema ohrabrujućih prijedloga.

Ministar financija napominje da ukoliko ove godine podbaci turistička sezona, u jesen možemo očekivati još jedan rebelans. Teško da ga neće biti. Posebno ako nastavimo ratovati i s ovo malo turista koji bi nam po prirodi stvari trebali doći. Na primjer – Slovencima.

Ostaje nada da novi rebalans i spoznaju o daljnjem ostanku na Balkanu, nećemo 'proslaviti' koncertom Fahrete Jahić u Zagrebu.
Broj komentara: 118
permalink  print  komentiraj