|
SANJAM tvoju dušu bijelu poput snijega i svoje tragove duboke… od ljubavi koju ti donosim
|
permalink print komentiraj
|
SANJAM tvoju dušu bijelu poput snijega i svoje tragove duboke… od ljubavi koju ti donosim
|
|
NA KRAJU
snijeg svojom bjelinom ispravlja nepravde svijeta
jer stvari koje žaloste i stvari koje vesele na isti se način bijele
a na kraju?
sve se stope tope |
|
PTICA jedne večeri rekoše ptici ne pjevaj i živjet ćeš zauvijek ali već u jutro čim je sunce izašlo iz kljuna joj se najljepša pjesma ote a ti bi da te ne volim |
|
MORNAREVA PJESAN znam, čekala si dugo poput vjerne Penelope a vale je donosilo jugo i kiše što obzore stope i dok parala te bura hladnim nožem preko vena na molu me isprati cura na molu me dočeka žena zato uzalud mi sada ljubavnih riječi ovih kad dok bila si mlada tuđa mora oplovih pitaš… što bih sad htio? oprosti, oprosti… ništa samo sam noćas snio neka mirna pristaništa i dok pleo sam rimom kroz svoje pokidane mreže vidjeh gdje mojom cimom drugi brod se veže |
|
MARGARITE sjećam se margarita podno malog sela (kraj nonetovih trsi) kao mlijeko proliveno iz sunčevih prsi i none u crnini nagnute nad njima sunce zrak žari borovi plaču smolom (suze im teku niz koru) a moja nona s facolom kao crn jedrenjak nasukan u bijelome moru margarite, margarite, margarite tisuću malih zrnaca zlata margarite, margarite, margarite pod kipom svetog Fortunata otići ću tamo jednog kolovoškog jutra (otimajući rosu vlatima) samo da vidim bijele margarite i da li još trepere dvije duše skrite među sjajnim latima |
|
TRIPTIH O SMRTI To što ćemo svi odavde Prvi je komadić Božje pravde Smrt je nešto sasvim jednostavno I s njome ne bi trebalo Biti problema Jednog se jutra ustaneš Pogledaš u ogledalo I vidiš da te nema |
|
|
![]() To je moja treća zbirka. Želio sam da korice budu sasvim minimalističke... bijele... Naziv ''Utjeha zvijezde'' ispisan je samo sjajnim UV-lakom na mat-lakiranoj podlozi. Zato sam i prethodnu fotografiju slikao pod kutem jer je naziv samo tako i vidljiv. Zašto sam želio bijelu i jednostavnu knjigu? Zato jer je ova posvećena mom pokojnom ocu, a on je bio jednostavan i skroman, a ono vrijedno što je posjedovao bilo je oku skrito. Knjige moraju biti kao i ljudi... da im jednostavna vanjština skriva unutarnje bogatstvo. O promociji ću pravovremeno izvijestiti. |
|
POPUT VODE poput vode ljubav uzima oblik posude u koju uđe (zato ljubavi, ne pij ljubavi iz čaše tuđe) baš kao i voda ljubav nije stalnoga lica ali sa svakom novom teče i njena prethodnica (samo zaljubljen može da hodi po vodi)
|
|
KRATKA PJESMA O GASTARBAJTERU sve je imao imao je sve i kuću i auto i ruha a sve bi dao dao bi sve za miris majčina kruha |
|
NAJVIŠE ŠTO MOGU Najmanje što mogu učiniti za svoju majku Je da ju u nedjeljno jutro odvedem na misu I dok se grijem na njenoj vjeri u meni rastu neboderi nade. Mi molimo u istoj klupi Slušam… To hladni mramor upi žamor molitava. Ili sam to opet dijete Koje misli da je zvonik dimnjak I da krozanj lete molitve u nebo I moleći komadić božje pravde Dođe mi da pitam: ''Ej, Bože, čuje li se vapaj odavde?'' Jer moje je srce hladna kamena ploča Čiju heraldiku izlizaše stopala nekih Davnih vjernika sad ukopanih ispod naših nogu A ja zapravo znam, ja jako dobro znam Da najviše što mogu učinit za sebe Je… Da svoju majku Nedjeljom u jutro Odvedem na misu. |
|
KAKO IVAN VIDOVIĆ PIŠE PJESME To se desi najčešće u večer prije nego li ga umor shrva (kad na nebu zapucketaju zvijezde kao suha bukova drva) Ivan izvadi srce pa ga pred sebe na papir stavi (jer pjesnik nosi pjesme u srcu, a nikako u glavi) I dok tako sa svojim srcem pred praznim papirom sjedi Iz srca mu kapne riječ, pa još jedna… pa se pjesma iscijedi Tad molitvom zahvali Bogu na još jednom smislenom danu |
|
HILLARY Zbog crnog zemljinog safta Što ga još Grci prozvaše nafta Uz blagoslov moćnih Amera Ubiše starca Moamera Zazelene se dolari Zarumeni se Hillary Pa se javlja doma Billu Volim te ko naftnu žilu! |
|
ZAŠTO SAM NAPISAO OVU PJESMU Kod vas dolazim jednom mjesečno… i kad sam vam danas pokucao na vrata upravo ste iz peći vadili kruh. Tu pomoć što primate, znam da je malo, ali… vi se ne žalite, jedino ponekad, prikrivate nelagodu… kao ono… nemate mi što ponuditi ni dati… a red je, zato uzalud mi svako odgovaranje. Vozeći kući bacio sam pogled na zavežljaj u kojem se znojio zamotan još topli kruh. Poput malenog djeteta kruh je do mene disao, mirisao, i eto… ja sam zbog njega i pjesmu napisao.
