StipeDrvis

12.12.2007. srijeda

Nisam Božji čovjek, ali imam pravo na svoje mišljenje

olako se približava i taj dan, to jest meč obrane naslova svjetskog prvaka. Pomalo me hvata nervoza, ali ne samo zbog obračuna s Dannyjem Greenom, već i zato što se nikako ne uspijevam priviknuti na vremensku razliku, a možda još više što trener nije uz mene. Posljednjih dva tjedna priprema u Njemačkoj odradio sam bez njega, a mislim da će mi se ovdje u Perthu priključiti tek u petak.

No, prebrodit ću i taj problem, kao što sam ih prolazio i dosad u životu. I baš zato mislim da imam pravo na neke svoje stavove o životu i o boksu. Svjestan sam da mi je boks donio i slavu i novac. Boksu sam zahvalan. ali isto tako znam da boks ne bih preporučio nikome. Nitko me ne može uvjeriti da je 12 rundi udaranja u glavu zdravo i da može proći bez posljedica.

Do nekog vremena uživao sam u boksu, poslije sam ga shvatio kao posao, i polako se penjao stepenicu po stepenicu do svjetskog naslova. Ovaj, možda i posljednji meč, prihvatio sam isključivo iz egzistencijalnih razloga. Sa sportskog aspekta ispunio sam svoj san, i ovaj meč mi sada uopće nije bitan. Prihvatio to netko ili ne. Uvijek ću govoriti ono što mi je na pameti i srcu. Nisam ništa bolji i pametniji čovjek zato što sam postao svjetski prvak, baš kao što ni ne očekujem da me netko tapša po ramenima. No, isto tako nije mi drago čuti kada mi osporavaju moje mišljenje i pljuju zbog njega.

Broj komentara: 149
permalink  print  komentiraj


06.12.2007. četvrtak

Na redu je Green, a poslije ćemo vidjeti

Došlo je vrijeme da otputujem u Australiju. Iako ne baš u idealnim uvjetima, jer posljednjih sam dana trenirao to jest sparirao slabijim intenzitetom zbog bolova u šaci i ramenu. Zato sa sobom nosim injekcije, koje ću koristiti za šaku a što se ramena tiče, valja će ta bol proći.

Ne želim se više vraćati na politiku jer čitam svakakvih komentara i mora vam priznati da mi neki uopće nisu ugodni za pročitati. Zato ću se zadržati samo i jedino na boksu i onome što očekujem od ovog meča. Spreman sam maksimalno, fizički spreman sto posto jedino je pitanje u kakvom će mi stanju biti ruka. Hrabrosti imam i zato ću ući u taj ring, protiv Dannyja Greena spreman da pojas svjetskog prvaka vratim kući.

No, iskreno osim o boksu posljednjih tjedna ni o čemu drugome nisam razmišljao jer ovdje u Njemačkoj život mi izgleda totalno drugačije nego u Hrvatskoj. Sve je podređeno boksu, živim isključivo po sportskim pravilima, koncentriran i usredotočen na to što radim i što me čeka.

Doduše, znale su mi misli malo 'odlutati', a ono o čemu sam razmišljao bilo je vezano uz moju budućnost. Vjerujem, onu ljepšu – a to znači uz obitelj, bez boksa. A što sam zaključio? Još ništa. Nisam donio nikakav konkretan zaključak i znam samo da mi ništa ne ovisi o ovom meču. Ne garantiram da ću nastaviti s boksom ako i ostanem svjetski prvak, kao što ne znači ni da ću prekinuti ako izgubim. Svoj sam životni cilj ispunio – postao sam svjetski prvak. I sada je sve otvoreno. Samo da se kući, 18. prosinca vratim s pojasom svjetskog prvaka.

