TIHE PODUDARNOSTI

Poklonimo si večeras mrcvarenje mislima
i zadovoljštinu prekratko važećih odluka.
Zašto ne?
Smijimo se i plačimo sami sebi dok odlaze 
savršeni prvijenci rođeni pod svjetlima 
javnih rasvjeta u prozirnom žutom mraku.

Toliko priča poželi ostati onkraj istine,
a koloplet lažima zavedenih - beskrajan.

Cijedi preko koljena, krije se pod lepezom 
duginih haljina; onih rijetkih i tako namjerno 
nehajnih.

Dok iskrivljene boje stenju, dodirivane 
kroz zatvorene oči, tihe podudarnosti zahtjevaju 
novo razočarenje…

Želja će im biti ispunjena!

Uz hihot…

***

Ne prilazite! Ovdje ionako nema svjetla.


kolovoz, 09.


 

- “Hvala, Dragishaaaa!!!!” – ispaljujem se iz zelenog auta. Klapavog,

al .. poklonu se ne gleda

u zube, ni auspuh!

Kasnim 12 minuta, no  BAS onako vesela… zvizducem,

lamatan rukama, gledan krovove i

palme dok  turisti gledaju mene.

Korak mi zavrshava na vrhu prstica….

Pricam sa prodavacicom na trafici koju brine

nova blagajna:

"Ajoj, meni, ma ja iman u njon miljun novca,

a ona mi pokaziva 900 kuuuna…!?!?”

"Maa, e. Sve mi je jasnoa. Ah! Uh. A eto... Sretno.

Dovidjenja"....

… Svasta nesto. A hormoni Ljubavi mi struje tilon.

Ne pitaju kuda smiju, a kud ne… Prokleto lako nadju

mjesto koje mi naaajvishe pashe.

Iako kroz lagani kes i jos laganiji “shkiiilj” - opazam scene.

Momenti za “klik”, al ni aparata ni mobitela.

KAKVA JUTARNJA IRONIJA…

-         Riva: bijela, prljava koca dolazi u luku. Za njom grakce

u ekstazi, brat bratu 40 galebova.

Bijelih. Gladnih. Luuuuudiiih.

-         Pristaje supetarski trajekt. Ljudi u potpalublju

cekaju na “3, 4, SAD!”.

-         Prekrasan crni Zuki Bandit kod Hrvojeve kule. Vidi, vidiii...

Ima presten oko rezervoarta??!?!

Bogu H-Fala nije grijeh, ali to ja prije ne vidjeh…

-         Sunce se probija tamo put Bacvica.

Makarska Promet nijemo slijedi itinerer. Ljubicasto

mu dobro pristaje.

-         Pazar. Vrpolje se. Jos su tihi... sa’ ce… svaki cas!

-         Dvije kante od 15 litara. Crvene. PREPUNE ZELENIH JABUKA.

Tik uz cestu. Cekaju.

Prshte od svjezine. Rumene se od zelene!

-         Firule: 6 macaka na okupu. Lizu ostatke hrane iza masnog

kioska fast fooda. Koje falshe

prijateljstvo, aaa?  Ne mrdaju. Cujesh zvuk jeziiika. Dobijam tek

nepar izravnih pogleda.

-         Kroasan. Cokolada mu plaaaaaziiiii van. Grejpfrut.

Dorucak.

-         Vesela chakula o sexu i smrti. Tipicno za jutarnju kafu na

Odjelu sudske medicine… ako je

zpocne jedna tamo lasta.... (hi hi)

-         Pjesmuljak od Bijelog dugmeta…u glavi…. i jedno daleko, sneno,

sretno, voljeno lice…

 
Njegovo….a moje.

 
Dobro Vam jutro, chitachi…

 
L-ASTA!

    Ljudi moji, puknit cu ako ovo ne izbrbljam ode.

DANAS SAM POLA JUTRA PICALA! Dosla na posa u 10 ipo umisto 8! 
Ipak je cetvrtak. (neuracunjljiva cetvrtkom...  )
Iden ja laganini na posao. Kasno se digla. Mjuza na 800. Spakirala se za put. Doruckovala sa tatom.
Regala na internet. Uhvatila bus na vrijeme, mazechi se sa mojim iPodom, ALI -ALI - kad sam vidjela
KAKAV DAN VANI VLADA doslovno izletila iz busa - i na noge do ureda! Ja ne znam.
Meni je to miiiiiiliiiina. Tako volin ovi grad i kad zapushe buretina grad bude ko divovske orgulje.
Huci. Pjeva. Place. Trga se. Krpi. Cisti. Smrzava. Iznova radja...

A sutra, ali bas SVAKO SUTRA poslije bure - dan da ti pamet stane.

Stala mi!

Ostala sam zakopana na potezu ispod Hotela Marjan (znam da ne znaci vama sjevercima nista, ali
znat ce ovi "lokalci"). Puca pogled na Split. A ja pivan li ga pivan sa Oliveron iz iPoda
"..Splite moooj, moja lipa radooostiiii..."

Pucaju me emocije. Puca spoznaja da sam presretna sto mi tako malo triba za bit sritna!
Ajme...ajmeeeeee....  ako ko naleti na ove dvi daske sta mi fale u glavi, javite na PP)
I drago mi je sto mi niko nije iscupa srce sa ovih koordinata.   I NECE!
Al' veceras opet putujem... Ne predaleko i ne predugo - tek toliko da se iznova obradujem mome
Splitu kad mu se opet vratim. I vama. 

Budite mi dobri i cuvajte vase voljenee. Oni su blago...  zlatokoso blago.
Mazite ih i pazite i gricnite ako situacija nalozi 

_______________            

Eto. Jesan!
A sad - ko se usudi picat - trk na sunce!
Nasmijite mu se. Oli ne vidite da se ono vama smije???

VARIIII!!!   


V.V.D.

 

Starija za godinu dana, pametnija za dvije, a ludja za tri!

Nedavno proslavila rodjendan, tetovirala se, prvi put se
dala voziti na zvijeri  i docekala 2008. na splitskoj Rivi
gdje sam prije dvije godine ostavila srce…da cuci ispod trece
palme, uzivajuci na rujanskim zrakama sunca i da me ceka…

Zivot je neumoljiv.

Radim od pocetka prosinca kao mlada nada hrvatske
znanosti, asistiram na nastavi na med. fakultetu
i kao Shakespeareovom liku – svaki mi je sat predstava.

Sva sreca – umorim se!

Cetvrtak rezerviram za duhovnu hranu i odem do crkve.
Momente eventualne sjete kitim gitarom. Slobodne minute
poklanjam necakinji i zeljnim prijateljima, a dosada sam
imala jedno ronjenje u vodama ljubavi i nasukala me plima…
ili oseka…

Ne znam vise.

Blog je tih, ali ne i moje nutrine.
U to nikad nemojte povjerovati – CAK ni meni…

One koji se jos odvaze kliknuti na ovu adresu
“medjuzemlja” – nek znaju da su rado vidjeni.

Zelim Vam svima sve najbolje u ovoj novoj.

ODLUCITE BITI RADOSNI!

Vasa

Lasta

ps. Posebni pozdrav jednoj maloj obitelji iz ZG-a
koju cuva tata Kruno. ;)

13

Toliko je jos ostalo! Dana. DANA, LJUDI MOJI! D A N A!!!

Sluzbeno sam NEZAPOSLENA, a nesluzbeno – PREZAPOSLENA!

