|
|||||||||
| pon | uto | sri | čet | pet | sub | ned | |||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | |||
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | |||
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | |||
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |||
|
NEKA NAS OTPUŠE Ne pitaj me zašto te volim da budem iskren ne znam to izreći jer bilo bi isto upitaš li rijeku kome žubori i zašto mora teći Najljepše se stvari bezrazložno dese kao stablu ptica kao jutru rosa ljubav je vjetar i lako te odnese budeš li manja od sjemenke prosa Tu tajnu ljubavi tek rijetki odgrnu kao zlatnik svijetli u dnu tvoje duše budi slična meni majušnome zrnu i ne boj se vjetra neka nas otpuše |
|
ČESI I SLOVACI NISU KRIVI Osamdesetih moj otac kupi
Škodu Vremena bijahu teška i olovna Škoda je bila polovna Platio ju je iz ušteđevine
devizne A njoj su se čepile dizne I pušući u karburator kao
bedaci Samo smo ponavljali Prokleti Česi… prokleti
Slovaci I jasna stvar… Svi smo zadavali na regular Prošlo je doba stabilizacija Parnih registracija Stigla je demokracija Vremena su opet teška i
olovna Ne toči se regular već
bezolovna A to što se teško živi… Česi i Slovaci više nisu
krivi |
|
ŠTO RADI PLUTON? Od svih planeta Sunčeva sistema Draga… od Saturna Poštenijega nema Jer dok mu prvi susjed Uran Vodi život raskalašen i buran Saturn stoji kao okamenjen I prstenom kaže… Ja sam
oženjen Draga ne budi tmurna Ne budi jalna Između mene i Saturna Konjunkcija je stalna Što radi Pluton? Ne vidi se Dalek od sunca Kod njega je stalno suton |
|
SVEMIR SE SAŽIMA reći ćeš draga da mi fali koja daska ali znam da sam te znao još prije velikog praska u jednom pra-atomu bijasmo zbijeni ja u tebi… i ti u meni nazvat ćeš me draga ludim i groznim ali baš ta bliskost učini me nervoznim željan slobode… nisam te birao pa je zbog nas zapravo i svemir eksplodirao sve ovo možeš nazvat i lažima ali osjećam da se zbog nas svemir opet sažima |
|
TOJ ĆU RIJECI Suze koje ne poteku (Onda kad plakati se mora) Pretvore se u podzemnu rijeku Što sebi traži izlaz ispod gora Jer ta suza što lice mi ne umi Ta je rijeka što u meni šumi Toj ću rijeci jedan izlaz naći Zajedno će s pjesmama izaći |
|
Večeras će na NIT-u (Nezavisnoj Istarskoj Televiziji) bit prikazana emisija o kulturi (Kultivator... he he... čudno ime... a nije poljoprivredna emisija).Emisija ide u 21.30 i zapravo je razgovor o novoj zbirci. Može se pogledati i na MAX-tv, a tko nema tu mogućnost zalijepit ću link jer se program emitira i uživo ''On Air'' na stranicama NIT-a... tu je link... http://www.nit.hr/ Emisija je snimana jučer... bio sam umoran i nepripremljen, ali se nadam da se to toliko ne primijeti. Istina je da manje pišem, a razlog je taj što sam stalno zauzet nečim drugim... ali sve u vezi promocije zbirke i jednostavno ne stignem... ali bit će vremena... osim toga tu je i posao i familija, a ja nisam zmaj sa sedam glava. U kratko ću samo reći... zbirka je jako dobro prihvaćena ... i kod čitateljstva, a i kod kritike.  Ne... ja nemam nikakve veze s nogometom, ali pred Bilićem skidam kapu (i pokazujem svježe obrijanu glavu)  Izgleda da se i Slavenu sviđaju moje pjesme... lijevo je prof. Zdravko Jelenović kome mogu i zahvaliti na poznanstvu s Bilićem. Zbirku sam mu poklonio pa nek' čita pjesme kad se već nismo plasirali na nogometno prvenstvo.  Najviše se tom poznanstvu radovala mala Ema... ona je vatreni navijač. Da me ne bi prozivali da spavam na lovorikama stavljam i jednu pjesmu... POTKOVA Na vrata je ljudi meću Kako nitko ne prevari sudbinu Kad ona ispruži svoj prst Konj bi prodan u tuđinu Nekom mesaru… u Trst To hrđavo konjsko obuvalo Od srama ni riječ da nam veli Jer konja kog nije sačuvalo Izješe Talijani… u mortadeli Pitaš li je nešto o tome Znaj… ona pravi se luda Dok svima što je udome Pod bubrege prodaje muda |
|
Ako neko želi pogledati Globalno sijelo od 15.12.2009. može kliknuti na link. http://www.youtube.com/watch?v=lzBHQBu-lzo |
 Dragi prijatelji... Dragi Bigblogovci Hvala vam puno za ovaj buket i podršku... Eto ga tu uz zbirku. Negdje polovicom promocije voditeljica pazinske knjižnice kaže... ''A sad imam jedno iznenađenje''... i donese buket. Dirnuli ste me svojom pažnjom. Najljepša vam hvala za to. Više o promociji kad dobijem slike i kad izađe članak u novinama. Prenijet ću tad sve na blog. Miješaju mi se danas osjećaji... umor... iscrpljenost i sreća. Moram se malo odmoriti... pa da jedno duže vrijeme budem sretan... Lijep pozdrav svima Dragan |
|
Samo jedna mala obavijest… Večeras je na prvom programu HRT-a emitirano Globalno sijelo s prilogom o meni, mojoj pošti u Boljunu i mojim pjesmama. Kako mi urednici nisu javili, a obećali su, tako nisam ni ja mogao na vrijeme odreagirati i reći onima koji su željeli pogledati. Noćas u 04.05 ide repriza na prvom programu, pa ako netko pati od nesanice, ili je ranoranilac, može pogledati prilog u taj rani jutarnji sat…………………. ……………………. i još koristim priliku da najavim promociju druge zbirke pjesama ''Nebo… Tvoje oči'' koja će se dogoditi u ponedjeljak, 21. prosinca u Pazinu, u maloj koncertnoj dvorani Spomen doma s početkom u 20.00 sati. Knjigu i autora predstavit će Daniel Načinović i David Ivić. Svi su dobrodošli. Pozdrav svima… Dragan |
|
GDJE JE JESEN OSTAVILA SVOJ KAPUT U moj je grad prispjela Jesen Ta stara dama, nekim vlakom
noćnim Pred njenim se nogama otkotrlja
kesten A zrak ispuni mirisom zrelim
i voćnim Nitko je ne vidje al' svatko je
ćuti Jer tako nečujno njene noge
gaze Samo se čulo kako šušte joj
skuti U suhom lišću što prekrilo je staze Mojim je gradom prošetala
Jesen I sav taj njen miris priroda
upi, A ona kao putnik od umora
rastresen Ostavi svoj kaput, u parku…
na klupi |
|
PJESNIK I PJESME pjesnik se s pjesmama rodi ne znajuć' da u sebi ih ima misli da sam svijetom hodi a stalno je zapravo s njima kad pjesme u njemu poviču ne puštaju ga više na miru tad mimo njega same niču iz sjemena slova na papiru kad se pjesnik zapravo rodi već pjesma spava u njemu pjesma je ta što ga vodi da traži pjesmu u svemu |
|
DEMON
ŽUDNJE znao je žudjeti za njom kao što oblačno noćno
nebo zna žudjeti za zvijezdama nije imao mira pa bi ustajao poput
vampira i onakav dalek od ljudi i Boga sa žudnjom u srcu (kao kolcem od gloga) u mislima odlazio pod njen prozor umrijeti ''Kao ja nitko ne ljubi'' njoj je… u sebi govorio, ali ne ona…već žudnja ga
ubi jer u žudnji je svojoj izgorio i srce mu je postalo tamno
i hladno kao nebo… oblačno noćno
nebo koje još jedino zna
žudjeti za zvijezdama |
|
PIJANCI Naslonjeni na šank Dok lica im se pote U čašama žestica Utapaju živote I sinoć tu su bili I sinoć tu su pili Mrtve oči Otečenih vjeđa A samo za smislom Duša im žeđa I sutra tu će bit I sutra tu će pit A kad se u čašu Cijeli život smjesti Zajedno s kišom Pada se po cesti |
|
