(Jedna nostalgična prozna poezija)
Dvokatni zeleni Londonci
Sa surlon i kabinon za vozača
Na pruzi Stara Slobodna Trogir
Jedinon ceston kroz Solin i Kaštila
Magistrale i Aerodroma ni ni bilo
O brzin testama se ni ni snilo
Crjeni trolejbusi ča bešumno klize
Na pruzi Stara Slobodna Solin
(Stara Slobodna prikoputa Pazara
Bila je centar Svita, a sad je Prastara)
Iz Varoša Velog priko Rive kaldrmane
(Ko je sanja tehnobeton i višala?)
Kar za karen s upregnutin magarčićima
S gospodaren i dikod i gospodaricon
I kozon do dvi zavezanin za kar
Polako se kotrjadu put Prvoboraca
Oli Zagrebačke i Žrtava fašizma
(Namirno i u dišpet nisan reka Solinske)
Do nedaleka Splitskeg poja
Čigove granice počinju na Blatinam
Poza žute kuće Kapetanovića
I na Kmanu i Ravnin njivama
Poza Jugoplastike i Medike
Vatrogasneg doma i tornja
Od ovega višje ništa ne morete vidit
Nestali su davno Londonci i troleji
Iz Varoša su protirani kari i magarci
Koze i ostale domaće beštije
Osin pasa i mašaka dakako
Riva se prvo asvaltirala
A onda tehnobetonirala
I višalima načičkala
Stara Slobodna posta je Prastara
Jerbo je Nova postala Stara
Kad je u Dugopolje protirana
Još malo pa će svršit u pojatu na Mosoru
Di je četerstreće i počela na šapirografu
Jugoplastika je srušena ćiketima delamite
I na njeno misto niknija je Joker
Oliti Ricov Joško Kerum (JoKer)
Hranitejica Dalmacije kako smo jon
Uz srdelu tepali netragon je nestala
Još žive žuta Kapetanovića kuća,
Obnovjena Medika i Vatrogasni dom
A svoje vlastito poje Split je izija
Da bi se baren desetorostruko proširija
Evala van i dobro mi stojte!