Kvalitetne informacije

14.12.2016. srijeda

Međugorje kao turistička destinacija

Međugorje je maleno mjesto u zapadnoj Hercegovini udaljeno tridesetak kilometara jugoistočno od Mostara. Međugorje odnosno župa Međugorje se prvi puta spominje 1599. godine u spisima. Već tada je katolička vjera bila čvrsto ukorijenjena na tom području, no nije se moglo naslutiti da će ovo mjesto jednoga dana privlačiti mnogobrojne hodočasnike iz cijelog svijeta. Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Postalo je poznato kroz ukazanja djevice Marije, kad se 24. lipnja 1981. godine djevica Marija ukazala skupini od šestero djece iz zaseoka Bijakovići u Međugorju. Nakon toga se počeo razvijati vjerski turizam. Od tada se, prema njihovim svjedočanstvima, djevica Marija pojedinima od vidioca ukazuje svakodnevno, nekima mjesečno a nekima jedanput ili dvaput godišnje. Već petog dana ukazanja u Međugorju se okupilo više od 15 000 hodočasnika i znatiželjnika, a smatra se da je do danas kroz Međugorje prošlo preko 30 milijuna hodočasnika. 


U početku su se sva ukazanja odvijala na lokalitetu Podbrdo, danas zvano Brdo ukazanja, na prostoru sela Bijakovići. Budući da se Međugorje u tom razdoblju nalazilo pod komunističkim režimom u kojemu je bila naglašena opresija vjere, bilo je puno sputavanja od strane vlasti, a strani nisu bili ni progoni pojedinih međugorskih franjevaca i crkvenih dostojnika. No ni takvi progoni ni širenje negativnih vijesti putem medija sklonih režimu te sama opresija komunističke vlasti nisu uspjele zaustaviti širenje Gospinih poruka koje su dolazile iz Međugorja, te su sami događaji i vijesti o Međugorju privlačili sve više posjetitelja. Tijekom vremena zbog sve većeg broja dolazaka hodočasnika, Međugorje se počelo intenzivno izgrađivati te danas ima izgled manjeg grada. Danas Međugorje broji oko 4 600 stanovnika. 

Turistički potencijali Međugorja i njegova ponuda 

Međugorje se nalazi u blizini mnogih emitivnih turističkih zemalja odakle dolaze hodočasnici. Većina jednodnevnih posjetitelja je iz same Bosne i Hercegovine te iz susjedne Hrvatske. Italija kao tradicionalno jako emitivno tržište za Međugorje također je relativno blizu BiH. Od ostalih jakih europskih emitivnih tržišta tu su još Austrija, Irska i Poljska. U blizini Međugorja se također nalaze turistički atraktivne primorske destinacije kao što su Dubrovnik, Makarska, Split i Neum. Mnogi turisti koji su ujedno i vjernici kad putuju u nabrojene destinacije često odlaze na izlet u Međugorje, a i mnogi hodočasnici čiji je glavni motiv posjeta Međugorju, usput posjećuju i neke od ovih destinacija. Taj trend bi trebalo razvijati i u budućnosti jer to koristi svim ovim destinacijama. Time se povećava broj turističkih dolazaka u Međugorje, a i vrijednost lokacije raste. Prema TOMAS-ovom istraživanju posjetitelji Međugorja tijekom svoga putovanja su posjetili i druga mjesta u BiH i u Hrvatskoj. Većina ih je posjetila Mostar (70%), Međugorju najbliža turistička destinacija i jedna od atraktivnijih destinacija u BiH. Velik dio posjetitelja je posjetio Dubrovnik (40%). Još se posjećivao Neum, Split, Počitelj i Sarajevo. Hotelski gosti većinom posjećuju ostale destinacije izvan Međugorja dok gosti u privatnom smještaju gravitiraju Međugorju.

