Dakle, tko su i što su anđeli!? Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci. Uglavnom prevladava mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda.
U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu. Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje. Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje.
U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku. Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu.
U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan. Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju. Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše. Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici. Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku. Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja. Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže. Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič. Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu. Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji.
Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini.
Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća "dobili" krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu.
Renesansa je uz anđele uvela i male putte – gole dječačiće ili anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Vrlo su karakteristični za to razdoblje anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima. Nikad prije, a ni poslije, nije bilo toliko razigranih anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama pjevališta, grobovima... Razdoblje koje je toliko njegovalo anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao – Gian Lorenza Berninija.
Danas, sve se više čini da su nam potrebniji oni anđeli iz ranokršćanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obične ljude koji su uvijek spremni pomoći, i priteći u nevolji, koji su poput anđela čuvara. Uz anđele čuvare smo sigurniji, ali potpuni tek kada se okrenemo, a iza nas stoji anđeo kojemu možemo pružit ruku i osjetiti čvrsti prijateljski stisak.
 Hosted by Sparkle Tags
|