Broj komentara: 31
permalink  print  komentiraj


23.11.2007. petak

'Šaka mi je otečena, ali se nadam da nije pukla'

Ljudima kada je ili iznimno zanimljivo ili ultra dosadno – vrijeme brzo leti. Tako je i meni posljednja tri tjedna to jest od kada sam u Hamburgu gdje se pripremam za meč protiv Dannyja Greena, australskog boksača koji mi želi uzeti naslov svjetskog prvaka.

Mislim da, bez obzira na zgusnut dnevni raspored, ipak spadam u kategoriju ovih koji se dosađuju jer dani su mi poprilično jednolični. Buđenje mi je već oko sedam, prvi dvosatni trening počne u devet, a oko podneva sam već na odmoru. Drugi trening mi počne oko 16 sati, a ne završavam prije 18 i 30. Uključim li u to i masažu, iz dvorane ne izlazim prije 19 sati. Nakon toga sam toliko 'strgan' da idem ili kući ili nešto na brzinu pojesti u restoran. Kada dođem doma, pogledam kakav film, a zna mi se dogoditi da zaspim prije nego film i završi. Uglavnom, sasvim drugačiji bioritam nego kada se u ljetnim mjesecima odmaram u Hrvatskoj. Tada mi oko 23 sata tek počinje život.

U ponedjeljak ću ići na injekciju jer kako sam posljednjih sedam dana počeo sparirati, šaka me boli. Strah me da mi nije nešto puknulo, jer ako je onda će mi ovaj meč biti otkazan a sve ove pripreme padaju u vodu. Nadam se ipak da je riječ samo o ozljedi koja mi neće stvarati problema jer s nestrpljenjem čekam meč u Australiji. Inače, protivniku, ustvari kao i svim dosadašnjim, posvetio sam dosta pažnje i moru reći da ga respektiram. Čim se čovjek bori za naslov svjetskog prvaka znači da nešto vrijedi. Samim time da i mene može pobijediti. Ne strahujem, samo sam oprezan.

Što nakon meča? I prije dvije godine spominjao sam kako postoji mogućnost prekida karijere, a eto još sam u ringu. Isto to mogu reći i sada. Dakle, imam želju i oženiti se i imati obitelj, ali kada će se to realizirati još ne znam. Na to uvijek utječe mnogo stvari, ali jednom kada prelomim u sebi, onda će to biti definitivno. Mogu reći da sam svoj sportski motiv osvajanjem naslova svjetskog prvaka ispunio. I da neću žaliti za bilo čime.

Isto kao što ne žalim što sam javno dao podršku Ivi Sanaderu, predsjedniku HDZ-a. Vidim da me mnogi zbog toga prozivaju, ali još jednom ću reći – politika me ne zanima, moja stranka je Hrvatska. Nikakav novac od HDZ-a nisam dobio, ali imao sam želju iskazati svoje simpatije.     

Broj komentara: 39
permalink  print  komentiraj


30.10.2007. utorak

Dogovorio sam meč za novac kakav u Europi ne bi dobio

Bilo je čupavo i neizvjesno, ali uspio sam dogovoriti meč za obranu naslova svjetskog prvaka po svojim uvjetima. No, zbog tih pregovora morali smo pomaknuti termin borbe ali i dogovoriti novog protivnika.

Riječ je o Dannyju Greenu, australskom boksaču koji ima zanimljivu i bogatu karijeru, uz čak i osvojeni naslov svjetskog prvaka, ali u nešto lakšoj (mislim po kilogramima) kategoriji. No, uz Australiju me veže neugodna uspomena jer tamo sam, u jedinom meču, doživio i poraz. Tješim se da sam na taj meč otputovao gotovo sa godišnjeg odmora. Sada sam ipak u punom treningu, pa mi je možda i ova odgoda termina dobro došla. Druga stvar koju ne smijem zanemariti jest ta što će Green možda imati i sudačku naklonost. Nije to alibi, već činjenično stanje i realan pogled na okolnosti. Ipak će on boksati na svom terenu, pred svojim navijačima i napadati pojas svjetskog prvaka.