|
|
DADNEŠ LI MI DAŽD da mi je dano živjet onoliko koliko živi kišna kap i da je cijeli život moj samo pad ne smeta ni tren dadneš li mi Bože da na kraju puta čeka obraz njen |
|
POTRAŽI ME U PJESMAMA MOJIM jednom, kad me tu ne bude više kad u okna tvog stana udare prve jesenje kiše, a ti osjetiš se ranjiva i sama pozovi me… tiho… u sebi i sačekaj, da kao male svijeće večer upali zvijezde prve moja je duša golub što slijeće na tvoj prozor po krušne mrve tu sam, da ti gugućem pjesme pjesme koje ne izgovorih nikom pjesme od suspregnutih riječi koje bih sad vikao krikom… da mogu zato prepoznaj me, gladna sam ptica pod zvijezdama što plamte gore visoko dok zadnje kapi kiše čine obris mog lica ljubavi… sve bih ti suze vratio u oko… da mogu ne tuguj i shvati, ja nisam otišao nikud u svim me stvarima ima potraži me u pjesmama mojim ja sam ti sav u njima
|
|
malo drugačija verzija prethodne pjesme Dolazi jesen. Kiša polje topi brišući stope za umrlim ljetom. Suzu joj svaku žedna zemlja popi, a zrak je vlažan i ispunjen sjetom. U dječjem parku trk vjetra u krugu ljuljačku praznu uz škripu zaljulja. Barica vode zarobivši dugu prelomi svjetlo u kapljici ulja. Drhtećom dugom oprašta se ljeto. Crveno sunce na zapad se miče. ''Plodna jeseni! Vrijeme si sveto!'' Dozrelom grožđu kos pjesmicu sriče. Dok zrakom plove babljeg ljeta pređe. ------------------------------------------------------------------- Eto, poslušavši savjet pjesnika i prijatelja mi Ivana Vidovića prethodnu sam pjesmu ''isklesao'' u sonet. Nadam se da je osim forme sad i on zadovoljan. Ivane... hvala ti na savjetima i stručnim osvrtima na moje pjesme. Zahvaljujem i svima drugima koji još posjećuju ovaj blog. Za neko ću se vrijeme pritajiti jer se moram koncentrirati na treću zbirku koju bih volio završiti prije Božića. Idem se sad bacit na skupljanje milodara (netko bi rekao sponzora) Stariju sam verziju pjesme KRAJ LJETA ostavio na blogu... usporedbe radi. Lijep pozdrav svima... D.Gortan |
|
KRAJ LJETA Dolazi jesen. Kiša polje topi brišući stope za umrlim ljetom. Suzu joj svaku žedna zemlja popi, a zrak je vlažan i ispunjen sjetom. U dječjem parku, na ljuljački – vjetar, k'o ljetos djeca uz škripu se ljulja. Barica vode zarobila dugu lomeći svjetlo u kapljici ulja. Usnulom suncu noć zatvara vjeđe. |
|
SONET O SUMNJI I POTRAZI Kao što su danom zvijezde skrite U nama je skrivena stalna sumnja To veća je… što je glava umnija (jer rješenje ne daju erudite) Ne nude odgovor knjige mudraca Kao ni življenje tuđeg iskustva Dok samo slušaš vlastita si čuvstva Vjera je zaklon od grabežljivaca Samo vjeruj da sve što te zadesi Ima jedan svoj duboki smisao Zbog kojega baš Ti jedinstven jesi Da su tvoje suze i osmijesi (zapisani dok još nisi disao) Kvasac u kruhu kad se zamijesi
|
|
GORI, SVE GORI (ljetni deseterci) Pod vrelinom što zemlju pritišće Čak je i smokva povila lišće Zrele joj plodove sad raznose Bumbari, mravi, pčele i ose Svi su pod vlašću sunčeve krune! Udara cvrčak u svoje strune Gori, sve gori, gori, sve gori (Kao barjak mu pjesma vijori) I dok suncu cvrčak ode pjeva Nad Učkom u daljini sijeva Raspjevana cvrčka ugasiše Dvije prve kapi ljetne kiše
|
|
BOOKMARK
Moja mater još čuva molitvenik štampan u Sarajevu daleke 1912. kojim je pokojna nona kratila vrijeme sjedeći uz djedovu bolesničku postelju u kojoj je on, zalegavši kao sedamdesetogodišnjak, ležao dugih sedam godina... sve do svoje smrti. U tom je molitveniku četverostruko presavijen papirić služio kao bookmark, i njime bi označila stranicu molitvenika kad bi je čitanje shrvalo i potjeralo na počinak… i kao takav je, taj složeni komad požutjelog papira u tih sedam godina kao Noina arka više puta proputovao kompletnim Starim i Novim Zavjetom. Taj je papir ustvari pismo djedova brata napisano 1949. godine, kaligrafskim pismom i poslano iz daleke Cordobe kamo je Angel Zidarić otišao zajedno sa ženom si Rožom između dva svjetska rata. ''Dragi
moj brat Miho''...
piše Angel, ''Ne zameri mi ča ti pišem
tek sada. Paket ki san ti posla, mi se je torna. Želim ti reć da ćeš u onoj
sivoj jaketi, spod fudre…'' jer je on, zašivši i sakrivši konac ispod podstave sive jakete i složivši ju na dno paketa... paket poslao opet … a bookmark je, to presavijeno pismo, nastavilo put kroz molitvenik još nekoliko godina nakon djedove smrti, da bi se nakon što je i nona umrla, nasukao negdje u Knjizi Izlaska, pričajući priču o potrazi maloga čovjeka za obećanom zemljom. |
| nešto mi se čudno dešava s blogom... ne mogu ''dignuti'' sadržaj u željenom fontu... niti mogu uređivati tekst... ja ne znam da li je i drugima tako ili sam ja to malo skrenuo... a napisao sam jednu malu pričicu.. i sad ništa |
|
DAJ MI BOŽE DJEČJE SRCE (uoči Velike Gospe 2011)
Daj mi Bože dječje srce Već noćas, uoči Velike Gospe Da djetinje vjerujem kako tvoja ruka prospe Sve ove bezbrojne zvijezde što se nebom sjaje
Pa da ljubim tu ruku koja ih zbog mene pali Dok ispod zvijezda hodam skrušen i mali.
|
|
POLJUBAC
Od kad nam se U poljupcu Zamijeniše usne
Slušajući te Čujem sebe |
|
GDJE POČINJE PREDIGRA
Da je ona Julija, a ja zaljubljeni Romeo Sve bi bilo isto…i danas bih stan pomeo Čekajući da se s posla vrati Ona (A ne gubio vrijeme ispod njezina balkona)
Zato Romeima šaljem javnu depešu (Onima što pod balkonom uzdišu) Nek' uzmu peglu i udare po vešu Ili krpu i prašinu obrišu
Jer umjesto da bezrazložno pate Neka korisnim radom vrijeme krate I vidjet će… to od žene čini tigra I shvatit će gdje ženama počinje predigra
|
|
MORE NE ZAKIDA I NE VARA
More svakog primi kao svoga I na isti način svakog štuje Ne djeleći dobroga od zloga More nikome ne uvjetuje
I kad glasno govori I kad samo mrmori I kad ga vjetar dere U njega nema mjere
More ne zakida i ne vara Da bi mu zvijezde svoje dalo Noćno se nebo nad njim otvara
|
|
RUČNI SE RAD MALO CIJENI
Tvor će svoju mladu prepoznati po smradu
(jer boljeg mu nema – od njezina parfema)
Kos pak svoju djevu prepoznaje po pjevu
(zna koliko hertza – titra njena terca)
Slon će svoju dragu prepoznati po tragu
(kud joj ide staza – zna dubinom gaza)
A ja bivam opčinjen zbog paukova stila
(kud mu ide mila – tu ostaje svila)
I jedan je od rijetkih koji danas pada
Na kvalitetu čipke i ručnoga rada |
|
SJAJI SE SJAJI
Sjaji se sjaji… broš sa revera Spremna je nova vladina mjera Da spasi što se spasit dade (Dok netko i to ne ukrade)
Sjaji se sjaji… broš sa revera I padne sjaj na radnike škvera Da i njima koju packu udijeli (A samo bi radili i ponekad jeli)
Sjaji se sjaji… broš sa revera (Kao da sijeva, bit će nevera?) Ili to narodu već puna su jaja Nje, njezina broša i njegova sjaja |
|
O KRIŽU I LJUDIMA
Na križu je umro Da bi duše se spas'le (A križ bje od drva Od kog su i jasle)
Na drvenom križu Krv ne bi ni suha (Kad baciše kocku Zbog njegova ruha)
Na tuđi se križ Nitko neće popet (A da danas dođe Raspet će ga opet) |
|
KAKO DOVABITI PTICU LJUBAVI
Kažeš…
Da od naših Isprepletenih prstiju Načinimo gnijezdo I da treba samo čekati
I još kažeš…
Da nju ne vidje nitko A oni što ju čuše Ne čine to ušima Već ušima duše
Ali zato draga…
Kad spletu nam se prsti K'o u gnijezdu pruće Slušajuć' ti srce Znat ću dal' cvrkuće
|
|
MOGU BIT I NIŠTA
Bože… Milost svoju U mene uli
Pa da sam I rupa na fruli
Tvojim Ću dahom Davati ton
|
|
PJESMA O DVIJE TREŠNJE
Visoko na najtanjoj grani gdje još jedino ptice smiju dvije trešnje, malene sestre obasjane suncem zriju
Al' jednoj se peteljka slomi jutros, kad rosa ju umi pa potonu u zeleno more koje pod njima šumi
A druga što ostade gore u strahu da će pasti i ne zna da jedino padom može nova izrasti
Pa nastavlja mamiti čula dok se s vjetrićem njiše jedan dan… i već je trula dva dana… i nema ju više
Prođe ljeto, jesen i zima već proljeću pjesmu kos sriče pod krošnjom rascvale trešnje gle… mlada biljčica niče
|
|
TEŠKO JE
Teško je razumjeti Boga Koji raspinje one koji ga ljube A moli za one koji ga raspinju
Teško je samo umom…
Jer njega i ne razumije Misao u moždanoj kori Već samo srce koje gori |
|
ZLATNI REZ
na bočnom oltaru župne crkve kip Svetog Antuna Padovanskog u desnoj mu ruci djetešce Isus dok lijevom daje kruh siromahu kompoziciju u zlatnome rezu ne remeti ni siromahov šešir (ponizno prislonjen na prsa), a ni ruka što mu ispružena očekuje kruh… jedino… u zadnje se vrijeme čini da siromahov dlan biva iz dana u dan sve veći, a kruh sve manji |
|
BALADA O PSU
ima jedan pas vezan kratkim lancem za žicu nategnutu između dva stabla
već godinama to mu je sav životni prostor od stabla do stabla, od kraja do kraja poput nekog dlakavog tramvaja
kao između dvije remize tramvaj što ne zvoni već reži u želji da grize
uvijek kad prođem on bijesno laje zalijećući se prema meni ali ga žica spriječi
i zastanem ja neki dan i priđem mu, polako, bez riječi a on stane
pružim ruku pa ga pogladim po glavi i vidim, sve što želi samo je ljubav i pažnja
takvi su i ljudi sve skučeniji, sve bjesniji i ljubavi sve potrebniji |
|
KAD JU VIDIM
Um kaže Daj ohladi Nije ništa
Ali mašta Bude tašta
Pa zaradi Sto godina Čistilišta |
|
MOJ OTAC I JA PUTUJEMO VLAKOM
Moj otac i ja putujemo vlakom Kasnim noćnim, jedne davne zime Vlakom od nade, vlakom od snova Odredište Ljubljana, cesta Linhartova
Moj otac i ja putujemo vlakom Kupe je prazan, vani se već mrači Dva je mala kruha mat' ispekla svakom Jest ćemo ih nakon presjedanja u Divači
Moj otac i ja putujemo vlakom U veliki grad u kojem nikoga ne znamo Al' tebe Oče još jedan problem muči Kako meni reći da ostat ću sam tamo
Moj otac i ja putujemo vlakom I dok se našim dahom hladan prozor vlaži Kao milijun krijesnica iskre lete zrakom Mi šutimo i gledamo kako promiču pejzaži
Moj otac i ja putujemo vlakom Zrcale se zvijezde u snijegu duboku Kad je nad Postojnom jedna zvijezda pala Još je dugo, dugo sjala Oče u tvom vlažnom oku |
|
PJESMA O MOJOJ SESTRI
par godina mlađa od brata i mene uvijek si bila maza… priznaj i očeva i materina
jer teško da je koja stvar postojala a da se je ti nisi bojala… (da ne nabrajam, jer trebalo bi mi dugo)
i što još reći drugo… možda samo to kako smo mislili da ćeš zauvijek ostati takva nezrela
pa i onda kad si svog muža srela pa i onda kad si se udavala nama si na nezrelost zadavala
ali onog dana kad si ostavila posao da bi bila uz bolesnog sina tad si nas prerasla
i tako ti mi sad imamo dvije sestre jednu mlađu koju u sjećanju oživimo i jednu stariju kojoj se divimo |
|
KAKO NASTAJE KIŠA NAD UČKOM
Najprije misliš da se radi o ovcama Koje su pastirima pobjegle iz stada, A koje neki pas-vjetar tjera na hrpu
Pa kad se te ovce u stado zberu, tada, Uvjeren si da je nečiju bijelu krpu Taj isti vjetar objesio kao bandijeru
A samo tren kasnije… već ćeš se kleti, To se bijeli jedrenjaci nad Učkom sidre I vjeruj mi nećeš znati da ti kiša prijeti Sve dok te ne proli vodom iz klepsidre |
|
|
MAMA, TU ME POLJUBI
Ne volim plava pisma Mislim na ona s povratnicom Uzimaju previše vremena A s njima najčešće dostavim i brigu Koja tad sjeda na lice primatelja
I danas uručih jedno Mladoj ženi koju je muž nedavno ostavio
Zbog druge… naravno
Sreo sam je na vratima stana Žurila je na posao dajući upute kćerima Ona mlađa… mislim da ima pet godina Uplakana
Mama, mama tu me poljubi Govorila je kroz suze Pokazujući mjesto na licu Negdje kraj usana
Otrgnuvši povratnicu I odlazeći niz stepenice Razmišljam o tom mjestu kraj usana
Mjestu koje je djevojčica pokazala majci
I kako će za onoga koji ih ostavi (Sebično… samo zbog sebe) To mjesto zauvijek ostati skriveno
|
|
BOŽIĆ
Isus se rađa na dlanu siromaha Isus se rađa u oku bolesnika Isus se rađa u suzi vojnika što skriva lice plačući od straha kriomice
zato znaj, ne tražiš ga pod jelkom u jaslama od zlata on je u suzi tvog bližnjeg, tvog brata |
|
O PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI U PAR REDAKA
Teško je u par redaka Opisat prošlost naših predaka
Uglavnom, S istoka dojahaše Turci S juga doploviše Mleci Ali… othrvaše se preci
A danas me plaši Da će nam glave doći Ovi naši |
|
MUŽ PIŠE POKOJNOJ ŽENI
Prvih dana Bilo je teško A kako vrijeme ide Čak je i teže Jer još mi ruke Na tvoju stranu bježe Noću… Dok budim se sam
Oduvijek je moje srce Tebe bilo gladno I znaš što mu kažem Kad nađem mjesto hladno Tamo… Gdje nekoć ležala si ti
Spavaj srce, spavaj, Ne daj se smesti Ovo samo san je Sutra ćemo jesti
I tako moje srce Spava, spava, spava Misleći da san je Ono što je java
|
|
KRATKA BASNA O DVIJE ŽABE
Za princezu govorahu da ima sreću slabu Kad se poljubivši žapca pretvori u žabu
''A sve zavisi od kuta gledanja na sreću!'' S lopoča zagrljene dvije žabe zakrekeću
|
|
HIROMANTIJA
tvoje lice savršeno pristaje u moje dlanove
tvoj se osmijeh nastavlja na moju liniju života
dok smiješiš se mogao bih živjeti vječno
|
|
RAT BI STAO (antiratna)
rat bi stao
kad bi svatko znao
da majke
i sa suprotne strane
imaju suze slane
ali oni
koji o miru odlučuju
teško suze izlučuju
|
|
JESEN
tri dana kiše
kao lišće
i misli trunu
pod strehom ptice se skriše s pjesmaricom u kljunu
kiša natapa polje
stablo po stablo ogolje
jedna drugu tješeć…žvrgolje
|
|
DAJ, RECI MI
znaš ono, kad puštaš moru da ti ljubi svaku poru
pa poslije daš i vjetru da se skrasi u svakom milimetru golog tijela
daj, reci mi bi li to i sa mnom htjela |
|
ISPOVIJED ZVONKA S.
ženu sam volio onako, kao reda radi dobro, bilo je tu strasti ali to se vremenom ohladi jer kao da izgube na vrijednosti stvari koje na početku znače a nakon krize, da spasimo brak jedno se dijete zače
pristadoh prisustvovati rođenju…
kad tamo na izvoru života zaplakah i bi me sramota ali ne zbog suza već što do tad onakav obijestan bio sam samo živ ali ne i života svjestan
|
|
MOJ OTAC POSTOLAR
otac popravlja cipele u kasni večernji sat šilo probija potplat o čavlić udara bat
u peći još samo da tinja bukove grane žar prozor je mreža od inja noć je crna k'o gar
i ništa se drugo ne čuje dok istječe još jedan dan tek zvuci što kažu da tu je i da mogu mirno u san
a prašina pokriva čekić odavno miruje šilo zaspavši na svojoj ruci zbuni me vlastito bilo
|
|
DVIJE SJENE
Odavno nisi dio mene Ponavljao sam sebi U to vjerujući
Onda sam te sreo…
Krenuvši kući Vukao sam dvije sjene Moju i tvoju… zagrljene
|
|
MJESEC NAD MOREM
Mjesec postavlja stol
Pokriva ga plavom krpom
Zamahuje zlatnim srpom
Pa ljušti riblje krljušti
A zvijezde… rasuta sol |
|
DA, OPEKOH SE
Ljubav je kao zvijezda Jer obje isti zakon drži Budi dalek, ohladit ćeš Stani blizu, tad te sprži
Ljubav je kao zvijezda Sasvim im je ista narav Odjednom same bljesnu Makneš se, a već si garav
Ljubav je kao zvijezda Oprostite, tri put rekoh Ali, utvrđujem gradivo Jer jednom se opekoh
Da, opekoh se tako gadno Da sad pušem i na hladno
|
|
SAMO ZBOG NJE
Ljudski životi Nalik su krugovima Što ih kapi kiše Tvore na površini vode
Krugovi što nastaju Prožimaju se međusobno Neko vrijeme traju I nestaju…
Ljubav se kao hologram Proteže pod površinom I zauvijek pamteći svaku kap Ostaje i kad kiša ode
A samo zbog nje I moja se kap dotakla vode |
|
PREPARIRANI JELEN
Jelenka, jelenjeg sina Čiji dom bi vrlet i bespuće Lovci objesiše o dva klina Na zid lovačke kuće
O Bože, kojeg li rugla Glavu mu ispuniše slamom Nakon što probi ga olovna kugla I utrobu raspore kamom
A jedan je stari jelen U nadi da mu je dijete živo Na rubu šume, gdje prestaje zelen Cijelu noć svog sina doziv'o
Što je to u čovjeku zloga Da u smrti ljepotu vidi Da ubija samo zbog dva roga…
Ma čovječe, daj se stidi! |
|
UZ VAS DA PROĐEM (Dijana u lovu)
Na visokoj peti Tako ste napeti Da potez stopalo – kuk Postaje luk
Hodajuć niz ulicu Odapinjete sulicu
Uz vas da prođem Padam pogođen |
|
STARA DJEVOJKA U svojim delikatnim godinama (ne vjeruje u njih, ali kažu da postoje) Ona je žena s iskustvom Kakvih se muškarci najviše boje Bar tako se bodri Jutrom, u osvit zore Dok puderom pokriva Kraj očiju bore ''Ne treba slušati ogledalo!'' (kaže sama sebi) ''Ono bi sad priču raspredalo Da mi je lice još jučer ljepše izgledalo'' ''A ja sam poslovna žena Oprosti mi ogledalce, Ali nemam za to vremena'' Pa ode… Prethodno bacivši u torbicu par stvari (makneš se… najlakši je način da se ogledalo prevari) Malo je teže na večer kad zanoća Skida šminku… A iz istog zrcala gleda je… samoća |
|
SRETNEMO LI SE KAO DANAS Ako je postojao Drugi način da se voli Ja ga nisam znao Ali vjeruj To što tebi htjedoh dati To nijednoj nisam dao Zaključiš li pak Da tvoj loš sam izbor Ni tad se ne žalosti Jer na kraju Od tebe ostavljen Pa opet ti govorim, oprosti Zato,… Sretnemo li se kao danas Podaj osmijeh licu (prijatelji se u oči gledaju) I gledaj na nas Kao slagalicu Gdje si dva dijela Jednostavno, ne sjedaju |
|
ALGEBRA Nakon rasprodaje obiteljskog srebra Najvećoj se sirotinji već naziru rebra Al' ne treba nitko od gladi da cvika Jer vlada radi, naporno radi… poput Superhika Pa će; Pod A: Uzet od onih koji nemaju Pod B: Da bi dali onima koji imaju Pod C: Bitno je samo da računi štimaju A vidiš li nekog da i dalje žali za srebrom Udri ga po glavi superhikovom algebrom |
|
NEKE PJESME neke pjesme i nisu moje pjesme meni su samo dane na neki isti način kao što mi je Bog dao djecu te pjesme koje su kao djeca rastu uz mene rastu sa mnom i ja rastem s njima |
|
OPROŠTAJ STAROGA
KLAUNA Na licu bijelom Poput alauna Nacrtaj osmjeh Staroga klauna Crnom bojom Obrubi oči Al' nemoj suzu To preskoči Nek' barem Zadnjeg dana Poteče prava Poteče slana I ne brini… Ne vidi ni'ko Na prave suze Svijet je naviko |
|
SMRT JEDNOG KRALJA Živio jednom kralj I bi gospodar svega Sveudilj i sveudalj Do kud oko seže i noga korača Stavi pod zaštitu svog mača Ali na kraju životne priče Razočarano poviče: ''Osvojih sve vrhunce Dodirnuh čak i sunce Zlato mjerim na tone, A ne kao vi na unce Ali kome sad ostaviti svoje
dveri Kad sam cijeli život
čekao sinove A sve moje prinove Bijahu kćeri'' I umre taj kralj u neslobodi Ne shvativši ni u smrti Da nečija kćer i njega rodi |
|
PARTIJA POKERA Kralj Pik ljubaka s kraljicom od Trefa, A gospođa Pik, saznavši za to, Za večerom stade pred djecom da ga kefa: ''Srami se, i prije si
me var'o Sjeti se samo kad našla
sam te Zajapurenog nad damom
Karo, A'i ovaj ga puta stvarno pretjera, Meni je dosta… vraćam
se k mami A ti se sam čupaj iz
svojih afera'' Kazavši to, u srcu je nešto zaštreca Jer bilo ih je još… (žena gospodina Hertza) I ne rekavši više ni riječi Baci žlicu u tanjur… i ode leći Umorna ovakvom partijom pokera Teško zaspi… Da bi kasnije i ona u snu prihvatila Nemoralnu ponudu mladoga Jokera Dokazavši tako da ne postoje karte Ni potpuno crne, ni potpuno bijele Već igra ovisi o tome kako se podijele A ti…ne želiš li se u toj igri previše opeći Dobro pazi kako ćeš špil na početku sjeći |
|
JA SAM PISAO PJESME,
ON JE SIRIO SIR Ja sam pisao pjesme On je sirio sir S istim ciljem Naći nutarnji mir Al' ljudi kao ljudi Što vole sve da važu Zaključiše, ''Pjesnici su ludi'' A to im i otvoreno kažu Ja sam mazio muze On je muzao krave Jer se i pjesme i sirevi Sličnom tehnikom prave Al' svijet ne želi pjesnike Pjesma je na papiru mrlja Pjesme su samo apstrakcija Sir se konkretno kotrlja Ali usprkos svemu Sklonjene od sviju U mraku moje glave Pjesme… kao sirevi zriju |
|
NE TREBA MI NIŠTA
VIŠE Dok ju gledam kako spava Dok ju slušam kako diše Moje srce presijava Kao sunce poslije kiše I ne treba mi ništa više Pokraj moje, njena glava Samo čut ju kako diše Dok ju gledam kako spava |
|
VIDJEVŠI DANAS JEDAN
SUHI LIST Nekih davnih jeseni Dok sam te volio Dok si me voljela Drveća ne bi ogoljela Vidjevši danas Jedan suhi list Toga sam se sjetio A možda i bi… Samo,... Onako zaljubljen Nisam to ni primijetio |
|
ANE, VI STE LAĐA Po Ane je Vinko Još davno otiša Pretraživši sva sela Od Splita do Drniša Jer stisnu ga godine I već mu vlasi sijede A i treba mu netko Da spasi ga od bijede Uzeše njen poplun I svega još par stvari Kad ono, Drniš – Boljun Isti kamenjari Njihova ljubav Nije dala ploda Pa se Vinko propi I dišperiji oda On umre; i osta sama Ta dalmatinska žena Kao nasukana brodica U moru od kamena Kad njena crna marama Na buri zaleprša Plovi Ane kao lađa Sred istarskoga krša |
|
DVA SLIKARA na nebeskom platnu večer naslika oblak (taj potez bi nevješt i pomalo grub) a majstor mjesec doda mu zlatnu (tek toliko da istakne se rub) i tek im noć donese mir (izabiruć slici crni okvir) a tad je zajedno objese nad more (gdje sve do zore traje ex-tempore) |
|
DA JE LAKO da je lako Bože, (a nije nikom) ne bi nam život započeo krikom i padam i griješim ali kad odem daj da se smiješim |
|
JEDAN NOVI SVEMIR U njene pore Ušlo je more Sad tisuću kapi Od vreline hlapi U svakoj joj pori Jedno sunce gori I gori, gori, gori, gori Dok more u sol ne pretvori Tad zasja tisuću zrnaca Kao tisuću malih sunaca |
|
NJOJ Njoj, koja me dočekala u hodniku mračnom Njoj, koju dugo držah nepristupačnom Njoj, kojoj je pokvareni vodokotlić bila skuža Njoj, onog jutra kad joj doma nije bilo muža Njoj, u onoj previše tankoj i prozirnoj bluzi Njoj, što je umirala u samo sebi znanoj tuzi Njoj, što me ispratila kiselim osmijehom Njoj javno poručujem… Moju nezainteresiranost ne smatrajte neuspjehom Jer ja sam poštanski službenik Kakvog preporučuje udžbenik (ne budimo stranci, ali ostanimo na distanci) Prevelika bliskost samo odnose zatruje A želite li nešto više… Sačekajte inkasatora struje Kad dođe da utrošak zapiše |
|
SOBA S POGLEDOM NA
MORE U svom srcu smjestih te u sobi Maloj sobi što na more gleda Još davno u mladenačkoj dobi Nezrela ti ljubav ključ od sobe preda Vjeruj, obožavah tu sobu Kao mjesto tajnovito i sveto Jer neovisno o bilo kojem dobu Dok bila si u njoj, bilo je i ljeto Ne znam što nam nova nosi sutra Tebi, meni, sobi što gleda na more A predugo se varam da si još unutra Ostavljajući svjetla da kroz noći gore |
|
PRIČA ZA UNUKA Služeći velikog austrijskog cara 1918. u Beču, pod nekim je mostom moj djed držao stražu. Pričao mi je to u svojoj staračkoj zaboravnosti kad se više nije sjećao što je radio prethodnog dana, ali su mu zato u sjećanje navirali događaji iz mladosti. Kad sam ga priupitao o ljepotama tog grada, za kog se znalo da je najljepši grad svog vremena, reče mi da je sve čega se sjeća samo strah. Nikad nisam bio u Beču, a ako jednom i odem, daj Bože za mog unuka neku ljepšu priču. |
|
AFRIČKI BUBANJ Da sam pripadnik Nekog afričkog plemena Kamo ne dopire Signal antene sa Sljemena Ne bih znao Za Lambaša Doris Ni tko joj trenutno Servisira klitoris Ne bih znao Ni za Vlatku Pokos Samo bih brao Banane i kokos Ali kako sam u dometu Antene sa Sljemena Afrički je bubanj Od kože s mog tjemena |
|
TEBI, KOJA ČITAŠ ME KAO KNJIGU (za Veselu) onoga dana kad upoznah te donji desni ugao stranice presavih u malo uho ili… ne rekavši ti možda sam između dva lista jednu tratinčicu vrgao ne traži svoj odlazak tu sam stranicu istrgao |
|
KAD SMO VEĆ KOD TOGA (jednom bivšem političaru) Sjedimo jutros na kafi Ja i Moamer Gadafi I onako, polako Bez da srljamo O politici čavrljamo I dok je razgovor tekao Snuždeno sam mu rekao; ''Oprosti mi moj Moamere Što slušali smo Amere'' A Moamer, K'o stari šarmer Kutiju Marllbora otvori, I ponudivši me odgovori; ''E jeb'ga moj Dragane U politici nema odluke lagane, A i sve se okrene u hipu, Ali kad smo već kod toga, Pozdravi mi Stipu i ekipu'' |
|
MJESEC S TUŽNIM OČIMA Ona ima svoje mjesto Slijepi put u dubokoj sjeni Tu dolazi, ali ne prečesto Sve ovisi o muževoj smjeni Kroz zamagljen prozor automobila Nazire se mjesec na noćnoj straži Prstom mu nacrta tužne oči I vrati se… u svoje laži |
|
JA I MOJ UNUK LI-MUN Nisam ksenofobično prase Ali strah me ove žute rase Jednostavno, ima ih previše I vidim, dobro nam se ne piše Kako nemam stavove krute Tako ću i zetove imati žute Pa mi u glavu misao grune Da ću za unuke imat li-mune Zatvorim oči,… i titra mi slika Gdje vidim sebe umirovljenika Kako s kćeri i malim li-munom Na izletu šećem starim Stradunom Ne govorim ništa… samo šutim Šećući tako s unukom žutim Još mu i kupim šećerne vune Šapćući nježno; Volim te, li-mune |
|
MALE PENKALE Moja kemijska olovka ima feder Upoznah je s flomasterom, Kad on… ništa, Pa pomislim; možda je peder? Ali,… zapravo kao da bi, Ma i ona bi dala Samo ih priječi ta spirala Joj, da je barem živ Penkala Ništa… noćas ih ostavimo same Da se dogovore pod okriljem tame Možda s jutrom pronađemo male Male, male, skroz male penkale |
|
OPROSTI, PJESNIK SAM (ili kako izbjeći bračne dužnosti) Draga, večeras si mi čudna Ponoć prođe, a još si budna I mada s nogu od sna padaš Ti… kao da se nadaš Oprosti što ti ovo moram reć Kasno je, zato molim te odi leć Znam, još ću te jednom razočarati Ali pjesnik sam, moram stvarati |