TRANSFER LISTA čovjeku izvadiše bubreg živi tu blizu… u nekom selu znam ga dugo… kako njega tako i obitelj mu cijelu pričala mi to jutros njegova žena ispod glasa… da joj ne čuju djeca a meni se odlazeći od njih učini da pas za mnom ne laje već jeca nogometašu slomiše nogu radio slušam… sve vijesti bruje a za čovjeka i njegov izvađeni bubreg ni prvi susjed ne čuje zbog ove druge strašne vijesti cijela je nacija u šoku jer… nogometaš će jadan na transfer listu vjerojatno... u prijelaznom roku |
|
PRED IZLOGOM uvoznom lobiju U kasne večernje sate Kad ulice zjape prazne Glavu šetnjom bistrim Vireć' u izloge razne Pred izlogom mješovite robe Skrši me osjećaj gadan Jer ''Kupujmo naše'' još drobe Komora… i gospon Nadan… A ja… u tu uru poznu Dok gradom vlada tišina Spoznajem istinu groznu Naša je… samo prašina Tjeskoban vraćam se kući Kad misao jedna mi sine Mjesec?… večeras još žući Vjerojatno je uvoz iz Kine! |
|
REVOLUCIJA kad su gladni konji radni ne misle o teškoj kobi već samo o zobi tek siti konji radni žele biti... paradni tako ispada da od konja sitost stvara revolucionara a zapravo… kap koja prelijeva čašu je… kad ih gladne zajašu Samo par riječi... Dragi čitatelji,... manje pišem jer sam zauzet izdavanjem druge zbirke. To je i razlog mom izbivanju.Tehnički je sve gotovo... zbirka je složena, grafički uređena i spremna za tisak. Ime joj je... ''Nebo... Tvoje oči''..., ima 87 pjesama, a urednik je Daniel Načinović. Ove dane prikupljam donacije i stvari se povoljno razvijaju. Mislim da će promocija biti početkom prosinca u Pazinu. Prije toga... 17. studenog imam predstavljanje prve zbirke ''More Ljubavi'' u Gradskoj čitaonici u Puli. Svi koji su blizu, i budu taj utorak na večer u 18,00 sati slobodni, a mogu i žele doći... pozvani su. Svima lijep pozdrav
Dragan |
|
UMJESTO
LAMPAŠA I CVIJEĆA tamo gdje počivaju najmiliji naši noćas gore lampaši svima najdražima kojih više nema buketi
krizantema ali onima koji ne ostave nikog
za sobom čije je i ime izbijelilo
nad grobom kao i onima bez
počivališta tko će njima… zar
njima ništa? večeras kad ustukne
noć pred plamom tisuća
malih svijeća za njih napisat
ću pjesmu umjesto lampaša
i cvijeća |
|
JA GA ŽALIO
NE BI' pred noć kiša se stiša nad mokrim gradom izađe mjesec obao i žut niz prozorska stakla kapi što se cijede učine da vlastiti odraz mjeseca zavede ''gle… tu na nebu od veselja skačem a dolje… plačem'' male zvjezdice koje kasnije izađu loše ga volje nađu poslije je nestao nad nekim selom noseći tugu nad čelom zvjezdice male za njim žale pa nek' mu je ja ga žalio ne bi' kad više vjeruje odrazu nego li sebi |
|
RUŽNA BAJKA sklon kritici cijelo je popodne kao žabac uz baru kreketao u nekom
baru o dnevnoj
politici kad je pala noć bilo mu je doma
poć' princezi… čiji je poljubac odavno izgubio
moć ružnu bajku čini ružan kraj nekad princeza danas je zmaj |
|
NITKO NE PRIMIJETI Krošnju javora
što raste uz banku Svakog predvečerja
nasele ptice Zašto izabiru baš
to stablo… ne znam Kao ni čemu
toliki žamor Prolazeći večeras
onuda Uz deblo zagledah
mrtvu pticu Ležala je na
leđima skvrčenih nogu Čuvar je
nezainteresirano zaključao vrata banke Dajući priliku kapitalu
da se plodi Pod stablom je
ležala mrtva ptica Nitko i ne primijeti
da nedostaje jedan pjesnik |
|
OČINSTVO (Ivi za osamnaesti rođendan) Postao
sam otac… Znaš
li kćeri… kad shvatih veličinu tog trenutka? Ne
kad te vidjeh… već kad te prvi put uzeh u
krilo Bog
u tvoje srce poruku mi utka ''Ja
sam novo biće''… govorilo je tvoje
bilo A
ni moje srce nijemo ne osta Ta
čula si ga… kako glasno lupa Ti
došla si da rasteš pored mene Da
pitaš me dal' rast ću s tobom skupa I
kazah… Hoću! Jer
ti Anđeo si što se spusti s neba Bog
je znao… baš mi takav treba |
|
ŠTO ĆU S OVOM LUNOM ljudi moji… što ću s ovom lunom pokrije se oblakom ko' vunenim poplunom i zaspi bezbrižno na zvjezdanoj stazi cijelu noć u oblaku do grla u vlazi onda jedne večeri sva jadna oteče, ''navukla sam reumu'' kroz suze mi reče tako otečena preko neba ide od bola neizdrživog sve se zvijezde vide a ja u jastuk svoju glavu skrijem pa trepćuć' kao sova cijele noći bdijem ljudi moji… što ću s ovom lunom prazne je glave, a kaže se punom |
|
NA RASKRŠĆU U njoj Od vapna bijelom Od križa Na bijelom zidu Tamne sjene dršću Njegova duša Tu… na raskršću |
|
JESENSKI AKVAREL ''Tu će prevladavati smeđi tonovi'' Jesen predloži (vjetar se šutnjom složi) ''Da… ali vode… vode treba više!'' Zažubore kiše (i kiša bez da zamoli samo se proli) Sad sjetna… kakva zna biti Jesen pred mokrom slikom sjedi Kiša… koja ne prestaje liti Niz sliku se uporno cijedi Boje su sve mekše…rjeđe Drveće kraj puta već izmaglica guta I sve postaje… nekako smeđe Šumu oblaci stišću (a vjetar… još spava u lišću) |
|
KAŽUN Za neke… samo kamen |
|
SAN PTICA |
|
INDIJANSKO ČUDO NAD VRSAROM Jedne ljetne večeri Na obali Vrsara Četiri Bolivijanca Sviraše potomcima Pizarra Da… možda je ružno reći Ali sva ta zapadna šminka Između ostalog i nasta Na opljačkanom zlatu Inka Skupiše se turisti… Naučeni na polku i tango Ni slutili nisu što može Jedan samponjo i čarango Tad vjetrić se jedan dignu Od nikud… iz čista mira Zar to bijaše indijančev dah U samponjo što zasvira ? Ne… bio je to duh Indiosa Davnog mu pretka Što negdje pod Padne od Pizarrova metka Tad galeb se jedan vinu Do oblaka… bez glasa Visoko ponesen pjesmom … El kondor pasa Kljunom dotakne oblak Krilom po njemu lupne I počeše padati kapi Velike… krupne Razbježaše se turisti Kroz ulice Vrsara Baš kao nekad Inke Pred najezdom Pizarra U zoru izašlo sunce Kroz zadnju paučinu mraka Optoči zlatom barke A more je šutjelo mirno… kao Titikaka |
|
JESENJI KREŠENDO Telefonske žice uz prugu Pazin
Cerovlje U ranu jesen postanu notno
crtovlje Te crte stupovi na taktove razdijele A ptice su note što taktove nasele I traje… traje… traje ta
kompozicija Kao pozdrav ljetu na kraju
solsticija Tad sve selice koje žele bit
u trendu Dolijećući daju obol tom
krešendu I sve ih je više… više… i
više… A onda… Jednog dana netko note izbriše Ptica nema više… Umjesto njih pjevaju kiše |
|
BEZ DUŠE U meni je strašna tajna Kojom sam sebe lažem Poput nekog Frankenštajna Od drugih te žena slažem Ponekad me moral koči Jer znam… ne bi se smjelo Ali jednoj sam već oteo oči Drugoj kosu, trećoj tijelo I kad ih u mašti spojim Kao kule od karata se sruše Nad mrtvim truplima stojim … ne uspijevam bez tvoje duše |
|
… oblaci… komadići štofa a nebo kao kaput Tegetoffa na horizontu sunce jedrenjak stari goreći tone i krvari bespomoćan gledam sve to dok mi na rukama umire ljeto |
|
LEPTIR pomisli cvijet vidjevši leptira kako među tisućama taj baš njega bira ali desi se… kao i inače na svijetu da leptir ode… nekom drugom cvijetu suzu rose pusti cvijetak ubav zar kao leptir hirovita je ljubav? da... ona neće umom da se svlada nju dobi onaj… tko joj se ne nada |
|
SVE JE ON O NAMA ZNAO (mom prvom štednjaku) Iznoseći ga niz stubište Na pločnik je pred njih pao Ni tad milost da zaište… A sve je on o nama znao Na kamion od dvije tone Podiže ga vitlom sajla I tek tad mu se odrone Sjajne suze od emajla Svezaše ga čvrsto špagom Kao teškog kriminalca I krenuše punom snagom Na deponij Komunalca A on pamti prve dane Zajedničkog nam života Tvoje juhe sve preslane Dobro!… šutim!… znam!… sramota! Sve je znao on o nama Naše strepnje, naše nade Kad bi svjetlo, kad bi tama Kao prijatelj što znade On je znao sve o nama Sad mu tijelo rđa grize Sve je on o nama znao Naše uspone i krize Na deponiju bez hlada Odbačen mu oklop leži Sad u predvorju tog Hada Na nj bijesan Kerber reži Uzeše mu sve što valja Ostavivši ga da istrune Osramoćen poput kralja Bez kraljevstva i krune Oteše mu sve što vrijedi Zla mu ruka vrata slomi Čak i ručkicu od mjedi Pokupiše mu hitri Romi Razjapljena mu širom usta U njih hladna kiša sipi Prelijeva ga magla gusta Kao mlijeko kad prekipi A sve je on o nama znao I svog je sebe nama dao… |
|
ZADNJI DANI LJETA Već kraći dani otupješe
sunčeve sablje Nebom plove oblaci kao velike
korablje Zadnji dani ljeta… i neka sjeta I sve kaže kiša će… leti
ljeto bablje Kroz grane će vjetar
protegnuti grablje Zadnji dani ljeta… baš šteta |
|
1968. SAM PRVI PUT VIDIO ARENU Hodnik Pulske bolnice… Na zidu gledam sjene Tog jutra mi rekoše Da dolaziš po mene Od moje nesreće Mi vidjeli se nismo Uzimaš me na leđa U džep… otpusno pismo I krenuli smo… Za seosko dijete To bješe grad iz snova S tom ogromnom kućom Okruglom i bez krova Prošli smo Đardine Podne… sunce pali Ti me pred Arenom nosiš Kao mravak mali Al' noseći me tako Na leđima bez riječi Narastao si Oče I od Arene veći |
|
PRVE KAPI KIŠE |
|
VEČERNJE PISMO U ovom su gradu… draga večeri ostale iste kotrljaju se šetači kao kesteni niz šetalište Sjećaš li se da su magle zimi guste poput mlijeka i kako mi je uho znalo tvoj korak izdaleka U ovom gradu… draga nema ništa nova ja još tražim naše sjene u sjenama kestenova U ovom gradu… draga kao da je vrijeme stalo vjetar nosi miris zime … već je lišće palo |
|
DA NE RAZDVAJAM SUZU Svatko krije svoju bol Kao more svoju sol … U sebi Ali daj Bože Da mi tuđa rana Ne bude strana Da mi tuđa suza Isto bude slana Da ne budem slijep… Da se boli svoje ne stidim Ali i da tuđu bol vidim Da ne budem gluh… Da mi uho čuje I tuđe oluje Da mi tuđe patnje Kao vlastite znače Da ne razdvajam suzu Od oka koje plače |
|
LIMENI PIJETAO Na dimnjak seoske kuće Da bi usmjerili tok dima Jednog jesenskog jutra Postaviše pijetla od lima Visoko nad crvenim krovom Tog malog istarskog mjesta Na jutarnjem suncu zasja Njegova metalna kresta Iz kokošinjca izašle koke Niti da se osvrnu Za njih je istina nisko U crvu… u zrnu A možda ta pernata bića Iako bez svijesti i duše Ne pridaju važnost onom Tko se okrene kako zapuše |
|
VENERA & MARS sumnjam da su žene s Venere ta mi teorija ne drži vodu Venera je ipak preblizu našle bi načina da opet odu one su morale iz nekog samo sebi znanog nemira potegnut iz najdubljeg svemira da bi Zemlju naselile da bi nas razveselile možda čak iz neke druge dimenzije? (da bi nam smanjile tenzije) sumnjam da su žene s Venere (ponekad ih vidim kako pate) Venera je ipak preblizu našle bi načina da se vrate moj odnos s njima ponekad ispadne farsa Ostavljen… ja da sam ostavljen ? (budem zbunjen kao da sam pao s Marsa) |
|
VJETROVA PJESMA Sinoć je vjetar pjesmu pisao Vjetropisom što na kišu je mirisao Pred sobom je vale gurao Pučinu… kao papir smežurao Mada razlog pjesmi nije znao Svog je sebe u pjesmu dao Jer ni pjesnici razlog ne traže Pišu… a oči im vlaže Sinoć je vjetar pjesmu pisao Samo da bi svijet lakše disao Jer kad je njegova pjesma stala … kiša je pala |
|
SUNČEV SAT Mudar je taj sunčev sat Nema kucaj, nema bat U oblačne i tmurne dane U njemu vrijeme stane... Da je meni bit taj sat Da mi je tu mudrost znat Na nebu kad sunce gori Pustit sjenu da govori… Radovat se suncu... zori Ne znat ništa što zabrine Plesti život od vedrine |
|
JA I MOJ ANTI-JA Daleko u svemiru (u toj beskrajnoj bari) U sjeni velike Alfa-Centauri Skrila se mala tamna planeta Složena sva od anti-svijeta Ima planeta i stanovnike To su pljunute naše slike Potpuna ista anti-tijela Obučena u ista odijela Tamo sam drukčiji (skroz sam anti) Pa ti odleti u svemirskoj kanti Požuri draga… odleti i vidi Možda ti se svidi Takav ti sigurno bolje pašem Tamo te slušam i repom mašem Tamo sam bolji, tamo sam mlađi Onakav anti… baš sam ti slađi Tamo gdje vlada antimaterija Tamo je super i nije mižerija Ta moja druga anti-slika Punog je novčanika Odmah nazovi… ne časi časa Imaš telefon i znaš gdje je NASA Oni i tako lete često Nađe se slobodno mjesto Na jedan problem da te upozorim Prije neg' se tebi anti-uprizorim Taj moj anti nikad ne mašta Taj te ne voli i nikad ne prašta Dragi prijatelji... ferije su mi na izmaku... polako će i jesen... nisam se baš pretrgao od pisanja... dane sam potrošio vozeći bicikl i odlazeći na more... Polako razmišljam o drugoj zbirci i kopajući po svojoj nesređenoj arhivi naišao sam na ovu pjesmu... napisana je odavno i zaboravio sam na nju... bila je nekad davno na blogu... sad je vraćam među pjesme... među svoje. |
|
DVIJE NAJLJEPŠE PJESME (mojim kćerima) Ako mi netko jednom Pjesnički opus mjeri Dvije najljepše pjesme Moje su dvije kćeri Napisah stotine pjesama Kojih kao da i nema Jer samo kroz dvije rastem Moja Iva… moja Ema |
|
SAMO POŠTAR svakog jutra u žutom automobilu ja sam kao papa u papamobilu s radosnom viješću u svojoj torbi pozdrave dijelim ''urbi et orbi'' i baš ovakav ljudima pašem dok iz papamobila mirovinom mašem s ljudima rastem s njima se smiješim s njima plačem zbog njih i griješim kad me pozovu rado se smjestim isti kruh lomim pa se pričestim za ove ljude činim što mogu zagovor dajem zemaljskom ''bogu'' oprosti Bože mojoj duši i tijelu što se drznu s papom vući paralelu ali na posljednjem sudu ne budi mi oštar jer nisam papa samo sam poštar |
|
ZAŠTO BAŠ JA Hvala ti Bože Još ti se nisam odužio Ali vjeruj… pitam se često Čime sam ovaj život zaslužio Pitam se to u jutro Kad sunce nad Učkom zazlati A moje se oči raduju Jer znaju… više im se ne može dati Pitam se to i u suton Kad se zapad zacrveni Bože… zašto baš ja… sad I zašto ovaj život baš meni |
|
SMOKVA
Da mi je srce kameno, A ja vjerovao da nema te sile Kojom ćeš ti u njemu pustiti žile
Imala upornost smokve…
Sad bojim se jer znam… Smokva kamen drobi |
|
KLAUNOVA PJESMA
ispod cirkuske šatre nema akrobat na trapezu ni gutač vatre već onaj tko posred lica nosi suzu… iz vica
jer se smije sa suzom pa makar i lažnom
kad zaplače suzom pravom… vlažnom ljudi misle da se smije |
|
UTJEHA STAROJ URI
Svoje vrijeme mrvi Njenu polituru Već načeše crvi
Jedva da se vide Al' još tiho prede … ide
Zazvuči poput krika (Jer i ure plaču Sklopom zupčanika)
I ja vrijeme satrah Uzalud nam suze Ne možemo unatrag |
|
IZMEĐU REDOVA
Da nitko neće znati Jer ja to mogu Ne spominjuć' ti ime Kao tvoja kosa Ljuljat će se vlati A ja… bit ću pauk Što plete svoje rime
I kad plačući u mrežu Zapletem tvoju kosu Između redova Istina će hodat A ljudi će reći Gle' pauka… ulovio je rosu |
|
MARYANN
Davnog ljeta bijah njen Samo njen skroz na skroz Lipanj, srpanj, kolovoz
Kraju ljeta svane tren A našu ljubav k'o od voska Rastopi kiša kolovoska