:)

Prodala skoro sve sto se prodati dalo i javnim putem se moram
zahvaliti kolegici L.P. koja mi je svojim savjetima pomogla da
uselim i odselim u ovo CUDO OD ZEMLJE….

Sada vam uglavnom sredjujem stan, cistim, planiram pituravat
zidove, sredjujem papirologiju, racunologiju i prijateljologiju…

A da znate da je zbrka jos veca jer je mobitel zaronija. U vodu.
Cakstovise u WC. PLOP!!!! Krep. Ne dise. Vibrira, doduse ka lud kad
ga "upalin" (potpuno komicno, ako me pitate?!) ali ne dise.

Da. Tesko je. Tesko je. Nisam bas "pustila korijenje" ovdje – ali u
dvije godine pokoji korijencic se zaglavija i – bolit ce kad iscupan.

Sva srica da me u Dalmaciji ceka plodna zemlja.
HRVATSKA zemlja i voda…. Ahh… VODA!

Vridi zlata koliko je teska.

Sta se zdravlja tice bilo mi je pobiglo. Naglo ko bjesni teenager!
Zadnju sedmicu uopce nisam bila u uredu nego ponediljak ujutro
i petak popodne.

Dosla, zakacila nesto gadno, virusno, a to virusno zakacilo
nesto bakterijsko u roku dva dana, pa san umirala do cetvrtka,
sama nikakva, bolna, znojna i fibrozna, a u petak se na silu
dovukla do labosa predate kljuceve i pokoji prislini osmijeh
te iskoristila ZADNJI DAN ZDRAVSTVENOG osiguranja i smogla
snage ko zblesnuti maratonac sa jezikom do poda,
u zadnjih 500m,  do doktorice Lucinde C. koja zivi 2 autobusa od
mene!

Za nagradu dobila bocicu antibiotika i bocicu sirupa “za protiv” kaslja.
UPALILO JE! Zdravlje se vraca. Polako ali sigurno…

Bas ka i ja doma…

Voli vas. Ma, znate da vas voli – ova lasta.

E!

PS. JOS JEDAN GOL! Mali ali pali. Objava je doduse na/u internet
magazinu ali je opet OBJAVA!

Liberty.

Otkad sam solo to je naslov vecine mojih avantura.

Igre bez granica, a pokoja i bez pameti. Ali mlada sam pa si
brzo oprostim. :)

Na krstarenju sa Carnival Liberty, i prijateljom iz Splita, te
njegovom izabranicom slovackih korijena, debla i lisca (plodove
jos cekamo) – 6 sam dana parala valove Karipskog mora. Plavi se
i ljencari na suncu to more sto nenamjerno ljulja.

Na brodu kic, i raskos, igraci uigrani, termini dogovoreni. Vecere
od 3-5 zvjezdica. Tartufi, tortellini, teleci medaljoni, cokolada u
svim agregatnim stanjima, vina, pjesme, muzika, jazz, klavir, show
alla Broadway svaku noc, koncerti i karaoke nastupi, sala, pjesma,
aukcije umjetnina, rasprodaje, parfemi, kostimi, bijela tijela, crna
tijela, crvena tijela, jos crnija tijela, jaccuzzi, tobogani, veliki ekrani,
12 paluba, 4000 dusa, nesputani decibeli, domoljublje i znatizelja,
zabranjeno voce (i povrce), imena koje zaboravis, lica koja pamtis,
emocije koje prozivljavas, mali znaci paznje i pogledi bez objasnjenja,
zudnje i strepnje, hrabrost i sram, bliski susreti sa krajevima koje ni
Kapetan Zaspan ne sanja, osjetilo dodira isprobano na dupinu i kozi
morskog psa, mirisi znojne Jamaice, iskreni osmjesi i jos iskreniji
komplimenti, zvuk slapova i pjesme sofera, izoliranost od domovinskih
radio-valova, precijenjeni suveniri, nausnice iz utrobe zemlje, rum, liker
od banana, hip-hop sa plesacima iz Martiniqua, jedan gitarista sa
nosom u oblacima, jedna ispovijed usana “proroka iz Philadelphie” sa
tereton nesretnog grijeha, neocekivani, a dobrodosli prijatelji,
pjegavi i zbunjeni, igracke i zivotinje koje ne govore, a kazu puno,
Black Jack i ukradena lekcija, stopljena sa fotoaparatom, 
pepermint cokoladice na jastuku, organi jednoga broda i
VIP tretman sa svih strana, cakula bakula uz salicu cappuccina,
obucene jagode, hurricane Dean, broncani ten,
preveliki rizik u sjeni crnog psa i samo jedan, jedini - zivot…

Nezaboravno.

No, ponovljivo!

Hvala im.

FUREŠTI SU U KONFINU
(I. Didović)

Furešti su u konfinu ,va parića spizu finu!
va' fatigat, va' se trsit, ničega se ne omrsit!

Do' će danas Talijani što su ode bili lani
oni volu ovo misto a najviše jidu tisto!

Ravioli, tortelini, kaneloni, fetučini
špagetini, farfarelle, lazanje i taljatele

Bolonjeze, milaneze, za kumpire majoneze
triba sira, triba masla kad zazvoni buta pasta!!!

Ma ka posli dojdu Švabi tužit će se da su gladni!
Da oj sunca glava boli Da u moru fali soli.

Hoću ribe, hoću vina, plaču da je topla piva,
Pa da vaja puno čeka da je bila hladna peka!

Jeger šnicel mit salatn One cuker mit tomatn
Frau bite, ajn masažen Un cuzamen seks na plažen

Kad popiju dvi-tri litre Kad oseka damižana
Zakantaju tuta forca «Slatka mala Marijana»

A ka' dojdu Frančezine To su stvarno ženske fine
Njima neva nudit peku Da ne krešu koju deku

Pola mrkve, list salate dvi-tri lustre od ovrate
kvarat jaja, zrno soli da jih stumak ne zaboli

Giš oj tikve, pa d' vijande Krem bruler i krem de mande
Tur d Frans, tart murtele Epinard e mirabele

Ma ka' pade ambalaža Ka' se kala kamuflaža
Same kosti, koža bila Ni u svakon dvajes kila

Onda ćedu doć Inglezi ka' jih vidiš hodi lezi!
Njima moreš da' što bilo za sve reču da je fino!

Oli zeje oli blitva glavno da je draga sita!
Voltaj štogo na kapulu izist će ti i prsuru!

Giv mi sosiđ, mejk mi sendvić Hirs maj nambr, send mi mesiđ
Sir do sira, Inglez piva «Aj lajk vajn end slana riba»

Di se vaka troši hrana di se prazni damižana
tun popodne nima sexa nego čaja su dva keksa

Kad u luju dojdu česi Gasi špaher, stoj di jesi
Oni neće pita spizu Nego kondut i katridu

Od paštete, kruha, sira Pamidori do kumpira
Čeh su spizon nima briga Gepek mu je ko butiga

To nje možno, to nje peknji Dobža hrana, moc penjezi
False juhe, češke tine «Prosim vodu iz gustrine»

Ma ka' projdu ovi bali Kad me više pustu s miron
Po' ću ubrat pero zeja Svarit ću ga s kaštradinon

Ma ka' projdu ovi bali Kad me više pustu s miron
Neću više lomit kosti Nego frajat za kominon

*********************

Ovo je veselo djelo zasluzilo da ga ugostim....
Nadam se da se slazete (bar oni koji se snalaze sa dijalektom;)

Pozdrav od (pre)zaposlene Laste!

