| Nikad zapravo nisam upoznao svoj tok, prihvatio svoju "bistrinu" niti shvatio da protječem pored nečeg što više nikad neću sresti. Svaki kamen korita u kojem se valjam dogodit će se samo u trenu kad se sudarim s njim i ... u stvari čitavo moje "tečenje" svodi se na izbjegavanje kamenja, a rijetko koja kapljica mene ima hrabrosti naplaviti obalu i ispariti na njoj. (koja budala ... i onak ću ponovno pasti s prvom kišom) |
|
Još je jedan krug napravila ova napaćena lopta.
Izvrtjeli smo se mi tako i u velikom i u 365 malih kružića. No, nije
nas vrtjela samo naša kugla. Kad izračunamo koliko smo se puta okrenuli
na peti zbog neodlučnosti, koliko smo puta kružili oko nečijeg malog
prsta ... nakon svih tih obrtaja shvatimo kako je čovjek zapravo
izdržljiv, prilagodljiv, tolerantan, samozatajan ... Mnoštva bih se još
vrlina mogao sjetiti, a da opisuju ljudsku otpornost na vrtoglavice
izazvane vanjskim podražajima. Kada uzmemo u obzir sve ove vrtnje koje
podnosimo mi obični ljudi, ako malo promislimo, počet ćemo nevjerojatno
cijeniti naše vođe. Zamislite koliko su oni još obrtaja proživjeli u
ovoj godini. Koliko su puta morali mijenjati stavove radi «općeg
dobra»! Kako su često bili prisiljeni okretati priče da bi ih mi «neuki
pučani» lakše progutali! Zaista uviđavno! A uračunajte tu još i broj
okretanja leđa izgladnjelom puku u trenutku plime emocija prikrivajući
tako suze zbog naše patnje i jada. Sretnu Novu Godinu želi Vam Barba! |
|
Dok topovi riču muze šute ... majku im topovsku ... ! Gute me ... i zaustavljaju majku im lopovsku ...! Tko će ukrasti dolar "Vlasti"? Tko će pod nju pasti i podat joj časti, a sve dok izmoždeni jad guta zadnji čvarak jer isrkaste mu i posljednju kapljicu masti. Dogovorite se kreteni već jednom! Jer ovdje u sjeni, u ovom zakutku bijednom jasno je i meni da vaša "Vlast" kleči pred tronom, žudi za bljutavim bombonom što će vam ga bacit k'o stoci ... ! Prodani vazali! Zatočiste nas k'o brod u boci. Znate li uopće koliko ste mali? Ovaj svod nad vama hropće ...! Dragi Bog plače, al' vama te drame ništa ne znače. Vi ste "ministri" ... filistri, karnistri za tuđu rigotinu. Razvlačite po blatu sirotinju što u vama vidi Boga! Telad od lošeg zlata! Vi ste prljava droga pomiješana sa žbukom što se s pukom i razumom igra k'o s izbušenom rukom. Dogovorite se kreteni već jednom! ... jer zbog vas pišem s mukom. |
|
Pričaju «stari» o životu kao da samo oni poznaju
zrnca mozaika istine. Kao da su svi ostali mrtvi ili još nerođeni. Kao
da je život nešto što će doći tek kad njih neće biti.
A onda ... ?
Život nije definicija. Život nije matematika. Život je sklizav, migolji! Vara i nasmijava. Život rastužuje!
Ali ... bi li uopće imao smisla bez suza? Žedni ... suhi život?! Glupost! Život je zanimljiv dok škaklja i bježi. Najljepši je dok ga nismo svjesni, a najstrašniji je kad se krenemo boriti za njega! Toliko je taj život skrivio da bi ga u samoga njega trebalo negdje zatvoriti bezbroj puta donjega! ..... ? ... a ... prekrasan je! Ja sam zatreskan u ŽIVOT!!
P.S. Čovjek se uglavnom zaljubljuje u varalice! :) |
 Primih danas mail ovog sadržaja:"Poštovani, T-Portal vas
obaviještava da se nagradni natječaj "Piši blog i osvoji putovanje" zbog
slabog interesa i na temelju odredbe 5. Pravilnika o Natječaju prekida
." (Baš sam ku..... sreće :))) Eto vidite, nije se Big Brother dogodio samo stanarima kuće, pustio je svoje "otrovne" pipce i na nas! Ni ne sluteči postali smo dio njegovog "velikog plana"! ZATO OPREZ VAMA NAIVNI LJUDI ULJULJANI U PRIVID PRAVEDNOSTI! NIKAD NEMOJTE MISLITI DA STE SAMI JER VELIKI BRAT VAS UVIJEK I SVUGDJE GLEDA, a namagarči vas kad god stigne! :))) Dakle, "Došlo doba da se rastanemo". Šalim se! Sad ću vjerojatno malo više pisati "o sebi i drugima" (a zasigurno i o T-portalu, he he he ...), što su mi neki već predlagali :). No, ne znači da se ponekad neću osvrnuti i na BIGA BRADERA. Pozdrav blogericama, blogerima i svim ostalim čitačicama i čitačima :)! P.S. Jedina utješna nagrada koja bi nama, "prvom stanaru zaista izbačenom od strane Big Brothera", mogla donekle nadoknaditi utrošeno vrijeme i novac poklonjen T-portalu na download i upload obavljen kroz protekle uzaludne tjedne, bila bi nekoliko mjeseci flatratea ili nešto slično onima koji nemaju DSL ili već imaju flatrate! |
|
Dolazi Mujo kući i predloži Fati: -Fato ajmo se igrat Big Brothera! -Jooj suuuper, ajmo!- oduševljeno će Fata. -Ok onda, za dvije minute napusti kuću! A sad da se malo osvrnem na neke komentare mojih postova. Ne činim to zbog pubertetske uvrijeđenosti već su mi zaista dobra inspiracija za ovo što slijedi. Naime, ponekad teško razumijem ljude koji imaju volje ostavljati svoj trag bez predhodne potrebe da se upoznaju sa cjelokupnom problematikom onoga što komentiraju. Pokušat ću u narednih nekoliko redaka teksta biti logičan. Dakle ako kažemo da je pisanje bloga o BB-u besmisleno jer ionako na službenim stranicama piše sve, očito nismo upoznati sa projektom T-portala. Ako pak tvrdimo kako je na blogu premalo toga rečeno o stanarima znači da zahtjevamo prepisivanje stranice BB portala i prepričavanje onoga što svi mogu vidjeti na TV-u. A originalnost koja pak neke komentatore brine sigurno neće biti postignuta prepisivanjem i prepričavanjem. Hm! Koliko oprečnosti! Koliko zahtjeva! Koliko čudi! Ljudski zahtjevi, različite čudi i oprečnosti bogatstvo su koje nam svijet nudi, a ujedno su i razlog zbog kojeg ovaj show ima smisla. Da svi mislimo isto ne bi imali potrebe provirivati u tuđe «glave» kroz susjedovu ogradu ili Big Brother show. Kad bi svi znali bonton nikad Valentino ne bi bio u prilici Viti objašnjavati kakav pogled treba biti upućen osobi koja plače J! Kad bi svi jednako dobro igrali nogomet ne bi bilo ni Pelea ni Ronalda ni mnogih drugih kojima se danas divimo. Dakle, različita znanja, sposobnosti i mišljenja ovom svijetu daju smisao. Najveća čovjekova sposobnost, za razliku od većine ostalih bića koja znamo, mogućnost je da ga zabavljaju njegova vlastita razmišljanja. Sposobnost da se igra i da razmišlja, a da to na kraju može podijeliti sa svim ostalim pripadnicima svoje vrste, čini čovjeka nadmoćnim na ovom planetu. Eto tako se i ja, pišući o Big Brotheru, sasvim dobro zabavljam tražeći među stanarima postupke koji se podudaraju s nečim što sam već iskusio, osjetio ili primijetio kod drugih. Zabavlja me, na primjer, vrlo vjerojatna zbunjenost stanara velike kuće nakon što se Stipe vrati (duboko sam uvjeren da će dobiti najveći broj glasova) u društvu njima nepoznate djevojke koju on već sasvim dobro poznaje! Niste li ponekad i vi bili u situaciji da s nekim dragim izgubite kontakt? Nakon dugo vremena opet vam se prekriže putevi. Nekako naivno vjerujete da znate sve o njemu ili njoj, a zapravo shvaćate da vas je vrijeme promijenilo. Pomalo ste ljubomorni i ljuti što postoje novi ljudi koji su vam «zauzeli mjesto». Mislim da će tako stanari doživjeti Stipu i Mateju.