Na meni je sada da se pripremim najbolje što mogu, a to sasvim sigurno i hoću. U četvrtak putujem u Hamburg gdje ću finiširati pripreme, a postoji velika vjerojatnost da već početkom prosinca (borba je dogovorena za 15. ili 16. 12.) otputujem u Australiju kako bi se priviknuo i na vremenske uvjete ali i da lakše prebrodim veliku vremensku razliku.

Broj komentara: 42
permalink  print  komentiraj


15.10.2007. ponedjeljak

Došlo je vrijeme da se napokon izborim za sebe

Kao prvo pozdravljam sve dobronamjernike, ali i one koji to baš i nisu. Nema veze, svatko ima pravo na svoje mišljenje. S toga nema ljutnje ni na ove koji moje postupke ocjenjuju negativno. Svatko bira svoj put i svatko se bori na svoj način.

A sada je napokon red došao i na mene. Uoči borbe za obranu naslova svjetskog prvaka postavljeni su mi uvjeti koji nisu nimalo pošteni. Preko mojih leđa i drugi pokušavaju nešto ušićariti, ali više nisam u situaciji da sve uvjete moram i prihvatiti. Trpio sam gotovo osam godina tuđu volju i sada je napokon došlo vrijeme da se izborim za sebe. Nemam što tajiti, zapelo je na financijskom dijelu ugovora. I zbog toga sam još uvijek u Hrvatskoj to jest Puli.

 Ovdje se pripremam kao da će borbe biti 17. studenog, iako mi se čini da će taj termin ipak morati biti odgođen. Za kada? Nemam pojma jer ne ovisi sve o meni. Postavio sam svoje uvjete, drugi sada moraju razmišljati. Iako se ne bih iznenadio da mi čak i uskrate pravo za ovu borbu.

No, još danas, ili možda u utorak, otputovat ću u Njemačku pa možda već sutra budem imao i konkretniji odgovor oko mogućeg termina. Naravno, ja bi to želio jer ipak za boks i od boksa živim.  

Broj komentara: 24
permalink  print  komentiraj


04.10.2007. četvrtak

Umjesto u dvorani, znojio sam se u krevetu

Najavljivao sam svoj odlazak za Njemačku, na pripreme za meč obrane naslova svjetskog prvaka u studenom, ali nešto mi je iskrsnulo pa sam taj plan morao promijeniti. Ništa bitno, ali čak me i razveselilo jer ostao sam u Puli, a svoj boravak u trening-kampu u Njemačkoj još sam malo skratio.

Imao sam i nesreću jer prošla dva dana proveo sam kod kuće, u krevetu i borio sam se sa temperaturom od 40°C. Malo me je iscrpilo, ali već prvi izlazak na morski zrak dobro mi je došao. Neki su mi rekli da mi se to dogodilo zato što sam bio na HDZ-ovom predizbornom skupu ali ja sam siguran da to nije razlog. Naravno, i odmah me ljudi vežu u tu stranku. Međutim, na taj sam skup pozvan i ja  ali i cijela amaterska boksačka reprezentacija, ali to nitko nigdje nije spomenuo. Ponavljam još jednom, nisam član ni jedne stranke a siguran sam – neću ni postati. Politika me uopće ne zanima. Ipak, moram biti iskren, makar se to nekome sviđalo ili ne, premijer Sanader mi je izuzetni simpatičan. I nadam se da će i on, ili tko će već imati priliku, uspjeti utjecati na odluku haškog suda i kazne za ona tri 'nevinašca' koja su ubijala po Vukovaru. To me je prenerazilo i ne mogu vjerovati da međunarodna javnost može samo tako preći preko stradanja i patnji tih ljudi. Neka ih bude sram. 

Broj komentara: 29
permalink  print  komentiraj


25.09.2007. utorak

Spakirao sam stvari, a vraćam se na štitu

Nakon nekoliko kratkih boravaka proteklih tjedana u Njemačkoj, gdje sam dogovarao detalje te sređivao pojedinosti oko priprema za meč  u kojem ću braniti naslova svjetskog prvaka, došlo je vrijeme da na duži period napustim Hrvatsku. Od subote pa do meča, sredinom studenog, boravit ću u trening-kampu, u blizini Kölna. Iskreno, već me sama pomisao na to da me neće biti doma toliko dugo izjeda, a još kada se sjetim kakvo vrijeme i kakva monotonija me očekuju, još mi se pogorša. No, bez tog odricanja ne bih postigao to što jesam, pa se ne smijem ni žaliti previše. Zato se nadam i vjerujem da će moj povratak kroz dva mjeseca biti 'na štitu'.

Iako će nekom možda izgledati i zvučati smiješno, ali i za taj odlazak sam se morao pripremati. Oboružao sam se filmovima, prijatelj Ico prikupio mi ih je 60-tak, pa ću imati čime kratiti slobodno vrijeme. Posljednjih sam se dana nauživao i mamine kuhinje, iako kuhari u tom kampu nisu loši. Ustvari, možda je to i najbolja strana kampa. Na svu sreću  na WC odlazim kao da sam galeb, jer tko zna kako bi izgledao nakon dva mjeseca boravka tamo. Kada čovjek ima puno slobodnog vremena, a malo sadržaja za njegovo trošenje, onda često vrijeme provodi u kuhinji. Tada ni pet treninga dnevno ne bi bila dovoljna za održavanje težine. A zna to i moj kompa iz momčadi Adnan Ćatić, poznatiji kao Felix Sturm, s kojim ću boraviti u kampu. Zato ništa ne prepuštamo slučaju, već 'udarnički' krećemo od prvog dana.        

Broj komentara: 23
permalink  print  komentiraj


14.09.2007. petak

Danas žalim što se vraćam u Njemačku

Za početak se moram ispričati za nešto duži period u kojem se nisam javljao, ali imao sam objektivnih okolnosti zbog kojih to nisam uspio. Naime, boravio sam u Njemačkoj od utorka i svakodnevno sam sređivao nekakve papire i dogovarao nekakve detalje oko ugovora. Još uvijek ništa nisam definitivno riješio i zato sam pomalo tužan. Postoji velika vjerojatnost da ću već u nedjelju opet morati za Njemačku. I to na duži period. Počele bi mi pripreme za meč u studenom.

Ukoliko se to dogodi, a vjerojatno hoće, ostat će mi neispunjena želja da sudjelujem u humanitarnoj akciji, na nogometnoj utakmici, za prikupljanje pomoći obiteljima poginulih vatrogasaca. Na moju žalost, na te obveze ne mogu utjecati, i to je onaj dio surovog profesionalizma zbog kojeg čovjek ponekad požali baviti se boksom ili bilo čime drugim. Svim srcem ću biti uz te ljude dobre volje, a vidjet ću kako ću se i sam uključiti u akciju.  Naravno, ako se nešto u međuvremenu dogodi te odgodim polazak za Njemačku bit ću na toj akciji.

Dodatni 'bad' uoči puta, to jest odlaska na pripreme, predstavlja mi i vrijeme. 'Gore' je hladno, tmurno i ružno i jedva sam dočekao povratak u Hrvatsku. Želio bih da taj moj boravak ovdje potraje, ali ako neće, morat ću se prilagoditi okolnostima. Ipak sam odabrao boks kao profesiju i sada ne smijem žaliti.

Broj komentara: 14
permalink  print  komentiraj


06.09.2007. četvrtak

Skidam kapu do poda za Blankino zlato

Živim posljednjih dana u sjeni dva događaja koja su šokirala Hrvatsku. Jedan je nažalost, tragičan. I duboko suosjećam sa svima koje je ova tragedija potresla. Glupo mi je gurati se, što mi je zbog raznih ugovora i nemoguće, ali kakva god da se akcija bude organizirala za pomoć obiteljima poginulih vatrogasaca, stojim na raspolaganju. To mi je takav šok da jednostavno teško pronalazim riječi koje bih uputio ožalošćenima.

