desire1701

17.03.2007. subota

I'm back

evo i mene nakon duuugo vrem,ena,,nadam se da me niste zaboravili,,pa svasta se nesto iz dogadalo,,,iako eto nisam vise s onim likom,,sada smo kao prijatelji,,,izademo van skupa,na kavice,gledamo filmove,ali eto nismo skupa,,ma sve je ok,,,,zanimljivo je to kako se odjednom sada opametio,,,sada njemu ulaze u glavu stvari koje su mu trebale ući barem prije godinu dana,,,eh,,,ali dobro,,,a sta se tice mene osobno,malo idem pa malo neidem u skolu,,,idem na glupu praksu,,,bzvz uglavnom,,uglavnom mi dani prolaze ispred tv-a,,,još uvijek nemam neku veliku volju za izlazit sa drustvom,alil dobro,,,,,ubrzo cu stavit neke nove slicice,,,eto zasada to od mene samo da znate da sam ziva,,,
ljubim vas sve,,,
Broj komentara: 13
permalink  print  komentiraj


24.02.2007. subota

mali okret na prošlost:))

Ovo je priča o jednoj dugoj prekrasnoj ljubavi,,,

Ona je bila mlada kada ga je upoznala,imala je tek 15 godina,neiskusna,nezrela u debelom pubertetu..On je bio 2,5 god stariji od nje i u to vrijeme je hodao s njenom prijateljicom,,,Svakodnevno su se viđali,i u to vrijeme nisu mogli ni pomislit da će biti dugo skupa da će se voliti više od ičega,,,Postali su najbolji prijaelji,povjeravali su se jedno drugom,ona je njemu mogla reći sve,i najdublje tajne,tajne kojih se čak i sramila,,,S vremenom iz njihovog nježnog prijateljstva se počelo rađati nešto više,u jednom trenu su se uhvatili kako se ljube na dnu skalina,i od toga dana postali su nerazdvojni,,,Njoj je bilo jako teško jer je iznevjerila prijateljicu,iznevjerila je njeno povjerenje,ali shvatila je da nemože protiv svojih osjećaja,,Nakon nekog vremena odlučili su se upustiti u vezu,,Ni on ni ona nisu tada znali koliko će postati jaka ta ljubav,koliko ce postati opsjednuti jednno o drugom,,provodili su po 10 sati dnevno skupa,uživali su u svakom trenutku koji su proveli skupa,ali ni to im nije bilo dovoljno,sve je bilo predivno,,,doslovno kao u nekoj bajci,,,,sve je bilo savrseno dok jednog dana on nije pao u kušnju kojoj se nije mogao oduprijeti,zavela ga je njena prijateljica,pao je pod njen sarm,,,kada je ona to saznala bila je shrvana nije mogla vjerovat sto se dogada,izgubila je povjerenje u njega,u tom trenu svijet joj se rusio,ali ipak nije ga htjela izgubit,jer ga je voljela,,,Dugo vremena joj je dokazivao da se pokajao,i nakon nekog vremena ona je to i shvatila,ali uvijek kad bi se posvađali ona se vraćala na tu temu,nabijala bi mu na nos,,oh kako je pogrijesila,,,pocela ga je non stop kontrolirat nije mu doslovno dala da dise,,a sve to samo zato sta ju je bilo strah da ga opet neizgubi,,,nije zeljela bit opet povrijedena,zeljela ga je samo za sebe a to je dosta sebično,,,On je radio sve da joj dokaze da je voli,no ona se uvalila među poroke,sve je krenulo od nevinih izlazaka vani ali to je doslo do takve mjere da su ti poroci govorili i radili sve umjesto nje,,znala je da grijesi,,,Njezini roditelji su ga obožavali,on je bio njihov zet i gotovo,nisu mogli nikoga drugog zamisliti s njom,samo njega,a ona se full zbližila s njegovima,sestru mu je voljela kao da je i njezina,njegovi su nju prihvatili a ona ih je obozavala,,,,,,Ona nikada neće zaboraviti jednu večer,večer koja joj je jedna od najljepših uspomena,večer u kojoj su dugo pod zvijezdama vodili ljubav,večer u kojoj su oba dvoje bili spremni na sve,topila se u njegovom zagrljaju,njihova gola tijela bila su dugo spojena,bilo im je kao u snu,šum mora,zvjezdano nebo,večer puna ljubavi,,Nije htjela da ta večer ikada završi,,,,I dan danas kad se sjeti te večeri suze joj krenu niz obraze,,,Proživjeli su puno lijepih trenutaka skupa,Oba dvoje su mislili da je njihova ljubav najača,da ih nikad i nitko neće i nemože rastaviti,,nikad,,,Planirali su skupa zajedničku budućnost,tako su blizu bili zarukama,več su smislili i da ce zivjeti skupa ii kako ce s financijama,razmisljali su i o bebi i o svadbi ali naravno tek za par godina bi se to dogodilo,čak su smislili i imena za bebe,,eh kaže on ako bude dečko da se zove Domagoj,,a cura Ema...:))Ona se slagala s njim u svemu sto je reko,,,No odjednom sva ta bajka se razbila u milijon komadića,,,Nju su poroci obuzeli skroz,nije mogla razmisljat iako ga je voljela vise nego Boga nesvjesno ga je uništavala,nesvjesno se poigravala njegovim osjećajima,povrijedila ga je,,,

