|
dragi moji blogeri
nije me duuuuuuuuugo bilo ali ništa novoga nema samo trka i strka u borbi sa zdravljem i jednu turu sam od 4 tjedna u bolnici odrapila i evo me sada kod kuće, u kučnom ambijentu gdje se najbolje i najsigurnije osjećam. ne mogu obećati da ću biti revna i prisutna kao ranije jer me čeka još jedna tura dvotjedna svakodnevnog pohoda na rehabilitaciju a onda i operacija ili što već smisle čeljusnih zglobova koji su se pomjerili nakon povrede na radu kada sam dobila cjevčugom po glavi na gradilištu. ...................vrijeme ide, liječi mnogo toga .............. .............kod mene je vrijeme ocajno, kisa, snijeg, kisa, bljuzga, poledica,,,,,,, kako sam 30.12 usla u stan nisam izasla van, nemam potrebe i nedami se a suprug voli svako jutro ici po kruh, pa mu treba 2 sata jer presjedi preostalih 1 sat i 55 min na kavi sa poznanicima,,,,,,,,,,mora se malo izluftati, napričati, prepričati,,,,,
,,,a ja opet nisam navikla po kavama po gradu se svakodnevno naaziti i radije sam u kuhinji ili za kompom, pogledam mailove, forwardiram, napisem pisma i onda procitam novine, online naravno................najcesce jutarnji i vecernji a Glas smo pretplaceni i dobivamo na kucnu adresu ujutro pa svi listamo, kako tko što ali detaljno.
a malo bolje kad pogledas jedni od drugih prepisuju i nemas zapravo sto pogledati vec samo politika i strka i napucavanja tko je koliko maznuo love, pronevjerio, oteo, zatajio, proslijedio, poklonio,,,,,,, sve me to navodi na niz pitanja
a to je da sto sam cijeli život radila kada podrepaši za kratko vrijeme imaju što suprug i ja za cijei zivotni vijek nismo zaradili? gdje smo pogrijesili? što smo mogli drugacije, kada smo trebali drugacije,,,,? toliko sam se nagnjavila kroz život sa jurnjavom za poslom, za plaćenim poslom, nisam gledala kilometrazu i udaljenost, samo da moji imaju koliko toliko pristojan život, a sada kada smo suprug i ja bolesni, on je u jadnoj mirovini a ja cekam da se zatvori firma ili da budem u posljednjoj kosarici serviranoj zavodu za zaposljavanje,,,,,,,
pa preživi do 60-te godine ženskoga života jer su se pobrinuli da je to dobna granica za mirovinu za zene. Ici negdje dalje raditi? Gdje kada je sve stalo!!!! Mladi nemaju mogućnosti zapošljavanja a ne mi koji smo u životnoj silaznoj putanji. -----i opet pokušavam dobri duh zadrzati jer je to jedino sto mi preostaje-----
------ne zavidim nikome ni na cemu, svako je sebi na neki nacin odredio put, ali se uhvatim vrlo cesto u razmisljanjima o događanjima koja su sada napunila medijski prostor i sama pomislim na jos niz koji treba uslijediti
ne mogu tu nista promijeniti kao niti vecina građana i sama sebi se nasmijem
i onda pogledam žute stranice i neprekidno iste face, Dolores, Dikan, Simona, Ante, Nives,,,,,,,
bas nam svima to treba, lijepo nam se smiju sa slika i ubiru novce od prodaje intervjua, slika, pa postaju brend
zanima me kakva je to poruka mladima?
-------njih analiziraju psiholozi, psihijatri, modni stručnjaci,,,,,,,,,,bljak koja pompoznost !
nastala je praznina u poimanju životnih vrijednosti, kulturne baštine, običaja,,,,,, a ni televizija nije nikada bila gora nego sada, reprize serija, emisija, prastari filmovi, a ono sto je imalo dobro je tako kasno da nema šanse dočekati budan ili obavezno zaspim nakon desetak minuta gledanja
..........i idu dani.......
nikakve planove ne možemo stvarati jer ne znamo što će sutra donijeti, uvukli smo se svi u kuću i svako u svom kutu se zabavlja na svoj način, svako zna što mu je obveza,,,,,,
upravo gledam jednu emisiju snimljenu ljetos, to me podsjetilo koje pasje vrućine imamo preko +40° C ništa nije normalno kao i klima koja uzima danak po svijetu katastrofama
i prekidam nizanje činjenica okruženja jer se počinjem blago uzrujavati a to mi ne treba.
ve`lka pusa, slavonska sa dahom ledenih kišnih kapi
|
permalink print komentiraj