grhasj

10.10.2015. subota

Jesen (?)

Danas je veoma tmurno , pravo jesenje vrijeme / olovne i teske snove snivaju oblaci nad tamnim goskim stranama,.../ Htio sam nesto raditi, ali su me (kao i uvijek ) omeli na neki svoj specificno komatozan nacin. Najprije, treba paprike i luk ( a zimnice sam napravio za tri porodice ), a potom se , ma , kakovi sjetila: okreni mi onako auto / popodne cu ici Nadi ( pa zar sam ja lud )..... Voziti auto nakon vise od godinu dana a ne moze oguliti tri krumpira, niti prosetrati nasipom, a posebno tesko se popeti na kat: itd itd... Ma pogodilo me to ( i ne samo to ) kao grom, da sam jednostavno utrnuo, popio lijek i zaspao gotovo tri sata.. Htio bi da svi budu zdraviji, da svima olaksam stanje, no ja se trosim, a ONI (E) su nekom svom svijetu: - glavno da ima novaca - nitko nezna kako je meni - nitko nije bolestan kao JA - psi su na prvom mjestu-prava strka - JOZA sluzi kao servis ili usluzna djelatnost, a placaju se kucne pomocnice za usisavanje, kuhanje (normalno sve ja moram dokuhati) ma dosta mi je - Legalizacija = Joza - odzavanje i reguliranje centralnog = Joza - pranje vesa = Joza Bas me zanima hocu li docekati 1.11.15 (Svi sveti ) Inace 14.10.15 je sedam godina kako me supruga napustila ( gusim ju, u sve se petljam, ne moze raditi sto hoce). Od tada sve cini da ja budem podalje, da se ne vidim u njenoj blizini, jer onda pada prica koju je prosirila po Petrinji i dalje.... No JNoza je dobar i sve ce to podnijeti---- daje sebe na oltar zrtrveni, a za koji k...... Odgovora nemam, snage nemam, pomoci nemam, ipak stojim uspravno VEDRA CELA I OBRAZA CISTA ( pravi socijalista )
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj


15.03.2015. nedjelja

Nirvana

Danas je osvanuo lijep, gotovo proljetni dan, a meni u zadnjoj etapi zivota to i nije najbolje sjelo. Nekako se osjecam kao u *Bolnici na kraju...*, sve oko mene je bolesno, zena se bori sa samom sobom u postoperativnom toku bez v idljivih naznaka napredka / no volja ju ne napusta - borac je nema sta/. Sin mi sve skupa tesko podnosi / uz vlastitu bolest /, ja nekako jos vladam duhom, no nemoc se sve dublje utiskuje u mene, a kci sve to prozivljava na svoj nacin daleko ( u Km ) , no brigom i uz elektroske medije smo svi u vezi - iako to za mene nije veza, to je virtualni svijet bez emocija, a ja ne podnosim da netko u mom okruzenju pati, pa ma kako se u proslosti odnosio prema meni, zelim pomoci, ugoditi, no i najmanja sitnica me zna tako povrijediti da se prakticki topim... To je zapravo stanje letargije ( ne depresije ), hocu ali ne mogu, a ne necu jer mi se ne da..... P.xs. za sada imam snage za toliko, drugi puta mozda bude vise svjetla....
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj