|
Moja je mater U pauzama Između dva dičja plača Bile i crne niti prela Od oštre vune Ovce pramenke I za svoju dicu Evala van i dobro mi stojte! |
permalink print komentiraj
|
Moja je mater U pauzama Između dva dičja plača Bile i crne niti prela Od oštre vune Ovce pramenke I za svoju dicu Evala van i dobro mi stojte! |
|
Mora san učinit mali odmak da bi sredija emocije i zapažanja. Ni
dobro uvik poletit na prvi balun. Nezagrijan oli pregrijan moreš i past priko
njega i koju kost polomit. I tako, tresla se gora, rodija se miš. Sejačka buna kontra Vlade
sličila je na meč jedneg dobrog boksača, koji je cili meč jema u rukama i
protivnika je već bija stira u mišju rupu, kad mu se onaklo da mu popusti
koncentracija i jedan ga dobro odmiren protivniški kroše pošje u carstvo snova.
Žalosno, ali istinito i već puno puta viđeno na Rvackoj pulitiškoj sceni. A
zašto je tome tako? Moju generaciju, nike malo starije, a bome i mnoge mlađe, učilo je
da je fašističko-nacistički okupator u Drugen ratu u našoj zemji provodija
taktiku „zavadi pa vladaj“. U te generacije koje je temu učilo spada i današnja
naša pulitiška elita. Samo, koliko se sićan, ni nas učilo da bi tu taktiku
priminjivali na vlastitu narodu, vengo zaraj tega da bi se od nje mogli branit,
ako bude potribe. Međutin, meni pari da su naše pulitiške elite (od ćaće nan,
pa nadaje) tu taktiku privatile ka svoju na način kako je to radija i
fašističko-nacistički okupator pri sedandesetak godin. Zašto ja tako mislin? Zato ča je očito da nas od početka ka narod žele (pod krinkon nikeg
pomirenja) ča višje razjedinit. Sićate li se jošće indeje o „stališima“? Pa
indeje o dvista bogatih obiteji koje će vodit zemju? Pa opaske o „stoci sitneg
zuba“ za razlike od tobožnje ujuđene elite? Neprirodna podila zemje na županije
i cipanje prirodnih ekonomskih cilina na višje subjekata, još je jedan prilog
tomu. Najočitiji van je primjer moja Dalmacija, kojon se i ime zatrt
pokušalo... Pogledajte sindikate, udruge iz Domovinskeg rata, sejačke udruge,
udruge civilneg društva... Koliko ih je? Ni broja in se ne zna. Ča mislite ko
je zaslužan da ih je toliko da nan more „pozavidit“ i zemja sa dvadesetak puti
višje stanovnika? Pulitiške elite, dakako! Sve je to njihovo maslo. Jemaš desetak-petnaestak sejačkih udruga. Kad dođe do gusta,
dvima-trima malo podiđeš i posa je obavjen. One se povuku, druge se počnu
kolebat i privaćat mrvice po izreci „boje rebac u ruci vengo golub na grani“, i
efekton domino kocki sejačka buna se sruši na fin i elegantan način. Naši pulitišari nisu nimalo naivni, posebno ADZ-ovi. Pa su se
unaprid, predviđajući morebitni razvoj događaja, pobrinili da u svoje kolo
uvuku stranku koja bi tribala bit sejačka perjanica – Rvacku sejačku stranku.
Mala digresija – jema li u toj stranci i jedan sejak? Meni pari da nima. I, kad
je buknila sejačka buna, di je bila ta perjanica, ti HSS? Povist se, nažalost
prečesto, ponavja – bija je na istin pozicijama ka i ijududevestočeteresprve! Još gora situacija je s radnicima. Oni ni nemaju stranku koja bi ih
zastupala. SDP, usprkos retorici, to nije. A sindikata jema ka gjiva potla
kiše. Razjedinjenih po gori spomenutoj taktici... Evala van i dobro mi stojte! |
![]() |
|
Ovo mi je fikala jedna naša blogerica ča radi u javnu (štij državnu, bogati!) firmu, s tvrdnjon da njen šef još nima ti suvenir i da je ona sigura da ga neće ni jemat. E, ali onda će i ona ostat bez suvenira! Baš mi je žaj. A kako vi stojite, drage moje i dragi moji? Jema li ko šansu za osvojit ovi lipi suvenirčić na konto svog šefa?
![]() Inače, pratin ja sejačku bunu, kako da ne. Samo, jebi ga, vidin da ni od nje neće ništa bit. Sejaci su opet razjedinjeni - niki bi nastavili s bunon, drugi bi da in se da umitno gnojivo umisto love (vajda se mislidu bavit crnon berzon!) pa bi od bune odustali, a treći su neodlučni i ponašadu se Mačekovski - pričekat i vidit kako će se rasplest stanje. Opet će izvisit, prevest će ih žedne priko vode. Isto mi dođe milo onega ugojeneg čobana ča glumi ministra pojoprivrede. Kad god se ukaže na ekranu pari da će sad zaplakat. Vengo ča vi mislite, kako čoban, koji cili dan trče za blagon (ovcama, kozama, gudinima, kravama...), more bit onako ugojen?! Evala van i dobro mi stojte! |
|
Našin damama na znanje i ravnanje!
![]() Evala van i dobro mi stojte! |
|
Kad Tišine ton se Zadnji slegne Kada krikon Pod čemprese stare legne I kad niki prijatej mi Nekrologon počasti me Spustit ćete Predat ćete Di mu misto moje tilo Tamo di je uvik bilo Prepustit ga majci zemji Zelen travi i repcima I ćukanju noćneg ćuka Ča se javja iz dajine S moje stare didovine Evala van i dobro mi stojte! |
|
Evala van i dobro mi stojte! |
|
Pri nikoliko dana svitski mediji su objavili, a naši brže boje
prenili, vist o najvećen pasu na svitu. Radi se, pari mi, o nikoj tudeškoj
dogi, koja je, uistinu, pravi div među pasima, a bome i među judima. Od svizi
parametara koji su bili navedeni, zapametija san samo težinu – jušto 110 kila! E, ali kakvi bi mi to narod bili, kad i mi konja za trku ne bi
jemali, a naši vridni novinari to iskopali i obznanili. Tako je jutros u jednoj
novini osvanija veliki crjeni naslov na naslovnici: „Maza Eric najveći mačak u
Hrvatskoj“! A napis o ten mašku, zajedno sa slikama, zauzeja je deboto stranicu
i po novine. Pinkicu manje od napisa o pretučenen i opjačkanen ditetu u
Sesvetama! Iz teksta morete saznat da je mašak star tek godinu i da je dug cili
metar i težak sedan i po kila, te da će rest još tri godine i dostić težinu oko
petnes kila. Bogami ni malo, an, za jednega maška! Naravski da ti mašak jema i
adekvatno ime i bezime – zove se Eric Nayeli i žive u Medulinu. Tako mu morete
poslat i kartolinu ako baš oćete! E, da! Cina mu je prava sitnica, posebice za
naše prilike – ciglih deset ijad kuna! Dragi moji rvacki novinari, jedan veliki aplauz za vas od mojer
malenkosti. Još kad biste se potrudili pa našli nešto isto tako pozitivno u
našoj privredi, sa čime se moremo trkat sa sličnin svitskin konjima, bija bi
van zafalan do groba! Znan da jema i takih u oven našen sivilu, znan da ih je
malo, pa bi se baš zaraj tega i vridilo pomučit i nać ih, ka ča ste i ovega
maška našli. Jerbo, ni on nije baš česta pojava. Evala van i dobro mi stojte! |
|
Na ognjištu rodnen Koje ko zna kada Zapališe daleki mi pređi Naraštaje da nan grije Da nas kruvon rani I nigda ne zgasne Dok nan ime dura Danas korov reste I cablo poneko A ime nan još se Ugasilo nije Iako brez krivnje Za to mučno stanje Mene sram rastače I čežnja me vuče Da još za života Na ognjištu rodnen Opet plam raspalin I tako se baren Pređima odužin Evala van i dobro mi stojte! |
|
Ja sanjan čemprese One muške vitke Ča se nebu uspinju I one druge Ženske široke Malo nezgrapne Ča jeli naliče I gnizda repčija sanjan Na njihovin visokin Tankin vrhovima I stareg Mijata sanjan Kako s pomnjon Čemprese mlade zaliva Na javi znan Kad san se raspline Da nima višje Mijata Davno odavna Da je neman vatrena Čemprese progucala Iza sebe u trenu Misečev pejzaž ostavila Da nima višje Ni živahnih rebaca Kad kamenjar priti I nimaš mista Za gnizdo teplo sviti Evala van i dobro mi stojte! |