Tek je nedavno shvatila da ima problem,da mora biti opet ona stara,da ga nezeli izgubit i odlucila ga je pod svaku cijenu vratiti nazad,,,No on je u međuvremenu upoznao osobu u kojoj je našao njenu zamjenu,kad mu je trebao zagljaj,poljubac tu nje nije bilo,,,i odlucio je da ce bit s tom drugom,,Kada je to ona saznala srce joj je puklo,jer voli ga kao i prvog dana voli ga više od svega,i sta je najtuznije ona zna da i on gaji jos uvijek iste osjecaje prema njoj ali nezeli biti opet povrijeden i ona shvaca,,,,Ali ona od svega najmanje zeli da ga povrijedi,odlucila je da će biti opet ona stara,da će riješiti problem,da ga želi opet osvojiti jer jednostavno njen zivot nema smisla bez njega u njemu,,

Sada su prijatelji,hm,,prijatelji koji se vole,,,ona je njemu sada prijateljica koja kad ga vidi samo zeli snažno zagrlit i poljubit,zeli se skupit u njegovom naručju,želi da je mazi kao nekada,zeli se opet osjećati zaštičeno a jedino se tako osječala uz njega,,,Koliko ga voli nemoze se objasnit,ali odlucila je da nece forsirat nista koliko god da je boli i sama pomisao da je on s nekom drugom,,,,Čekat če ga,,,,koliko god treba,,,,

Ona zna da još ima nade,,,jer tako jaka ljubav nikad ne umire...tako jaki osjecaji nemogu nestat,,,

Čak i sada ona sjedi u svojoj maloj sobici uplakana,i čeka,,,,,


Eto to je jedna mala slatka priča,,mali dio moje prošlosti sažet u par(?) redaka..Priča je napisana ima neko vrijeme,,,,sad je sve drukčije.....ja sam krenula dalje,samnom nema ništa posebno,,optimistična sam kao i uvijek puna pozitive,,,,puno vas sve ljubim i volim,,,,,

Broj komentara: 9
permalink  print  komentiraj


19.02.2007. ponedjeljak

štafeta...

evo i na meni red za stafetu....
1.obožavam sve činiti na svoju ruku,nepromišljena sam,full tvrdoglava,i vječito psiho-analiziram druge oko mene jer smaram da dobro slušam i da mogu pomoći svima drugima osim sebi
2.pokušavam ne raditi iste stvari kao i ostali,u biti pokušavam bit šta različitija od drugih,imam neki svoj stil života koji mi potpuno odgovara bez obzira na to šta me neki smatraju ispaljenušom
3.full brzo se vezivam za ljude,opraštam sve i svašta ali nikad nezaboravljam i s vremenom sve to loše vratim u troduploj mjeri,,i međuostalom mrzim sve one pizdarije sta ostale ženske oduševljava(šoping,šminkanje,tračanje...)to je za mene trošenje  dragocjenog vremena
4....sex,drug's and tehno....-nemam komentara za ovo riječi govore same za sebe...
5.veliki sam optimista,,i to sam nedavno zaključila kada sam shvatila da u životu treba uživat..volim se smijat i lupat gluposti koje i nemaju smisla, kao i sada :)))