PS. Jos malo pa Jamaica....

 

….onda je to: da su moji doma tuzni od iscekivanja novog
posta na blogu i - tripice!

E – pa nije u redu!!! Evo – popravit cu.

Od novosti evo vijesti:

Ide se kuci za 2 mjesecica. Tata kriza dane na kalendaru i
radosno zakljucuje kako imam jos samo 8% vrimena odradit.
U medjuvremenu sam “sama svoj majstor” al me pomalo brine
hocu li uspit prodat ovi namjestaj, te kako ne zabit ljudima
noz u ledja iako meni jedan viri medju lopaticama… Bas mi je
danas na put stala jedna mudra koja se na ovo nadovezuje:
“The only people with whom you should try to get even are those
who have helped you. “ - John E. Southard

Sta je Ivo E. Juzni tija kazat: “Jedini ljudi kojim triba uzvratiti istom
mjerom su oni koji su ti – pomogli.” I jema prav’! Probat cu se
iskobeljat ciste duse.

Na poslu ima nekoliko sitnica za prijavit: sefa nema, otisla i naj-naj
prija (ide na studij medicine u Puerto Rico), ne radi nam klima u
labu vec 10 dana i svi su ludi od toga. Ja slijedeci partizansku
metodu “druze snadji se” – dodjem na posao i brzinski se se
spostan u obliznju biblioteku. Pssssssssssssssssst!

Odradjujem zadnja dva projekta i – od 1. 8. – sam LIBERO!

J

A ako se pitate imam li planova za neko putovanje u dogledno
vrijeme – JOS NAJBOLJE DA NEMAM! Ovu cu avanturu zavrsit
PLIVAJUCI, a ne leteci...

Bilo je vise i vrime da ova tica zapliva.

Je lipo imat prijatelje na pravim mjestima, npr. managerskim,
npr. na svjetskim “kruzerima”, npr. kad ti poklone
VIP-KRSTARENJE!!!

E – pa iden. Na krstarenje juznim morima! Krecen kad sa neba
budu kliiiiizile vatrene “suze sv. Lovre” i ispracale me prema
6-odnevnoj turi na brodu Carnival Cruise – LIBERTY ,
njihovom najvecem, najnovijem gorostasu ljepotanu.

I on je LIBERO! ha ha

Di cu ic evo citajte i gledajte:

Ft. Lauderdale, Port Everglades, Key West,
Grand Cayman - Cayman Islands,
Ocho Rios – Jamaica (!!!) i nazad na Floridu.

Porucija mi prijatelj da ne zaboravin ponit: “puno dobre volje
i osmijeha” , i vec san ih pocela stedit. Mudro…

Sa 2/3 na 1/3. (interna shema – skuzajte.)

Vruce mi je. Dosta za danas. Iden stogod pojist...

Pozdrav letni, osmjeh cvjetni… Svima!

Sjecat bi se neki mogli da sam imala nekoliko bezuspjesnih
pokusaja volontiranja i doniranja i inih “iranja” u ovoj “zemlji
cuda”.

Sutra je kraj mojim “patnjama”, Whertera im njihovoga.

Napokon su rekli da sam dobrodosla te cu u subotu ujutro
(cit: sutra u 6:30 – 10h), u najdecentnijem odijelu i sa
najozbiljnijim osmijehom u kolekciji – biti hostesa na
sluzbenom dorucku u sklopu predizborne kampanje za
senatoricu Hillary Diane Rodham Clinton!!!

Nije zeza. Stvarno, nije !

Sta bi reka Dino Dvornik: “...nisan tija, ispalo je tako…”
Pozvali me prijatelji, a ja – ko i uvik – ZGRABILA.

(Carpe toto!)

Mozda uleti i koja sluzbena fotka, sto ce jednoga dana
stajati ponosno uokvirena u uredu dr. Gugic?! Makar neka
mega-grupna, ali uvecat cu ja to, tako mi Gargamela.

Ha – tko zna?!

Ako nista drugo – gurkat cu se laktovima sa elitom i zenama
jakim “tutta forza”.

Do iduceg javljanja:

                            PTICICAAAAA……

                                                  ……blic !!!!

Pitanje:

Sto je GLOBALIZACIJA?

Odgovor:
Smrt princeze Dijane.

Pitanje:

Kakve veze ima princeza Diana s GLOBALIZACIJOM?

Odgovor:

Engleska princeza sa zarucnikom Egipcaninom
je imala sudar u francuskom tunelu vozeci se u njemackom
automobilu, koji ima nizozemski motor. Vozio je pijani
Belgijanac opijen skotskim whiskyem,
slijedili su ih talijanski paparazzi na japanskim motorima.
Princezin zivot pokusali spasiti americki lijecnici
upotrebljavajuci brazilsku medicinu.

Ovo Vam salje Hrvatica
upotrebljavajuci Bil Gates-ovu tehnologiju, a vi
vjerojatno sve citate na kompjutoru koji je
opremljen tajvanskim chipovima,
buljeci u korejski monitor
koji je sastavila jeftina radna snaga Bangladesa
radeci u Singapuru.
Sve to transportirali su vozaci iz Indije, nakon sto je bilo
oteto u Indoneziji, iskrcano na Siciliji,
a do vas je konacno transporitrao - 
Vas vozac iz BiH...


Zivili!

Dija
(still alive)

U Minnesoti je tlo uglavnom ravno, plosnato i plodno. Ima puuuuuno jezera,
rijeka, potoka, bara i lokava. Ljudi su tihi i religiozni. Jedu malo. Piju jos
manje. Ptice su glasne u sumrak. Nema puno prometa. Priroda je kombinacija
naseg Zagorja i Gorskog kotara. Zelena i potsisana. Hrast i topola lepetaju
skakljani povjetarcima. Volim topole. Zao mi alergicnih u proljece, al ja nisam…

Zrak je suh. Ispucaju usne. Djeca borave ili u dnevnim boravcima ili u brojnim
parkovima. Ljeto je upravo pocelo. Skola je gotova!!!

Sve je nekako prostrano. Neosvojivo djonovima ali izazovno za gume – bilo
automobilske, ili biciklisticke… Probala ovo drugo – i raspukla se od srice!
Nisam posjedovala biciklu ko dijete (izuzev onog mjeseca srice nakon kojeg je
netragom nestala grijehom jednog tata. Eh, sto nisam Hamurabi?!)

Sto jos? Da. Na dodjeli diploma jedne srednje skole imala sam prigodu uz
nekoliko tisuca ljudi iskesit oci i obisit vilicu jer je preko cilog nogometnog
igralista u paradno-panicnom trku protrcao goli teenager. Onako, u filmskom
stilu, u cast bratu blizancu koji je taj dan primio diplomu, a posli smo vidili tri
auta sa sirenama kako prolaze po livadi iza ograde… Sumnjam da su ga uvatili.
Stvarno je bija brz! Sad ga vidis – sad ga ne vidis. Da, da – imam i “sad ga vidis”
slike ali barba Superego se buni pa ih ne smijem objavit.

Subotu sam poklonila obitelji koja me je ugostila. Bila sam radna snaga u
kuhinji za vrijeme veeelikog tuluma. Proslo je kroz kucu oko 200 svita.
Bilo mi je i na cast i na znoj, al bar sam bila “iza kulisa” – sto je uvik prednost
kad je dobra spiza u djiru ;) Kolaci za lizat prste, usne, bradu, ma i pjat!
Mmmmmmljac… Barba Superego je nesto brontula o dijeti i kilima. Lagano sam
ga usutkala cokoladom i orasima. hi hi hi

Nedjelju smo okitili setnjama sa psom, simpa Mexickim restorancicem koji
trenira strogocu nad okusnim pupoljcima ovog razmazenog mediteranskog
jezika, a predvecer sam vidjela najvecu dugu dosada u mome zivotu.
I to ciiiiiiijjeeeeli luuuuk. Od livo dole do desno dole. Ko kad dica crtaju u vrticu.

Stao mi da…ah !!! I to oni vatreni, meksicki koji uopce nije lako zaustavit. Ha ha ha

Od ostalih interesantnih “veduta” izdvojit cu: veliku zgradu, tj. prodajno
izlozbene hale IKEA-e, i najvecu robnu kucu u Americi: Mall of America,
kroz koju dnevno  procirkulira oko 140 000 ljudi. Tamo sam potrosila niti
50$, sto je ispod prosjeka za prosjecnog posjetitelja, ali kad mene shoping
“ne pali”. Sta cu in ja?! Meni draze vozit biciklu po kvartu i trazit djeteline sa
4 lista. Ovo je bila osobito “plodna drzava” sto se “srice tice” – cak 7 komada
san upecala i sve ih poklonila najmladjem clanu kucanstva, kojimu sam jos
malo zaglumila ucitelja gitare jer sam bila umoljena da pobudim ljubav prema
instrumentu koji je, iako tek nedavno kupljen, vec skupljao prasinu bez
kolekcionarskih pobuda. A “tuzno je” – veli jedna pjesma…

I to vam je to. Odmorena stigoh u Miami, gdje je jucer padala krupa!!! Mene
su okrivili da sam je ja donijela sa Sjevera. Mozda, ali zato sam Sjeveru
donijela 5 dana sunca i jednu dugu J

Mississippi sam vidjela iz aviona i shurovala samo sa njegovim manjim
pritocima. Moon river ce me pricekati jos malo. Velika je to Rijeka. Ima
ona vremena na bacanje. Ako mi ne vjerujete – procitajte Siddhartha-u.


            Do iduceg leta – NA BICIKLE, SPREMNI!!!

Znate zasto danas nakon dva miseca sushe NAPOKON
pada kisa u Miamiu???

Dija je odlucila donirat krv. Probala sam dosad tri puta u
zivotu – nije mi uspilo!

Prva dva puta jer mi je bija nizak tlak, a treci put jer nisam
bila “u formi”, amo tako rec.

I tako se ja gegam do posla jutros, po N-ti put prolazeci kraj
mobilne stanice za volonterski-dobrocudno krvarenje i prilazi
mi nasmijani mali, latino XY:

– Zelite li mozda danas dati krv? Doze idu u djecju bolnicu,
istrazivanje, bla, bla… nove metode,… bla, bla…
humanitarci…bla, bla!

- Hmmm… Ma, aj – ocu! Nema frke. Dobro se osjecan danas.
Bas me puca hiperaktiva. MOZE!? Idemo…

Usla. Sva ponosna kako cu ucinit nesto uistinu KORISNO prvog dana
u mjesecu lipnju AD 2007.

MALO MORGEN!

Nakon svih testova, peripetija, upitnika i 3 procitana pamfleta –
sve je palo u vodu.

Kad je sestra upisala podatke u bazu podataka – EKRAN
KOMPJUTERA JE POCEJA SVITLIT I ZUTIT SE!!
Isprintalo mi TRAJNU ZABRANU da u USA budem donor. ICEGA!!!
(osim valjda dolara…?!)

FDA mi ne da jerbo sam iz HRVATSKE i za njih je nasa krv visoko
rizicna i nimalo dobrodosla… Cak ni ako moze spasit koje celjade.

AMEN!!!

Meni ko da Bog oce nesto porucit?!?!? Necu vise niti pokusavat.
Bar ne na ovoj zemljopisnoj sirini…

Ajte bog, i darujte krv – ako van je Bog da!

Mozda kojen nasen celjadetu spasite zivot?!?

PS. ovo me A.B. nagovorila da stogod napisen inace mi se nekako
ne da :) Thanks! 

Kratko i jasno.

Jucer postom stiglo pismo da se izdavacima u Marylandu svidja kako
klepam rime na engleskom.

Prihvatili jedan moj pjesmuljak i objavit ce ga u knjizi ovo ljeto, skupa sa
mojom kratkom biografijom koju su “tim putem” zatrazili…

Maj je moj!!!

Evo jos jedne potkrijepljujuce sitnice, bas jutros objavljene:

jer pitati je vazno!

Sad idem bit marljiva.

Red je red, a i rad je red!

E.

PS. HVALA onima koji se me nagovarali da pokusam objaviti koje slovce…
Doslovce!

Mozda vam se pari kako mi se nista ne dogadja ode u Jamerika i
kako su avanture hrabre Laste negdi zapele – k'o zapetljani
padobran u krosnji sekvoje, pa van se ona niti ne javlja...?! Sram je bilo!!

MA KAKVI, prijatelji moji dragi i najdrazi moji dragi.

Jer mi je prije nedostajalo vremena sad cu natuknuti vise od nekoliko
natuknica sa natruhama nedavnih i nadolazecih dogodovstina, pa cu se
opet malkice povuc sa bloga:

- Iscrpljujuce putovanje u HR koje je imalo krajnje znakovite posljedice
za moj privatni zivot, zavrsilo je rano i naglo. Put natrag ste sa mnom
prosli ako ste pratili blog.

- nakon povratka u USA doznala sam da moram neznatno ranije
napustiti poziciju jer je moj sef nenadano dao otkaz.
Sve vam je u $$$ - dragi moji.

- u istom tjednu pisem i predajema i ja - pismo ostavke (slatko-kiselog
okusa...)

- lancanom reakcijom otvaraju se nemoguce i moguce nezgode koje
pokusavam razrijesiti: raskini ugovor sa stanodavcem, ali nekako ih uvjeri
da ne moras platiti 2000$ kazne za to.

- zatvori racun na banci dovoljno rano da bude pravodobno ali dovoljno
kasno da jos mozes koristiti karticu dok si u USA jer kesh ode nije
najpametnija solucija.

- Prekini ugovor sa kabelskom, sa mobitel kompanijom, i sa njhovim
„HEP“-om (njihov FPL- Florida Power and Light – i to je PRIVATNA firma!)

- Otvori racun na internetu na www.craigslist.org i rasprodaj namjestaj
po sto povoljnijoj cijeni jer trebat ce ti umisto place koju neces imat.

- ALI pazi – nemoj prodat krevet odma jerbo – triba ti, ali nemoj ni kasno- 
jer di ces s njim onda?!?

- smisli kako ces prijaviti porez Amerima iduce prolice IZ Hrvatske i
pri tom – NE platiti !! ha ha

- Susjedina seka slavi malu maturu. Njima je to „big deal“... Pozvana si!
Sve se dogadja u St. Paul, MINESOTTA. Nadji povoljnu avionsku kartu,
kupi je, plati je i isplaniraj tu sedmicu u lipnju na obali Velikih jezera,
sa planiranim posjetom izvoru rijeke Mississipi!!!!!!! JUHIIII!!! PURRRAAA!!!!

- Ne zaboravi poklone!!!

Ej citatelji - nema predaha. Idemo.

Na poslu stvari nekako nagomilane, k'o kad u koloni slonova – PRVI
NAGLO STANE:

- Zavrsi ovaj rad, sve preuredi ispocetka, nemamo vrimena.

- Izbaci ove 43 reference (koje si trazila dva miseca, ali nema veze on bi
radije da ih ima samo 10!) {Slon jedan!!! Zaustavljeni!!}

- Preuredi fotke da se slazu sa zahtjevima urednika. Isprintaj, ispisi
narudjbenice i posalji.

- Uzmi arhivirani RNA, sintetiziraj cDNA, naruci primere, hitno!
Kad stignu, sintetiziraj 9 serija sa 19 uzoraka na novoj masini koju je
narucija i tek izvadija iz kutije, sto znaci – prvo se upoznaj sa masinom,
pa onda u napad. Vec mi smrde zahebi... A primeri su stigli, a ja
nikako stic do njih...

- Iz Hrv. javlja se teta da treba jos jedna rad malo ulickat, sredit engleski
i javit se jos nekim facama u vezi posla – jer sad i na to moras mislit...

- U medjivremenu – izradi tri postera, prijavi se na kongres za 14. 5.
u Hiltonu u Miamiu.

- Otidji na kongres!

- Otisla!

- Tamo ne zaboravi da predstavljas sebe, mene, nas, poster, projekt,
stipendiju i Sveuciliste u Miamiu i to KAVLITETNO molim.

- Hvala.

- Uzbudjeno se provlacim kroz samo takve face u struci... Najezis se,
ali idemo. Osmjeh i samopouzdanje ...........mozes ti to, mozes ti to.

- Mozem! Jesam!

- Onda na veceri upoznaj doticnu Seiko iz Japana koja zivi i radi u
San Franciscu – I PREKO NJE sredi spavanje tamo za 30$ - i eto - vec
se sprema ona sanjana avantura ispod Golden Gate mosta prije nego
oden doma.

- Na istoj veceri pokusaj pobic ludome Indicu koji te svakih 10 min
salijece da ga sutra provozas po Miamiu jer ti si odavde, a on nije, ako
bi pliz mi mogli pokazat, jer ja samo .. jer ovo jer ono... Ma brate OLADI!

- Na lutriji na kongresu osvoji novi I-POD! (aj, ovo je SUPEEEER! Ne bunim se :)

- Po povratku sa kongresa ceka te natjecanje sa ostala dva postera. Dobro
ih prouci i pripremi se. Rano jutro ocekuj resetanje pitanjima od strane
faca-sudaca.

- Nervoza proizvodi ucestalije posjete jednom mjestu... Ah, kako
smijesno i prirodno u isti tren?!?

- Na natjecanju od novcanih nagrada ostaje samo – besplatni rucak i
nekoliko novih lica sa kojima si izmijenila diskretan broj gramatickih
pogresaka u razgovornom stilu.

- Meni dosta!!! Ja happy!!!

- FALA BOGU PETAK! Aaaaali - NE zaboravi cestitat R.-u rodjendan i
rodici M.-i sto se udaje.... a tebe OPET NEMA... te umoli prike da te bace
auton do markete jer NEMAS NISTA SPIZE U FRIZIDERU, a ona
jadna konzerva ananasa je vec skoro prazna.

- Subota ujutro. Uvati koju uru sna, NAPISI POST ZA BLOG i radosno
otvori PUN frizider J (M. je faca – bar znas ko su ti prijatelji kad ogladnish!)

- Subota popodne - operi kuci, operi robu i operi sebe. NE zaboravi
cestitat D.-u rodjendan!!! Ni u ludilu!

- Subota navecer – OTIDJI NA KONCERT RICKY MARTINA, za koji si
karte kupila prijateljici S. za rodjendan, ali eto ides i ti. Mozda Ricky
bude i dobar (iako ne bih za njim kidala ni konjski rep – a kamo li vene...)

- Nedilja navecer otidji u kazaliste. Cekaju te karte na ulazu.
Preporucena, nagradjivana Broadway drama „Dvanaest ljutih ljudi“.
Jedan od glumaca je i oni debeli tip sta sidi na kantunu sanka sa
kriglom pive u „Kaficu uzdravlje“!!

Ako mislite da je ovo tesko procitat – upitajte se koliko je lako
napisat ili tek – prozivljavat J Aj, jos malo.... pliz...

- U bliskoj buducnosti ne zaboravi ne zaboravit nesto sa ove liste!

- Plati racune!

- OBAVEZNO ponovo otidji do managera i stanodavca pa ih jos malo
nagovaraj da te ne globe... cak ni za zidove koje neces imat vrimena
prepiturat u bilo, A CRVENI SU!

- Dodaj vrime i energiju za jos nekoliko stvari koje treba utrpat prije
odlaska... kao npr: jedna football utakmica, jedan odlazak na golf
terene, jedan odlazak na krstarenje, i .... i... dosanjat cu ja jos nesto.

- Mozda Chichago jer tamo je treca po redu najvisa zgrada na svijetu...
ili Boston u koji sam vec za Bozic pozvana da jeden jastoge i gledam kitove
u seobi.

- Ovi vikenda javi se nekako tipu ciju si osobnu nasla na srid ceste i
vrati mu je. Bidan!

- Siti se nazvat vidit kako tvoji doma, sestra, prijateljice... i smisli kako ces
stvari iz Amerike vratit u CRO a ne prikoracit dozzvoljenu tezinu.
TESKO izvedivo!

- A u medjuvremenu ne zaboravi ponovo zvat sluzbu za korisnike UPS-a
(to van je alla FedEx) jer su ti zabucali dostavu onoga paketa pa je sad
na posti umisto u tebe doma – A TI NEMAS AUTO i daleko je i UF je i
imas do utorka inace se vraca posiljatelju....

- I Dijo... ne zaboravi na Diju...

Mogu ja to! Jel da mama?

Pusa iz USA

Kaze jedan moj prijatelj (a od koga je posudio-ne znam) da sve ima svoj
smisao, ali ne i svrhu...

Smisao ovoga bloga je ?

Svrha ovoga bloga je ?

Hm...? Mozda jeftina psihoterapija... u ludilu zadnjih mjeseci Jamerike?!?!

****

Znate, sudaraju mi se rijeci u glavi. U ovoj sam zemlji toliko dugo i intenzivno
da mi postaje normalno ne sjetiti se hrvatske rijeci, a na engleskom znati
7 sinonima  u 17 sekundi na 7 asocijacijskih ravnina uma...

Nije li to naprosto awful, dreadful, horrible, disgusting, horrific,
creepy, and frightening?!?

Brrr....

Evo i digresije. (njih tesko tjeram...)

Za 3 dana moja se "djecacka" ljubav prstenjem okiva.
Pristaju si. Nadopunjuju se. Vole...

Nije li to beautiful, amazing, wonderful, superb, great, fantastic,
and brilliant…?!?


Iden sad ca. A ako koga zanima sta radim za punog Mjeseca nek poviri
na link gdje sijem rime... Rastu. Ima ih.

Nije li to divno, krasno, lijepo, nadahnjujuce, zanosno, razdragano
i ... i .....

Eto na!

:(

pa-pa

Evo mene - opet juzno!

Svitu moj – ma ko se moze oporavit od one lipote. Doma je doma – i uvik
ce bit! Iako mi je neko Rivu razrova, iako uvik fali para, iako su svadje
bucnije i piva skuplja – doma je doma, a Bacvice su Bacvice! E!
A tek prijatelji... Suzo moja...

Na putu natrag sam ostarila bar 3 dana. Evo kako: nadjes jeftinu kartu
za Ameriku i ceka te 4 aviona i 22 sata gnjilenja u raznoraznim pozama
koje samo rijetki nazivaju sjedenjem.

Prvo ST – ZG, sa nasim stjuardesicama koje nasmijane dijele Jutarnji List
i paprenjake. Cila sritna privrcem hrvatsku zutu stampu i mrvice privatnog
zivota nasih estradnih „zvjezdica i zvjezduljaka“. Nes' ti njih, ali u 15 dana
Splita nisam iamla niti vrimena sist i privrtit Slobodnu. Dobro mi dosa
Jutarnji (evo ga i sad na stolicu u Jameriki :)

Onda se iskrcas u ZG, popijes tu kavu od 15 kuna, ispraznih mjehuric i
krenes vojnicki u avion br.2.

ZG-FRANKFURT. Ovo mi je cak bilo i napeto vidit. Za F. jos nisam ni letila
ni sletila... Ali, avaj, ulazim u isti avion, iste stjuardesice i isti paprenjaci i
isti Jutarnji se dile po kabini. Cak san sidila na ISTON mistu. Malo mi je bilo
smisno, ali sta cemo. Tak(v)i smo – kak(v)i smo. Mali smo. (al' pravi smo!)

Letilo se po bistrom nebu. Sunce se sepurilo. Bilo je preludo bacit pogled
doli, gledat to pjenusavo, gusto zelenilo, rijeke koje razumiju njemacki, i
polja koja se mozda jos i sjecaju pokojeg tenka... I onda mi tu i tamo, ko
djecja igrarija, u zjenu tresne(!) odraz Sunca sa krovnih prozora njemackih
kuca, ispod kojih, u njemackom predgradju jos sanjaju njemacka djeca.
Mozda i pokoji njemacki penzioner. Finjak. Ima i stap i sesir i bas se danas
planira prosetat po njemackom parku, sa „schlang“ podrezanom engleskom
travicom. Ha ha ha

A onda – VELEGRAD!

Lip je Franfkurt izvisoka. Ima i velike zgrade i tornjeve, i celik i staklo i onu
„vibru“ koju imaju velegradi. Grme nadaleko...

A ja opet ko Ivica Kicmanovic, malko zadrzavam dah.

Sletili. Aerodrom sivo srebrn. Cist. Zna se di si, ko si, di ces, kako ces i kada ces.

I u tome „savrsenom redu“ – naletim na NERED. I to DVA akutna!

Prvo ruska obitelj, on, ona i troje urlajucih balavaca ne znaju ni di su, ni kada
su, ni kako ce tamo. Pokusavam se na „zfokrtlagranskom“ s njima sporazumit.
Ni on ni ona – a kamoli balavci ne koriste nista osim ruskog.

Aj ca! Nekako san ih usmjerila i ostavila njemackoj sigurnosnoj ekipi, a ovi
su criva izgurali na nos dok su im objasnili da kolica moraju sklopit i provuc
kroz rentgen, da ne mogu unit 14 litara Fante na avion i da....(otisla san, nije
mi se vise dalo...)

A nered broj dva? Osobni. Bolniji.

To van je kad pregladnite pa vam i oni trokutasti sendvici u plastici
mio-mirisu kroz staklo. Kupila i ugrizla u plijesan!!! Ajme sta su mi se
probudili dalmatinski geni, americki nacin i instinkt gladi.

Gutten morgen, again (uz keees). Ja ocu novi sendvic!! Ma sta?
Sta - vi ne vidite? Ma covice, ovo je plijesan. Evo ovo tu! Prava njemacka!!
Plijesan! Necu!!! Ocu novi! Platila san sunku i sir, a ne pljesnjive pomeeee!
Di van je sef? Ocu sefa! Necu pljesnive pome!

Aj, valjda sam ga uvjerila. Ovako sva njezna i fina, dobila san samo sir,
ali bar pome nisu bile pljesnjive. Otislo vrime pa sam i to morala brzinski
„mljac-mljac“ i idemo.

Security im i nije neki. Ameri bi se, u blagoj paranoji, mozda i potsmjehivali.
Nekako me sram priznat, ali kad vidim one tamno-smedje, blisko-istocne
face, najezin se. Jos kad imaju crne aktovke, ukrcavaju se na avion, a bafe in
do  adamove jabucice... Brrrr.....

Ajde, Alah - budi cool! Vazi?!

A avion nije bija Boeing 747. Nego doticni 777. Nije ima 4 Rolls Royce
motora, nego 2, ni ne znam koja.

E sad san vec RAZMAZENA i ljuta. Ocekivala san letecu tvrdjavu, a dobila
americke urlavce, njemacke suputnice, skupo vino i loshu piletinu. I sve je
to opet trajalo 10 sati. Ma kako li smo preletili Ocean u tome – jos mi nije jasno.

Jedino mi je jasno da cu i natrag u istom.

(mama, nije greda... Samo malo rekreativno brontulam - da zabavim citateljstvo :)

Amerika mi pod nogama. Atlanta, Georgia.

Izvozali me pri imigraciji. Livo, desno. Opet natrag. Pardon, ne u ovi red,
nego u oni. Ajme, ovamo molim vas. Brze, brze. Na kraju – da su me ostavili
di sam i sama prvo usla – bila bi gotova za 5 minuti, a ne 55!
Jo da mi je bilo zabestimat. Al - ne smis.

Neispavana, zedna, neurozna... Svakakva, a nikakva. I jos mi bacilo narancu
u kantu isprid nosa. A bas sam joj se radovala.
Ne smi se unosit strane vocke. Ne, ne! Pec-pec! Fuj, ka-ka! Ma znam, al san
zaboravila. Uf!

Malo san zastenjala iznad glasa, a mlada policajka me prekorila:
"Lower your tone, Miss!!"  Uuuuu... Ne smis' ovu naidit.
Muuuk! Lasta mutava. Gladna, nadrkenzi- ali mutava!

Ima jos...

Iman jos 4 sata „jahanja“ do aviona br. 4. Sta cu; di cu?!
Samo san se dogegala do prvog WC-a i doslovno se otusirala u lavandinu.
Onda san se odgegala do ulaza za ukrcaj i slipila na prozor, zvacuci neku
energetsku plocicu. Fala Bogu da je bila ukusna! Neka ludjacka kombinacija
ananasa i pistacia. Zapamtljivo, moram priznat.

Tekle su minute. Oci su me vec izdavale, ali nema mi sna. Ni u avionu br. 4.
Let je bio truckav. Posjeli me u rep, a tamo - valja li ga, valja!!! Gjozno nesto.

Samo sta nisan pocela naglas navijat: La-sto! Aj-mo! La-stoooo! Aleee-aleeee...
Lastoo-Lasti-ceeeee... JUST DO IT!

Miami. Florida. 22 h. Zrak ljepljiv i smrdljiv. Praaaaavi americki. Oridjinale!

WELCOME „HOME“ DR. GUGIC.

Zadnje cega se sjecam je da me na aerodromu pokupila M. u Hondi, da me
iskrcala doma, da san joj dala veliku Bajaderu na poklon i da san se zalipila
za jastuk.

Nisam sanjala.

Samo sam spavala.

I probudila se daleko, daleko od doma...

****

Do iduceg puta - pojedite koju narancu u moje ime... :o)

pa-pa

Ako se tko pita, neka rimu cita:


Tu me znaju i kad in se skrijen,
suzu mi vide i ako se smijen.
Tu mi kazu kad ne zelim cuti,
tu se malo bojin kad se pape ljuti.
Tu valom ukrasavam jutra,
ne strahujuc' nit' za jedno sutra.
Tu samoca ne stanuje sama,
tu mi obraz grije samo moja mama.
Tu su stijene i vrleti sive,
tu je loza i grane joj krive.
Tu je more i cetiri kraja,
a dusa se klati, preko kvarta va'ja.
Tu su stara pitanja u modi
i casa se moja bas raduje vodi.
A ako je tesko, teze ili jadno,
bliske oci trepnu: Nije tako gadno!
Shvatim - tu i nemam vremena za tugu,
jer dok sanjam crno - vidim samo dugu.

(A kako ce mi bit kad mi je lipo? :)

pa-pa

Uglavnom, odo' ja!

Sutra u 5 PM odavde – a u cetvrtak u 14:00 h tamo…. u domovinskoj Metropoli.

Next slova pisat cu vam sa staroga kontinenta….

Onog na kojem mi srce bucnije kuca (bubnja, caaaaak!), na kojemu hrana ljepse mirise,
na kojemu je mama - najbolja mama na svijetu, na kojemu je tata – Supertata, na kojemu
su ljudi sa mojim AT- GC i na kojemu prijatelji koriste malo rijeci, a kazu puno…

Jaaaaako puno…

Eto me!

Volim vas!

;Dija

.... tad se pjesma dva put mnozi!

Lasto, sestrice, evo moje pjesmice.

Trebala sam se igrati tvojim nitima, al' "uplesti" nesto moje.

ZELENA
PONOĆ
OKOVI
ŽUDNJA
KLIN

Evo pletiva, nastalog bljeskom dok sam bila okruzena pametnim koricama

naucne biblioteke u srcu Miamia.

Hvala ti na igri! :)


*****************************

PONOCNA TAMNICA



Njenih se zelenih ociju

neces sjecati vise;

Kada nas zarobi ponoc.

Tebe - okovanog zudnjom,

Mene - klinom spetu.

    Znam.




Toliko za danas....  Pusa iz USA!

Naslovom kradem tatine ideje i ne kajem se.

Nece se on ljutit - zna da moram pocesljat perje prije leta.

Ceka me preletit 6 vremenskih zona, 15 puta toliko meridijana i cca

20tak obratnica.

Sjevernih!

Iducu srijedu (6,5,4,3,...) letim u gnijezdo. Ovo ovdje - lokalno - mi laganini

dosadilo. Svo neuredno i bocka pod guzom.

 
A buduci letim u gnijezdo - bit ce i jaja!

Obecali mi cak i SARENA.... I sirnice, i kolace, i bombone, i cokoladnog zeca.

Iz "Kraš"-a!

Idem se, dakle, cesljati revno, jer iako jedna ne cini proljece, ova kad stigne 

ima da blista na proljetnom suncu.



Bit ce to parada perja. Ja i moje jato.


Voljeno!


                                cvrrr, cvrrr  ...

Uzmem si vrijeme koje mi treba! Jednostavno mi TREBA!
Nije sebicno, to je ispravno - jer usrecuje drugoga samo
onaj koji jeste sretan...

***

Zivot me usrecuje (kad mu dozvolim)!

A Zivot je skriven bas u Suncu koje bljeska kroz krosnju
topole cije korijenje skriva tlo igralista obliznjeg djecjeg
vrtica. Obozavam do ureda tim, neznatno duzim al' znatno
veselijim putem...

Kad je vrijeme lijepo, pozdravi lete na sve strane.

Masu mi minijaturna djeca svih boja, kao "odlijepljena" sa
Benetton postera, i one prasinasto-bodljikave zrake
marcanog sunca za kojima samo sto ne zacvilim koliko su
mi mile, makar skiljim dok ih ciljam zjenama.

Masem i ja njima. Masem, masem...i rastezem usne, podizem
obraze i nehotice njima guram okvire od cvika pola centimetra
nagore :)

Jutros sam nasla Zivot u tri minute.

Tri minute koje su mi trebale da pojedem sramezljivu,
slatku Barttlet krusku, sjedeci u crnoj majici pod
nesebicnim suncem...

Toplo. Slatko. Neponovljivo.

Zahvalna Njemu, pozdravljam vas -i poticem:

nadjite svoje tri minute, nadjite svoja Sunca i Benetton djecu,
nadjite secere zivota...

Mozda vam posluze kad navrate suze, jer suze su - slane.


            pa-pa

MOJE PRVO PIJANSTVO  - Oliver


Nekako smo skupa prerasli te dane
kada nas je samo vezalo drugarstvo
s nemirom što uvjek iznenada plane
otpočelo moje prvo je pijanstvo.

Zaigrala srca kao nikad prije
samo nam se malo vrtjelo u glavi
to što srce dotad osjetilo nije
kao nekim čudom dogodi se, javi.


Zamkove i kule s pjeska
smjenilo je drugo carstvo
postala si poput bljeska
moje prvo, prvo pijanstvo.

Gledao sam tvoje oči
i u njima sjaj, tajanstvo
postala si preko noći
moje prvo, prvo pijanstvo.


Dugo smo za ruke držali se skupa
k'o i druga djeca bezbrižno i prisno
premladi da znamo da u nama pupa
nešto čega prije svjesni bili nismo.

Duboko u nama ciklon i tornado
razbiše o stjene laki povjetarac
opila nas ljubav kao vino mlado
i od djece posta, žena i muškarac.

****


Proljece je! ZALJUBITI SE TREBA, pa makar i nesretno...


:o)

Ciao!

Jutros me budi radio; drugim rijecima: “na zapadu nista nova”...

Slusam pjesme iz 50-tih i 60-tih, “ukrasene” vijestima,
vremenskom prognozom, izvjestajima u prometu i anegdoticom
kojom.

Evo jedne ironicne:

-pljackas banke, u namjeri da si UBRZA BIJEG, ostavija ispred
zgrade svoj auto upaljenog motora. Nakon sta je obavija sta je
obavit tija – izasa je iz banke i skuzija: DRPILI MU AUTO!!!
Odlucija covik prijavit kradju, zva pandure i preda se vlastima, od
kojih sada ocekuje promptnu predanost u istrazi o kradji njegovog
limenog ljubimca. Ah…

Takodjer jutro - cujem u polu snu (i zato vam ne mogu
pokloniti nikakvav link ili detaljniju info) da se dogadja i prvo
laptop-bdijenje za duse pokojnih i jos uvijek aktivih americkih vojaka
na istocnim bojistima. Umjesto sa svijecama na nekom trgu ili
pred crkvom ili kongresom – sjedit ce, u tihoj molitvi, oni koji se
osjete pozvani – pred svojim malim LCD prozorima u svijet. Svijet
koji bi bio ljepsi samo da je manje klanja!

Amerika lagano kljuca... vrije... budi se... Antiratne pohode
mozete pratit i na HTV-u, nes pa?!

Koja napredna, ratoborna, megalomanska drzava prepuna
oprecnih ideja i ljudi?!

Nije ni cudo! Ta - himna im je ”krvava” i nije tako lijepa kao nasa...

            Adio

Juuhuuu….!

        Aloooo?!

                    Jel me vidite?!?

Tu san – gore…. Dva kata vishe! Eeeeej!?

***

- STA OVA SAD BRLJA?!?