Međugorje se nalazi na maloj nadmorskoj visini sa bogatim biljnim pokrovom, u području blage klime sa velikim brojem sunčanih sati. Ovi povoljni prirodni uvjeti dobra su osnova za produljivanje turističke sezone i povećanje broja turističkih dolazaka budući da velik broj turista dolazi u ljetnim mjesecima. No nijedan od ovih geografskih elemenata zasebno niti njihova kombinacija nemaju snagu privući toliko veliki broj turista u Međugorje. Ljudski i duhovni čimbenici su glavni turistički potencijal Međugorja i jedini pravi magnet koji privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta u ovo malo mjesto. Na prostoru Međugorja nalaze se tri najznačajnija duhovna punkta sa ponudom duhovnih sadržaja: Brdo ukazanja, Križevac i crkva sv. Jakova. Ta tri punkta su ujedno i sastavni dio svakog hodočasničkog putnog plana za Međugorje. Nema potpunog suglasja o važnosti ili pridavanju prvenstva pojedinim međugorskim lokacijama, već to ovisi o percepciji pojedinih turista. U sklopu istraživanja o Međugorju, istražila se i važnost pojedinih segmenata ponude za hodočasnike u Međugorju. Među ispitanim hodočasnicima ustanovilo se da su Brdo ukazanja i Križevac jako važni za sve hodočasnike bez obzira na socio-demografske razlike i religioznost. Brdo ukazanja i Križevac poznati su po brojnim ozdravljenjima koja su se dogodila kada su se hodočasnici molili na tim mjestima, te privlače mnoštvo hodočasnika. U Međugorju postoji još mnogo lokacija koje većina hodočasnika posjećuje od kojih se mogu izdvojiti Festival mladih u Međugorju i Zajednica Cenacolo kao mjesta i događaji koji privlače veći broj turista.

Vjerski turizam u Međugorju
 
Međugorje je prije ukazanja bilo malo, siromašno selo, kraj oskudan vodom i plodnom zemljom čije se stanovništvo bavilo poljodjelstvom i pomalo stočarstvom. Ono je nakon početka Gospinih ukazanja skoro preko noći postalo svjetski poznato i popularno mjesto koje više ne izgleda kao Međugorje prije ukazanja. Budući da je država BiH do početka 90-ih godina 20. stoljeća bila dio socijalističke Jugoslavije, slučaj fenomena Međugorje nije dobro prolazio kod tadašnje komunističke vlasti. Zbog negativnog stava službene politike o Međugorju došlo je do njegova ignoriranja kao turističkog mjesta zbog čega su se stvorili neregularni uvjeti za razvoj ovog mjesta kao svetišta što je dovelo do nekontrolirane gradnje pa čak i do zabrane djelovanja turističkih agencija na tom području do kraja osamdesetih godina. Međugorje je unatoč svim tim preprekama i općenitoj ekonomskoj stagnaciji u Jugoslaviji uspijevalo iz godine u godinu privući sve veći broj posjetitelja. Predratne godine su bile jedne od turistički najuspješnijih gledajući na broj turističkih dolazaka i povećani broj zemalja iz kojih su dolazili. 

Izgrađeni su brojni hoteli, kuće, pansioni, suvenirnice i restorani. Sagrađeni su popratni hodočasnički sadržaji oko same crkve kao što su križni put, kip Uskrslog Isusa, brojne ispovjedaonice i klupe na otvorenom, vanjski oltar itd. Ta popratna pojava stalne graditeljske djelatnosti u mjestu neizbježna je zbog velikih i konstantnih hodočasničkih dolazaka. Ni nakon raspada Jugoslavije nije došlo do osmišljavanja planova izgradnje Međugorja od strane nove vlasti. Tu su mještani postali glavni promotor privatnog poduzetništva u turističkoj djelatnosti, te se još uvijek gradi stihijski, bez nekog urbanističkog plana što se negativno odražava u izgradnji često neodgovarajuće infrastrukture. 


Prema nekim procjenama Međugorje godišnje posjeti oko milijun hodočasnika, a prema jednom istraživanju godišnje u Međugorju boravi oko 850 000 hodočasnika, dok broj noćenja na godišnjoj razini iznosi 1,9 milijuna. Međugorje i dalje ima status mjesne zajednice iako kroz njega prođe i u njemu u prosjeku dnevno živi i radi oko 90 000 ljudi. Zbog velikog broja hodočasnika koji su prisutni svakodnevno, mise i ispovijedi se često održavaju na otvorenome. Od 1981.-2013. godine u Međugorju je boravilo oko 28 milijuna hodočasnika te je ostvareno oko 65 milijuna noćenja. O snazi Međugorja kao turističkog mjesta govori i činjenica da u Međugorju ima više taksista nego u čitavoj Hercegovini; preko 60 taksista, a turistička sezona ovdje traje osam mjeseci tj. hodočasnici tijekom čitave godine posjećuju Međugorje. Ipak je najveća koncentracija posjeta za Uskrs (u proljetnom razdoblju), Godišnjicu Ukazanja (24. lipnja), Svetog Jakova (25. srpnja), Festival mladih (1.-6. kolovoza), Veliku Gospu (15.8.) te Uzvišenje sv. Križa (14.9.). 

Ovi podaci govore o Međugorju kao o jednoj od najposjećenijih vjerskih destinacija te o destinaciji koja privlačenjem velikog broja turista utječe na lokalni razvoj, ali i na širi regionalni razvoj BiH. Pretpostavlja se da je Međugorje najposjećenija destinacija u BiH, no pravih statističkih podataka za ovo mjesto kao ni za cijelu Hercegovinu nema. To je posljedica nedovoljno osviještenih državnih statističkih službi o važnosti praćenja vjerski motiviranog turističkog prometa, ali i neprijavljivanja gostiju od strane iznajmljivača smještaja. 

Utjecaj turizma na gospodarstvo Međugorja 

Utjecaj vjerskog turizma na gospodarski razvoj Međugorja je očit ali ga je teško kvantificirati jer nema preciznih podataka o gospodarskim učincima. Ni najpouzdaniji podaci koji se odnose na vjerski turizam u Međugorju ne mogu se lako naći ni kod crkvenih organa, turističkih agencija, pa ni kod ostalih koji pružaju usluge smještaja i ishrane te druge hodočasničke usluge. Ipak prema nekim istraživanjima dolazi se do zanimljivih rezultata. Kada se govori o dnevnoj potrošnji turista prema istraživanju TOMAS-a FbiH-e, turisti tijekom boravka u Međugorju u prosjeku izdvajaju 61 euro po osobi i ostvarenom noćenju. Polovicu tih izdataka čine izdaci za smještaj (31 euro po noćenju), zatim izdaci za hranu i piće izvan smještaja (12 eura) te izdaci za kupnju (11 eura). Za sve ostale usluge turisti u Međugorju u prosjeku izdvajaju 7 eura. Uspoređujući ovu potrošnju sa Mostarom (Međugorju najbliži turistički grad), vidimo da turisti u Mostaru imaju dnevnu potrošnju od 75 eura koja je veća od one u Međugorju ponajviše zbog smještaja. Turisti u Međugorju izdvajaju manje novaca za smještaj od turista u Mostaru. Što se tiče smještajnih kapaciteta, broj kreveta u smještajnim kapacitetima Međugorja i njegove okolice 1999. Godine bio je oko 15 000, a danas ima oko 18 300 kreveta tj smještajnih jedinica. Iskorištenost kapaciteta je najveća u onim kapacitetima koji su u blizini crkve jer je ona središte duhovnog programa i sakramentalnog života mještana i hodočasnika. Prosječna iskorištenost svih smještajnih kapaciteta u Međugorju je vrlo dobra i kreće se između 35% i 40%. Uspoređujući iskorištenost međugorskih kapaciteta sa kapacitetima vjerojatno najprepoznatljivije hrvatske destinacije u svijetu, Dubrovnika, vidimo da Međugorje ima otprilike istu iskorištenost kapaciteta. Prosječna iskorištenost hotela u Dubrovniku iznosi 35%. 

Prema istraživanju Međugorje ostvaruje 90 milijuna eura godišnjeg prihoda od turista. Prema istom istraživanju Međugorje je od početka ukazanja pa sve do 2013. ostvarilo 2.85 mlrd eura ukupnog prihoda, od čega se procjenjuje da je samo tridesetak posto ostvareno legalnim putem što ukazuje na problem rada na crno izložen u Međugorju.
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj