Anđa Marić

17.12.2008. srijeda

Zbogom dragi Simo

    Upalila sam televiziju i čula samo: "Nemojte ga upoznati sa svojom djevojkom..." Na ekranu je bila Simina slika, a voditelj je citirao izjavu nekog Siminog prijatelja. Primož i ja smo se nesvjesno nasmijali jer je to bila tolika istina. Upoznali smo ga malo prije bolesti dok je još sjao punim sijajem. Uređivali smo mu sobu za onu emisiju na HRT-u. Bio je stravično šarmantan, osvojio je i mene i njega i ostatak ekipe. Zavodio nas je oboje, ne radeći neku razliku među nama. Da je to bio bilo tko drugi, moj muž bi poludio, ali jedino je Simi moguće tolerirati izjave poput "Sori stari, ali zbarit ću ti ženu, a i tebe ako nemaš ništa protiv. Baš ste mi slatki." Bio je divan. Pomalo bezobrazan ali sve bi mu oprostili jer je bio tako zabavan. Dok smo mi farbali, on se veselo motao po kuhinji i pripravljao nam kave i čajeve i svakodnevno neki veći obrok, ručak ili večeru, kao pravi domaćin. Život je jeo velikom žlicom kao da ništa nije htio propustiti, ali na trenutke se već tada činio nekako umoran. Mislim da je podmukla bolest već počela uzimati dio njega.
    Tada sam ga posljednji put vidjela, i drago mi je da ga takvog pamtim. Kao i sve žene koje su ga upoznale, bila sam oduševljena njime jer je kraj Sime bilo lijepo biti žena. Znao je učiniti da se osjećate lijepo u svojoj koži.
    Ne mogu vjerovati da ga više nema. Zašto baš naš dragi veseli Simo? Zašto takvi ljudi umiru mladi? Ostavio si trag u svima nama. Nedostajat ćeš nam. Tješi me samo da te više ne boli i da si opet slobodan. Živjet ćeš zauvjek u našem sjećanju, u svojim pjesmama, knjigama i kolumnama. Hvala ti što si postojao.
Broj komentara: 0
permalink  print  komentiraj