Sjećanja već skriva sjen' Mada… čudom gorjela je nada Pod kišama rujna… listopada
Dugo tinjao je stijenj Jer taj vosak nisu sprale Ni kiše zimske kad su pale
Plam zauvijek ugašen Kao magla zaborav nas guta Za povratak ne nađosmo puta |
|
NE BI ZNALA
Plakao bih krišom Jer suze bih svoje Sakrio kišom Sačekao vjetar Da visoko me vine … i raspline…
Po tvom licu pala Da su suze moje Ti ne bi ni znala |
|
USPOMENA
koja odletjeti ne uspijeva ne vidim joj lice ali čujem kako pjeva
što s mojim srcem kao s granom šalu zbija a srce… misleć' ptica je od polomljenih grančica iznova joj gnijezdo svija ona je postala plima što se prelijeva u meni u svakoj je pori ima i pomislim li… otišla je zasja kao sol na stijeni |
|
MISTIKA SVIJEĆE
Svijeće su svijeće samo dok gore
Smisao sebi, a svjetlost svima
Svijeće gorenjem postaju veće
Kad dogore… po svjetlu se pamte |
|
ZATVORIM LI OČI Ti si cvijet u meni Lijep i bezimeni
I već te mirišem
Već se je naviklo
Ti rasteš i cvjetaš… samoniklo |
|
BALADA O ŽARULJI
Sad će je bacit u kantu il' jamu Slomljena nit u balonu od stakla Zaslužila raj je, a dat će joj pakla
Al' samo potrošna roba je bila Zbog puknute niti od wolframa Heroinu svezuju na stup srama
Bit će samo smrvljen kristal A onaj… kog je plašila tama Baš taj je svojom nogom slama
Opravdao bih sudbinu žarulje Ali da ona... koja je bila lučonoša Leži na dnu smetlarskog koša
Svijet zaslužne nagrađuje kantom A čovjeku je dano da uči Na primjeru male pregorjele luči |
|
AKO VEĆ PLAKAT MORAŠ Najteže je prvoj suzi Jer previše boli nosa Svoju bol će predat tuzi I teći… mimo ponosa
Ona teče tragom znanim Takvim putem lako spuzi Licem vlažnim… slanim
Ljubavlju ću da ih smrvim Al' ako već plakat moraš Plači zadnjim a ne prvim |
|
PRVOJ ZVIJEZDI Sumrak, gle to niče Prva žuta zvijezda Drhteć' kao ptiče Ispalo iz gnijezda
Zvijezdo, Moraš samo biti Od Kumovske će slame Zvijezdo, Noć i tebi gnijezdo sviti
Zemlju s nebom spoji S pjesmom mojom odi Gore… gdje su tvoji |
|
OBRAZ DO OBRAZA Kad budemo samo trave Koje vjetar jutrom njiše Ti mi rasti sasvim blizu Da štitim te od jake kiše, A ljeti kad pripeče žega Tešku žeđ kad trave pate Zadnju kaplju svoje rose Čuvati ću draga za te Slome li nas zimi bure Sreže li nas nož od mraza Opet ćemo biti skupa … obraz do obraza |
|
KAD USNEM TVOJE USNE Tvoje su usne Dvije zrele trešnje Što se crvene Na najtanjoj grani Da dođem do njih Visina mi brani Pod deblom već Ostavljam nadu (nažalost… naša stvarnost je takva Da se mogu nadati jedino padu) Zato u snovima letim s pticama (jer u snu ljudskim tijelom nisam sputan) I vjeruj mi da tad… s košticama Zrele… kao krv crvene trešnje gutam |
|
SPOZNAVANJE ISTINE Tražeći istinu Čempresi dvoume Dal' naći čistinu Il' zaklon šume Visinom na čistini Privlače munje Al' bliži su istini Negoli žbunje Spoznavši istinu Više ne dvoje Jer… U krošnje svoje |
|
PRIZNANJE nije bilo s predumišljajem nit' je bilo na mah ubijali smo je polako zapravo… izabirući strah i svakodnevicu jednoličnu, sivu… zakapali smo je živu nije bilo namjere nit' je postojao plan nestajala je polako kao svijeća gasila se iz dana u dan i nije nam lakše govoreći ''nije bilo svjesno'' kad oboje znamo, bez ljubavi se ostaje tu… gdje jesmo sami… u tami |
|
KOŠARA oče… sjećaš li se kad si jednom sa mnom na livadu sjeo i kako si vješto velikim prstima košare od trputaca pleo razlog što ti tad zaboravih jednu stvar
reći bio je... u mojoj sreći znaš… makar tvoje ruke
izranjavaše postolarski noževi i šila uvijek je tvoja košara ljepša
bila |
|