S druge strane, koliko me je ovo ražalostilo, Blankin me je uspjeh vratio u 'život'. Skidam joj kapu do poda, jer u kakvim je uvjetima radila, gotovo je nevjerojatno da je stigla do takvog uspjeha. Isplatio joj se sav trud ulagan godinama. Žalostan sam samo što se u hrvatskom  sportu ne događaju nekakve stvari u kontinuitetu to jest kao posljedica sustavnog ulaganja već se uspjesi pojavljuju stihijski, nakon pojedinačnih ulaganja i odricanja. Sve me to podsjeća na moj put jer sam dio karijere proveo i radeći kao redar u disko klubu i znam koliko su Vlašići morali svojeg uložiti u taj rezultat.

Meni se prelaskom u profi boks i pronalaženjem kluba, to jest promotora, situacija bitno popravila i s te, organizacijske strane, potpuno sam miran. No, profesionalizam zahtjeva i veliku vještinu pregovaranja pa sam sada u situaciji, da s kućom kod koje mi je istekao ugovor, sredim poslovni odnos to jest da vidimo u kojem će smjeru ići naša suradnja. Bilo je u planu da ovih dana otputujem u Njemačku ali sam taj odlazak prolongirao. Nekako mi se čini da je bolje pregovarati licem u lice nego preko telefona. Jedino oko čega ne moram pregovarati jest termin obrane naslova svjetskog prvaka – pa su moji sportski ciljevi usmjereni na 17. studenog.  Doduše, već u subotu bit ću u Zagrebu gdje ću navijati za Bilićeve igrače i pobjedu nad Estonijom.

Broj komentara: 14
permalink  print  komentiraj


29.08.2007. srijeda

Tito mi je postao najveća preokupacija

Ljeto mi je praktički završilo, dane provodim u Puli i vraćam se u uobičajenu svakodnevicu to jest sportski ritam života. Više nema 'brije', ritam spavanja mi je najveća promjena jer kroz ljeto sam išao u krevet u šest ujutro i budio se iza podneva, a sada sam u krevetu već prije ponoći. Naravno, i ustajanje je ranije.

Kroz ljeto sam također trenirao, ali sada su treninzi sve intenzivniji. Nisu češći, ali su žešći. Kombiniran treninge za fizičku snagu i što je još važnije na svakom od njih, posebno onima u teretani, izvlačim maksimum. Na plivanju i trčanju imam više 'slobode' pa mi misli znaju 'odlutati'. Sjetim se što jesam ili što nisam, a morao sam napraviti.

Mislim mi ponekad skrenu i na česte senzacionalističke napis o meni, ali više uopće ne reagiram na te izmišljotine. Sada mi je najveća preokupacija postao Tito Mendoza, Panamaca protiv kojeg bi se sredinom studenog trebao boriti za obranu naslova svjetskog prvaka. Ustvari, tako su mi barem zasad najavili iako se u boksačkom svijetu često znaju dogoditi promjene.
 A promjene su moguće i u s moje strane. Proteklih su se dana javljale mojim menadžerima nekakve promotorske kuće, jer sa dosadašnjom mi je istekao ugovor, i ostaje otvoreno s kime će biti postignut dogovor. Naravno, ne znači da ne ostajem pod 'istim krovom' i možda je bolje da to uopće više ni ne spominjem. Barem dok se ne realizira.

Polovinom rujna putujem u Njemačku pa sam se već bacio na skupljanje filmova kako bi si olakšao život u Njemačkoj jer gore me čekaju 'znoj i suze'. Život mi se svodi na trening – kuća – trening što je poprilično monotono. Nadam se da će ovi zločesti komentatori sada imati malo više razumijevanja za moje ljetne ludorije.

Broj komentara: 22
permalink  print  komentiraj