-www.tportal.hr -max tv
P.S. Postoje jednostavne metode pomoću kojih možete znati tko vam je posjetio i komentirao blog, pa tako ni oni koji se prikrivaju iza kojekakvih nickova ne ostaju nepoznati, a vjerujte mi da mnoge od njih koji nemaju hrabrosti potpisati se pravim nickom ili imenom i vi jako dobro poznajete! :) |
|
Sve gore spomenuto sasvim se dobro odražava kroz postupke stanara u Big Brother zajednici. Kuća je na samom početku postala «mala obitelj». Neki su odmah pokazali sposobnost upravljanja, dok je dobar dio dopuštao biti upravljan i vođen u vremenu istraživanja, prilagođavanja i traženja sebe. Nekako mi se čini da su «zreliji» stanari, nesvjesnim nametanjem svojih modela ponašanja, među mlađima izazvali «pubertetski» revolt, okrenuvši ih tako protiv sebe bez obzira što su mnoge njihove primjedbe bile logične i korisne svima. Teško je u periodu osobnog ostvarivanja prihvaćati nečiji autoritet, osobito kad moramo od njega slušati lekcije o svojim pogrešnim postupcima. Ti problemi su, kroz javne nominacije, postali vidljivi kod naših stanara. Naredni dani sigurno će otkriti kako se svatko od njih nosi s prisilnom iskrenošću kojom su morali povrijediti druge, a neki i primati njihove udarce. Naime, problem svih nas često je svjesnost bedastoća koje činimo i nelagoda radi spoznaje da su te bedastoće postale vidljive drugima. idi na vrh |
|
Pozdrav blogericama, blogerima i svim dobronamjernicima! Mnogo se toga događa u BB kući, ali i kod mene i oko mene. Zato ovih par dana nisam stigao komentirati. No, stvari kod mene polako sjedaju na svoje mjesto, pa uskoro pišem novi post! Do čitanja! :) |
|
Noćas oko jedan sat Big Brother je podigao sve stanare i natjerao ih na IZVANREDNE NOMINACIJE! Nakon što su u ispovjedaonici svoje nominacije izrekli Goran, Vita i Hrvoje, prekinuto je emitiranje. O čemu se radi vidjet ćemo uskoro. Do čitanja! NOMINIRALI SU: Goran - Mirela i Martina Vita - Mirela i Martina Hrvoje - Tessa i Vedran idi na vrh |
 Jedna kratka digresija prije sljedećeg posta! Čini mi se da
je BigBrother iz nekog razloga u kuću izabrao redom antisluhiste :))).
Gledam ih na maksu i jednostavno ne vjerujem da od toliko ljudi na hrpi nema ni
jednog kome slon nije prdnuo u uho. :)))) P.S. Doduše prosjek malo popravljaju Hrvoje i Ivana no ne značajno (općenito muški u BB kući imaju nešto više sluha nego djevojke)! ;) idi na vrh |
|
Promatrala su tako «velika braća» iz Bruxellesa naše
«dvorište». Razmatrali svoje interese i procijenili mogućnosti. Uvidješe koliki
je uloženi napor naših političarčića u grčevitu vlastoželjnu borbu. Bili su,
naravno, svjesni i inicijalnog raspoloženja građana prije prošlih izbora
shvativši, ponukani situacijom, a poučeni prošlošću, da je korisno podržati Opet se Big Brother pokazao kao vjerna preslika života i
dobra škola globalne politike. Cijela ova priča, vjerojatno ste naslutili,
inspirirana je «kraljevinom VITANIJOM». Tako Vitini podanici traže «na
koljenima» spas u ispovjedaonici. P.S. Ne osjećate li se i vi pomalo kao pripadnici zajednice koja bjesomučno, po dućanima, prevrće paketiće čokoladnih bombona ne bi li u nekom od njih pronašla zlatnu ulaznicu za veliku "Big Brother Europu"! :)) idi na vrh |