MARIJA RIBARICA Od sunca što za Učkom
promalja Boljun je crveni otok koralja A magla što se Poljem vuče Čini more koje obale tuče Jutro je … petak se zače Morske alge grmlje su i drače Kao ribe nijeme su ptice Brod je auto Marije ribarice Ribe… ribe… Marija viče Imam inćune, sardele, osliće I stižu ženice pogrbljene,
sijede Jer petkom se riba jede Iz kašeta se riba smije Od ljuski svijetle ruke
Marije Što zbog nje, a što zbog
svjetlosnog loma Pod Učkom je riba kao doma |
|
OBLAK Lijepo je biti oblak Sav teret koji nosiš Kišom izrosiš S vjetrom se raduješ Suncem izgaraš Znajuć' da novoga sebe Od staroga stvaraš Kad si oblak Budiš se sa suncem na licu A u njedrima umjesto srca Slušaš raspjevanu pticu |
|
STARICE (mojoj
noni) U hladu sklonjene od sunca Dok prstima vrte od krunice
zrnca Starice sjedeći mole Same sa svojim bolom Sijede su skrile facolom A mutno im oko nema suza da
plače Pod teretom godina svijene Te stare žene Moleći tako mudrošću zrače |
|
GOSPOĐO… VI STE MOJA ŠKOLA gospođo… stvarno sam vas volio i nikakva vam opasnost nije
prijetila voleći vas tako smrtno sam obolio a vi to niste ni primijetila takva je ljubav za vas bila
fama jer volio sam vas kako nitko
ne bi i ne mogavši umrijeti vama iz dana u dan umirah sebi gospođo… ja sam svoje
odbolovao jer što me ne ubi učini me
jačim da je u mojoj glavi razum stolovao znao bih da vam ništa ne
značim znate li vi što je to dobra
škola gospođo?... znanje se hrabrima
otkriva današnji je susret samo
kontrola koja pokazuje da nema
recidiva |
|
TRI… DVA… ENA (Slovenski riblji fond) tri pedoća dva glavoča ena srdela (kliče se Špela) i prau za res še en morski pes ampak zdaj ga ni va Hrvaške spi tale pospani fant Slovenc je tudi zajodlal bi garant da se zbudi |
|
OD PLAVOG PLAVIJE oči mi posudi svoje za ovu pjesmu mi treba jer vidim… oblaci se roje a u mojoj pjesmi tvoje oči stajat će umjesto neba pa da se i oblak oko sunca zavije to će moje nebo bit od plavog plavije sve posuđeno red je da se
vrati i činim to… mada znam bez njih je i suncu teže
sjati |
|
UGRIZI ugriz na vratu… ništa to nije okovratnik košulje ga skrije jer koliko god da zub izglođe dva-tri dana… i prođe ugriz na srcu… e... to je već
nešto ne skriješ ga koliko ga
pokrivao vješto jer taj na vratu… odavno se
ne vidi dok onaj na srcu… još peče i
bridi |
|
ZNAŠ ŠTO SAM HTIO? sjemenka maslačka splela se u
tvojoj kosi (valjda je vjetar za cvjetnu
livadu uzeo tvoje tjeme) i dok si odlazila dalje niz
cestu znaš što sam htio?... da sam
to sjeme pa da me jutro nađe na
njegovom mjestu |
|
MEMORIJA MORA Memorija je mora Raspršena u oblacima U svakoj kapi kiše Jedno more diše Kap veća… Kap manja Baš svaka… Svoje more sanja Osmijeh je duge Od hrabrosti sazdan Kapi oslobađa straha Kad krenu u bezdan Obasjane suncem Kapi shvaćaju Ne… ne padaju Moru se vraćaju Pa se smiju… Smiju… Smiju… I kišom liju |
|
RUPA NA NEBU na nebu postoji mjesto gdje je mala zvijezda sjala, (a razlog što je pala… moja je želja da budemo skupa) i ne desi se ništa… na mjestu zvijezde sad zjapi
rupa zvijezdo mala… hvala ti za
trud ne zamjeri mi što izgorjela
si uzalud a zbog rupe nek' nebo oprosti jer moja je greška… što nisam znao da neuzvraćena
ljubav i zvijezdama bude preteška |
|
KRIŽNI PUT Krhak je život… Kao krilo vretenca Ali što je život… Milijun sitnih kapi iz istog zdenca Milijarda svijetlih iskri istoga plama Bezbroj dijelova velikog holograma Krhak je život Svijet sve luđi I uvijek se čini Manji križ tuđi A zapravo… Najviše što Život vrijeđa Nosit je križ |