|
DAN KAD NISAM NAPISAO
NIJEDNU PJESMU Lijepo je pisati Jer pisanje je dar Ali pisanje nije nužno Mada, priznat ću vam Dani bez pjesme U sebi nose nešto tužno Ima jedan dan Koji se ugasi bez pjesme A da nije bilo tuge Provedoh ga s kćeri I nakon šetnje duge Na prsima mi zaspe A ja, slušajući je kako diše Osjetih da se negdje Moja pjesma sama piše |
|
SVEMIRSKI PASTIR Ja kravu pasem na Mliječnom Putu Od zvijezda pravim sir i skutu Kad sitost kravu na bok zvrne Vime joj sišu rupe crne Dok leži i odmara na Kumovskoj Slami Oči su joj zvijezde što trepere u tami A i oblak je samo mliječna mrlja Žuti se mjesec k'o sir kotrlja Mislite lako je, ali na stranu šalu Jer na mnoge se stvari paziti mora I danas sam s kravom bježao u štalu Dok je po nama padala kiša meteora |
|
MALO SRCE (hrabroj djevojci) Nije smogla snage Otvoriti vrata Na hladnom odjelu Četvrtoga kata Već strčavši na ulicu Izgubi se u vrevi Njenu ranu na srcu Nema tko da previ Ali tko ka svjetlu ide Ne plaši se sjena Jedno malo srce Sad kuca ispod njena |
|
ŠTO MI NEMA BIT Jednom ću i ja poput Prousta Tragajući za vremenom koje sam izgubio Kao na kolačić, naići na tvoja usta Pitajuć se: Bože, zašto ih nisam ljubio? A kako me sjećanje još uz tebe veže Bojim se, da bit će i teže Kad se u toj mojoj potrazi Tim usnama pridruže tvoje oči i tvoji obrazi Nadam se da tad neću bit zvijer Kao onaj ludi Charles Baudelaire (ponašajući se kao da iz glave izgubih dasku) Već poput Nerude I da će moj stih bit nježan i tih Slična si svijetu kad
se daješ Uz malu opasku; Što mi nema bit, nek' mi i ne bude |
|
UPRAVO SADA Upravo sada, ovoga trena Pod križem Jedna žena Plače Jer upravo sada, ovoga trena Isusa Ponovo svlače I dok baca se kocka Za njegovo siromašno ruho (a u vrtu leži odsječeno vojnikovo uho) Svijet se nezainteresirano vrti, vrti Sutra će sve to puniti novinske stupce (kao fotografije Veronike će sušiti rupce) I bit će jasno samo toj jadnoj ženi ''Što učiniste najmanjem, učiniste meni!'' Svijet se i dalje nezainteresirano vrti (a čemu uzbuđenje zbog tamo, neke… smrti) Zbog jednog siromaha zemlja neće stati Samo će Pilati opet ruke prati |
|
IZMEĐU DVA DODIRA
RUKE moglo mi je bit oko pet godina za doseći vodu u krstionici bijah prenizak no, moja majka tad smoči ruku pa njome dotakne moju i prođoše mnoge, mnoge godine… ove nedjelje dok sam ju staru i nemoćnu nakon svete mise izvodio iz crkve sjećanje me nagna da učinim isto smočih ruku pa njome dotaknem njezinu između ta dva dodira ruke stane cijeli moj život |
|
VJERUJ EVO Vjeruj Evo, ne bi se mijenjalo ništa U mentalnom sklopu muškom Da si Adama umjesto jabukom Kojim slučajem zavela kruškom Znam da ti nije bila namjera Učiniti zločin takvih razmjera Ali vidiš, ja kao i Adam Na iste fore padam Zato vjeruj Evo, ne bi ti bila usidjelica Da se u tvojoj ruci našla i marelica Jer na kraju, sve se na isto svodi Neovisno koja voćka rodi |
|
SVE JE U KRUGU Sve je u krugu, sve je u krugu Zapjeva cvrčak sred ružina grma Ne ćuti sreću tko ne spozna tugu Ne dodirne ružu tko ne proba trna Sve je u krugu, sve je u krugu Udara cvrčak u svoje strune I ova ruža što tvoj pogled mami Živi od onog što u zemlji trune Zar sve u krugu i sve dio kruga? Možda i nije!... prekinu ga kiša Ali ljetna se kiša brzo utiša Pa istu pjesmu nastavi duga |
|
I NA KRAJU DANA Ponekad me tište riječi Rano, ja još nerazbuđen Negdje zvone iz dubine Ti si naš, nama suđen! I sve mislim da ću prijeći Preko njih, kao… ne čujem A u stih već slažuć' riječi Novom se pjesmom trujem Pa kroz dan u meni gore Dok se s mojim umom bore Moje pjesme… moje pjesme Moji grijesi i pokore I na kraju dana Eto mene s pjesmom Na smrt otrovana |