priče

25.11.2012. nedjelja

ODGOJ

ODGOJ Odgoj djece je najljepši i najzahtjevniji posao. Sklona sam vjerovati kako većina roditelja voli svoju djecu, brižni su, žele ih obrazovati, daju im savjete kako se nositi s problemima, uče ih razlikovati dobro od zla, uliti im samopouzdanje i odgovornost … i sve to bez obzira na obrazovanost samih roditelja. Postoji literatura kako to postići. Nije to loše i posezala sam za njom, mada se guru odgoja djece dr. Spock odrekao svojih savjeta. Osobno smatram da je vrlo važan instinkt roditelja i prepoznavanje mogućnosti samog djeteta. Osim toga naučiti ih ljubavi jer se sve uči i usaditi im vjerovanje da se u najtežim trenucima obrate roditeljima koji im možda ne mogu pomoći, ali svakako više nego djetetov najbolji prijatelj. I nikada, ama baš nikada ne uspoređivati svoje dijete s drugim djetetom. Od rođenja pa nadalje. To je ukratko moje mišljenje. Nekako mi se čini da je to nekada bilo lakše kada su majke bile kod kuće. Čak i kada su radile od 6h do 14 h. Kako tko. Danas je teško ako oba roditelja imaju sreće da rade najčešće od 9.h do 17h, još teže ako ne rade. Optimalni dio dana nisu zajedno, a kad se skupe svi su umorni, nervozni , čeka ih niz obaveza … Blaženi baka servis. Sada će mnogi reći da je punica/svekrva takva, onakva, miješa se tamo gdje im nije mjesto … a onda se pitam kako je netko uzeo za životnoga partnera čija je majka rospija koja bi logično trebala odgojiti osobu kakva nam se ne sviđa. A sviđa nam se. Čak ju volimo. Znam djecu, danas odrasle ljude koji su kao djeca ostali bez roditelja. Divni su. Postigli su prvenstveno moralne norme i sve ono što želimo sami postići kod svoje djece … e sada kako? Jer su oni tako sami odlučili. Čestitam im. Postoje osobe koje su odrasle u traumatičnim okolnostima, gotovo sigurno traumatizirani, ali su naprosto odgovorni i dragi ljudi. Kao i oni koji se bili obasipani pažnjom i ljubavlju, a rezultat – horor. Uvjerena sam da roditelji nisu govorili svome potomstvu neka ukrade, ubije … a to se dešava. Nekako ispada da nema pravila. Ima ih. Želim vjerovati i vjerujem da je većina ljudi kako znamo reći dobra. Različiti su i to je izvrsno. Ne mogu zamisliti da su svi kao ja ili da su kao osoba koja mi je uzor. Kako bi to bilo dosadno. I gore od toga. Mogu u nedogled o ovoj temi. Naprosto mi se ne da jer je sve rečeno i napisano od struke. Ovo je samo moje lamentiranje. Roditelji i odgoj su ipak temelj svega. No tu nema garancije. Kakva su nam djeca saznamo kada odrastu. Teško je biti roditelj, a još teže dijete.
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj