Nažalost, stigao je kraj naših nastupa na Euru. I to kakav kraj. Mislim da nikoga od nas taj šok još nije prošao. Vrtim film te završnice koju ne vjerujem da bi bilo koji režiser mogao režirati. Sve to što se događalo tih 30-tak ili 40-tak sekundi. Nismo čak ni puno pričali, ni mi ni igrači jer svima nam je jasno kakva je ovo sportska tragedija. Dvije godine krvarili smo za ovu priliku, dvije godine krvavo trenirali, planirali svaki trening, razradili stvari do najmanjeg detalja. I sve ti padne u vodu u tih nekoliko sekundi. Željeli smo napraviti veliki rezultat nakon tih deset godina, od ulaska u polufinale SP-a' Mislim da smo mi sami najviše vjerovali u sebe. Mi iz stožera i igrači. Naravno, i svi ljudi iz saveza koji su nam bili velika logistička potpora, Od predsjednika Markovića, preko Srebrića, Alena Balena, Ive Olivari, Ivančice Sudac, Ružice, ekonoma Pilčića i Mesića, glasnogovornika Gavrana, kompletne liječničke službe. Preponosni smo na sve što smo napravili, jer nije bilo ni jednog krivog pogleda, ni jednog sukoba. Svi su treninzi odrađeni perfektno. Naravno, nakon takve pripreme, ovaj nas rezultat ne zadovoljava, ali unatoč tome ne smijemo biti razočarani.

U Francuskoj sam bio igrač, i teško sam mogao znati kakva je muka iza cjelokupnog rada kojeg obavlja izbornik i mnogi ljudi uz njega. Osim toga, tada smo poveli, vrlo brzo i primili pogodak, ali imali smo vremena za preokret. Sada smo ovdje bili u situaciji da nakon primljenog pogotka više ne možemo ispraviti ništa. Rezultatski smo u Francuskoj izgubili više, ali ovaj mi je poraz bolniji nego taj na SP-u. Rekao je i Slaven odmah nakon utakmice, to jest noć nakon ispadanja – što smo možda mogli i trebali napraviti. Naravno, znamo da će uvijek nakon poraza svatko nuditi 'najbolje rješenje'. Posebno oko toga da smo trebali bolje pucati penale. Jasno da smo trebali, ali dečki su bili u takvom psihološkom stanju da to sigurno nisu mogli bolje. Zar netko misli da su namjerno promašivali? Mislim da ih nitko ne smije krivo pogledati, a kamoli im nešto prigovoriti.

Prošla su već dva dana od pobjede nad Austrijom, napravili smo brojne analize i svjesni smo da mnogo toga nije štimalo. No, kao što je bilo loših stvari bilo je i dobrih i na temelju toga gradimo naš optimizam.

Izuzetno je bilo teško, prvenstveno na psihološkom planu, jer još od pobjede nad Jamajkom nismo imali pobjedu u prvom kolu. A svi znamo što ta pobjeda znaći. Možda je to i lažna nada, ali i u Engleskoj 1996. i u Francuskoj 1998. godine startali smo s pobjedama pa smo prošli u drugi krug.

No, daleko od toga da živimo na tradiciji. Svjesni smo što moramo napraviti i na ćemu raditi do ogleda s njemačkom. Dečki su iznimno motivirani jer protiv Njemačke imamo prvu meč loptu. Znamo da ćemo morati igrati puno, puno bolje ako želimo već u ovom kolu osigurati drugi krug, jer Nijemci su u svakom pogledu bolji od Austrije – trkački tehnički, taktički.

Također, mi smo svjesni kako trebamo napraviti i male korekcije. Ne želim još izlaziti s rpičom tko i gdje, ali sasvim sigurno bit će promjena. Jedino što se ne slažem da bi možda trebali kalkulirati, kao naprimjer, ostaviti Roberta Kovača na klupi da ga sačuvamo od kartona i da nam bude na dispoziciji za ogled s Poljskom. Mi smo sportaši, nećemo kalkulirati a u takvom smo razmišljanju stigli i do pobjede na Wembleyju.

Vidim da se nakon utakmice s Mađarskom pojavila sumnja u naše mogućnosti. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje i od toga ne trebamo bježati. Međutim, mi smo cijelo ovo vrijeme s momcima, radimo i razgovaramo, te mogu odgovorno reći da smo maksimalno fizički i psihički spremni. Čekamo utakmicu koja nam je jako važna i koja u velike može odrediti naše ambicije na turniru.

Želja nam je da svi budemo na visokom nivou te da udovoljimo našim ambicijama ali i željama naših navijača. Imamo protivnika koji neće biti nimalo jak, koji je iznimno motiviran, koji će igrati pred svojim navijačima ali i koji na velikim natjecanjima nije napravio nikakav veći rezultat.

Igrači imaju obvezu prema sebi samima li i prema navijačima. I zato ne tražimo nikakav alibi jer svi smo u ovaj posao krenuli otvoreni i iskreni jedni prema drugima. A alibija neće biti ni da se dogodi nešto neplanirano.

Nogomet je takav sport u kojem možete pregledati 10 CD-a, uvježbati 20-tak akcija ali i koji već u trećoj minuti može otići u neželjenom smjeru. Onda vam sve kombinacije padaju u vodu jer ako netko zabije s 40 metara moraš krenuti ispočetka. Nažalost onda su potrebne improvizacije. Ali ja se ne bojim za nas, spremni smo na sva iznenađenja.

Moram još prokomentirati stanje naših napadača. Ne bježimo od činjenice da već dugo nisu zabili. No, mi znamo u kakvom su stanju, kako vježbaju i što možemo očekivati. Vjerujem da će golovi početi stizati u pravo vrijeme, kada bude najpotrebnije.

Možda se već ponavljamo, ali moram napomenuti da su pripreme u Rovinju bile tek uvod u ovo što nas očekuje u Brežicama to jest Čatežu. Tamo smo prikupljali informacije o stanju igrača, sada počinje pravi dril, da budemo u optimalnoj formi. Ono što je najvažnije, za sada ide sve po planu. Tek nas sitne ozljede, koje to u stvari ni nisu jer Budan je imao problema s koljenom i prije, a igrao je normalno, malo usporavaju. Na svu sreću, magnetska rezonanca potvrdila je ono što su naši liječnici, Nemec i Bahtijarević znali i prije, to jest da dečki mogu trenirati i nastupiti.

U srijedu nas čekaju dva jaka treninga, u četvrtak jedan, a u petak putujemo u Budimpeštu. Bit će nam to dobra provjera jer Mađari su u posljednjoj utakmici pobijedili aktualne europske prvake Grke sa 3:2. Dakle, imaju znanja i snage, a to nam za provjeru treba.

Pratimo i ostale naše suparnike, razgovaramo sa skautima, pa čak i s Goranom Vučevićem, koji je dosad  opservirao Nijemce. Naša je procjena da će i oni u posljednjim provjerama izlaziti sa postavama koje bi trebale krenuti na Euru. Takva bi momčad trebala biti i naša protiv Mađara, imamo kostur ekipe, jer maksimalno se pripremamo već za ogled s Austrijom. Ne smijemo dopustiti nikakvo iznenađenje, to je jako važna utakmica. Naravno, možda ne i presudna, ali svakako bi mogla odrediti puno toga.

Baš kao što ćemo mi nakon ogleda u Budimpešti odrediti popis 23 igrača, koji bi mogli i zaključiti s onim kojeg je izbornik dao na početku priprema. Ne želimo još nikoga otpisivati, ali nažalost ne možemo voditi više od 23 igrača. Baš kao što ne možemo utakmicu započeti s više od 11 igrača. Pratimo i čitamo razne sugestije i prijedloge, ali na kraju ćemo ipak Bilić i mi iz stožera podnositi izvještaj  te snositi konzekvence.

Dugo smo ovo čekali i počelo je! Okupili smo se i krećemo u završne pripreme za taj Euro. Mi i sedam igrača krenuli smo prema Rovinju, gdje ćemo biti do subote i utakmice u Rijeci protiv Moldavaca. Malo nas je i krenuli smo s relaksacijskim treninzima, no već i prije srijede fokusirat ćemo se na loptu i uigravanja za ono najvažnije.

U srijedu bi se svi trebali kompletirati i sa zadovoljstvom mogu konstatirati da ne dolaze nikakve loše vijesti. Miljenko Rak je održao jedan fini trening i njegova će zadaća biti momčad adekvatno pripremiti za fizičke napore jednog velikog natjecanja. On je stručnjak od formata i dobro je imati ga uz sebe.

U subotu nas čeka predzadnja pripremna utakmica, na Kantridu dolazi Moldavija. Svaki susret u sklopu priprema ima svoju težinu, ali ovaj, naravno, nećemo doživjeti kao presudan. Za nešto konkretnije vezano uz postavu i ciljeve moramo pričekati srijedu i kompletiranje sastava, no neke stvari već su i sada jasne.

Nećemo krenuti sa standardizacijom udarne postave. Prioritet će biti isprobati neke alternativne varijante, pa će priliku vjerojatno dobiti neki igrači iz drugog plana. Za sada toliko, sljedećeg tjedna će biti više tema i dojmova.

Imao sam produženi vikend jer posjetio sam kćer u Italiji. No, to ne znači da sam propustio nešto važno jer u stalnom sam kontaktu s izbornikom Bilićem, i pratimo sve što se događa oko naših igrača. A što je još važnije iz vikend u vikend dogodi se nešto dobro i lijepo. Tako je i ovaj vikend obilježio Ivan Rakitić.

Obilježio ga je i izbornik Bilić u emisiji kod Stankovića, i nadam se da je napokon svima objasnio razloge za ovaj odabir igrača. Ono što je najvažnije, iako će nekima zvučati i najsebičnije jest to što smo taj popis napravili mi, mislim na sve članove stručnog stožera i što je jednako važno, zbog kojeg ćemo nakon Eura podnositi izvještaj. Dakle, za ovaj izbor igrača odgovarat ćemo pred svima.

Moram se još jednom vratiti i ja na ovaj izbor, ali neću više polemizirati oko Sharbinija, jer on svojim igrama zaslužuje mjesto. Osvrnut ću se na igrače iz zadnje linije, prvenstveno na Šimića, kojem mnogi nameću Križanca.

A taj isti Dario, ustvari kao i svi igrači koje smo zvali u proteklih dvije godine, odigrao je toliko minuta u hrvatskom dresu da se ne bi smjelo pitati zaslužuje li on poziv ili ne. Dario, na našu žalost, ne igra konstantno i to bi se možda moglo na nekom igraču osjetiti. No, poznavajući Darija i iskustva koja imamo s njime, on na svake pripreme dolazi maksimalno spreman. Osim toga, imat ćemo i mi dovoljno vremena da neke igrače 'dignemo' , neke odmorimo a sve u cilju dobrog rezultata kojem se i mi nadamo. Vjerujte, nismo budale da radimo protiv sebe.

Naravno, nije potrebno previše ni razmišljati o čemu bih pisao jer izbor izbornika Bilića, i nas, njegovih kolega izazvao je određenu reakciju ljudi iz nogometa i struke. A iskreno, te me reakcije uopće ne čudi. Čak bi me iznenadilo da ih nije ni bilo. Jer znamo kako kod nas svi imaju svoje vizije, svoje prijedloge i svoje ljubimce.

Međutim, moram odmah presjeći svaku raspravu jer za ovaj popis odgovaramo mi iz stručnog stožera. Nadam se da smo u ovih godinu i pol dokazali da znamo svoj posao i da radimo dobro. Ako ništa drugo, onda očekujemo barem da nas se ostavi na miru do Eura i da nakon toga podvučemo crtu ispod napravljenog. Jer tek ćemo tada moći razgovarati jesmo li radili dobro i kvalitetno. Mi smo uvjereni da smo u ovom času pozvali najbolje igrače koje smo mogli. I iza njih stojimo.

Neki sada provlače tezu o ispadu Igora Bišćana i Anasa Sharbinija, ali nismo mi zaduženi da procjenjujemo tko je kakav prekršaj napravio. I na tome bih stao. Mi smo razmišljali isključivo o tome da igrački osnažimo momčad, a Anas Sharbini svojim igračkim kvalitetama apsolutno zaslužuje ovaj poziv. Ne želim reći je li Bišćanov prekršaj bio teži ili ne, te je li imao po igračkim vrijednostima mjesto u momčadi, jer mi tada nismo vodili reprezentaciju. 

Mogu samo reći da smo mi sa igračima, mislim ovdje na Slavena i mene u vrijeme dok smo vodili U-21 selekciju, imali perfektan odnos, bez ikakvih narušavanja atmosfere. A to vjerojatno znači da smo imali i dobru komunikaciju s igračima.

Ne bih previše odlazio u širinu jer top tema ovog vikenda, kao što vidim i po novinama, jest odlazak Luke Modrića u Tottenham. Sve što je trebao dobiti, a ne mislim ovdje na materijalno, Luka je odlaskom u ovaj klub i dobio. Našao je pravi, vrhunski klub ali i još boljeg trenera. Presretan sam zbog Luke jer on je oličenje sportaša i karakterno toliko jak momak da nema riječi. Prošao je put od kluba u zadarskom Zaleđu, preko Zrinjskog i Intera te stigao do Dinama, reprezentacija a sada i do jedne od najjačih svjetskih liga. Na njega moraju biti ponosno svi, od roditelja, preko ljudi iz kluba pa do nas u reprezentaciji. I mogu mu samo poručiti – bravo Luka, samo naprijed.

Siguran sam, iako je on cijelo vrijeme tvrdio suprotno a vjerojatno zbog skromnosti, da mu prethodno najavljivani transfer nije poremetio koncentraciju, da se ipak negdje u sebi grizao zbog tog ostanka. No, sada je i to odradio, sigurno i pronašao duševni mir. A taj će nam mir biti potreban i u Austriji na Euru.

I dok hvalim Luku, ne smijem zaboraviti braću Mamić i Dinamo, koji su u proteklih godinu dana prodali tri igrača u Premiership te priskrbili velik novac. To nikako nije kurtoazija već iskrena čestitka i za taj posao treba Mamićima skinuti kapu. Ono što je Luka u igračkom to su Mamići u poslovnom svijetu – hrvatski vrh.

Ipak, da ne ostanem samo na hvalospjevima njima, moram spomenuti i Jerka Leku, kojeg sam imao prigode gledati ove sezone nekoliko puta. Evidentno je da se dečko diže iz tjedna u tjedan, a to nam je izuzetno važno.

I za kraj – samo dodatak svima koji brinu o našem ugovoru – pred realizacijom je. Sve je na papiru, a svečanost potpisivanja trebala bi biti ovih dana, možda već sutra ili u srijedu.

S nogometnog aspekta imali smo nevjerojatno dobar vikend. Prepun dobrih vijesti i iz Njemačke, Rusije, Italije. Klasnić je zabio, Olić i Rakitić su pred potpunim oporavkom, Robert Kovač dokazao da ima mjesto u momčadi a dario Šimić napokon zaigrao 90 minuta. I to u utakmici koja spada u vrh talijanskog nogometa.

U Rusiji je zabio Vejić i to gol vrijedan tri boda. Jedino je Pletikosa podbacio, ali ponekad golman nije ni kriv za primljene golove, tako da Pletu ne treba odmah 'razapinjati'. Naravno, takav učinak naših igrača, a valjda je 95 posto naših kandidata igralo, donosi vjeru i optimizam.

U skladu s takvim nastupima je i naše raspoloženje, a vjerujem da bi do kraja ovog tjedna moglo biti još bolje. To se svakako odnosi na naše potpisivanje ugovora s HNS-om, a kako u Zagrebu u četvrtak imamo radni sastanak, s temom planiranja budućih aktivnosti, moguće je čak da onda i potpišemo ugovor. Znam da sve zanima gdje je zapelo, ali moram reći nije zapelo nigdje, već dogovaramo najmanje detalje. Više nitko u stožeru nije upitan, ne radi se ni o financijama već jednostavno o detaljima tehničke prirode, tipa skautinga i slično.

A kada sam već vrtio film od vikenda, moram spomenuti i vrhunske rezultate naših plivača, koji su pravi heroji, vrhunske atlete i u koje bi se trebali ugledati svi mladi. Duje je od svoje šeste godine u bazenu, sam s metrima i vodom. Ni Sanji nije bilo lakše, jer koliko znam odrastala je bez oca, a sada joj se posložilo da je i mama bila bolesna. A u takvim uvjetima, kada ljudi obično 'pucaju', smoći snage za naporne treninge i velika odricanja, mogu samo pravi junaci. I talenti, kakvih u Hrvatskoj, unatoč maloj bazi, imamo u svakom sportu.

Iako je već prošlo nekoliko dana od smrti Hrvoja Ćustića, i svi smo morali nastaviti živjeti sa svojim obvezama, još sam uvijek pod dojmom ove velike tragedije. Znam da su najžalosniji Hrvojeva obitelj, mater, otac, brat i djevojka, ali siguran sam da svi koji imaju ikakve veze sa sportom u Hrvatskoj suosjećaju s njima. Bio sam na komemoraciji,  i osjetio veliku prazninu i bol zbog Hrvojeve tragedije. Ni danas nemam riječi kojom bih opisao kako se osjećam. I ja i Slaven, jer vodili smo Hrvoja u mladoj reprezentaciji. I znamo kako je bio krasan momak. Nažalost, dogodilo se to najgore, tu kod nas. Nadam se samo da će se napokon nešto konkretnije dogoditi kako se takve tragedije više ne bi ponovile.

Malo utjehe stiglo nam je za vikend jer dio naših reprezentativaca odigrao je na vrhunskom nivou. Niko u Portsmouthu, Budan u Parmi, Pranja za Heerenveen. A na scenu je stigao i mladi Andrej Kerić. Naravno, bilo bi nerealno očekivati da ga se zove u reprezentaciju, jer mi imamo širi popis igrača, koji je već duže aktualan. Ali izuzetno smo sretni, posebno zato jer mi nemamo bazu kao Nijemci ili Talijani, da bilo koji naš igrač dokazuje svoje znanje i u inozemstvu. Iskreno, mislim čak da ga ni nemamo u planu za ove akcije, no sigurno ćemo ga pratiti. Pred Kerićem je još mnogo vremena, a nadam se i prostora za napredovanje. Ali i suradnju s nama, pošto će izbornik Bilić ovog tjedna definirati svoj novi ugovor s HNS-om. A u kojem će se naći mjesta i za sve one koje Bilić treba, pa tako i za Roberta Prosinečkog, o kojem ni jednog časa nije bilo pomisli da je bivši. Robi je ravnopravan i punopravan član  stožera i definitivno putuje s nama u Austriju.