|
VITA |
|
Noćas sam obećao pisati o našim dragim voditeljima, kao što je vidljivo iz posta dolje. Shvatih, ipak, da postoje ljudi koji od toga žive i rade to puno bolje od mene, kao npr. gospodin Ivan Starčević nekadašnji kolumnist Nacionala. Doveo sam se u nezgodnu situaciju odustajanja i neispunjavanja obećanoga! Nakon toga, poput profesora Baltazara, stao sam kružiti po sobi i misliti. Kako pomiriti ove dvije stvari, ne mješati se u tuđi posao i ispuniti obećanje? Mislio sam tako, mislio ... i napokon smislio - solomunsko rješenje. Evo ga:
|
|||||||||||||||||||||
U cijeloj toj priči barem je jedna stvar u «auzmešu»! Teško mi je, naime, povezati Majku Terezu i Tessin seks koliko god se trudio izvuči neku nit koja bi nepovezivo povezala. Na primjer ... i Majka Tereza je nastala kao posljedica seksualnog čina – hm ... problem ... kao plod bračne ljubavi, a ne samo seksualnog čina! Koja bi još tanka nit mogla povezivati Majku Tereziju i seks? Pa, i ona je Majka, a poznato je da se majkom postaje rođenjem djeteta ... što je posljedica začeća, a što je pak posljedica seksa! Hm ... no Majka Tereza nije bila takva majka. Opet problem! Meni se čini da rješenje ove zagonetke leži u Tessinoj glavi i ne razlikuje se puno od đumbusa u našim mozgovima prema kojem se svi želimo prikazati u što boljem svjetlu pred nepoznatim ljudima. Naime, zna mala Tessa da se većina glasača napaćene nam domovine deklariraju kao katolici. Nekako joj se Majka Terezija čini dobrim instrumentom osobne promiđbe usmjerene toj populaciji. Ali isto tako zna mala Tessa da su naši zločesti gledatelji (c, c, c, sram nas bilo!) malo licemjerni, pa katoličanstvo upotrebljavaju samo tamo gdje im je potrebno, a s druge pak strane vole pogledati, ako već ne pogledati onda barem poslušati, malo škakljivih i mokrih igrica i obreda koji se teško mogu uklopiti u katolički brevijar. Tessa, uzevši u obzir ova lukavstva, uopće nije nepametna, naivna. Naime, kad joj je Vedran, nakon kuknjave o apstinenciji, predložio seks ona je vješto preskočila osvrnuti se na njegovu ponudu. Ima tu u cijeloj priči barem još jedan problemčić koji me škaklja po mozgu. Moram biti nježan u opisivanju istog zbog "straha" da ću biti proglašen "zahrđalom konzervom" ... no riskirat ću! Prvo da utvrdimo Tessine godine. Kaže da joj je 18. Ako je zadnji put spavala s muškarcem prije dva mjeseca, a prije je to radila češće, znači da već ima zavidna seksualna iskustva kao maloljetnica. E sad ću se na trenutak preseliti u svijet znanosti. Potrebno mi je to kako bi usporedio dvije sile koje vladaju našom istinom, a odgovorne su za njezino postojanje. Prvu silu koja postoji mnogo duže, puno kraće poznajemo. To je sila atoma odnosno nuklearna energija bez koje ne bi bilo ni svemira, ni zvijezda, ni kemijskih elemenata, pa samim time ni nas, a u našim rukama, neobuzdana ili poluobuzdana, može prouzročiti bezgranično zlo. Drugu silu poznajemo od kad ima ljudi na zemlji. To je seksualna energija, pokretačka sila živoga svemira usporediva s energijom cijepanja atoma, bez koje nas sigurno ne bi bilo. Ova sila kao i nuklearna, u našim rukama, neobuzdana ili poluobuzdana, može isto tako prouzročiti razorno zlo. Sad konačno dolazimo do biti problema. Znamo da je osobama mlađima od 18 godina zabranjeno upravljanje automobilom zbog svoje potencijalne opasnosti po sudionike u prometu, a smatra se da maloljetne osobe nisu svjesne takve vrste opasnosti i radi toga niti ne mogu preuzeti odgovornost za eventualne pogubne posljedice. Nikome, u skladu s tim, nije palo na pamet da osobi mlađoj od 18 godina dozvoli upravljanje nuklearnim reaktorom ili igranje nuklearnim bojevim glavama. Apsurdno je to što isto tako nikome nije čudno da se u današnje doba je.u dvanaestogodišnja djeca ... pa i mlađa ... E pa svaka nam čast ... idi na vrh |
|
Uz gomilu dosadnih razgovora svakodnevno se u BB kući
izgovori i nešto što neizbježno potiče na razmišljanje. Od uobičajenih dijaloga
najčešće se «izbjegava pričati o nominacijama». Veliki brat će u petak
vjerojatno imati posla po tom pitanju, budući da je prošli put bio milostiv
(iako taj postupak nije u skladu sa podnaslovom emisije «Bez milosti»), te je
pustio «tračibabe» da prođu «lišo», kako je to primijetila i voditeljica
Antonija. Što je pak mene potaklo na razmišljanje? Opet sam u ponašanju stanara
uspio prepoznati neke osnovne ljudske osobine. Naime, Valentino je u pripitom
stanju Tessi netaktično dobacio da «pleše kao striptizeta», što je ovu nevjerojatno
razljutilo, pa je otišla u sobu pustiti koju suzu. I o Valentinovim nesmotrenim
riječima i o Tessinom nezrelom postupku dalo bi se kritički razmišljati, ali
nije to ono što me je natjeralo da pišem ovaj tekst, stoga se time neću
pretjerano baviti. Zanimljivo je nešto što se dogodilo kasnije. Da bi utješili
uplakanu princezu, u sobu su ušli Arsen, Stipe i Vedran, počeli su se skidati i
vikati: «Svi smo mi Tessa». Tessu je to oraspoložilo i nasmijalo.
Spomenuta sintagma, koja je u godinama nacionalne katarze
bila upotrebljavanija od wc papira, otkriva ustaljeni model ljudskog ponašanja.
Svi smo mi jednom bili i Norac i Ademi i Gotovina i ... tko zna tko sve nismo
bili u proteklim godinama. Sad i Norac i Gotovina i Ademi i Markač i Čermak i
još poneki hrvatski vojnik pred kojekakvim ljudima sa čudnim perikama u još
čudnijoj odjeći odgovaraju na ogavna pitanja. Nama koji smo nekad bili «oni»
baš se i ne odgovara na pitanja kakva se našim «alter egoima» postavljaju. Posebno
od kad smo postali svjesni da smo papagajski ponavljali riječi o kojima smo
jako malo razmišljali, te smo umalo i mi dobili priliku raspravljati s
čupavcima u bijelim perikama. Da smo u ono vrijeme zaista mislili što vičemo,
danas ili ovi vojnici ne bi bili na sudu ili bi tamo bili i svi mi sa njima. Iz svega toga
moguća su dva zaključka. Prvi je da mi nikad nismo bili oni, a drugi je
da oni nikad nisu bili mi.
Dakle, kad dođe do prvih međustanarskih nominacija, kad sud
javnosti krene odlučivati o sudbinama netaktičnih, cmoljavih, neiskrenih i inih
stanara, kad počne borba za opstanak, tada ćemo vidjeti tko će sve biti «Tessa»!
idi na vrh |
 Kad pogledamo dosadašnje
pobjednike BB-a možemo primijetiti određenu pravilnost. Naime, prvi pobjednik
bio je pripadnik subkulturne skupine rockera,
motorista, na određeni način, grupe koja nije prevladavajuća i općeprihvaćena
u društvu. Druge godine pobijedio je pripadnik nacionalne manjine koja je
također u većini slučajeva i u većini krajeva lijepe naše gurnuta na društvenu
marginu. Treće godine pobjedu je odnio, moramo priznati, čovjek koji na
gausovoj krivulji inteligencije zauzima mjesto prilično ljevije od centra
rezerviranog za prosjek (potvrdio je to nekoliko puta, pa i legendarnim
pitanjem: «Koliko posto mozga čovjek ima?»). Ove godine, barem za sad,
primjećujem da se dijele komplimenti i izražavaju simpatije pripadniku
seksualne manjine. E sad, u svoj toj zbrci pobjednika i karaktera, stavova
većine i negodovanja manjine Big Brother otkriva jednu zanimljivu, ako tako
mogu reći, društvenu anomaliju. Vjerujem da ste mnogo puta bili prisutni
raspravama u kojima se «huligani na motorima» spominju u ne baš pozitivnom
kontekstu. Sigurno se sjećate afere s Romskom djecom u Međimurskoj školi i
negodovanja roditelja djece Hrvatske nacionalnosti koji nisu baš s
oduševljenjem dočekali odluku prema kojoj bi njihovi najdraži dijelili klupe i
prikupljali znanja zajedno sa Romima! Možemo se prisjetiti i Kutinčana koji
nikako nisu mogli prihvatiti mogućnost da u njihovom susjedstvu žive ljudi
protjerani iz svojih zemalja, a kojima bi malo pomoći i ljudskosti u trenucima
kad im je najteže zaista dobro došlo. Pa onda, sjetite se dviju djevojčica
zaraženih AIDS-om i načina na koji ih je konzervativna i «(ne)obrazovana» sredina
«primila». Ili, koliko ste puta vidjeli auto bez oznaka parkiran na mjestu za
invalide? Ja to primjećujem gotovo svaki dan, pa čak i na mjestima s natpisom: «Ako ste mi oduzeli mjesto možete li mi
oduzeti i invalidnost?» ... Kakav je naš odnos prema slijepima, starima,
bolesnima, ljudima s različitim oblicima mentalne retardacije koji nerijetko
bivaju izvrgnuti ruglu ili podsmjehu, homoseksualcima, ljudima drugih religija?
Konačno, da se osvrnem na čovjeka koji je, po mom mišljenju, kao što sam već
rekao, stekao simpatije mnogih gledatelja, pa čak i voditelja u studiju. Od kuda, za razliku od prikazanih simpatija prema "virtualnom" homoseksualcu,
toliko mržnje na ulicama naših gradova za vrijeme održavanja «Gay pridea»? Čemu
potreba za tolikim osiguranjem i policijom kad smo, sudeći i prema pobjednicima
proteklih sezona BB-a, vrlo «tolerantna nacija»? Zašto Hrvojev «frajer» mora
napustiti Hrvatsku? Pa, pokušat ću iznijeti svoje mišljenje. Zamislite tradicionalnog
hrvatskog oca koji s radošću i uzbuđenjem gleda završne emisije BB-a i gotovo se poistovjećuje
sa pobjednicima. Sućutan je. Pušta pokoju suzu gledajući kraj sebe jednako tako
ganutu obitelj. Što mislite kako bi reagirao da mu drugi dan voljena kćer u
kuću dovede čupavoga motoristu, rockera, Roma, invalida ... ili kako bi se
proveo njegov sin kad bi mu na upoznavanje umjesto buduće snahe doveo budućeg
zeta? ....
E, sad se moram vratiti na naslov. Tko tu koga laže? Ako je istina, kako neki koji sebe smatraju "intelektualnom kremom" tvrde, da je BB dokolica neobrazovanog puka, onda bi prema rezultatima proteklih sezona Velikog brata i tolerancije ondje iskazane, bilo logično za zaključiti da ogromna većina prosvjednika protiv «Gay pridea» u Zagrebu pripada upravo njihovoj skupini (očito, budući da se ostali, po njima neobrazovani puk, preko glasovanja u Big Brotheru deklarirao tolerantnim?)! Ako pak gledatelji ovog showa zaista plebiscitarno prihvaćaju različitosti, od kuda onda toliko diskriminacije i nepravde svuda oko nas? Čini mi se da je Big Brother, bez
obzira gledali ga ili ne, jedna velika ispovjedaonica
cijele nacije! |
|
-Deca, nikad više ne bum gledela Big Brother! Iduće leto, deca draga, mene više ne bu!- -Bude baka, bude.- tješili su je prisutni osjećajući se pri tom nelagodno jer ni sami nisu vjerovali u istinitost svojih riječi. Baka je dočekala četvrtu sezono s jednakim entuzijazmom kao što je dočekivala i sve prethodne. Starici je BB produžio život. Našla je smisao svog života u promatranju tuđih, a budući da su sve njene susjede i vršnjakinje, čiji bi je životi mogli zanimati, već odavno zaboravljene i od najbližih rođaka, ti tuđi životi sada se nalaze u «male škatule» na stoliću kraj kreveta. Koji bi se kritičar moralnog stanja nacije usudio baki uskratiti smisao života? Nadalje, ironija i prezir prema ljudima i događajima kod mnogih je potreba usporediva sa hranjenjem ili disanjem. Da bi ju realizirali, te se na taj način oslobodili nakupljenoga bijesa i negativne energije, potreban im je objekt prezira. Zar nije BB show idealna meta takvoj vrsti lovaca? Doduše, u ljudsku je narav usađena potreba za virkanjem u tuđe živote, pa tako među prezirateljima i kritičarima ima mnoštvo licemjera koji nisu ni sami sebi spremni priznati da ih zanima tuđi život. No, upravo takvi često ipak virnu u ekran govoreći: «pogledam tu i tamo samo kako bi znao/la o čemu zaluđena nacija, željna žutila i tuđe nevolje, priča po ulicama i tramvajima». Nije li, za moralno zdravlje nacije, bolje promatrati živote onih koji su nam ih spremni pokazati, nego viriti kroz tuđe prozore ili prekopavati susjedovu poštu? Zatim, koji sociolog može tvrditi da izravno promatranje grupe sastavljene od ljudi različitih profila i karaktera nije idealan instrument za njegovo proučavanje. Dakle, usidjelice, voajeri, kritičari, sociolozi i svi ostali samo naprijed jer gotovo 100% nacije kroz BB može zadovoljiti neke svoje potrebe. Nije li to divno!!! idi na vrh |
|
idi na vrh |
 Kažu: "Piši blog i osvoji putovanje"!Pa, hajmo probat! Još nisam bio u Parizu ... ni moja žena. Tko zna, možda nam se posreći?! Za prvi post dovoljno ... Dalje ćemo vidjeti! :) idi na vrh 
|
preglednik!
Sjećam se, nekako kroz maglu, svojih prvih umovanja. Svodila
su se ona uglavnom na bezgraničnu odanost i prihvaćanje. Roditelji su u mojim
očima predstavljali neprikosnovene vladare cijelog, meni do tada poznatog svijeta. Polako shvaćajući odnose i razlike, u osobnoj
su mi hijerarhiji i starije sestre zauzele više stepenice.
Nepoznanice koje su me okruživale i bespomoćnost njima izazvana sve su
više utjecale na uvažavanje njihovog iskustva prikupljanog kroz godine
koje su meni nedostajale. Život je uzimao maha, a ja sam u njegovoj
kompoziciji tražio mjesto koje mi pripada. Čovjek na svoj toj
vjetrometini, a potaknut urođenim instinktima i svima potrebnom,
umjerenom dozom egoizma, počinje grčevito probijanje kroz gužvu
svakojakih nagona i interesa. Već na prvim školskim satovima dobivamo
neka znanja koja nam naši prvotni autoriteti nisu ponekad znali, a kadgod htjeli prenijeti. Shvaćamo da se život razmeće svuda oko nas i
da je mnogo šareniji, pa i smrdljiviji od onog kojeg smo do tada
omirisali. Pomalo ljuti na neke od neiskrenosti, a uglavnom potaknuti
radoznalošću i prkosom izazvanim biološki predodređenim burnim periodom
života, počinjemo činiti i suprotne stvari od onih koje su u naše male
glave godinama gurali ljudi od povjerenja. Ja sam npr. u tim godinama bunta usvojio jednu od najgorih i najopasnijih navika. Propušio
sam i nisam se te besmislenosti oslobodio do današnjih dana. U
vremenima pubertetskih potresa naša piramida vrijednosti i poštovanja urušava
se. Pokušavajući je ponovno izgraditi odjednom se nalazimo na vrhu
hijerarhije. Doživljavamo sve svoje nove spoznaje kao epohalna otkrića,
a u jednom kraćem periodu omalovažavamo ili barem relativiziramo baš
sve autoritete. Dobro je osjećati revolt, istraživati i tražiti svoje puteve
, ponekad i vladati. (Pa ni evolucije, u ovom obliku, ne bi bilo da
čovjekova radoznalosti i bunt tome nisu «kumovali») No, nije dobro ne
naučiti ništa iz tuđih pogrešaka, ne pokušati čak i iz zlonamjernih
kritika izvuči pouku, ne vidjeti svojih pogrešaka ili žudjeti za vlašću
koja nije inspirirana općim dobrom već sama sobom.
S jedne strane me okružuju ljudi koji puni gorčine i
neargumentirano odbacuju svaku mogućnost približavanja zajednici Europskih
država. Neke donekle i razumijem, osobito ako pripadaju starijoj generaciji te
su živjeli u federativnoj zajednici koja u povijesti i sjećanjima nije ostavila
dovoljno razloga za obostranu i bezrezervnu ljubav. S druge strane, puno je
onih koji jednako neargumentirano i bez dovoljno spoznaja srljaju prema
zajednici ne obazirući se na mnogostruke mane sustava koji meni osobno, iskreno
govoreći, već sad liči na nešto kroz što smo mnogi nedavno prošli, a i o čemu
smo svi slušali na satovima povijesti. Ponavlja se to ciklički još od antičkih
vremena. Sva su, naime, carstva tiho nastajala, a propadala u galami i rusvaju te
su tonući, kako bi sama ostala neumočene brade, gurala slabe i nemoćne u duboki
kal iz kojeg bi se ovi izvlačili jedva ili nestajali zauvijek. Sva ta carstva,
da bi održala vlast nad nekim područjem, dijelila su mrvice moći sitnim
podanicima željnim slave i prividnog vladanja. Zastrašuje pomisao u kolikoj se
mjeri i kako može primijeniti isti model ljudskog ponašanja u različitim
vremenima, na različitim mjestima i u različitim društvenim kontekstima. 
onoga tko se najviše propinje jer znaju kako je u grčevitoj slijepoj borbi za
ostvarivanjem unosnog cilja moć racionalnog rasuđivanja uvelike smanjena, a
njegova mu taština, u pravilu, svojim obimom zaklanja pogled prema horizontu.
Kad su tako nekog hipnotizirali poslovičnom mrkvom vezanom za vrh štapa, dok mu
već udomaćeno jašu na grbači, dobili su pravi daljinski upravljač socijalnog
stanja. Stvaraju oni nezadovoljnike, vazale, patnike, izgrednike, propale
revolucionare, korumpirane ovisnike o novcu i sve ostalo što je potrebno za
razjahati i podijeliti već poprilično razdrmano društvo, kojim se potom
besramno lako upravlja. Kad nas već dovedu u situaciju da se više ni samima
sebi ne usudimo na glas reći neke stvari, zbog vlastite sigurnosti i
egzistencije, onda im preostaje još samo da nam pokažu mjesto na kojem ćemo
klečati i sklopljenih ruku ih moliti za mrvice milosti. Tu se odmah pojavljuju
strane banke, MMF-ovi i raznorazni međunarodni «dobronamjernici» koji u
redu «jedva čekaju da nam udijele novce». Naravno čineći sve to iz
«samilosti». 
Olakšavaju dušu i mole za milost. Primaju s
oduševljenjem svako zrnce zabave koje im se nudi. Pod svaku cijenu žele
zaraditi još pokoju hrpicu kuna, a njihova prkosna ponašanja bivaju kažnjavana «diplomatskim
notama», odnosno oduzimanjem dijelova onoga što tako grčevito žele sačuvati.
Nije čak ni bitno je li Vita izabrana slučajno ili jednom od gore spomenutih
metoda, već je zanimljivo primijetiti kako je Big Brother dodjelom vlasti uspio
zavaditi i podijeliti stanare. Na taj način još više je pritegnuo uzde nad
njima, a usput se i dobro zabavlja. Čini mi se da se vrlo slično zabavljaju i
«Velika Bruxelleska braća" kad promatraju našu malu 
Baka moje životne suputnice je nakon prikazivanja prve sezone Big Brothera
briznula u plač. Pomislili su njeni da se raduje sreći, dotad nesretnog, Saše
koji će konačno, sebi i svojoj obitelji, moći priuštiti život dostojan čovjeka. No, kako plač
nije prestajao ukućani se zabrinuše i upitaše jadnu staricu o čemu se radi?