Mariposa

09.01.2007. utorak

Vikalica...









                                                                        

 
Broj komentara: 14
permalink  print  komentiraj


09.01.2007. utorak

Samo pjesmica...

Ljepota...

Ljepota se tvoja prostire,
o talasu ljetnih, djetinjih noći,
ljubavi što boli,
što ranjava,
što ne zna proći.

Ljepota me tvoja očarava
i veo tvoj mi prekriva vjeđe,
most si o ljubavi krhka
što svako ga srce
bar jednom prijeđe.

I pisat ću sada
i uvijek o tebi.
I tražiti te u svakoj njegovoj suzi
iako me možda nikad voljet neće
i život ću svoj prepustiti tuzi.

Ljepota me tvoja obuzima.
I usrećuje me i razara mi biće.
A ja ću i dalje ropkinja ti biti,
ljubavi, snažana emocijo,
dok još jedna mi snena zora sviće...
Broj komentara: 3
permalink  print  komentiraj


02.01.2007. utorak

Početak nove godine... novi početak?

Pitam se koliko mi je trebalo da ponovno otvorim ove stranice i nešto napišem? Dugo, stvarno dugo. Već sam zaboravila kakav je to osjećaj, imati svoj kutak i u njemu stvarati nešto što je samo moje...

Falilo mi je to i baš mi je drago da opet pišem...

I vi ste mi nedostajali... Sretna vam Nova...
Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


18.11.2006. subota

Par stihova... stellici... vjernoj zvijezdici...

Kad bi je poznavali...

Kad morske bi struje ljubav poznavale,
tihe bi i spokojne bile.
Na vršcima prstiju lahor bi,
ljubio leptiru krila.
Tajne duboke i mirisi ruža,
svi tonuli bi u prekrasno 
prostranstvo jednih očiju.
Kad nebo bi plavo ljubav poznavalo
iskrilo bi tad u posebnom žaru.
I ptice bi i priroda sva,
magija postali.
Al' ne mogu oni upoznati ljubav,
jer ona je samo srcima dana,
iako često postaje vihor
i u skrletnoj boji
stoji zaplakana.
Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


06.11.2006. ponedjeljak

Samo par stihova...

Iskrenost srca...

Moje riječi kao da nose vjetrovi.
One do tebe ne dolaze,
nešto ih putem zaustavi,
nešto ih ukrade...
Ako ponekad i čitaš koji stih,
on je tebi tek igra slova.
Riječi su moje tebi šapat pre tih,
ja sam za tebe tek igračka nova.
Slatka su bila obećanja,
ludo dijete ti vjerovalo,
sad u moru mog razočaranja
i ti si se izgubio.
Što nas čeka sutra,
ne, to ne možemo znati,
ali možda ipak nakon svega iskrenost srca
jedno drugom napokon poželimo dati...
Na latici ruže ispisane
sve moje pjesme kao svila
istkane suzama, vjetrom razlistane
ostaju stranice života, na kojima ljubav je bila.
Plave ruže, ruže naših snova,
satkane od najljepše i tebi i meni boje ljubavi,
gdje caruje čarolija uvijek nova
u srcu ćemo uvijek nositi... u srcu čuvati...
Broj komentara: 7
permalink  print  komentiraj


29.10.2006. nedjelja

For you...


Probudi me poljupcem iz moga sna...
Sna u kom sam tebe sanjala..
Nek jedna se čarolija u drugu pretoči...
Kad ugledam tvoje prelijepe oči.

 Volim te...
Broj komentara: 8
permalink  print  komentiraj


23.10.2006. ponedjeljak

Lijep početak tjedna...

Eto mene opet... čudno ha? Ali eto dobila sam volju pisati... i odmah da vam kažem... nisam još bila na audiciji... reći ću vam na vrijeme kako je prošlo i hvala na figama koje mi držite... i poruka za BEZKOSE... audicija za pjevaćicu...al' to je za mene sve zezancija... idem iz štosa a ne neke želje za slavom ili tako nećim.
Nego razlog što sam tako vesela je poseban.. Nedavno je moj bratić imao moždani udar i pao je u komu. I doktori su rekli da nema šanse da se probudi, svi su već pomislili na najgore a ja to nisam htjela nikako prihvatiti jer ga jako volim i teško mi pada pomisao da ga uskoro možda više ne bi bilo... ali danas kad mu je mama (moja teta)bila u posjeti šapnula mu je: "Borise, tu je tvoja mama s tobom i tvoja žena je tu, ako nas čuješ molim te daj nam neki znak." I on je na tren otvorio oči. Sad doktori kažu da je to neki refleks ili tako nešto ali da je to dobar znak i mi smo svi jako sretni!!! Suze radosnice su mi potekle niz lice kad sam to čula, jer to je stvarno čudo, ali sad vidim da su nekad čuda zbilja moguća!

Ne mogu vam opisati koliko me to razveselilo, pogotovo zbog toga što je on mlad čovjek, ima sinčića koji ga obožava i treba i svim srcem mu želim da se oporavi i uskoro opet bude s nama.

E da ne zaboravim... jučer mi je ponovno bio smiješan dan... radila nisam ništa pametno... jer bila je nedjelja, već u šest navečer uvukla sam se u pidžamu, stavila kremu na lice i zavukla se pod deku na kauču da gledam Helenu trojansku (mislim gledam telku svake prijestupne) ali nije mi ni jučer bilo suđeno, očito! Jer... u 6 i 10 zvonio mi je mob i zvala me moja Tina... "Imaš deset minuta da se spremiš, Lady i ja dolazimo po tebe i idemo na cugu a onda kud nas put odvede!" Bilo je to naređenje he he... I što, brzo hlaće, vesta... kaput, čižmice... naušnice... ma ni make - up nisam stigla staviti i već su bili tu. Odjurili smo u Gaj na cugu, zezali se kao tri budale... cerekali... ah... onda se Tini jelo nešto slatko (nekad ima želje kao trudnica) pa smo morali do kavane na njen najmiliji kesten pire... i onda nam je nama "Maloj djećici" sinulo da bi mogli u lunapark... Brzo u auto i iz Samobora... špuraj do Zg - a... E jesmo se izludirali... skroz na skroz... ali mislim najluđa im je kao kuća "straha"... prije slići kući smijeha! Cerekale smo se Tina i ja cijelo vrijeme i jedino čega nas je bilo strah... bile su rupe i zamke na podu... a mi u "špičokima" kako kaže "hrabri" Lady koji je ostao vani... (toliko o tome da se dečki ničega ne boje) ... mislim guram ja Tinu... ajde ti prva (uostalom bila je njena ideja)... pa ti prva zapni... imaš niže pete... i onda vići da ja ne zapnem (baš sam opaka jelda he he)... ne bi bilo zgodno da uništim čizmice... tako da se nismo ni stigle preplašiti... a mislim da se toga ne bi bojali ni klinci u vrtiću... A sad sam se sjetila svoje prve kuće straha... koju sam isto posjetila u Tininom društvu... al' ta je bila OPAKA!!!! I još su mene zgurali prvu... užas... sjećam se da smo propadali kroz neku paučinu... Freddie Kruger je iskakao na svakom čošku... vampiri su bili male mice mace naspram svakojakih čudesa i ogavnih pauka koji su se samo pojavljivali od nigdje... a mjuza u pozadini i vriskovi... ma ko da si zapeo u pravom hororu... e to je bio doživljaj... jer smo svi izašli van s kosom u zraku ... vrišteći!!!

I tako neka "normala" ponovno hara mojim životom... ma čak sam i njemu poslala poruku... i osjećam se sjajno... nadam se da ste mi i vi svi dobro?

Evo vam par stihova... jer već dugo vam ništa nisam tu stavila jelda? Baš sam zločesta...

Čežnja...

U mojim snovima ti si odsjaj zvijezda.
U mojoj duši iskra nadanja.

I oči svoje kada dušo sklopim..
...tad umorna i bolna pustim srce da otplovi...

Najvećoj svojoj čežnji...

Tebi.




Da i ako nekome ovo izgleda poznato,
to je s mog novog bloga..

www.lonyness.bloger.hr

Kiss svima
Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj


22.10.2006. nedjelja

Mili moji...

Prvo da vam svima zaželim lijepo, toplo i sunćano nedjeljno jutro.
Nadam se da ste mi svi dobro? Znam da malo pišem... ali nemam baš vremena... sve što vas zanima možete čitati na dupinu...

Nego što ima novo, bilo bi fer da napokon napišem, jelda? Ovako jučer je bio dan grada Samobora.. i naravno da sam bila tamo. Našla sam se napokon s Remom.. nisam je vidjela više od dvije godine, ali kao da nije prošao ni jedan dan. Još je uvijek vesela, vedra i draga osoba iako se promijenila fizički, ali i ja sam... Jedno deset minuta smo vrištale i grlile se na kolodvoru..

Ne nisu nas ljudi čudno gledali, jer na Samoborskom kolodvoru uvijek netko vrišti a i svak svakoga zna i nitko se ničemu ne čudi.
Otišle smo na kavicu... a gdje drugdje nego u naš Gaj. Joj kad se samo sjetim koliko smo tamo kava popile moje frendice i ja...

Uglavnom kad ju je ekipa skužila ponovno vriska, pa prisjećanja... na sve... zezancije, na sve simpa konobare koji su tamo radili he he he..

I kad smo napokon počele pričati o svemu što nam se izdogađalo u međuvremenu nismo se mogle načuditi. Životi ne da su nam se promijenili nego skroz okrenuli... doslovno naglavačke! I onda zaključci i zbrajanja koliko nam se frendica i frendova poudalo i poženilo, tko se čak već rastao! Kome je pukla veza... tko gdje radi, studira i takve gluposti...

Pa onda o našim ljubavima... al' o tome pssssssssst...

I na kraju smo se dva sata šetale po gradu... srele skoro sve ljude koje znamo... jer je Samobor nešto kao Picadily Square u Londonu... kažu ako si dovoljno dugo tamo, srest ćeš sve koje poznaješ.

Bio je i prelijepi vatromet u čast dana grada... najljepši do sad... stvarno, a Samobor je inaće poznat po danima vatrometa i pirotehnici Mirnovec!

I onda totalno ludilo navečer... koncert Psihomodopopa... i zamislite mene na tom koncertu, nešto nevalja u cijeloj priči jelda? Ali Gobac je zakon!!! Kakav štimung taj napravi, to je nevjerojatno. Stari i mladi, ma svi plešu, vrište, skaću, pjevaju!
Nas dvije pametne, otišle do bine i vrištale kao lude, kao kad smo bile srednjoškolke. A kad je zapjevao Fridu tresao se Samobor, svi ali ama baš svi su skakali i pjevali.

Uopće ne znam kako ću u utorak proći na audiciji... nesmijem više naprezati grlo da mi glas ne pukne... ma neće... naviklo je ovo grlo na deranje.

Uglavnom bilo mi je super... iako mi malo još zuji u glavi... od zvučnika kraj kojih smo bile. Ostatak ljudi.. ustvari mog društvanca koje se okupilo na trgu... ma bolje da ne kažem... ubili su se skroz.. Al' ja sam davno prerasla te faze... nikad me alkohol ni nije osobito privlačio... Više se volim ovako "normalna" dobro zabaviti he he...

Nego javio mi se onaj netko poseban jutros... a već sam sve mislila poslati k vragu... odustala, izgubila nadu... okrenula mu leđa i eto njega... kaže da mu falim... hmmm... bilo je i vrijeme zar ne?

Eto držite mi fige za audiciju...

Svima ostavljam veliki



Broj komentara: 7
permalink  print  komentiraj


18.10.2006. srijeda

Pjesma nad pjesmama

Nepoznati pjesnik

(Izrael, oko 4. stoljeća prje Krista)

Zaručnica

Što je jabuka
među šumskim stablima,
to je dragi moj među mladićima,
bila sam željna hlada njezina
i sjedoh:
plodovi njeni slatki su grlu mome.
Uveo me u odaje vina
i pokorio me zastavom ljubavi.
Potkrijepite me kolačima,
osvježite me jabukama,
jer padam
bolna od ljubavi.
Njegova mi je lijeva ruka
pod glavom,
a desnom me grli.
Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!

Zaručnik

Srce si mi ranila, sestro moja,
nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.

Kako je slatka ljubav tvoja,
sestro moja nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa.

S usana tvojih, nevjesto, saće kapa,
pod jezikom ti je med i mlijeko,
a miris haljina tvojih
kao miris libanski.

Ti si vrt zatvoren, sestro moja
nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen...

Zaručnica

Dragi je moj bijel i rumen,
istiće se među tisućama.
Obrazi su njegovi kao lijehe
mirisnog bilja,
kao cvijeće ugodno,
usne su mu kao ljiljani
iz kojih smirna teće.
Ruke su mu zlatno prstenje
puno dragulja,
prsa su njegova kao čista bjelokost
pokrita safirima.
Noge su mu stupovi od mramora
na zlatnom podnožju.
Stas mu je kao Liban,
vitak poput cedra.
Govor mu je sladak
i sav je od ljupkosti.
Takav je dragi moj, takav prijatelj moj
o kćeri jeruzalemske!

Zaručnica

Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar ej njezin žar vatre
i plamena Jahvina.

Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav
niti je rijeke popiti.

Zaručnik

Tko je ova koja dolazi
kao što zora sviće,
lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,
strašna kao vojska pod zastavama?
Broj komentara: 4
permalink  print  komentiraj


15.10.2006. nedjelja

Na našoj stazi...

naša staza ljubavi,
što oduvijek smo njome kročili...
sasvimo tiho...
na prstima...
i sad je tu,
iako je lišće krije...
al' to je samo blagoslov
jesenske idile.
jer ja znam
prolazi i lišće
kao što će i snijeg
a ti ćeš uvijek biti
moje duše
najljepši grijeh...
jedino
što gori u meni
kad ugasi se svaki sjaj,
samo tebi ja ne mogu
reći goodbay.
doći će dan,
nada će se zvati,
kad na našoj stazi
jedno čemo
kraj drugog stati,
šapnut ćeš mi tada
sve što ne smiješ sad...
ja znam... doći će
dugo željeni
trenutak taj.
Broj komentara: 6
permalink  print  komentiraj