stay cool:))
Broj komentara: 3
permalink  print  komentiraj


09.02.2007. petak

the new beginning

evo mene opet nakon duuugo vremena,moram se pohvalit da sam okrenula novu stranicu u životu,sve počinjem iznova,shvatila sam da je vrijeme da neke stvari u životu moram promjeniti,,Zahvaljujuci mojoj dragoj kumi koja me je navela na debelo razmisljanje i koja mi je pomogla da polako počnem slagat sve kockice u glavi,shvatila sam da je nekim stvarima stvarno dosao kraj,,E pa tako sam ja skupila finally hrabrosti i prekinula 2,5 godisnju vezu,i sada se osjecam full bolje,slobodnije,shvatila sam da iako imam samo 18 god a prozivjela sam fakat svega i svacega,nemoram trpit nicije vrijeđanje ni ponižavanje a kamoli da s mojim godinama moram nekome izigravat mamu,osjećaji koji su prije postojali sad ih više nema,jedino sta me u zadnje vrijeme držalo u toj vezi je strah da nikoga nepovrijedim,a pogotovo njega,ali prije par dana sam stvarno shvatila da nema smisla i to tek kada su opet pale teške riječi s njegove strane,,,Izgleda da je to bila samo pubertetska ljubav,jer sam se vezala sa 15,5 godina,i dosta toga mi je bilo uskraćeno zbog te veze,izlaske s društvom ne mogu nabrojit ni na prste jedne ruke u te 2,5 god,ali sada je svemu temu dosao kraj,sada želim samo uživat,na neki način i nadoknadit sve to,ali bez obzira na sve nije mi krivo zbog ničega ipak je to bilo još jedno koliko toliko lijepo iskustvo,i on je bez obzira jedan drag momak kojemu je jedini problem sto se nezna ponasat u skladu s godinama(skoro 21).ali naravno kakav bi to život bio da nema uspona i padova,ja sam iz ovog iskustva barem nešto naučila ako ništa,ružno bi bilo da ja to sve nazovem pogreškom ali odsada ću puno više stvari raditi pametnije i promišljenije nego prije,posvetit cu se sebi,skolovanju,meni dragim ljudima a ljubav ce doci sama od sebe jednoga dana,nemislim ni nezelim nista forsirat,eto toliko....
još jednom space hvala:)))))))
Broj komentara: 5
permalink  print  komentiraj


11.12.2006. ponedjeljak

opet royo

     opet opčinjenost royom,možda sam vam već i dosadila sa njegovim slikama ali šta mogu kad sam opčinjena njegovim slikama,,


Broj komentara: 10
permalink  print  komentiraj


04.12.2006. ponedjeljak

Something.....

Sjedim u svojoj mračnoj sobi, gledam te kroz prozor  svog malog zamka, neznam ni koliko je vremena prošlo, ali osjećam da prolazi vječnost.

       Zar ti nitko nije rekao da «zauvijek» označava dom? Sigurnost i         toplinu u tvom zagrljaju. Napravio si od mene tijelo puno ožiljaka, koji bolu i peću…

   Ja čekam svoj preporod, čekam da dođeš i da poljupcima zacijeliš moje žive rane.

U tim se trenucima prepustim, traje neko vrijeme i onda se ohladim.

Tražim, osvajam, uzimam…

Dajem sve do kraja…

Potrošim ideje i nestane čarolije…

Nestaneš iz mojih misli…

Tad osjetim potrebu za ispunjenjem do kraja.

Želim se zaljubiti, ne razmišljati, ne tražiti, ne analizirati, jednostavno biti zaštićena time što sam dio tebe.

Želim popuniti prazninu, samo tebi pripadati.

Oko mog zamka je tisuću barijera, rovova i duboki hladni jarak.

Daleko sam u gustoj šumi.

Trudim se dati najviše, ali toliko i zauzvrat tražim.

Nemože me se pratiti…

   Tad se povlačim sa prozora u tamu svoje sobe, tamo nema straha, ne možeš me povrijediti.

Sve postaje ništa.

Gubim se u osami dok je oko mog zamka košnica.

Trebam te ljude.

Ne volim potrebu koja navire i guši me, kojoj moram udovoljiti.

Poželim…

O tako poželim tvoj zagrljaj.

Totalno predavanje…

Osmjeh iznad mog lica, da sve postane ništa, a ništa sve.

Osobi pored mene da se dajem i predajem u potpunosti.

Da sam tu, sad i ovdje…

I da nepostoji ništa što može narušiti moju puninu.

Sjedim i čekam te, kroz glavu prolaze lijepe misli, sunce obasja moju tamnu sobicu, osjećam toplinu, čujem kucanje na vratima svoje sobe.

Trznem se i shvatim da na kraju ostaje moje tijelo puno ožiljaka koje treba zaliječiti.

A sve što mi treba je nepresušan izvor tvoje ljubavi.

Zar ti nitko nije rekao da «zauvijek» označava dom?

                          

Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


01.12.2006. petak

Special edition..

                 Evo za početak par meni prekrasnih slika od slikara Luisa Roya..

         

Broj komentara: 13
permalink  print  komentiraj