***

Ma ne brlja. Zeza se po vec uhodanom postupku. Kazem da
sam se “popela malo gore” jer sam se prosli mjesec dva puta
 “kulturno uzdigla” pa sad masem sa balkona.

Dozvolite mi, molim, umjetnicke alegorije. Ne mogu si pomoc kad
me puknu. Odma se napusen k’o zaba. Ali neka lipa. Neka smisna,
plavo-zuto-crveno-narancasto-zelena!

Ono, ala tropska. Vrsta: Skrozus dobrocudnikus. E!

Di je bila i sta je radila?

Prvi kat uzdizanja bija je PLAV I MODERAN! Lud i zabavan!
Glasan i neocekivan! Mlad i prodoran! Ma, oni malo “tvrdji” ce
se sitit najavljenog koncerta BLUE MAN grupe. Bila, vidila, gustala,
slikavala. Svasta nesto! Nije to lako opisat, cak ni meni logoroicnoj.
A napunila sam foto aparat i video-clipovima i fotkama al’ nema se
mista. Stisli mi megabajte, pa se opet “ceskam o”  YOUTUBE :o).

Drugi kat je bija totalni surprise. Naime tu sam poubijala vise od
dvi muhe jednim udarcem. Kolegica s kojom se stiskam u uredu –
doktorica iz Pariza – ugostila je svoju necakinju – studenticu iz Pariza –
ovde, tu, u Jamerika. Ova potonja je tila vani. Ova prva je kupila
karte za show u kazalistu i pozvala mene. Nas tri, inetrnacionalne
ljubiteljice neo-klasicne umjetnosti smo u novoj zgradi Miami
Carnival Center for the Performing Arts (gotovo svemirske
arhitekture) gledale gdina. Saviona Glovera kako uz zvuke
klasicnih komada plese STEP DANCE ko da mu je u genima.
To je u biti izgledalo ko koncert za komorni orkestar i PAR
POTKOVANIH CIPELA. Solista je IZVANREDAN! Ne da se opisat sa
ovim slovima kojima baratam, pa se opet malo ceskam o YOU TUBE.

Najsimpa momenat je bija kad je doktorica iz Pariza, po starom
dobrom francuskom obicaju (valjda?!) – IZ TORBE IZVADILA
TRI MALE STAKLENE CASE NA NOGICU I RASHLADJENO
BIJELO VINO te njoj, sebi i meni – uljepsala dozivljaj u mraku…

Koja aroma… Koja muzika…Koje uspomene…

Koliko samo potaracanih muha…


Chin-chin!

      :)

Pozdrav do iduceg balkona,

Dixi

PS. Neki su mozda ocekivali prijavak sa susreta
Bill Clinton - University of Miami ??
NIJE BILA! Ne voli politiku. Ne razumije susur i galamu oko
takovih likova – ionako ne ubijaju muhe… (samo tudju djecu!!!)

         


Olga, kad suze ne utaze bol, ti nazovi...

Tvoja Dija.

 

Bolje receno  - pitaju me pitaju; MNOGI;  gdje su mi nestali kometari?!?

 

Ma nisu nestali – samo su se sakrili.  K’o ljubav o onoj pjesmi Parnog valjka:

 

“…jer ljubav nije neeestala, samo se saaaakrila

      otvori oci poooogledaj, sto je iznad oblakaaaa,

      i kada kise paaadaju, tvoje mi usne treeebaju

      da me smiiireee, svojim njeeeznim dooodirom…”

 

 

Bacite  li pogled  desno, a mozete bacit i  lip ogled  na isto mjesto,
odmah ispod KALENDARA mogli biste ugledati nimalo skroviti link.

 

Zove se : “Komentari On/Off”

 

Ako njega pitate – reci ce vam gdje su se sakrile vase digitalizirane misli
tj. mirodije i zacini moga bloga jedinoga.

 

 

Hvala.

    +

Nema na “cemen”.

    =

Dovidjenja!



        PS. neko nam stize u goste danas, ovdje kod nas u Campus.
        Jeeeee smo face!

Opet mi se netko smijeshi... od gore...



Jucer nakon trosatnog seminara za strane studente koji se dogodi jednom

godisnje i zovemo ga od milja:

"KAKO PRIJAVITI POREZ, A PRI TOM NE POLUDJETI."

zakljucila sam da je moje neprijateljstvo sa znamenkama - opasno!


Kostat bi me moglo da mi se netko od gore ne smijeshi.

Uracunala sam ja sve, dane, otsustva, postotke, tablice, dolare, donacije

dva, tri oprezna osvrta u tudje papire, nekoliko kapi muke na neparne decimale

 i ispalo:


- DUZNA TI MAJKA, DIJO!!!    (ovo umjesto - "tuzna" ;)


Platiti trebam 400$ i pokrit se ushima jerbo - ko ce se tuc sa poreznom

ustanovom u kojoj borave tamo neki kalkulatori i "kalkula-tatori"?!


OK, pishem cek: (mrgudnih obrva)

         
 "  4...0...0...tocka...0....0 .... foouuuuur huuuundr//// "


ALI ONDA - osmijeh s neba. Prodje kraj mene ovi tipus sta je drza seminar,

nagne se pinku i kaze:
 
- Ma, vi ste ode tek od 2005.?? Zar ne! Ova stavka ovdje vam je

bla, bla, bla...




Zbunjena - ko i uvijek kad mi se dogodi 67, 55, 982.6 i pokoji "nepravi" kut:

A JEL...? A ONDA...? A DOBRO....? Muuuuu!


Ima bit da mi mati nit'  duzna nit' tuzna biti nece!!!


                                        (Hvala ti, nasmijeheni. Faca si!  ;)



Ostajte dobro. VV:D

Rijetko se ohrabrim slusati Balasevica.

I ne mogu nikad shvatiti ‘ko mu tu moc dade da
promijesa emocije i servira ih onoj istoj dusi od
kojih ih je otrgnuo. Neke za desert, a neke ko gust pelin.

Gorak aperitiv, “cijenjeni sude”...

Bezobraznog li uvoda u obrok?!?

Ne mogu, hvala. Bljak!

***

Dojadila mi stolica. Muka mi i od ovih 19+ incheva
i od znanstvenih zadataka koji se vrte oko brojki.
I to mi je bljak! Radije cu pelin, nego statistiku.
Tvrdim vam 100%.

A na prazan zeludac i neispavane konjuktive stvarno
“slabo divanim” i madjarski i hrvatski i engleski i matematicki.

Odoh(!), tragovima nekih cirkusa, u zalaz jednog
miholjskog ljeta...

Laku noc vam. I sanjajte u B-molu… 

                            (jer - D je pod autorskim pravom)

JESMO GA!!!! Jos jedan! Evo sta nam pisu iz casopisa jutros:


February 1, 2007

"Dear Dr. V:   (naslovljeno za moga mentora...)


Greetings! It is my pleasure to inform you that your article entitled,
"Unusual cystic variant of rhinophyma", has been accepted for
publication in Cutis. Thank you for submitting the article to us. We're
looking forward to working with you.

Your article has not been scheduled for publication yet. Please note
that it may take at least 18 months for your article to be published.
Once your article has been edited, a final proof will be sent to you for
review and approval.

BLA, BLA, BLA...


Sincerely,

S. A.

Editorial Assistant

Cutis

Quadrant HealthCom, Inc."



***

Dakle, prihvatili jos jedan rad za publikaciju

- al' kad ce - "neeee znaaaa se!"

Nije greda!

Bitno da je Djekla jos ziva...    hi hi

***


Voli vas vasa lastavica!