|
olako se približava i taj dan, to jest meč obrane naslova svjetskog prvaka. Pomalo me hvata nervoza, ali ne samo zbog obračuna s Dannyjem Greenom, već i zato što se nikako ne uspijevam priviknuti na vremensku razliku, a možda još više što trener nije uz mene. Posljednjih dva tjedna priprema u Njemačkoj odradio sam bez njega, a mislim da će mi se ovdje u Perthu priključiti tek u petak. No, prebrodit ću i taj problem, kao što sam ih prolazio i dosad u životu. I baš zato mislim da imam pravo na neke svoje stavove o životu i o boksu. Svjestan sam da mi je boks donio i slavu i novac. Boksu sam zahvalan. ali isto tako znam da boks ne bih preporučio nikome. Nitko me ne može uvjeriti da je 12 rundi udaranja u glavu zdravo i da može proći bez posljedica. Do nekog vremena uživao sam u boksu, poslije sam ga shvatio kao posao, i polako se penjao stepenicu po stepenicu do svjetskog naslova. Ovaj, možda i posljednji meč, prihvatio sam isključivo iz egzistencijalnih razloga. Sa sportskog aspekta ispunio sam svoj san, i ovaj meč mi sada uopće nije bitan. Prihvatio to netko ili ne. Uvijek ću govoriti ono što mi je na pameti i srcu. Nisam ništa bolji i pametniji čovjek zato što sam postao svjetski prvak, baš kao što ni ne očekujem da me netko tapša po ramenima. No, isto tako nije mi drago čuti kada mi osporavaju moje mišljenje i pljuju zbog njega. |
permalink print komentiraj